1 / 147

PREDAVANJE 9 P rof . d r Jovica La zić

PREDAVANJE 9 P rof . d r Jovica La zić Z AKLJU Č NA KNJIŽENJA, RASPODELA DOHOTKA I POKRIĆE GUBITKA. TEMA: ZAKLJUČNA KNJIŽENJA, RASPODELA DOBITKA I POKRIĆE GUBITKA Cilj obrade teme: da se savladaju :

alima
Télécharger la présentation

PREDAVANJE 9 P rof . d r Jovica La zić

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. PREDAVANJE 9Prof. dr Jovica Lazić ZAKLJUČNA KNJIŽENJA, RASPODELA DOHOTKA I POKRIĆE GUBITKA

  2. TEMA: • ZAKLJUČNA KNJIŽENJA, RASPODELA DOBITKA I • POKRIĆE GUBITKA • Cilj obrade teme: da se savladaju: • Zaključna knjiženja (sastavljanje zaključnog lista i zaključivanje računa stanja i uspeha) su postupci koje prethode sastavljanju redovnih (godišnjih) finansijskih izveštaja

  3. Obračun rezultata podrazumeva oduzimanje rashoda od prihoda. • U slučaju da je preduzeće uspešno poslovalo (ukupni prihodi su veći od ukupnih rashoda) javiće se bruto dobitak. • Kada se odbije porez na dobit i deo dobitka koji se isplaćuje vlasnicima, dobitak koji ostaje u preduzeću povećava Sopstveni kapital.

  4. U suprotnom slučaju, ostvareni gubitakizazvaće smanjenje Sopstvenog kapitala. • Već je naglašeno u drugom poglavlju da kod individualnih i partnerskih preduzeća rezultat poslovanja direktno utiče na povećanje ili smanjenje računa kapitala. • Kod društava kapitala neto dobitak (nakon isplata državi i vlasnicima) uobičajeno povećava poziciju Rezerve iz dobiti ili se evidentira na računu Neraspoređena dobit.

  5. Sadržaj predavanja: je da se nakonizučavanja ovog poglavlja, omoćići Vam se da: • Razumete postupke koje prethode sastavljanju finansijskih izveštaja • Naučite knjiženja i pravila bilansiranja računovodstvenog dobitka i gubitka • Shvatite značaj Raspodele dobiti u poslovanju korporativnih preduzeća.

  6. l. Zaključak knjiga • Nakon što se izvrše predzaključna knjiženja i, time, knjigovodstveno stanje svede na stvarno stanje, preduzeće može pristupiti zaključivanju poslovnih knjiga, tj. odvajanju poslovanja jednog od narednog obračunskog perioda. • Preduzeće u tom smislu sastavlja zaključni list, koji mu omogućava da proveri promet i salda računa i otkloni eventualno uočene greške pre konačnog zaključivanja knjiga. • Pored ovoga, preduzeće vrši i formalan zaključak računa stanja i rezultata i sastavlja krajnji bilans stanja (govori o imovinskom stanju pravnog lica) i bilans upeha (govori o uspešnosti poslovanja u obračunskom periodu).

  7. PREGLED POCESA ZAKLJUČIVANJA račun rashoda račun prihoda xxx xxx Zatvaranje (zaključivanje) računa rashoda Zatvaranje (zaključivanje) računa prihoda Rn Dobitka ili gubitka xxx xxx xx Zatvaranje (zaključivanje) računa zbirne dobiti zadržana zarada dividenda xx xx xx Zatvaranje (zaključivanje) računa dividendi

  8. Kao što se iz predhodnog grafikona vidi, sprovođenjem zaključnih knjiženja dovodi do utvrđivanja, kako finansijskog rezultata, tako i do ostvarenog dobitka. • Dakle, na kraju svake godine (na dan bilansa–31.12) vrše se zaključna knjiženja, kojaobuhvataju sastavljanje zaključnog lista i zaključivanje računa stanja i uspeha. • Zaključni listpredstavlja tabelarni pregledpromet; i salda svih računa glavne knjige. • Zaključivanje računastanja se vrši preko Računa izravnanja, a računauspeha preko Računadobitka-gubitka. • U cilju razumevanja načina na koji se zaključuju knjige u preduzeću pođimo od jednog hipotetičkog primera. • Preduzeće “BAJA” je na osnovu nastalih promena i izvršenih predzaključnih knjiženja u periodu 1.1.-31.12. t.g. imalo sledeći promet na računima glavne knjige i na analitičkim računima:

