TEKUĆICE

1. Tekućice su rijeke, potoci i drugi tokovi, kojima voda otječe pod utjecajem sile teže pri čemu oblikuje - usijeca korito (žlijeb) na površini kopna. Za nastanak i obnavljanje površinskih tekućica su potrebni slijedeći uvjeti: -količina oborina mora biti veća od isparavanja i poniranja -nepropusna litološka podloga, koja pod utjecajem gravitacije omogućava gibanje vode pri čemu ona na Zemljinoj površini usijeca – oblikuje svoje korito Tekućice su značajne zbog toga što predstavljaju: -jedan od temeljnih vanjskih faktora preoblikovanja vanjskog reljefa Zemljine površine -predstavlljaju dinamičan i osjetljiv tip krajobraza -životni prostor (ekosustav) brojnih vrsta -važan izvor vodoopskrbe TEKUĆICE

2. Tekućice se dijele na tri dijela: -gornji -srednji i -donji a razlikuju se na osnovu nagiba, brzine, količini vode, te po drugim značajkama Tekućice dijelimo na rijeke i potoke s obzirom na: -količinu vode koja njima protječe (veličina otjecanja) -duljini toka (riječnog korita) -veličini poriječja

3. Rijekaje veća tekućica koja ima oblikovano korito, a vodom se prihranjuje površinskim i podzemnim dotjecanjem vode iz poriječja, dok se potokom smatra manja tekućica Pritoke su u pravilu manje tekućice koje se ulijevaju u rijeku. Mreža koju sastavlja rijeka s pritokama predstavlja poriječje

4. Prema količini protjecaja (m3/s) tekućice dijelimo na: -do m3/s – potoci -20 – 200 m3/s male rijeke (rječice) -200 – 2000 m3/s rijeke -više od 2 000 m3/s velike rijeke Prema površini poriječja Nussbaum (1933) ih dijeli na: -veća od 1 mil km2– velika rijeka -100 000 – 1 mil km2– rijeka -10 000 – 100 000 km2 –mala rijeka (riječica) -manje od 10 000 km2 potoci Nussbaum polazi od pretpostavke: što je tekućica duža to joj je veće poriječje i protoka vode. Međutim, ta činjenica vrijedi za humidna područja, dok je u aridnim posve drugačije. -Mississippi ima protjecaj od 18 000 m3/s na površini poriječja od 308 000 km2 dok Bahr el Ghasal (Bijeli nil) od svega 16 m3/s. U svjetskim razmjerima neki autori rijekama nazivaju one tekućice koje imaju prosječan godišnji protjecaj veći od 1000 m3/s, a u Hrvatskoj s prosječnim godišnjim protjecajem već od 10 m3/s.

5. Prema količini vode tijekom godine u koritu, ili na osnovu mehanizma otjecanja tekućica razlikuju se: • Stalne ili perenirende tekućice – kroz njihova korita stalno protječe voda. U umjerenim geografskim širinama minimalno je potrebno oko 250 mm oborina, u tropskom pojasu više od 500 mm, a u ekvatorijalnom više od 1000 mm odorina godišnje • Sezonske ili intermitirende tekućice – voda protječe koritom tijekom humidnog razdoblja. Karakteristične su za stepska područja koja primaju manje od 550 mm oborina. Kod nas karakteristične su za krška područja, i za istočnu Slavoniju. U planinskim područjima Slovenije su poznate kao hudoumiki. • Povremene ili epizodne tekućice – predstavljaju one tekućice kojima voda protječe izuzetno rijetko, za kraćih i izdašnijih oborina. Karakteristične su za pustinjska područja u kojima je količina oborina manja od 250 mm. Poznata su pod nazivom vadi [uadi] na području Sahare, ili kreeks [kriks] na području Australije i Sjeverne Amerike.

