1 / 77

SISTEM ORGANA ZA VARENJE KIČMENJAKA 

SISTEM ORGANA ZA VARENJE KIČMENJAKA . Crevni sistem se sastoji iz niza uzastopnih delova u kojima se odvijaju pojedine faze varenja i apsorpcije. Crevo je pričvršćeno za telesni zid trbušnom maramicom – mezenterom.

dawson
Télécharger la présentation

SISTEM ORGANA ZA VARENJE KIČMENJAKA 

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. SISTEM ORGANA ZA VARENJEKIČMENJAKA 

  2. Crevni sistem se sastoji iz niza uzastopnih delova u kojima se odvijaju pojedine faze varenja i apsorpcije. • Crevo je pričvršćeno za telesni zid trbušnom maramicom – mezenterom.

  3. Osnovna funkcija digestivnog sistema je degradacija unete hrane i snabdevanje ogranizma vodom, hranjivim materijama ssektrolitima neophodnim za život. • Da bi hrana mogla da se koristi u organizmu, ona mora da se unese, svari i apsorbuje. Ova tri procesa zahtevaju koordinaciju pokreta u gastrointestinalnom traktu (GIT) i sekreciju u odredjenim njegovim delovima.

  4. Ingestija obuhvata unošenje hrane u usnu duplju, žvakanje i gutanje. • Digestija podrazumeva dalje usitnjavanje hrane i degradaciju makromolekula uz pomoć enzima do jedinjenja male molekulske mase koja mogu da se transportuju u krv. Ugljeni hidrati se razlažu do monosaharida, proteini do aminokiselina, a masti do monoglicerida i slobodnih masnih kiselina. • Apsorpcija uključuje transport svarenih hranljivih materija iz lumena GIT u krv ili limfu.

  5. Uloge digestivnog sistema se ostvaruju zahvaljujući njegovoj motornoj i sekretnoj aktivnosti. Za motilitet GIT odgovorni su glatki i poprečno prugasti mišići. Sekretnu ulogu, u smislu produkcije digestivnih sokova, vrše egzokrine žlezde.

  6. Crevni kanal sačinjavaju : • usna duplja, • ždrelo, • jednjak, • želudac i • creva.

  7. ciklostomata vodozemci ajkula gmizavci kokoš čovek svinja

  8. ORGANI DIGESTIVNOG SISTEMA USNA DUPLJA JEZIK ŽDRELO JETRA ŽELUDAC ŽUČNA KESA PANKREAS DEBELO CREVO TANKO CREVO PRAVO CREVO ANALNI OTVOR JEDNJAK

  9. Usna duplja • Usna duplja ima funkciju primanja hrane, a kod vodozemaca ima ulogu i u disanju. • U usnoj duplji se nalaze pomoćni organi za varenje: zubi, jezik, pljuvačne žlezde, a kod sisara i krajnici.

  10. ŽVAKANJE • Žvakanjem se hrana u usnoj duplji sitni i melje. Žvakanje se sastoji u kombinovanom delovanju poprečno prugastih mišića vilica, obraza i jezika. Ono je najvećim delom refleksna radnja koordinisana signalima iz centra u produženoj moždini. Pokreti žvakanja traju sve dok se ne formira kompaktan zalogaj hrane (bolus) koji može da se proguta. • Žvakanje ima nekoliko uloga: • Usitnjavanje hrane i olakšavanje gutanja • Mešanje hrane sa pljuvačkom, čime započinje varenje skroba, a pljuvačka deluje i lubrikantno • Dovođenje hrane u kontakt sa receptorima za ukus i miris.

  11. gleđ dentin pulpa • Zubi • organska materijadentin • spolja su pokriveni slojem tvrde gleđi. • Unutrašnjost zuba je ispunjena zubnom pulpom (vezivno tkivo) u kojoj se nalaze krvni sudovi (ishranjuju zub) i nervi. • Koren zuba je pokriven slojem cementa (koštano tkivo) cement

  12. Kod nižih kičmenjaka zubi funkcionišu ograničeno vreme i menjaju se celog života. • Kod sisara postoje samo dve zubne generacije (mlečni i stalni). Kod nekih sisara zubi stalno rastu pa su im krunice vrlo visoke (kljove slonova, sekutići glodara, očnjaci morževa). • Vidi skeletni sistem

  13. Jezik • Jezik je kod riba slabo razvijen i nepokretan, a kod kopnenih je vrlo pokretan i dobro razvijen. Jezik

  14. Pljuvačne žlezde • ne postoje kod riba jer kroz njohovu usnu duplju stalno prolazi voda. • Razvile su se kod kopnenih kičmenjaka sa primarnom funkcijom vlaženja hrane. • Kod otrovnih zmija se neke od njih razvijaju u otrovne žlezde. • Kod sisara su razvijene podjezične, podvilične i zaušne. • Njihov sekret sadrži enzim ptijalin koji vari ugljene hidrate.