  9. a) Računi glavne knjige

  10. Zaključni list proizvodnog preduzeća “BAJA” na dan 31.12.t.g.

  11. ZAKLJUČNI LIST Strana 2.

  12. Glavna knjiga Proknjižite na račune glavne knjige, prethodni primer

  13. Dnevnik analitičkog knjigovodstva “BAJA” za t. g.

  14. Bilans stanja preduzeća “BAJA” na dan 31.12. t.g.

  15. Bilans uspeha Preduzeća “BAJA” na dan 31.12. t.g.

  16. nastavak • Na osnovu primera proizilazi da je preduzeće“BAJA” ostvarilo dobitak od 6.000 dinara, koji može iskoristiti za pokriće različitih obaveza i jačanje fondova pravnog lica. • Sama raspodela se može vršiti i u tekučoj i u narednoj godini. • Ukoliko se dobitak ne rasporedi u godini u kojoj je ostvaren, u pasivi početnog bilansa naredne godine se javlja pozicija neraspodeljeni neto dobitak ili preneti neto dobitak ili periodični rezultat (pozitivan). Sa druge strane, ako preduzeće ostvari negativan periodični rezultat (gubitak), potrebno je ovaj rezultat pokriti. • Gubitak se može pokriti novčanim sredstvima rezervnog fonda pravnog lica novčanim sredstvima rezervnog fonda na nivou društveno-političke zajednice, na teret sopstvenog kapitala (samo privremeno dok se ne refundira iz dobitka), smanjenjem obaveza prema dobavljačima i sanacionim bankarskim kreditima (niska kamatna stopa i dug period otplate).

  17. nastavak • U našoj zemlji gubitak prethodne godine se pokriva u tekučoj godini sredstvima rezervnog fonda pravnog lica ili drugog pravnog lica (prenosom na žiro-račun), dotacijom društveno-političke ili druge zajednice, iz dobiti, smanjenjem (otpisom) potraživanja od strane poverilaca i na teret trajnih izvora (ako gubitak nije veći od 50%). • U slučaju trgovinskog pravnog lica, prilikom zaključka knjiga, umesto nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda u bilansu stanja i prodaji (realizacije gotovih) proizvoda i troškova proizvodnje u bilansu uspeha, javiče se roba na zalihama u bilansu stanja i nabavna vrednost realizovane robe i prodaja (realizacija) robe u bilansu uspeha.

  18. 9.3. Raspodela dobitka • Dobitak svake kompanije je predmet oporezivanja. U SAD, stopa poreza na dobitak dostiže maksimalnih 34% za velike korporacije (čija je oporeziva dobit iznad 335.000$). Minimalna stopa je 15%, koja se primenjuje na korporacije koje su ostvarile oporezivu dobit u iznosu manjem 50.000$. O porezima će biti još reči u narednim izlaganjima (predmetni Udžbenik). • Kod većine zemalja, stopa poreza na dobit se kreće u proseku od 20% - 25%. U Srbiji se primenjuje poreska stopa na dobitak od 10%, sa ciljem stimulacije stranih ulaganja. • Poreski obveznici naravno žele da minimiziraju svoju poresku obavezu prema državi. To mogu učiniti na dva načina: poreskim planiranjem i izbegavanjem poreza.

  19. Poresko planiranje • Poresko planiranjeje način smanjenja poreskih obaveza u skladu sa zakonom. Na primer, kompanija može da umanji (odloži) porez primenom LIFO umesto FIFO metoda obračuna trošenja zaliha ili primenom ubrzanog (degresivnog) metoda umesto linearnog metoda amortizacije. • Izbegavanje porezase odnosi na nezakonite postupke. Primeri su nepredavanje poreske prijave ili nezakonito smanjivanje iznosa oporezive dobiti u poreskoj prijavi. • Izbegavanje poreza je „zločin" koji se kažnjava novčanom kaznom ili/i zatvorom. Kao karakterističan slučaj može se navesti Al Capone, jedan od najozloglašenijih gangstera u američkoj istoriji. • I pored svih zločina koje je počinio, federalne vlasti su uspele da ga optuže i osude samo za izbegavanje poreza. • Konačan rezultat je ipak bio da je osuđen na doživotnu robiju, odnosno na istu kaznu koju bi dobio daje osuđen za ubistvo. Umro je u zatvoru izdržavajući kaznu.

