2. religijski smjer

1. 2. religijski smjer

2. ŽIDOVSKA FILOZOFIJA RELIGIJE Filon Aleksandrijski (30. prije n. ere do 50. n. ere) • Na rasponu era, u Aleksandriji, gradu gdje se isprepleću najrazličitiji utjecaji, religije i narodi, nastoji povezati starozavjetnu predaju s grčkom filozofijom. • Traži kompromis između židovske religije i helenističkog shvaćanja života i filozofije, pripremio je tlo za zbližavanje kršćanske teologije i grčke filozofije. Problem se sastojao u tome da se ustanovi koja je to veza između boga i svijeta, između nepogrešivog duhovnog i nesavršenog materijalnog svijeta. Tu su ulogu imali posrednici, međučlanovi, pomoću kojih bi božanska svjetlost mogla postati dostupna i materijalnom svijetu, odnosno koji bi čovjeka iz njegove osjetilne stvarnosti uzdigli do božanstva. • Kod Filona su ti međučlanovi shvaćeni kao anđeli. Osim anđela Filon navodi i logos. Logos je, s jedne strane, božanski um koji miruje u sebi, a s druge strane, um koji je izašao iz boga, njegov prvorođeni sin. On nije nenastao, kao bog, a nije ni nastao kao duhovi i ljudi, on je drugi bog. Za razliku od boga, njega se može spoznati. Preko Filona postepeno je racionalna filozofska terminologija ulazila u kršćansko učenje. • ideja dobra kod Platona je Riječ kojom Bog stvara svijet. Tvrdi da su pod utjecajem Mojsijevih svetih knjiga bili mnogi najodličniji grčki filozofi: Heraklit, Parmenid, pitagorejci, Platon i stoici. • Po Filonu Bog je nepojmljiv, nedokučiv racionalnoj spoznaji i uopće spoznaji – transcendetalan. Slično i Platonovu ideju dobra ne možemo umom dohvatiti, tek joj se približiti… • Primjeren je put Bogu jedino ekstaza(ekstasis = biti izvan sebe), zanos, stanje mistične ljubavi, u kojem se približavamo Bogu.

3. NOVOPLATONIZAM Plotin (204.-270.), djeluje u Aleksandriji i kasnije u Rimu kao glasovit učitelj filozofije. Njegov učenik Porfirije je prikupio i izdao pedeset i četiri njegova predavanja i objavio ih u šest svezaka pod nazivom Eneade. Eneada je mit koji potječe iz Egipta, a govori o nasljeđivanju kralja i o nastanku svijeta. Riječ Eneada dolazi od grčke riječi Ἐννεάς koja znači devet. Ontologija • Plotin uči apsolutni monizam - Jednoje uzrok i izvor svega. Sve što postoji po njemu postoji. • Po Plotinu, pravi i jedini istiniti svijet jest svijet ideja. To je bitak. Materija koja nam se pokazuje kroz pojavnost jest nebitak. Vrhovno Jedno predstavlja opći objedinjavajući princip svega. To Jedno je neshvatljivo, nespoznatljivo u racionalnom smislu. Emanacija Jedno je u sebi preobilno, ono zbog toga mora isijavati iz sebe. Taj proces isijavanja zove se emanacija i predstavlja glavni pojam novoplatoničke filozofije. Emanacijom nastaje sav svijet. Emanacija se događa u stupnjevima: najprije isijavaju um i ideje, dok je posljednji stupanj materija, koja svoju istinu već ima u nebitku, tj. njena su određenja negativna.

4. Spoznaja, ekstaza Racionalnim putem ne može Jedno spoznati. To je moguće samo putem ekstaze: gubljenjem svijesti, u stanju uzbuđenosti duše, postiže se jedinstvo s Jednim. U tome leži i etički smisao novoplatonizma: postizanje željenog mira moguće je samo u ekstazi. • Što je nešto dalje od Jednog, ono manje jest, kao što je ono što je dalje od svjetla slabije obasjano. Izvor ništa ne gubi time što isijava. Metafizikapokazuje taj put isijavanja: silazak od Jednog k mnoštvu postojećih bića. Materija je u sebi bezoblična, nesređena i ružna. Ona je najviše udaljena od svjetla Jednoga - tmina materije (zlo). • Povezivanje duše s materijom muti se gledanje duha i Jednoga od kojega potječe. • Uspon prema Jednomu Plotin vidi kao proces čišćenja. Poticaj tomu je ljubav (eros) prema pra-Lijepomu i pra-Jednomu. Uspon vodi preko kontemplacije – ekstaze.

5. Sažetak • Plotin je obnovitelj platonizma, no u njegovu su djelu u značajnoj mjeri prisutne natruhe i aristotelizma, stoicizma, čak i misticizma. • Njegovo učenje temelji se na ideji o Jednom, božanstvu koje vječno emanira, a rezultat tog emaniranja je sve postojeće. • Jedno nije moguće spoznati, jer je iznad i izvan spoznajnog aparata pojedinačnog entiteta. • Pojavnost Jednog zrcali se u prvoj emanaciji, Duhu (Nus), koji u sebi nosi misleće i zamišljeno, dakle pretpostavljenu dvojnost. • Iz duha proizlazi Duša, most između nadosjetilnog i osjetilnog svijeta. • Zadnja iz Jednoga proizlazi materija, koja je istovjetna nebiću i zlu. • Te tri kategorije zajedno čine trojstvo koje je osnovna postavka Plotinove filozofije. • Racionalnim putem ne može Jedno spoznati. To je moguće samo putem ekstaze.