  15. PLJUVAČKA • Pljuvačku luče tri para glavnih pljuvačnih žlezda i veći broj malih pljuvačnih žlezda rasutih po usnoj duplji. Dnevno se izluči 0.5- 1 litar pljuvačke. • Pljuvačka je hipotoničan vodeni rastvor, sa manje natrijumovih i hloridnih, a više kalijumovih i bikarbonatnih jona u odnosu na plazmu. Glavni organski sastojci su enzim alfa-amilaza (ptijalin) i mucini.

  16. zaušne. podjezične podvilične

  17. Uloge pljuvačke: • Zaštitna uloga • Uloga u varenju skroba • Lubrikantna uloga • Zaštitna uloga pljuvačke ogleda se u tome što ona hladi toplu hranu, ispira usnu duplju, čisti zube i deluje baktericidno zbog prisustva enzima lizozima. • Zahvaljujući ptijalinu, u usnoj duplji započinje varenje skroba i ono je ograničeno zbog kratkog zadržavanje hrane u ustima i inaktivacije ptijalina u kiseloj sredini želuca. • Lubrikantna uloga pljuvačke sastoji se u podmazivanju zalogaja i olakšavanju gutanja, vlaženju usana i olakšavanju funkcije govora.

  18. GUTANJE • Gutanjem se sažvakan i pljuvačkom natopljen zalogaj hrane brzo sprovodi iz usne duplje kroz ždrelo u jednjak i želudac. • Gutanje može da se izazove voljno,međutim kad se hrana nađe u blizini ždrela, nastaje refleksni odgovor koji ne može da se kontroliše. • Tokom gutanja, disanje je nakratko inhibirano, a ulaz u grkljan zatvoren, da bi se sprečio prelazak hrane u dušnik. Hrana se kroz jednjak potiskuje peristaltičkim pokretima čija je snaga srazmerna veličini zalogaja. Hrana kroz jednjak putuje oko 10 sekundi, a tečnost znatno brže. • Refleks gutanja je složeni refleks koji započinje stimulacijom mehanoreceptora usne duplje i ždrela prisutnom hranom. Centar se nalazi u produženoj moždini.

  19. Ždrelo • Usna duplja se nastavlja na ždrelo koje prelazi u jednjak. • Kod vodenih kičmenjaka (kolousta, riba i larvi vodozemaca) ždrelo je jače razvijeno i sadrži proreze za komunikaciju sa spoljašnjom sredinom. • Kod suvozemnih je slabije razvijeno i preko pukotinastog otvora u vezi sa dušnikom, preko Eustahijevetube sa srednjim uhom i preko unutrašnjih nosnih otvora (hoana) sa nosnom dupljom.

  20. Jednjak • jednjak je mišićna cev koja sprovodi hranu do želuca. • Kod mnogih ptica na njemu se javlja proširenje – voljka, sa mnogobrojnim sluznim žlezdama čiji sekret razmekšava hranu.

  21. Želudac • Predstavlja prošireni deo creva u kome se hrana nagomilava i započinje varenje da bi se zatim postepeno propuštala u crevo. • Na želucu se razlikuju dva dela: • kardijalni (deo gde jednjak prelazi u želudac) i • pilorični (graniči se sa crevom). • Želudačne žlezde produkuju HCl i enzim pepsin koji započinje varenje belančevina.

  22. Kod ptica se sastoji iz: • žlezdanog (žlezde luče sluz i enzime) i • mehaničkog dela (bubac). • Bubac je veoma muskulozan i obložen čvrstom prevlakom koja pomaže drobljenju hrane, čime se nadoknađuje nedostatak zuba.