  20. Raspodela dobitka se vrši u narednoj godini i usled toga se u početnom bilansu javlja pozicija Preneti neto dobitak ili Neraspoređeni dobitak. Kod partnerskih preduzeća i društava sa ograničenom odgovornošću raspodela dobitka među vlasnicima se unapred definiše statutom preduzeća. Ova preduzeća karakteriše relativno mali broj vlasnika, koji najčešće direktno upravljaju. Oni imaju potpune informacije o poslovanju preduzeću, tako da mogu proceniti koliko je novca potrebno za buduće investicije. Na osnovu toga prave se planovi o raspodeli dobiti - koji deo dobitka će ostati u preduzeću, a koji deo će biti isplaćen vlasnicima. U ovom poglavlju najveća pažnja će biti posvećena problematici raspodele dobiti akcionarskih preduzeća, koja je izuzetno kompleksna oblast, usled toga što može postojati veliki broj vlasnika- akcionara koji ne upravljaju direktno preduzećem, već angažuju profesionalni menadžment.

  21. nastavak U akcionarskimpreduzećima (korporacijama) deo dobitka, posleoporezivanja, raspodeljuje se akcionarima (u vidudividendi) i ponekad zaposlenima (kao nagradu za uspešno poslovanje). Drugi deo dobitka ostaje u preduzeću u vidu: • rezervi i • Neraspodeljenogdobitka.

  22. Primer:Akcionarsko društvo ,,B" je ostvarilo u toku godine dobitak od 100.000$. Porez na dobitak iznosi 20%. Za dividende će se izdvojiti 10% bruto dobitka, a ostatak će povećati stanje na računu Rezerve. • Kao štoje već napomenuto, u društvima kapitala sopstveni kapital • čine • • Osnovni kapital (akcijski kapital ili udeli članova) • •Rezerve • •  Neraspodeljeni dobitak. • U inokosnim preduzećima i društvima lica dobitak (ili gubitak) će direktno • povećati (ili smanjivati) osnovni kapital - inokosni kapital i ortački kapital. • Pozicije Rezerve i Neraspodeljeni dobitak neće se pojavljivati u bilansima.

  23. 9.3.1. Raspodela dobitka akcionarskih preduzeća • Među najvažnije odluke menadžera svakog preduzeća mogu se svrstati investicione i finansijske odluke. • Investicione odluke determinišu veličinu i strukturu leve strane bilansa - aktivu, odnosno imovinu preduzeća. • Finansijske odluke determinišu desnu stranu bilansa - pasivu, odnosno izvore ili način finansiranja.

  24. nastavak • U okviru finansijskih odluka nalaze se i odluke o politici dividendi ili raspodeli dobitka,odnosno o tome koji deo dobitka isplatiti akcionarima u vidu dividendi, a koji deo zadržati u preduzeću. • Politika dividendi se odnosi, pre svega, na obične akcije za koje najčešće ne postoji zakonskaobaveza plaćanja dividendi. Isplate dividendi smanjuju sopstveni kapital, ali I gotovinuneophodnu za investicije, čime one mogu direktno uticati i na investicione odluke. • Novac isplaćen za dividende, kada postoje mogućnosti povoljnog ulaganja, preduzeće će nastojati da pribavi emitovanjem novih akcija ili zaduživanjem. • Postoje i alternativni načini distribucije sredstava akcionarima, od kojih su najznačajniji Otkupsopstvenih akcija i podela akcija preduzeća umesto gotovinskih dividendi.

  25. nastavak U zakonskoj praksi većine zemalja,postoje određena ograničenja za isplate dividendi. Pravilo neto profita zabranjuje dividendna plaćanja koja prevazilaze neto dobitak tekuće i neraspodeljeni dobitak iz ranijih godina. Praviloodržanja uloženog kapitalaodređuje da se sva plaćanja moraju odvijati izvan originalno uloženog kapitala. Pravilo insolventnostizabranjujenelikvidnim preduzećima da plaćaju dividende.

