GLAVNA OBILJEŽJA PRIJEDLOGA KOMISIJE ZA NOVU UREDBU BRISEL I

1. GLAVNA OBILJEŽJA PRIJEDLOGA KOMISIJE ZA NOVU UREDBU BRISEL I

2. 1. POVIJESNI RAZVOJ • 1968. Konvencija o sudskoj nadležnosti i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (Briselska konvencija) • Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001o sudskoj nadležnosti i priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima • “Temelj europskog građanskog procesnog prava” • Opći instrument za novije pravne akte europskog građanskog procesnog prava • Kontinuitet između Konvencije i Uredbe (čl. 5. i 19. Preambule Uredbe i čl. 68 Uredbe)

3. 150 presuda Europskog suda • Čl.73.- 5 godina od stupanja na snagu Uredbe, Komisija će Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru predati izvješće o njezinoj primjeni. • Izvješće i Zelena knjiga s osnovnim prijedlozima reforme podneseni 2009. • Novina – procesno pravo postalo neposrednim predmetom pravnopolitičke debate • Jesen 2009. Odbor za pravna pitanja saslušao eksperte, 2010. dano stajalište o prijedlogu Zelene knjige • Prijedlog komisije prosinac 2010.

4. 2. ZAŠTO REFORMA? • Uredba Brisel I stupila na snagu 1. ožujka 2002. • U međuvremenu donesene Uredbe kojima se uredila domena europskog procesnog prava (stečaj, ovršni naslov, dostava, dokazivanje, sporovi male vrijednosti, platni nalog) • Nove tehnike uređenja: standardizacija procesnih radnji, primjena e-pravosuđa • Europske uredbe mogu inicirati modernizaciju nacionalnog procesnog prava

5. 1. Više terminološke jasnoće (građanski i trgovački predmet, sud, prebivalište, javna isprava) • Čl. 2. Prijedloga definira “privremene mjere”,”sud”, “sudsku nagodbu,” “javnu ispravu” • 2. Izmjena područja primjene • 3. Položaj trećih zemalja • 4. Neutralizacija štetnih utjecaja torpedo tužbe • 5. Izbjegavanje vođenja paralelnih postupaka (arbitražni sudovi!)

6. 3. CILJEVI • 1. Slobodan promet sudskih odluka – ukidanje egzekvature • 2. Proširenje pravila o nadležnosti Uredbe na sporove u kojima je tuženik državljanin iz treće zemlje • 3. Poboljšanje djelotvornosti sporazuma o nadležnosti • 4. Bolje povezivanje Uredbe i arbitraže • 5. Bolja koordinacija postupka pred sudovima država članica • 6. poboljšanje sudske zaštite u određenom vrstama sporova • 7. određivanje pretpostavki potrebnih da bi se privremene mjere i mjere osiguranja mogle priznati i provesti u prekograničnim sporovima

7. 3.1. UKIDANJE EGZEKVATURE • Čl. 9. Preambule Prijedloga “Iako su prema izvješću Komisije o primjeni Uredbe Brisel I države članice iskazale zadovoljstvo u njezinoj primjeni, primjena pojedinih odredbi koja se odnosi na slobodan promet odluka i pristupa prava može se još poboljšati.” • Čl. 23. Preambule Prijedloga – porast međusobnog povjerenja unutar EU i reduciranje vremena i troškova u prekograničnim sporovima zahtijeva ukidanje egzekvature • Odluke trebaju se provoditi kao da su donesene u zemlji u kojoj je zatražena njihova ovrha • Izvan primjene – odluke u povodu tužbe zbog uvrede (Verleumdungsklage) i odluke u sporovima za zaštitu kolektivnih interesa i prava (osjetljivost, raznolikost)

8. Dio III - Priznanje, ovršnost i ovrha • Odsječak I - Odluke za koje nije potrebna potvrda o ovršnosti, Pododsječak1 – ukidanje egzekvature, čl. 38. i 39. Prijedloga • Čl. 38. – priznanje odluke bez posebnog postupka priznanja; priznanje se ne može pobijati • Čl. 39. – podnijeti primjerak isprave i • eventualno transliteraciju ili prijevod sadržaja obrasca • Sud kojem je podnesen prijedlog za priznanje postupak može prekinuti, ako je u zemlji podrijetla u tijeku postupak u kojem se odluka pobija ili preispituje prema čl. 45. i 46. Prijedloga