  23. Kod preživara je želudac veliki i složen. Izdeljen je na 4 dela: • burag – najveći deo koji može da primi veliku količinu hrane; tu se nalaze bakterije koje proizvode enzim celulazu koja vari celulozu – jedino preživari, zahvaljujući ovim bakterijama, mogu da vare celulozu; • kapulja – sa mrežasto naboranom sluzokožom; tu se hrana meša sa sokom, a zatim se vraća u usnu duplju na ponovno žvakanje (preživanje); • litonja – deo u koji se hrana vraća posle preživanja; • sirište – tu se vrši varenje.

  24. burag kapulja litonja sirište Želudac preživara

  25. MOTILITET ŽELUCA • Mišićni sloj zida želuca izgradjen je od tri sloja longitudinalno, cirkularno i koso postavljenih glatkih mišićnih ćelija . • Zahvaljujući motilitetu: • Želudac služi kao rezervoar hrane • Omogućeno je sitnjenje hrane i mešanje sa želudačnin sokom • Pražnjenje želuca kontrolisanom brzinom. • Hrana uobičajenog sastava zadržava se u želucu 2-6h. Za to vreme mehaničkim usitnjavanjem i delovanjem enzima pretvara se u masu konzistencije paste koja se zove himus. • Pražnjenje želuca se vrši potiskivanjem male količine himusa (2-7 ml) kroz pilorusni sfinkter.

  26. SEKRETNA AKTIVNOST ŽELUCA • Želudačni sok je produkt sekrecije nekoliko tipova egzokrinih žlezda sluzokože želuca. G ćelije sluzokože luče i jedan hormon-gastrin. • Sastav: • Glavni sastojci želudačnog soka, pored vode, su: • Hloridna kiselina (HCl) • Pepsinogeni • Unutrašnji faktor • pH čistog sekreta je 1-2

  27. HCl luče parijetalne ćelije žlezda sluzokože. • HCl želudačnog soka ima višestruke uloge: • Pomaže varenje proteina na više načina: denaturiše proteine hrane i olakšava delovanje pepsina, vrši aktivaciju pepsinogena u pepsin i obezbeđuje optimalan pH za delovanje pepsina • Visoka koncentracija HCl deluje baktericidno • HCl rastvara soli kalcijuma i gvožđa iz hrane i omogućava apsorpciju ovih elemenata.

  28. Pepsini su proteaze želudačnog soka. Sintetišu se u glavnim (peptičnim) ćelijama želudačnih žlezda kao neaktivni prekursori pepsinogeni. Aktivaciju u pepsine vrši vodonikov jon u lumenu želuca. Pepsini započinju varenje proteina u digestivnom traktu i hidrolizuju ih do polipeptida različite dužine. • Unutrašnji faktor sintetišu parijetalne ćelije.To je glikoprotein neophodan za apsorpciju vitamina B 12. Unutrašnji faktor je jedini produkt sekrecije želuca neophodan za život. • Mukus debljine oko 1 mm, pokriva sluzokožu želuca i štiti je od mehaničkih oštećenja grubljom hranom ili hemijskog oštećenja sa HCl ili enzimima. Mukus luče mukozne (peharaste) ćelije žlezda i epitelne ćelije slobodne površine sluzokože. Epitelne ćelije luče i vodenastu tečnost bogatu i bikarbonatom koji daje alkalitet mukusu.

  29. Crevo • Najvažnija faza procesa varenja odvija se u crevu u kome se vrši i apsorpcija svarenih hranljivih materija. • U vezi sa tim dolazi do povećanja njegove površine na različite načine. • Kod viših kičmenjaka ono je manje ili više izduženo (duže je kod biljojeda nego kod mesojeda) i obrazuju se sitni iztaštaji koji su označeni kao vili (crevne resice). Tako npr. kod čoveka, površina resica iznosi 10 m² ili 5 puta više od površine kože.

  30. Crevo se sastoji od dva dela: • prednjeg, tankog creva; • zadnjeg, debelog creva. • Granica između njih je obeležena jednim slepim izraštajem – slepimcrevom. Ptice imaju dva slepa creva.

  31. Tanko crevo • Početni deo tankog creva je dvanaestopalačno crevo (duodenum), u koji se ulivaju odvodi jetre i pankreasa. • U zidu tankog creva nalaze se žlezde koje luče velike količine sluzi i enzime. Sluz kao omotač štiti crevnu sluzokožu od dejstva enzima.