  26. nastavak Prema shvatanjima većine menadžera, politika dividendi utiče značajno na vrednost preduzeća (cenu akcija). Sa druge strane, jedan manji broj menadžera i znatan broj akademskih istraživača dovodi u pitanje značaj politike dividendi. Neki od njih čak smatraju da je ova politika potpuno irelevantna. To znači da bez obzira koliko se pažljivo formira politika dividendi, neće biti uticaja na vrednost preduzeća. Postoje čak i treća shvatanja, prema kojima dividende utiču negativno na vrednost akcija, pre svega, iz dva razloga: • usled poreskih nepogodnosti dividendi u odnosu na kapitalne dobitke; (2) njihovom isplatom menadžeri priznaju da ne znaju kako da upotrebe slobodna novčana sredstva - novac koji bi se koristio za isplatu dividendi, treba da bude investiran u profitabilne projekte, koji će u budućnosti uticati na povećanja cena akcija.

  27. nastavak U najvećem broju zemalja postoje poreske nepogodnosti dividendi u odnosu nakapitalne dobitke. Kapitalni dobici su čestooslobođeni oporezivanja, što je uobičajeno kod dugoročnih kapitalnih dobitaka koje ostvarujupojedinci. Dividende su, iz ugla preduzeća i individualnih investitora, pored viših poreskih stopa podložne i višestrukom oporezivanju: - za razliku od kamata ne odbijaju se od oporezivog dobitka preduzeća, akcionari plaćaju porez nadividende i porez na ukupni dohodak na krajugodine u zavisnosti od poreske grupe kojojpripadaju.

  28. Vrste politika dividendi • Ukoliko bi investicione odluke bile najvažnije, dividende bi se mogle tretirati kao čist ostatak, odnosno rezidual: • dobitak koji preostane nakon finansiranja novih investicija, bio bi isplaćen u vidu dividendi (po osnovu običnih akcija). Kada su potrebe za investicijama veće od dobitka preduzeća, neće biti ni isplate dividendi. • Ovakvo shvatanje predstavlja suštinu „čiste" rezidualne Teorije dividendi ili teorije ostatka (pure residual theorv). Teorija ostatka je najčešće u skladu sa poslovnom filozofijom i interesima menadžera preduzeća. • U ovom slučaju, preduzeća sa visokom stopom rasta i mnogobrojnim investicionim mogućnostima bi plaćala male ili nulte iznose dividendi, dok bi uspešna i razvijena preduzeća sa ograničenim brojem profitabilnih mogućnosti za investiranje plaćala velike iznose dividendi (Slika 9.3-1).

  29. nastavak • Prema rezidualnoj teoriji, investicione i finansijske odluke determinišu tržišnu vrednost preduzeća i imaju veću važnost od odluka o dividendama. • Određeni broj poznatih svetskih kompanija, naročito iz oblasti visoke tehnologije, uspešno primenjuje ovu strategiju. Neke od ovih kompanija nikad nisu plaćale dividende, ili su tek u skorije vreme počele da ih isplaćuju, štoje slučaj sa Microsoft-om i Intel-om. • Većina preduzeća, međutim, pokušava da održi relativno stabilne iznose dividendi po akciji. • O aktivnoj dividendnoj politici moglo bi se govoriti uvek kada preduzeća, odnosno nosioci dividendne politike, odlučuju da plaćaju dividende u iznosu koji prevazilazi iznos rezidualnih sredstava, što u praksi nije redak slučaj. • Dividende reflektuju buduću profitabilnost preduzeća, a njihove isplate smanjuju rizik i neizvesnost kojima su izloženi akcionari.

  30. Slika 9.3-1 Rast dividendi sa fazama u rastu i razvoju preduzeća • U vezi saaktivnom i rezidualnomteorijom dividendnih plaćanja je i politika stabilnosti isplate dividendi. Postojetri osnovne strategijeisplate dividendi: (1)Politika stabilnih dividendi; (2) Politika fluktuirajućih dividendi i; (3) Politika regularnih ili stabilnih periodičnih dividendi plus ekstra dividenda na kraju.

  31. nastavak • Napomenuto je da politiku stabilnih plaćanja dividendi primenjuje najveći broj preduzeća, koja formiraju određeni nivo dividende po akciji. • Dividende se povećavajusamo ukoliko menadžeri preduzeća veruju da će budućidobici biti dovoljno visoki da „pokriju" viši nivo dividendi. • Sa druge strane, smanjenja ili prekid plaćanja dividendi su nešto što svako preduzeće želi da izbegne i primenjuju se samo kada menadžeri procene daje trenutni nivo dugoročno neodrživ. • Kao primer nastojanja menadžera da po svaku cenu izbegnu smanjenje dividendi, može se navesti i slučaj SAD u vreme „Velike depresije", kada je preko polovine firmi kotiranih na Njujorškoj berzi akcija platilo gotovinske dividende, koje su prevazilazile ukupan dobitak kompanija.