9. Statistika – u sudskoj praksi primjene Konvencije priznanje uskraćeno u manje od 10 % svih postupaka • Uredba – 1 do 3% svih postupaka • Dva NOVA pravna sredstva – čl. 45. i 46. • Čl. 45. omogućava pobijanje odluke koja je donesena na temelju ogluhe, ako tužba tuženiku nije bila dostavljena na način koji mu je omogućavao djelotvornu obranu • Čl. 46. jedna od stranaka ima pravo zatražiti uskratu priznanja ili ovrhe odluke, ako bi priznanje ili ovrha odluke bili u suprotnosti s bitnim postulatima koji se temelje na pravu na pravični postupak

10. Čl. 24. Preambule Prijedloga (čl. 47 Povelje o temeljnim pravima EU – pravo na djelotvorno pravno sredstvo i nepristrani sud); dužnik se zbog toga što nije bio poučen o njegovim pravima nije upustio u postupak ili je zbog postupovne povrede bio zakinut, a ta je povreda povreda prema čl. 47. Povelje • procesni javni poredak zadržan i pozajedničen • Primjena samo ako u zemlji podrijetla odluke dužniku (tuženiku) nije pružena prethodna pravna zaštita (izvanredno pravno sredstvo) • Ako je u zemlji podrijetla podneseno pravno sredstvo, zemlja priznanja može postupak prekinuti

11. Čl. 66 Prijedloga – ako odluka sadržava mjeru ili nalog koja u zemlji ovrhe odluke nije poznata , nadležni tijelo te države članice pokušat će tu mjeru ili nalog uskladiti koliko god je to moguće mjeri ili nalogu prema svom vlastitom pravu, koja je jednaka prema učincima i koja slijedi slične ciljeve i interese. • Ovo pravilo prije svega se odnosi na olakšanje prekogranične ovrhe naloga za isplatu novčanih iznosa.

12. 3.2. PROŠIRENJE PRIMJENE NA TREĆE ZEMLJE • Čl. 16. i 17. Preambule Prijedloga • “U interesu je tužitelja i tuženika kao i određene pravne zaštite u EU da okolnost da dužnik ima prebivalište u trećoj zemlji neće imati za posljedicu da se pravila o nadležnosti Uredbe neće primjenjivati te da je primjena pravila te države o nadležnosti isključena. • “Uredba treba međunarodnu nadležnost sudova država članica urediti u širem opsegu. To ujedno znači da će se Uredba primjenjivati neovisno o tome gdje je prebivalište dužnika . Osim toga treba urediti Uredbom u kojim slučajevima će postojati supsidijarna nadležnost sudova država članica.

13. Prema čl. 4.2. Prijedloga - osobe koje nemaju prebivalište u državi članici mogu biti tužene prema odredbama odsječaka 2-8. (posebna nadležnost, nadležnost u sporovima osiguranja, potrošačkim sporovima, sporovima iz ugovora o radu, isključiva nadležnost, sporazum o nadležnosti i supsidijarna nadležnost i nadležnost u posebnim slučajevima). • Otklanja se razlikovanje tuženika u državi članici i tuženika iz trećih zemalja, osobito zbog privilegiranja tuženika iz trećih zemalja. • Svrha je isključiti eksorbitantnu nadležnost i ukloniti diskriminaciju između osoba koje imaju prebivalište u državama članicama s osobama koje imaju prebivalište u nekoj trećoj zemlji • Osigurati funkcioniranje slobodnog tržišta, ukloniti razlike

14. Harominizacija propisa o supsidijarnoj nadležnosti s dva dopunska kriterija za određivanje nadležnosti ako tuženik ima prebivalište izvan EU • Čl. 25. Prijedloga -prema mjestu na kojem se nalazi njegova pokretna imovina, ako njezina vrijednost nije u ekstremnom nesrazmjeru s visinom potraživanja i ako pravni spor pokazuje dovoljnu vezu sa sudom države članice (supsidijarna nadležnost) • Čl. 26. Prijedloga -ako se pred drugim sudom ne može ostvariti pravičan postupak i ako pravni spor pokazuje dovoljnu vezu s odnosnom državom članicom (nužna nadležnost)