  32. SEKRETNA AKTIVNOST TANKOG CREVA • Produkt čiste egzokrine sekrecije tankog creva teško je izolovati jer se u duodenumu izlivaju i žuč i pankreasni sok. • Sekret tankog creva je vodeni rastvor elektrolita koji sadrži brojne enzime, ali oni najverovatnije potiču iz deskvamiranih enterocita. • Tanko crevo ima važnu endokrinu ulogu. Peptidni hormoni koji produkuju endokrine ćelije njegove sluzokože imaju uloge u regulaciji motiliteta, sekrecije i rasta GIT.

  33. Pankreas • Leži u krivini dvanaestopalačnog creva. • Kod mnogih riba pankreas je rasut u vidu mnogobrojnih žlezdanih čvorova u crevnoj mezenteri. • Pankreas luči pankreasni sok u kome su enzimi u neaktivnom stanju (npr. tripsinogen, himotipsinogen) da bi se aktivirali dospevanjem u duodenum (postaju aktivni tripsin i himotripsin).

  34. Proteaze pankreasnog soka su: • Tripsin • Himotripsin • Karboksipeptidaza A i B • Elastaze

  35. Pankreasni sok sadrži i alfa-amilazu koja je identična ptijalinu pljuvačke. Ona cepa skrob do maltoze. • U pankreasnom soku su prisutne lipaze, enzimi koji razgrađuju masti hrane i njihove degradacione produkte. • To su: • Pankreasna lipaza • Pankreasna esteraza • Fosfolipaza A

  36. Jetra • To je najveća žlezda u organizmu kičmenjaka. Jetrin sekret je žuč koja se sakuplja u žučnoj kesi, a odatle kroz žučni kanal izliva u duodenum. • Žuč ne sadrži enzime, ali omogućava varenje masti tako što vrši njihovu emulgaciju (razbija ih na sitne kapljice). • Pored toga jetra obavlja još niz značajnih funkcija: u njoj se glikoza pretvara u glikogen, predstavlja skladište vitamina i gvožđa, transformiše otrovne materije u neotrovne (sva krv iz creva prvo prolazi kroz jetru pa zatim ulazi u opšti krvotok) i dr

  37. Glavna uloga jetre u varenju ostvaruje se putem sekrecije žuči. • Žuč stvaraju hepatociti i epitelne ćelije sluzokože zidova žučnih kanala. • Žuč se iz jetre izlučuje kontinuirano, ali se između obroka deponuje u žučnoj kesi. U tanko crevo žuč se izliva samo tokom obroka.

  38. SASTAV ŽUČI • Hepatociti produkuju žučne soli, holesterol, lecitin, žučne boje i izotonični rastvor elektrolita. • Žučne kiseline su najzastupljeniji sastojak suve materije žuči. One nastaju oksidacijom holesterola. Molekul žučne kiseline je izrazito polaran i zato žučne kiseline već u žuči stvaraju agregate sa holesterolom i lecitinom koji se zovu micele.

  39. Egzokrina funkcija ogleda se u lučenju pankreasnog soka koji se preko Virsungovog izvodnog kanala izliva u nishodni deo duodenuma (dvanaestopalačnog creva). • Dnevno pankreas čoveka izluči oko 2000ml soka. • Osnovni sastojci pankreasnog soka su enzimi za varenje hrane i to najvažniji među njima su tripsin, himotripsin, lipaza i amilaza.

  40. Debelo crevo • Do debelog creva dospeva nesvareni deo hrane, voda i soli. • U njemu se nalazi mnoštvo bakterija koje imaju sposobnost sinteze vitamina koje organizam apsorbuje. U debelom crevu se vrši apsorpcija vode i soli i prikupljanje nesvarenih ostataka pre njihovog izbacivanja. • Kod većine kičmenjaka u završni deo creva se izlivaju odvodi bubrega i polnog sistema. Taj deo creva je kloaka, koja je u vezi sa spoljašnjom sredinom preko kloakalnog otvora. • Kod sisara nema kloake već je završni deo creva pravo crevo. Kod njih je kloaka razdvojena na trbušni deo, u koji se izlivaju bubrežni i polni odvodi i leđni deo – pravo crevo, koje se završava analnim otvorom.

More Related