  32. nastavak • Ovakvo ponašanje je konzistentno sa „ublaženom" varijantom rezidualne teorije dividendi (smoothed version). • Dividende se formirajukao dugoročni rezidual između predviđenih dobitaka i potreba za investicijama. • Promene u iznosu dividendi će nastajati samo kada se očekuju promene u pomenutom dugoročnom rezidualu. • Privremene ili fluktuirajuće promene dobitka se ignorišu u formiranju dividendi. Tendencija američkih kompanija da plaćaju stabilne dividende, uz postepeni dugoročni porast prikazana je na Grafikonu

  33. Grafikon 9.3-2 Dividende naspram neto dobitka korporacija u periodu 1960-1998. iznos u milijardama USD

  34. Rezultat politike stabilnih plaćanja dividendi je da u godinama kada je dobitak preduzeća veliki, procenat dobitka koji se isplaćuje za dividende pada; obrnuto, racio isplate dividendi se povećava ukoliko dobitak značajno opadne. Racio isplate dividendi može drastično da fluktuira tokom vremena, stoje prikazano na Grafikonu 9.3-2a.

  35. Grafikon 9.3-2a. Racio plaćanja dividendi (dividend payout ratio) kompanija u SAD u periodu 1960 -1998. godina • Racio isplate dividendi zavisiće i od privredne grane u kojoj preduzeće posluje. • Kao što je već rečeno, preduzeca iz oblasti visoke informatičke tehnologije plaćaju male iznose dividendi ili ih uopšte ne plaćaju. Na grafikonu 9.3-3 prikazani su odnosi dividendi i dobitaka po akciji na primeru šest poznatih korporativnih preduzeca. • Politika dividendi, koja podrazumeva konstantan racio plaćanja u uslovima različitog nivoa dobitka, dovodi do isplata fluktuirajućih ili promenljivih dividendi. Prema ovoj politici, dividende bi bile varijabilne proporcionalno promenama u dobitku.

  36. Zbog uobičajenih fluktuacija u dobitku neko uspešno preduzeće bi jedne godine moglo da isplati velike iznose dividendi a narednih godina, usled pojave gubitka koji je nastao zbog velikih troškova istraživanja i razvoja koji će se isplatili tek u budućnosti, da ih uopšte ne isplati. • Već je naglašeno da tržište hartija od vrednosti najčešće negativno reaguje na smanjenje dividendi, što objašnjava zbog čega se ova strategija retko koristi. • Ukoliko se u obzir uzme analiza promena plaćanja dividendi američkih kompanija u periodu 1989-1998, primećuje se da godišnje, u prošeku, ispod 15% kompanija odlučuje da smanjuje dividende (Grafikon 9.3-4).

  37. Racio isplate dividendi zavisiće i od privredne grane u kojoj preduzeće posluje. Kao što je već rečeno, preduzeca iz oblasti visoke informatičke tehnologije plaćaju male iznose dividendi ili ih uopšte ne plaćaju. • Na grafikonu 9.3-3 prikazani su odnosi dividendi i dobitaka po akciji na primeru šest poznatih korporativnih preduzeca. • Politika dividendi, koja podrazumeva konstantan racio plaćanja u uslovima različitog nivoa dobitka, dovodi do isplata fluktuirajućih ili promenljivih dividendi. Prema ovoj politici, dividende bi bile varijabilne proporcionalno promenama u dobitku.

  38. Zbog uobičajenih fluktuacija u dobitku neko uspešno preduzeće bi jedne godine moglo da isplati velike iznose dividendi a narednih • godina, usled pojave gubitka koji je nastao zbog velikih troškova istraživanja i razvoja koji će se isplatili tek u budućnosti, da ih uopšte ne isplati. Već je naglašeno da tržište hartija od vrednosti najčešće negativno reaguje na smanjenje dividendi, što objašnjava zbog čega se ova strategija retko koristi. • Ukoliko se u obzir uzme analiza promena plaćanja dividendi američkih kompanija u periodu 1989-1998, primećuje se da godišnje, u prošeku, ispod 15% kompanija odlučuje da smanjuje dividende (Grafikon 9.3-4).

