1 / 40

Osnovi m etodologij e politi čkih nauka

Osnovi m etodologij e politi čkih nauka. 2. Predmet metodologije političkih nauka 2.1. Pojam i predmet metodologije Koji su bitni delovi svake nauke? Bitni delovi svake nauke su njegov predmet i metod.

ashby
Télécharger la présentation

Osnovi m etodologij e politi čkih nauka

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Osnovimetodologijepolitičkih nauka

  2. 2. Predmet metodologije političkih nauka 2.1. Pojam i predmet metodologije Koji su bitni delovi svake nauke? Bitni delovi svake nauke su njegov predmet i metod. METODOLOGIJA JE NAUKA O METODIMA STICANJA NAUČNOG SAZNANJA ODNOSNO METODIMA NAUČNOG ISTRAŽIVANJA. Šta je predmet metodologije? Predmet metodologije su metode sticanja naučnog saznanja, tj, načini na kojima se istražuje.

  3. 2.2. Sastavnidelovimetodologije Koji su to sastavni delovi metodologije ? Naučna saznanja o pravilima logike (pitanja primene određenih logičkih pravila); Epistemološki ili saznajni (odnosizmeđurazličitihvrstaistraživanjaimetodasticanjanaučnihsaznanja); Naučno-strategijski (odnosi se na razvojnost naukeirevolucije).

  4. 2.3. Izvori metodoloških saznanja Koji su izvori metodologije ? Filozofija; Logika; Sociologija; Politikološka naučna saznanja (istorija, pravne nauke i itd.); Istraživački projekti (istraživačka iskustva); Specijalna metodološka istraživanja (struktura projekata, procedure i itd.).

  5. 2.4. Logičke osnove metodologije političkih nauka Logičke osnove metodologije političkih naukačinelogičkapravilaiuputstva o istinitommišljenju. definicije mišljenja,principi i zakoni istinitog mišljenja i itd; oblici mišljenja – učenje o pojmu, stavu, sudu i itd. osnovne metode i njihovi postupci (analiza, sinteza, indukcija, dedukcija....) 2.4.1. Mišljenje Mišljenje je predmetno.

  6. Mišljenje se odvija kroz : opažanje – predstavljanje – poimanje. Stepeni istinitosti odnosno pogrešnosti mišljenja mogu biti : a) moguća istinitost; b) verovatna; b) izvesna; g) nužna. a) moguća pogrešnost; b) verovatna; v) izvesna; g) nužna. Postoje dve grupe zakona istinitog mišljenja: Zakoni osnovnih odlika istinitog mišljenja Zakoni istinitog zamišljanja predmeta.

  7. 2.4.2. Zakoni istinitog mišljenja i zamišljanja Zakoni osnovnih odlika istinitog mišljenja: predmetnosti-mišljenje se odnosi na neki predmet; sadržajnosti-ispunjeno određenim sadržajem; određenosti-da bude određeno; osnovanosti-zasnovano, a ne proizvoljno; logičke povezanosti-konzistentno i smisleno; stalnosti i razvojnosti.

  8. Zakoni istinitog zamišljanja predmeta mogu se razvrstati u dve grupe: Opšti zakon objektivnog zamišljanja (predmet se zamišlja tako da odgovora realitetu na koji se odnosi); Posebni zakonimogu biti: Z.I.Z. jedinstva raznovrsnog–masa birača; Z. identiteta-shvatanje složenih pojava kao jednih – članstvo stranke; Z. različitosti–različiti činioci u sastavu jednog-organizacione jedinice partije; Z. suprotnosti-opšta: u jednoj pojavi imamo odredbe koje su međusobno suprotne (apstraktno-konkretno)- prosta: činioci kvantitativno ili kvalitativno različiti (malo-veliko); Z. protivurečnosti-svaki složen predmet sastoji se od protivurečnih i prelaznih delova; Z. razvojnosti i stalnosti-razumevanje procesa.

  9. 2.4.3. Predmeti mišljenja i naučnog saznanja Osnovni opšti predmet mišljenja je društvena stvarnost. Šta je predmet mišljenja i naučnog saznanja? Predmet mišljenja i naučnog saznanja su svi činioci političkih procesa i odnosa i bitni činioci okruženja u kojima se oni odigravaju. Kriterijumi klasifikacije: Stepen i oblik razvoja predmeta: a)prirodne pojave, b) psihičke pojave; v) društvene pojave. Odnos prema subjektu saznanja: a) predmeti nezavisni od čoveka; b) opaženi predmeti; v) predstave i nečulne slike predmeta; g) misli.