6. ELEMENTI TEKUĆICE • Izvor (h1) mjesto gdje voda temeljnica izbija na topografsku površinu. Izvori su stabilniji i rijetko presušuju za razliku od vrela koja su često sezonskog ili periodičnog značenja. Vrelima se nazivaju krški izvori. • Korito (k) je udubljenje na površini zemljine kore kojim protječe voda • Pad (J) je nagnutost terena koji uvjetuje otjecanje vode • apsolutni pad (Ja) razlika između izvora i ušća • relativni pad (Jr) prosječan pad iskazan u metrima na kilometar, ili u postocima ili promilima • pad tekućice (Jl) je pad razine vode u koritu • pad dna (Jk) tekućice je pad dna korita po talvegu – liniji koja spaja najniže točke u koritu tekućice • Uzdužni presjek (profil) (Zj) je zbroj svih padova između izvora i ušća • Poprečni presjek (BF-G) tekućice je poprečni (transverzalni) profil korita od lijeve na desnu obalu tekućice • Duljina tekućice (LF-G) je udaljenost od izvora do ušća, «riječni kilometar» je udaljenost nekog mjesta na tekućici od ušća

7. Najkraća udaljenost izvor-ušće (Lmin) predstavlja zračnu udaljenost od ušća do izvora • Koeficijent razvijenosti tekućice (Kl) predstavlja odnos (stvarne) duljine i (najkraće) zračne udaljenosti • Vodostaj tekućice (W) se izržava u visini vode (u cm) iznad «0» točke u riječnom koritu. Prikazuje vremenske promjene vodostaja • Brzina otjecanja (v) predstavlja put što ga čestica vode prijeđe u jedinici vremena (m/s). Pojas najbržeg otjecanja vode u koritu naziva se matica. Mjeri se plovcima ili hidrometrijskim krilom. • Mokri profil (S) predstavlja dio korita tekućice koji je ispunjen vodom • Protoka (Q) je količina vode koja otječe u jedinici vremena (m3/s). Na osnovu protjecaja određuje se režim tekućica – dobiva se umnoškom srednje brzine otjecanja vode s površinom mokrog profila tekućice • Režim tekućice (F-r) pokazuje na koji način se ona opskrbljuje vodom, te kakva je raspodjela vodostaja ili protjecaja tijekom godine • Svojstva vode mogu biti fizičkai kemijska, a važna su za život • Ušće(h2) mjesto gdje prestaje tekućica (more, jezero, druga tekućica)

8. PORIJEČJE • Poriječje je dio prostora što ga odvodnjava tekućica sa svojim pritocima na površini kopna ili u podzemlju. Svaka tekućica bez obzira na veličinu ima poriječje • Sliv je dio prostora odakle voda pritječe prema jezeru, moru , oceanu. • Poriječja i slivovi su omeđeni razvodnicama koje mogu biti površinske (topografske) ili podzemne (hidrogeološke) • Protok i isparavanje predstavlja količinu vode poriječja. Gornji izvorišni dio poriječja s obzirom da u pravilu prima najveću količinu oborina, te ima veliko značenje u otjecanju vode na cijeloj dužini tekućice. • S obzirom na morfološke značajke, transport riječnih sedimenata poriječje dijelomo na gornji – povirje, srednji i donji dio. Prema transportu sedimenata na produkcijsko (povirje) prenosno (srednji) i akumulacijsko (donji) područje. • Otjecanje i isparavanje predstavljaju odnos vode iz poriječja. Važan regionalni regulator vode u poriječju je vlaga u tlu.

9. ELEMENTI PORIJEČJA • Površina poriječja (FE km2) utječe na druge elemente, prvenstveno na količinu vode u poriječju. Podjela Zemljine površine na poriječja je jedna od mogućnosti fizičko – geografske regionalizacije, koja ima sve veće značenje zbog vodnogospodarskih i vodnoekoloških razloga. Granicu između poriječja predstavlja razvodnica. Površina poriječja često je veća od one koju možemo izmjeriti na kartama. Npr. Kad je nagib poriječja 60 površina poriječja jedvostruko veća od izmjerene na karti. Takvo stanje prvenstveno dolazi do izražaja prilikom izračuna bilance vode (isparavanje), te pri eroziji. • Prema otjecanju vode na Zemlji se razlikuju egzoreički predjeli (78%), odnosno dio kopna od kuda se voda odvodnjava prema moru i endoreički predjeli (22%) koji predstavlja dio kopna s unutrašnjim udubljenjima gdje je isparavanje veće.

