1 / 19

DESTILACIJA (Osnovni pojmovi)

DESTILACIJA (Osnovni pojmovi). Pripremio: Varga I štvan HEMIJSKO-PREHRAMBENA SREDNJA ŠKOLA ČOKA v arga.i @neobee.net. Destilacija je operacija razdvajanja tečnih smeša, na osnovu razlike isparljivosti njihovih komponenata .

merrill
Télécharger la présentation

DESTILACIJA (Osnovni pojmovi)

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. DESTILACIJA(Osnovni pojmovi) Pripremio: Varga Ištvan HEMIJSKO-PREHRAMBENA SREDNJA ŠKOLA ČOKA varga.i@neobee.net

  2. Destilacija je operacija razdvajanja tečnih smeša, na osnovu razlike isparljivosti njihovih komponenata. • Po završetku destilacije dobije se proizvod, koji se naziva DESTILAT. Sastav destilata se razlikuje od sastava početne smeše po tome, što je bogatiji u lakše isparljivoj komponenti.

  3. Pojam isparljivosti • Pod isparljivošću podrazumevamo parcijalni pritisak komponente u parnoj fazi, na određenoj temperaturi. • Ona komponenta koja ima nižu temperaturu ključanja je isparljivija. • Na primer: U smeši benzena i toluena, benzen je isparljivija komponenta jer u čistom stanju ključa na oko 80 °C, a toluen na 110°C.

  4. Pri destilaciji tečnu smešu zagrevamo do temperature ključanja i celo vreme držimo na toj temperaturi. • Nastale pare odvodimo u kondenzator i kondenzujemo ih – destilat. • Po završetku destilacije zaostaje ostatak, koji je bogat u teže isparljivoj komponenti. • Na ovaj način komponente smeše možemo potpuno, ili delimično razdvojiti.

  5. Metode destilacije • Razlikujemo: • Jednostavnu destilaciju, i • Rektifikaciju.

  6. Jednostavna destilacija • Primenjuje se za razdvajanje takvih smeša, čije se komponente po svojoj isparljivosti, mnogo razlikuju. • Operacija može da se izvodi: • Kontinualno i • Diskontinualno.

  7. Rektifikacija • Ako u isparljivosti komponenata smeše nema velike razlike, tj. njihove temperature ključanja se malo razlikuju, razdvajanje se vrši rektifikacijom. • Rektifikacija je u stvari više puta ponovljena destilacija. Ona može biti takođe, kontinualna i diskontinualna.

  8. Osnovne karakteristike dvofaznih sistema tečnost-para • Stepen slobode dvokomponentnih sistema (K=2), kada se tečna faza nalazi u ravnoteži sa parom, dat je izrazom: S=K+2-F Pošto jeK=2, a F=2 (broj faza), S=2+2-2=2

  9. Ovo znači da, ako su nam poznata dva parametra sistema, ostali se mogu odrediti. • Parametri dvokomponentnih tečnih smeša su sledeći: • Ukupan pritisak pare iznad tečnosti (p); • Temperatura ključanja smeše (t); • Koncentracija jedne komponente u tečnoj fazi (x).

  10. Podela dvokomponentnih tečnih smeša • Smeše tečnosti koje se ne mešaju; • Smeše tečnosti koje se delimično mešaju; • Smeše tečnosti koje se mešaju u svim odnosima.

  11. Smeše tečnosti koje se ne mešaju • Karakteristično je za njih, da se svaka komponenta u smeši ponaša kao da je sama prisutna, bez obzira na količinski odnos prema drugoj komponenti. • Posledica ovoga je niža temperatura ključanja smeše, od temperature ključanja bilo koje prisutne čiste komponente. Na primer smeša benzena i vode ključa na 69,2 °C.

  12. Smeše tečnosti koje se mešaju u svim odnosima • Takve smeše nazivamo idealnim smešama. Idealnu smešu formiraju na primer: • benzen – toluen, • benzen – xilen, • cikloheksan – toluen, • klorbenzen – anilin, • azot – kiseonik, • n-heksan– n-oktan, itd.

  13. Idealne smeše imaju sledeće karakteristike: • Zapremina smeše je zbir pojedinačnih zapremina komponenata; • Toplota mešanja je jednaka nuli; • Ponašaju se u duhu Raulovog i Daltonovog zakona.

  14. Raulov zakon • Parcijalni pritisak komponente u parnoj fazi pA , zavisi od koncentracije te komponente u tečnoj fazi xA. • Ovo isto odnosi se i na komponentu B: pA = PA·xAodnosno pB = PB· xB PA i PBsu parcijalni pritisci čistih komponenata na datoj temperaturi.

  15. Daltonov zakon • Ukupan pritisak pare iznad tečnosti jednak je zbiru parcijalnih pritisaka komponenata. P = pA + pB = PA·xA + PB (1 – xA) xA i xB - molski udeo komponenata u tečnoj fazi.

  16. p-x dijagram p t= konst. Ukupan pritisak pare PB PA 0 XA

  17. Na osnovu Daltonovog zakon možemo zaključiti sledeće: Parcijalni pritisak komponente pA jednak je proizvodu ukupnog pritiska pare i molskog udela te komponente u pari yA. pA= p·yA ili pB=p·(1-yA)

  18. Fazni dijagram (t-x dijagram) t p= konst. Kriva kondenzacije tB Kriva ključanja t1 tA 0 x1 y1 1 xA

  19. Ravnotežni dijagram (x-y dijagram) 1 yA y1 0 x1 1 xA

More Related