15. Posebna klauzula o pokretanju postupka sadržana je u čl. 34. Prijedloga: • Sud jedne države članice može postupak iznimno prekinuti: • 1. ako je postupak prvo pokrenut pred sudom treće države, • 2. ako je odluka u tom postupku donesena u razumnom roku, priznata od strane odnosne države članice i u toj državi se može provesti ovrha te odluke • 3. ako je uvjerenja da je takvo postupanje u interesu uređenja pravnih odnosa • Time se treba spriječiti vođenje paralelnih postupaka pred sudom države članice i sudom treće zemlje

16. 3.3. POBOLJŠANJE DJELOTVORNOSTI SPORAZUMA O NADLEŽNOSTI • Prema čl. 32. Prijedloga ako stranke zaključe sporazum o nadležnosti za slučaj spora između njih trebao bi prvo sud u čiju korist je nadležnost prorogirana imati priliku izjasniti se o nadležnosti neovisno o tome je li postupak pokrenut pred tim sudom prije ili kasnije • Svaki drugi sud pred kojim je postupak pokrenut, mora postupak prekinuti, sve dok se sud čija je nadležnost ugovorena ne izjasni o svojoj nadležnosti • Uvođenje harmonizirajuće kolizijske norme radi materijalne djelotvornosti sporazuma o nadležnosti – u svim slučajevima će se odlučivati na isti način.

17. Nova ideja – uvođenje standardiziranog sporazuma o nadležnosti • Presumpcija u korist sadržajne djelotvornosti klauzule (samo kao dodatna opcija) • Jačanje djelotvornosti sporazuma i discipline stranaka trebalo bi dopustiti ugovorom određena sredstva zbog povrede sporazuma o nadležnosti (određenje paušalnih iznosa naknade štete, ugovorne kazne)

18. 3.4. ARBITRAŽA I NOVA UREDBA BRISEL I • Posebna pravila o odnosu između arbitraže i sudskog postupka • Čl. 11. Premabule Prijedloga – Uredba se ne primjenjuje na arbitražu osim u posebno propisanim slučajevima. • Čl. 20. Preambule Prijedloga “Kako bi volja stranaka dodatno osnažila i postala učinkovitija treba se poboljšati djelotvornost arbitražnih sporazuma…” • Ako se mjesto arbitraže nalazi u nekoj od država članica - trebalo je urediti načine na koje će se izbjeći zlouporaba procesnih ovlaštenja i spriječiti vođenje paralelnih (sudskog i arbitražnog) postupaka

19. Prema čl. 1/2d Prijedloga Uredba se ne primjenjuje na arbitražu osim u čl. 29/4 i čl. 33./3 propisanim slučajevima. • Prema čl. 29/4 – ako je ugovoreno ili naznačeno mjesto arbitraže (prema čl. 20. Preambule Prijedloga to bi trebalo biti mjesto koje su stranke naznačile i posredno ili neposredno ugovorile kao mjesto arbitražnog suda, arbitražne ustanove ili druge ustanove) u jednoj od država članica • sudovi druge države članice čija se nadležnost pobija na temelju arbitražnog sporazuma prekinut će postupak • sve dok sudovi države članice u kojem se nalazi mjesto arbitraže ili pred čijim arbitražnim sudom je postupak pokrenut ne utvrde kao glavno ili prethodno pitanje postoji li arbitražni sporazum i je li on valjan.

20. Ovo pravilo se ne primjenjuje kada se radi o potrošačkim sporovima te sporovima iz osiguranja i individualnih ugovora o radu. • Prema čl. 33/3 pred arbitražnim sudom postupak je pokrenut ako je stranka imenovala arbitražnog suca ili ako je stranka uz podršku odgovarajuće ustanove, tijela ili suda zatražila osnivanje arbitražnog suda. • Pozadina ovih rješenja je i stajalište izraženo u vrijeme stupanja na snagu i primjene Konvencije – međunarodni aspekti arbitraže mogu biti predmet međunarodnih sporazuma i nacionalnih arbitražnih prava.