10. Razvodnica predstavlja granicu između dva poriječja a može biti površinska i podzemna (dubinska – geološka) Površinska razvodnica je linija koja omeđuje topografsko poriječje. Tipična je za vodonepropusne stijene. Lakše ju je odrediti u višim područjima (planine) dok ju je vrlo često teško odrediti u nizinskim područjima. Podzemna (dubinska – geološka) razvodnica karakteristična je za područja koja su izgrađena od vodopropusnih stijena u kojima voda na površini ponire, te u podzemlju otječe pod jačim ili slabijim tlakom. Određivanje vode u podzemlju (osobito krškim područjima) vrlo je teško. Bifurkacija u slučajevima kad je razvodnica neodređena u tolikoj mjeri da voda otječe u dva poriječja. Najpoznatiji primjer rijeke Casiquiare (Kasikijare) koja zapravo predstavlja otjecanje rijeke Orinoca u Rio Negro. Dužina ove rijeke iznosi 410 km, dok joj je ukupan pad 21 m. Također, postoje i podzemne bifurkacije (Dunav i Rajna).

14. Dužina poriječja ušće glavne tekućice i najudaljenija točka na razvodnici • Oblik poriječja je značajan s obzirom na mogućnost poplava. Za poriječja koja imaju oblik kruga moguća je veća pojava poplava zbog toga što voda iz svih dijelova poriječja istovremeno dotječe u niže dijelove. • Asimetrija poriječja predstavlja odnos lijeve i desne strne poriječja (Dunav desna strana 44% površine i 66% vode) • Najviša i najniža točka služi za okvirnu oznaku reljefnih značajki poriječja • Širina poriječja: najveća, najmanja i prosječna • Prosječni pad poriječja utječe na brzinu i duljinu otjecanja vode • Koeficijent pošumljenosti odnos šumskih površina i poriječja. Veća pošumljenost utječe na ravnomjernije otjecanje vode i sprečava spiranje tala.

15. Gustoća riječne mreže izražava se u km/km2, a najveća je u humidnim planinskim područjima s nepropusnim stijenama (više od 1km/km2), a najmanja na krškim i pustinjskim područjima (0,05 km2). Na gustoću mreže tekućica utječu međuovisno oborine, isparavanje, geološki sastav i građa, te reljef. • Ukupan broj pritoka i njihova duljina • Klasifikacija (grupiranje) tekućica provodi se od izvora prema ušću. Okosnicu poriječja čini glavna tekućica (prema protoku, dužini, visini izvora). Pojam glavne tekućice je relativan. Glavne metode su odredili Horton (1945) i Strahler (1952) • Strahler: • -sve izvorišne tekućice su prvog reda • -drugog reda su tekućice koje nastaju spajanjem dviju izvorišnih tekućica • -rasčlamba poriječja provodi se do ušća glavne tekućice koja se na kraju određuje najvišim redom • Specifično otjecanje vode (q) predstavlja količinu vode koja otječe (Q) s površine km2 (F) u 1 sekundi (l/s/km²) q = Q x 1000 : F

16. OTJECANJE VODE • Otjecanje vode je hidrodinamički proces i značajna (završna) etapa u stalnom gibanju vode • -otjecanje u najširem smislu obuhvaća sva zbivanja od pojave (nastanka) oborina u atmosferi do sakupljanja vode u moru ili drugim udubljenjima na površini Zemljine kore (jezera, močvare i dr.) • -oborine iz atmosfere prema (litosferi) poriječju nailaze na: • vegetacijski pokrov i krovove kuća • na podlogu (stijene i tlo) • na površine s vodom

17. vegetacijski pokrov i krovovi: • zadržavanje oborina što dospiju do tla značajan hidroklimatski proces – intercepcija • dio vode upije biljka, a preostali dio vode vraća se isparavanjem u atmosferu • intercepcija se izračunava u % od ukupne količine oborina na otvorenom prostoru • šuma bukve 92,2 % (75,6 % direktno, a 16,6 % niz deblo) • crnogorična šuma 74,4 % (73,3 % direktno, a 0,7 % niz deblo) • intercepcija je veća kod crnogorice (26 %), nego bjelogorice (7,8 %) • značenje pri eroziji tla, gospodarenju vodom

18. na podlogu (stijene i tlo): • voda se procjeđuje u tlo kroz potpovršinski sloj postupno ili se zadržava u udubljenjima (od kuda se isparava) • iz prozračne zone voda može otjecati lateralno – međudotok prema tekućicama (nadomještanje vlage i isparavanje - evapotranspiracija) • voda koja dospije u dublje dijelove sudjeluje u obnovi vode temeljnice. Voda temeljnica teče s određenom zakašnjenjem kao posredna protoka ili može dospjeti u strukturu kapilarnog izdizanja prozračne zone. • na površine s vodom: • uključuju se izravno u otjecanje -tek kada su sva udubljenja zasićena vodom i vlagom i kad je ispunjen gornji potpovršinski sloj, te kad je intenzitet oborina veći od mogućnosti procjeđivanja (infiltracije) tada može započeti otjecanje vode usmjereno prema žlijebovima potocima i rijekama