  39. Grafikon 9.3-3: Dividende po akciji naspram dobitka po akciji (earnings per share) u različitim privrednim granama - na primerima šest poznatih kompanija u periodu 1975-1998. godine29

  40. Fluktuirajuće isplate dividendi mogle bi se javiti kod zatvorenih akcionarskih preduzeca, čije se akcije ne kotiraju na tržištu hartija od vrednosti. Kao stoje već napomenuto ova forma preduzeca ima najčešće do 50 vlasnika, koji istovremeno učestvuju u upravljanjui koji su dobro informisani o poslovanju. Samim time ne postoje značajne mogućnosti sukoba interesa na relaciji vlasnici-menadžeri, kao kod otvorenog akcionarskog preduzeća.

  41. U takvim okolnostima, isplata dividendi bi mogla biti primenljiva u zavisnosti od dobitka. • % svih preduzeća • Grafikon 9.3-4 - Promene dividendi američkih kompanija u periodu 1989-1998.godine30

  42. Preduzeća mogu da koriste i kompromisno rešenje, odnosno da odrede jedan niži nivo stabilnih dividendi, uz ostavljanje mogućnosti da u „dobrim godinama" isplate i ekstra dividende. Sa aspekta preduzeća to donosi fleksibilnost u Isplatamadividendi, a akcionarima sigurnost zato što mogu da očekuju isplatu redovnih dividendi. I pored toga, smatra se da postoje određeni negativni aspekti, kojibi se mogli javiti kod ovakvog načina Plaćanjadividendi. Naime, ukoliko bi neko preduzeće pored redovnih dividendi jedne godine platilo i veliki iznos tzv. ekstra dividendi, a u narednoj samo redovan iznos, postoji mogućnost negativne reakcije tržišta hartija od vrednosti.

  43. Informacioni značaj dividendi i agencijski problem • U uslovima tzv. simetrične informisanosti, svi zainteresovani učesnici • poseduju iste informacije o preduzeću: menadžeri, banke, akcionari I • drugi. Ukoliko jedna grupa, međutim, poseduje više informacija o • trenutnom stanju i budućim perspektivama preduzeća, javiće se • informaciona asimetrija. • U poređenju sa ostalim zainteresovanim stranama, menadžeri sigurno • imaju superiorne informacije. • U akcionarskim preduzećima se javljaju tri najvažnije grupe koje participiraju u rezultatima poslovanja: vlasnici ili akcionari, kreditori i menadžeri. • Agencijski odnosi se javljaju zbog toga što je jedna grupa -menadžeri zadužena za donošenje odluka koje utiču na ostale grupe -vlasnike i kreditore.

  44. Menadžeri mogu donositi odluke sa ciljem ostvarenja sopstvenih interesa, a suprotno interesima drugih grupa, čime nastaje agencijski problem, odnosno agencijski troškovi. • Oni se definišu kao suma svih troškova koja nastaju kao posledica donošenja odluka menadžera u ime vlasnika. • Uključuju troškove nadgledanja i kontrole, kao i smanjenje „bogatstva" vlasnika ukoliko menadžeri ne donose odluke koje bi bile u njihovom najboljem interesu. • Uslovi tržišnog poslovanja nameću menadžerima potrebu određene tajnosti poslovanja.

  45. Prema nekim shvatanjima menadžeri su zainteresovani da „puste" informacije Akcionarimao pozitivnom poslovanju, ali to moraju da čine naindirektan način zbog konkurencije, koja bi moglada profitira ukoliko bi sve informacije bileobjavljene. Indirektan signal mora da ima određeni kredibilitet, odnosno da bude praćen isplatom novca. Ukoliko menadžeri posedujuinformacije o poslovanju preduzećakoje nisu poznate javnosti Ižele da ih na indirektan način objave, mogu to učinitiputemneočekivane promene u politici dividendi.

  46. To se može objasnitiprimerom jedne kompanije iz oblasti visoketehnologije, koja je uspešno razvila novi proizvod. Ukoliko bi objavila samo „šture“podatke o razvoju novogproizvoda, druge kompanije, koje supostigle slabije rezultate uoblasti istraživanja i razvoja, mogle bida izdaju slična saopštenja. Često nije moguće objaviti detaljnijepodatke, upravo zbogkonkurencije. U takvim okolnosti, povećanje dividendi, uz najavu novog proizvoda, moglo bi predstavljati informacioni signal o pozitivnombudućem poslovanju preduzeća.

More Related