21. Odluka West Tankers od listopada 2009. • EG WT v ERG PetroliSpa • Na stranke ugovora o najmu broda primjenjuje se englesko pravo, sporatum je sadržavao arbitražnu klauzulu s mjestom arbitraže u Londonu • ERG Petroli – namirio se od Allianza i Generalia • ERG Petroli podnio tužbu pred arbitražnim sudom u Londonu na naknadu štete koja je premašivala osiguranu svotu • Allianz i Generali su tužili WT pred lokalnim sudom u Sirakuzi na naknadu štete koju su oni isplatili ERG-u

22. WT je pred talijanskim sudom prigovorio ističući postojanje arbitražnog sporazuma i zatražio je pred sudom u Londonu izricanje anti-suitinjunction(mjera kojom se od suda ili arbitražnog suda zahtijeva da zabrani postupanje pred drugim sudom) protiv postupka koji je pokrenut pred sudom u Sirakauzi • High Court u Londonu odredio takvu mjeru • Allianz i Generali su protiv odluke uložili pravni lijek HouseofLords • HouseofLords je podnijela to pitanje Europskom sudu na odluku

23. ES- anti suitinjunctions kao mjere usmjerene protiv provedbe sudskog postupka u drugoj državi članici su nespojive s Uredbom, ako je time nekoj osobi zapriječeno pokretanje ili nastavljanje pokrenutog postupka pred sudom druge države s obrazloženjem da je takav postupak protivan arbitražnom sporazumu. • Iako postupak koji je pokrenut i koji je doveo do određivanja mjere anti suitinjunctionsne spada u područje primjene Uredbe on utječe na nadležnost prema Uredbi • Ako neki glavni zahtjev spada u područje primjene Uredbe, ona se proteže i na prethodno pitanje koje je u svezi s tim glavnim zahtjevom

24. 3.5. KOORDINACIJA POSTUPAKA PRED SUDOVIMA DRŽAVA ČLANICA • Ako su pred sudovima različitih država članica pokrenuti postupci zbog istog zahtjeva i između istih stranaka, sud pred kojim je postupak kasnije pokrenut, prekinut će ga po službenoj dužnosti, neovisno o čl. 32/2., sve dok se ne utvrdi nadležnost suda pred kojim je postupak prvo pokrenut. • Odugovlačenje postupka, torpedo tužba. • Čl. 29/2 treba opće pravilo o pokretanju postupka poboljšati na način da se sudu pred kojim je postupak prvo pokrenut treba utvrditi svoju nadležnost u roku od 6 mjeseci, osim ako se na temelju izvanrednih okolnosti to pokaže nemoguće.

25. Zajednička suradnja između sudova pred kojima je postupak u istoj stvari i između istih osoba pokrenut u smislu razmjene informacija – tako bi sud koji treba odlučiti o nadležnosti trebao obavijestiti drugi sud o tome je li utvrdio nadležnost te kada bi odluka o nadležnosti mogla biti donesena. • Prema čl. 31. Prijedloga – ako je postupak pokrenut pred jednom sudom i ako je kod drugog suda zatraženo određivanje privremene mjere, oba suda bi trebala zajednički surađivati i usklađivati postupak u glavnoj stvari s postupkom za određivanje privremene mjere. • Tako će potonji prikupiti sve informacije o glavnoj stvari, hitnosti određenja privremene mjere ili eventualnom odbijanju prijedloga za određenje p.m.

26. 4. ZAKLJUČAK • Kontinuitet (čl. 5., 19. Preambule Prijedloga) • Čl. 73. Uredbe Brisel I • “primjenu određenih propisa koji se odnose na slobodan promet sudskih odluka kao i pristup pravu treba dalje poboljšati. • Prijedlog izmjena – pravne jasnoće • Prijedlog – odgovor na probleme nstale u praksi (tumačenja ES) • Novi značajan korak na putu prema sveobuhvatnijem europskom građanskom procesnom pravu