19. -otjecanje vode prema mjestu pojavljivanja može se razlikovati kao: • 1. protoka na površini kopna: • otjecanje u koritima tekućica • otjecanje izvan korita uvjetovano nagibom terena • 2. protoka u podzemlju • temeljno otjecanje • međudotok • -otjecanje vode prema vremenu pojavljivanja • 1. izravna protoka • nastaje za vrijeme oborina u omah se uključuje u otjecanje • 2. posredna protoka • opskrbljujes evodom iz iz temeljnice i sa zakašnjenjem otječe, te održava protjecanje vode u koritu kad nema oborina i tijekom sušnih razdoblja • Protoka uži pojam od otjecanja jer se odnosi samo na dio oborina koji otječe koritom tekućica

20. Tekućicama protječe voda s površine kopna i iz gornjih slojeva litosfere • -otjecanje vode u koritima tekućica sjedinje površinsku i podzemnu protoku • -na završetku poriječja mjeri se ukupna protoka vode, što je zbroj više stavaka otjecanja • -pojedine stavke imaju prema vrsti i redu veličine, različite udjele u cjelokupnom procesu otjecanja vode • -oborine: samo 5% dospije u mora, jezera, tekućoice, odnosno odmah se uključuje u otjecanje • -otjecanje površinom kopna događa se kad intenzitet oborina nadmašuje mogućnost procjeđivanja ili poniranja vode u tlo, odnosno kad je ono zasićeno • međuotjecanje je dio oborina koji se infiltrira u tlo, ali prije kontakta s vodom temeljnicom otječe bočno prema riječnom koritu, najveći razlog nastanka visokih voda i poplavnog vala, iznosi i do 85% od ukupnog otjecanja vode

21. količina otjecanja može se mjeriti na vrlo malim, ali na vrlo velikim površinama, kao i u različitim vremenskim razdobljima • otjecanje se izražava kao obujam u jedinici vremena (m³/s) • specifično otjecanje –predstavlja količinu otjecanja na jedinicu površine • otjecanje se izražava i u mm prvenstveno radi usporedivosti s količinom oborina (količina vode koja je isparila i koja otječe) • Koeficijent otjecanja predstavlja odnos između količine oborina i otjecanja vode (koliki udio oborina sudjeluje u protoci) - izražava se kao kvocijent ili kao postotak od ukupne količine oborina -ovisan je o: količini oborina, godišnjoj raspodjeli oborina, veličini evaporacije, nagnutosti terena i dr.

22. Uvid u otjecanje dobiva se mjerenjem vodostaja • -vodostaj je visina vode iznad «nulte» točke u tekućici, jezeru, moru 8mjeri se u cm) • -vodostaj pokazuje promjene vodostanja tijekom nekog vremena • -vodostaj se mjeri vodomjernim letvama i limnigrafima (nivograf) • -dnevni vodostaj mjeri se u 7 sati i 30 minuta, a predstavljaju osnovicu za izračunavanje ostalih hidroveličina • -srednja vrijednost: dan mjesec godina • -prosjek: višegodišnji niz

23. Karakteristični vodostaji: • NNV najniži zbilježeni vodostaj (od početka mjerenja) • NV najniži vodostaj (promatrano razdoblje) • SNV srednji najniži vodostaj (promatrano razdoblje) • SV srednja vrijednost vodostaja (promatrano razdoblje) • SVV srednji najviši vodostaj (promatrano razdoblje) • VV najviši vodostaj (promatrano razdoblje) • VVV najviši zabilježeni vodstaj (od početka mjerenja) • Amplitude (aplituda vodostaja, amplituda prosječnog vodostaja i amplituda ekstremnih vodostaja) • Nivogram - predstavlja dijagram koji daje prikaz vodostaja • Tijekom godine razlikuju se: • -tromjesečni vodostaj ili prva kvartana • -polugodišnji vodostaj ili medijana • -druga kvartana ili devetomjesečna voda • -modus (najučestaliji vodostaj)