  10. Po složenosti: prosti i složeni predmeti. Kriterijum složenosti: Skup – veza između raznovrsnih činilaca skupa je ? Slučajna i pretežno spoljašna – npr. saobraćajni udes; ljudi u redu, ljudi koji čekaju autobus. Mnoštvo – jedinstvo raznovrsnih predmeta koji imaju neki zajedničku kvalitativnu osobinu ili odnos. Agregat – množina sa tačno određenim odnosima članova ali bez hijerarhijskog reda . “Imperija je agregat mnogih država pod jednom zajedničkom glavom” E. Berk

  11. Grupa – množina jednovrsnih ili srodnih članova. a) interakciju tokom vremena; b) osećaj identiteta ili pripadnosti; v) postojanje normi. Klasa, razred i rod – mnoštvo jednovrsnih članova koji čine celinu na osnovu nekih osobina tj. bitnih svojstava. Npr. marksistička podela na klase. Proleterijat je društvena klasa u kapitalizmu koju odlikuje odsustvo vlastitih sredstava za proizvodnju. Buržoaska klasa, pak, poseduje sredstva za proizvodnju. Niz i red – članovi koji ih čine slede jedan drugog po nekom svojstvu (postoji hijerarhija).

  12. Kolektiv – uređene množine ljudi koju karakteriše unutrašnja povezanost visokog stepena i izraženo intenzivni odnosi. Npr. radni kolektiv. Sistem je celina u kojoj su uspostavljeni saglasni odnosi svih činilaca strukture. U sistemu se vrše određene međusobno povezane funkcije. Latinskiskisystēma – celina sastavljena od delova.

  13. npr. Politički sistem - premadefiniciji M.Diveržea, političkisistem je zapravocelinadruštvenogsistemaposmatrana u njenimpolitičkimaspektima. Pojam političkog sistema obuhvata sve institucije, organizacije koje se formiraju u samom društvu, koje vrše određeni uticaj na donošenje i primenu državnih odluka. Politički sistem ima dva osobine: on je skup međuzavisnih komponenti; poseduje jasnu granicu prema okruženju sa kojim je u interakciji.

  14. 3. Posebnostmetodologijepolitičkihnauka Koja su dva zahteva kada govorimo o konstituisanju nauke? svaka nauka mora da ima svoj jasno određen predmet naučnog izučavanja; b) mora da ima svoj metod svoj metod sticanja naučnog saznanja. Zahtevi upućeni metodologiji? a) da obezbedi metode za sticanje valjanog naučnog saznanja o politici (koja se mogu primeniti); b) da iznađe metode o sticanju saznanja, ali i o načinima uspešnog osposobljavanja za primenu naučnih saznanja u političkoj praksi.

  15. 4.1. Pojamnaučnogmetoda Nauku delom čine već stečena, proverena naučna saznanja, ali istovremeno i smislenaaktivnost sticanjanovog naučnog saznanja. Šta je naučnimetod? Naučni metod podrazumeva ukupnost preduzetih radnji i upotrebu sredstava svih vrsta da bi se došlo do istinitih saznanja.

  16. 4.2. Sastavnidelovinaučnogmetoda 1.Predmet; 2.Naučni metod. Naučnimetod se sastojiiz tri osnovnasastavnadela: 1.Logički deo 2.Epistemološki deo 3.Operativno-tehnički deo

  17. 4.3. Klasifikacijanaučnogmetoda Osnovnemetode - osnovsvihostalihmetoda. Opštenaučnemetode. Posebnemetode. Metodeprikupljanjapodataka. Metodeobradepodataka.

  18. Osnovne metode Analiza Sinteza Apstrahovanje Konkretizacija Specijalizacija Generalizacija Dedukcija Indukcija

  19. 2. Opštenaučne metode Statistička metoda Metoda modelovanja. Akstiomatska metoda. Analitičko-dedukcijska metoda. Hipotetičko-deduktivna metoda.

  20. Metodeposebnihnauka 4. Metode prikupljanja podataka Metode ispitivanja Metode posmatranja Metode eksperimenta 5. Metodaobradepodataka

  21. Naučnateorija je sistemnaučnihpostavki, principa, stavovaisudova o određenojvrstipojava. Sastavnidelovinaučneteorijesu: predmet; osnovnipojmovi; osnovniprincipi; naučnizakoni; hipoteze; teoreme.

  22. 1.1. Procesmišljenjailogičkomišljenje Mišljenje je aktivnoshvatanjeobjektivnestvarnosti. Mišljenjeodlikuju tri bitnasvojstva: 1.razvojnost; 2.kreativnost; 3.sistematičnost

  23. Kako izgleda proces formiranja mišljenja o metodologiji i metodama politikologije? Opažaj-Predstavljanje-Mišljenje- posredstvom znakova, simbola, reči, jezika, informacija i komunikacija. Odigrava se u formama pojma, stava, suda i zaključka.

  24. 1.2. Imenovanje, označavanje i značenje Na određenom nivou razvoja ljudskog društva i ljudske prakse javlja se potreba za komunikacijom između ljudi. Znakmora: da ima značenje (znak mora da bude znak nečega); biti znak za nekoga, za neko svesno biće koje shvata i razume značenje znaka.