24. Vodostaj i protoka su u uzajamnoj vezi, te se njihovi međusibni odnosi prikazuju na krivulji protoka

25. Hidrogram grafički prikaz protoka, a mjeri se u razdoblju do 10 godina • Karakteristične protoke (u promatranom razdoblju): • NQ najnižia (minimalna) protoka • SNQ srednja najniža • SQ srednja vrijednost protoka • SVQ srednja najviša protoka • VQ najviša protoka • Karakteristične vrijednosti specifičnog otjecanja • Specifično otjecanje računa se iziz protoke i površine poriječja • Nq najniže specifično otjecanje • SNq srednje specifično otjecanje • Sq srednja vrijednost specifičnog otjecanja • SVq srednje najviše specifično otjecanje • Vq najviše specifično otjecanje • Glavne hidrološke vrijednosti su: • Vodostaj (cm), protoka (m3/sec i specifično otjecanje (l/sec/km2) • Hidrološka godina • -odnos između oborina i otjecanja, započinje kad su vodostaji najniži • početak 1.10. – kad je najmanji protok

26. podjela tekućica prema: • 1. topografsko-reljefnim značajkama • dijele se na planinski, nizinski tip prijelazni tip • 2. geografsko – klimatska klasifikacija • dijele se na tekućice u aridnim i humidnim područjima • -humidna područja kad je količina oborina veća od količine isparavanja i infiltracije, dok se s povećanjem poriječja smanjuje fluktuacija otjecanja vode • -aridna područja kad je količina oborina manja od isparavanja i infiltracije, s povećanjem dužine tekućice povećava se isparavanje i smanjuje količina otjecanja vode • -dijareičke tekućice – izvor i ušće u humidnom, a ostali dio toka u aridnom području • -endoreičke tekućice – izvor u humidnom, a ušće u aridnom području • -areičke tekućice – u aridnim područjima, prvenstveno su to epizodne tekućice

27. 3. hidrološka obilježja • glavno obilježje je veličina sredneg otjecanja vode • protoke su posljedica čitavog niza utjecaja među kojima se klimatske značajke ističu kao glavne • -tropi – mala razlika između najmanje i najveće protoke, veće razlike tijekom dana (dan –noć) nego godine • -monsunska područja – povećava se razlika između ekstremnih protoka kao posljedica sezonske raspodjele oborina • -suptropska područja karakteristična su po brojnim periodičkim tekućicama • planinska područja – utjecaj snijega i leda • -maritimnost – ravnomjernije otjecanje vode • -kontinentalnost – naglašeniji maksimumi i minimumi protoka

28. hidrogeološke značajke • Vodopropusnost stijena • -tektonski i strukturni odnosi • -utječu na način otjecanja – površinski ili će ponirati • -ovisi gustoća riječne mreže • vegetacija • šume, krčenje ubrzava otjecanje vode i pospješuje eroziju tla • Elementi vodnebilance: odnos isparavanje - oborine • Položaj i oblik poriječja posebno utječu na visinu i raspodjelu otjecanja • antropogeni utjecaji • pozitivni i negativni

29. REŽIMI TEKUĆICA Osnova za tipologiju tekućica • Više definicija režima tekućica, no najčešće je u upotrebi Pardéova «kompleks pojava koje utječu na opskrbu tekućica i promjenu njihovog stanja» • Režim tekućice obuhvaća: -način opskrbe vodom -raspodjelu karakterističnih protoka (vodostaja) u koritu rijeke tijekom hidrološke ili kalendarske godine

30. prema načinu opskrbe razlikuju se tekućice koje dobivaju vodu: -od leda – sočnica -od snijega-sniješnica -od oborina –kišnica • Raspodjela karakterističnih protoka očituje se u broju, pojavi i položaju maksimalnih i minimalnih vrijednosti tijekom hidrološke ili kalendarske godine

31. Klasifikacija režima tekućica Pardé • -uveo modulni koeficijent za pronalaženje srednjeg godišnjeg otjecanja vode. -modulni koeficijent je odnos između dviju veličina (x i y) određenog razdoblja i odgovarajućeg prosjeka -upotrebljava se pri usporedbi hidro pojava i veličina različitog reda veličine • temeljne značajke najbolje se mogu upoznati iz raspodjele mjesečnih protoka u modulnim koeficijentima srednje godišnje protoke: MQ-svakog mjeseca Mk= ----------------------------------- MQ-godine • -koeficijente je potrebno izračunati pojedinačno kao srednju mjesečnu vrijednost otjecanja vode da bi se mogle uspoređivati fluktuacije protoka između većih i manjih tekućica

32. Pardé je na osnovu modulnih koeficijenata prosječnih mjesečnih protoka i s obzirom na raspodjelu oborina tijekom godine razvrastao tekućice na: • I. jednostavne • II. Složene • Najvažnije podgrupe su: -kišni -sniježni -ledenjački režim

33. I. Jednostavni režimi obuhvaćaju tekućice koje se opskrbljuju vodom sniježnicom, sočnicam ili kišnicom, a tijekom (hidrološke) godine obilježava ih postojanje jedne velike i jedne male vode • -očituju se kod tekućica: 1. u dva hidrološka razdoblja godine, s jednim maksimumom i jednim minimumomom otjecanja vode 2. razmjerno velikim fluktuacijama između visokih i niskih protoka s iznimkom tekućica kod oceansko kišnog režima

34. 3. Poriječja su u klimatski i reljefno homogenom području: a) ledenjački režim tipičan je za područja koja su 15-20% prekrivena ledenjacima –najveći protok tijekom ljeta, njamanje tijekom zime (veljača i ožujak) b) oceanski kišni režim - krivulja otjecanja uvjetovana najčešće odnosom raspodjele oborina i isparavanja -najveća protoka zimi, najmanja u kasno ljeto c) tropski kišni režim -najveći maksimum protoka za ljeta pa se prema obratnicama javljaju dva maksimuma, odnosno dva minimuma d) sniježni režim planinskih krajeva -pojava visokih voda ovisi o topljenju snijega, maksimum obično u lipnjuminimum tijekom veljače i ožujka e) sniježni režim nizinskih predjela -najveći protok tijekom proljeća, karakterističan je za unutrašnje kontinentske predjel

35. II. Složeni režimi Opskrba vodom također od leda, snijega i kiše, ali se javlja više maksimuma i minimuma protoka • Razlikuju se: 1. izvorni složeni režimi 2. promjenljivi složeni režimi

36. 1. izvorni složeni režimi -karakteristični su za kraće tekućice koje imaju po dva (iznimno i tri) maksimuma i minimuma protoka -ravnomjernije otjecanje vode tijekom godine -s obzirom na udio kišnice i sniježnice režim se obilježava kao kišno-sniježni ili sniježno-kišni • dijele se na: a) sniježni prijelazni tip dva maksimuma: glavni u lipnju, sporedni u studenom ili prosincu, a tijekom ljeta bogate vodom b) sniježno-kišni tip -prvi maksimum u travnju, drugi u studenom ili prosincu -tijekom ljeta mali protok

37. c) kišno-sniježni tip -prvi maksimum tijekom veljače-svibnja, drugi listopad-prosinac, dijeli se na: sredozemni, jura, pirinejski, kontinentski srednje Europe i Apalači gorja, uzvodni dio Mississippija d) kišni režim s dvije velike vode Uvjetovan intenzivnim kišama poslije svakog ekvinocija e) kišni režimi s više od dva maksimuma -SZ Japan i Z Alpe

38. 2. Promjenljivi složeni režimi -pojavljuju se na većim poriječjima i duljim tekućicama -pojavljuju se u uvjetima kad je više izvora prihrane vodom tekućica i u uvjetima tečenja kroz različita klimatska područja a) sniježni ili prijelazno ledenjački tip -karakterističan za gornja poriječja u Alpama b) sniježno-kišni tip c) sniježni s dva kišna varijeteta ili više d) rijeke s dvostrukim ili trostrukim kišnim varijetetima -godišnja raspodjela oborina i trajanje vegetacijskog razdoblja najznačajniji su činitelji režima jer uvjetuju nastanak visokih i niskih voda

41. REŽIMI TEKUĆICA I NJIHOV KARTOGRAFSKI PRIKAZ • 1964. god. na geografskom kongresu u Londonu donesena odluka o izradi hidroloških karata • izvršitelj: Geografski institut Sveučilišta u Freiburgu • -hidroobrazac • sadrži šest karakterističnih veličina za prikaz tipova – režima tekućica: • 1. srednja godišnja protoka • 2. srednje godišnje fluktuacije protoka predočene u mjesečnim koeficijentima protoke (razlika između najveće i najmanje srednje mjesečne protoke) obuhvaća osam grupa koeficijenata, malim slovima označeni su koeficijenti otjecanja vode s najmanjom protokom, a velikim s najvećom