  25. Postoji više različitih vrsta znakova. Možemo ih podeliti u dve grupe: prirodni znaci (signali) veštački znaci (simboli i reči) Signali su prirodne materijalne stvari koje ukazuju na druge predmete koji se odigravaju ili će se odigrati. Njihovo osnovno značenje je intersubjektivno. Primer: Oblak – znak da će padati kiša; sunce – toplo vreme

  26. Simboli su veštački znaci koji nemaju ili ne moraju da imaju nikakvu neposrednu prirodnu vezu sa predmetom koji označavaju. Nastaju konvencijom (običajem ili dogovorom) kojimse utvrdjuje njihovo značenje. Bitne odredbe simbola su: stvorili su ih ljudi i stoga su nužno konvencionalni ljudi se njima služe da bi označili neki predmet (upotrebljavaju ih umesto tih predmeta)

  27. Vrstesimbola Po predmetnoj oblasti razlikuju se četiri vrste simbola: specifični vanjezički simboli (krst, zvezda) umetnički simboli (umetnička dela) simboli običnih jezika (nebo, sunce) simboli naučnih jezika (π-pi)

  28. Imenovanje je pripisivanje imena objektima. Označavanje je pripisivanje znaka i značenja objektu. Značenje je složeni psihički proces u kome određeni predmet preko određenog pojma ukazuje subjektu na određeni predmet. Značenje mora imati dovoljan stepen određenosti i mora biti smisleno.

  29. 1.3. Jezikinaučnijezik Jezik je: sistem simbola, reči, jezičkih izraza instrument izražavanja; bitan osnov društvenog informisanja i opštenja. Jezik je promenljiv: nestanak reči (isčezavaju predmeti na koje se odnosila reč); promena značenja (prilagođavaju se novim uslovima ljudskog društva- demokratija u antici i sad);

  30. nastanak nove reči (odgovraju novim tvorevinama društva-mobing); novi način upotrebe jezika (primena u novom kotekstu - surfovanje na dasci i surfovanje internetom); Struktura jezika: Reči(elementarni činioci jezika); Jezički izrazi(značenjski i smisleni spojevi reči).

  31. Logička struktura jezika Termin (spoljni izraz reči, način iskazivanja); Pojam(sadržaj i značenje reči, njeno ograničenje). Razumljivost jezika je otežana zbog postojanja: sinonima;komšiluk-susedstvo homonima; list (papira), list (drveta), list (novine) ulogekonteksta u značenju; Obrazovanje je bitno za budućnost naše dece. Obrazovanje revizorske komisije olakšaće uvid u troškove.

  32. U ljudskom društvu jezik se realizuje kroz: Informisanje To je korišćenje reči informacija u procesualnom smislu i treba da sadrži barem jednog svesnog subjekta koji prima ili emituje informaciju, to je jednostran proces. Komuniciranje Komuniciranje je opštenje, razmena informacija između najmanje dva svesna subjekta, to je dovstran i dovosmeran proces

  33. 1.4. Logičkevarijableikonstante Analizom jezičkih izraza i značenje otkriva se da neke reči imaju varijabilnost značenja: VARIJABLE-Reči koje imaju stalno značenje: KONSTANTEPostoje dve vrste varijabli: 1. varijable pojmova2. varijable stavova

  34. U varijablepojmovaspadajuopštipojmoviodnosnopojmoviklasa. Njihovsadržaj se možemenjatikonkretizacijom (demokratija - antička, robovlasnička, parlamentaranaitd). Varijablestavovasuklaseiskaza, stavova, čiji je sadržajpromenljiv. Tri modela spojeva varijabli: 1. Niz varijabli;2. Model kauzalnih spojeva, gde je uzrok nezavisna varijabla a posledica zavisna;3. Model vremenski određenih serija.

  35. 1.5. Logičkeiskaznefunkcije Negacija – tačanilinetačan. Konjukcija - obatačna; Alternacija - makarjedanmorabititačan; Disjunkcija – jedanmorabitilažan; Inkopaktibilnost - isključuju se; Implikacija – ako … onda; Ekvivalencija – dvastavaidentičnapovrednosti.

  36. 1.6.2. Logičkevalencije Klasičnalogikarazlikuje SAMO dvesaznajnevrednostistavova (valencije): ISTINU i POGREŠKU. Ipak, u praksi se pokazuje da saznajna vrednost stavova NE MORA biti čista istina ili čista pogreška, već može biti neodređena, neizvesna, delimična istina (zabluda). Multivalentna logika verovatnoće, po kojoj je osnovna logička valencija VEROVATNOĆA. Prema ovoj logici svi stavovi o iskustvenoj stvarnosti su više ili manje verovatni, nikada potpuno istiniti.

  37. Probabilističko shvatanje stavove verovatnoćetretira kao tzv. “pozite”. Pozit ima značenje opklade na određeni ishod nekakvog dešavanja, koji nikada nije izvestan, već samo u određenoj meri verovatan. Devetovalentalogika (Šešić): Nužna istinitost Izvesna istinitost Verovatna istinitost Moguća istinitost NEODREĐENOST Moguća pogrešnost Verovatna pogrešnost Izvesna pogrešnost Nužna pogrešnost

More Related