42. 3. mjesec pojave ekstremnih koeficijenata označava se brojčano npr. Dc 3,9, 4. broj mjeseci bez mjerljivog površinskog otjecanja vode tijekom sušnog razdoblja godine moguće je da protoka bude toliko niska da nije mjerljiva (0,00 ...m3 ili l u sekundi) 5. broj mjeseci uopće bez površinskog otjecanja vode S – semiaridni mjeseci, W – pustinja za razdoblja duža od 6 mjeseci 6. broj maksimuma i minimuma otjecanja vode u godišnjoj raspodjeli mjesečnih srednjaka ako postoji više od dva maksimuma i minimuma pojava se obilježava s x Ax –u režimu otjecanja vode nema izrazitog godišnjeg hoda, fluktuacije su vrlo malene -granice među pojedinim tipovima režima tekućica najčešće su postupne -prilikom obrade režima tekućica potrebno je uzeti što dulji niz godina (više od 30 god)

43. ZNAČENJE TEKUĆICA • geografske značajke tekućica ovise o: -riječnim režimima -stupnju dosegnutog socio-ekonomskog stupnja razvoja prve jezgre zajedničkog i organiziranog života karakteristične su za naplavne ravni

44. Navodnjavanje 2700 km3 vode godišnje potrebno za navodnjavanje (2/3 sve upotrebljene vode) -najveća količina vode potječe iz rijeka – 58% akumulacije vode zapremaju oko 4500 – 5000 km3 15% svih površina pod žitaricama Kina 45 mil ha, 15% Indija 40 mil ha, 27% SAD 20 mil ha, 20 –25% -sve veći troškovi za potrebe navodnjavanja -godišnje se povećaju navodnjavane površine za oko 2 mil ha -zaslanjivanje tala prisutno na 25 mil ha (10% navodnjavanih površina) -smanjena količina vode koja dotječe do ušća, odnosno sve jači upliv morske vode u njihovim koritima

45. Tennessee • 105 000 km2 poriječja s 5 mil st. • -4,5 mil ha obradive površine, a 3,5 mil ugroženo poplavama i erozijom • projekt od 750 mil dolara gradnja 16 umjetnih jezera na površini od 700 000 ha

46. Energetsko značenje rijeka -prvi način korištenja snage voda tekućica bio je za pokretanje mlinova i pilana -90-tih godina HE su davale ¼ (24 %) ukupne električne energije na Zemlji, odnosno 7% ukupne energije -koristi se između 15 – 25% hidroenergetskog potencijala tekućica -1950 – 1995 povećanje sa 44 500 MW na 650 000 MW -gradnja HE utječe negativno zbog hidroloških, ekoloških prilika

47. Volga Lenjinova hidroelektrana izdignuta razina tekućice za 26 m, umjetno jezero 6 500 km2 (10,5 mlrd kWh struje godišnje) Parana HE Itaipú brana visoka 196 m duga 8 km umjetno jezero 1720 km2 825 mld el struje god)

48. Prometno značenje -prijevoz robe za koji nije potreban brz prijevoz -pogodne rijeke s manjim godišnjim fluktuacijama -regulacijom rijeka i gradnjom kanala povećala se plovnost rijeka (Dunav – Main 171 km), Volga spojena s Azovskim i Baltičkim morem -Rajna najveći riječni promet u Europi (200 mil t godišnje)

49. Rekreacija -turistička putovanja -atraktivnost zbog slapova, vodopada, rafting, kajak, sportski ribolov i dr. -utjecaj na riječne ekosisteme Ribolov -duga tradicija, ali količine izlova nisu poznate (vode kopna 1/10 ukupnog ribolova) -ulov veći u toplim (brži rast riba) nego hladnim tekućicama -poplavne ravnice tropskih rijeka 40 – 60 kg/ha -Europske rijeke karakterizira smanjenje ribljih vrsta zbog antropogrnih utjecaja (npr. gradnja kanala)

50. Erozija -erodiraju površinu Zemlje -prenose erodirani materijal -odlaganje erodiranog materijala u niže dijelove poriječja -prosječan stupanj erozije na područjima s prirodnom vegetacijom je približan količini novonastalog tla -erozija odnese približno godišnje oko 1 t tla sa 1 ha površine -krčenjem šume u pašnjake, odnosno obradive površine se erozija poveća 10 – 100 puta! -les podložan eroziji na području Kine erozija dostiže vrijednosti veće od 1 mm (1,2 mm = 3000 t) godišnje -miješane šume oko 0,04 – 0,06 mm godišnje