SELEKCIJA I ORIJENTACIJA

1. SELEKCIJA I ORIJENTACIJA

2. Od kad postoji ljudski rod ljudi su bivali selekcionirani. Od najranije i najokrutnije selekcije – one prirodne, do današnjih dana. Na današnjem stupnju razvoja selekcija i orijentacija su sveprisutni u svakoj sferi čovjekovog djelovanja pa teko i u sportu. Naravno da ni atletika, kao sport kojim se djeca počinju baviti od rane mladosti, nije iznimka, jer samo pravovremena i kvalitetna selekcija i orijentacija donosi vrhunske rezultate.

3. Procesom odabira i orijentacije nadarene djece u neku od atletskih grana ili pak određenu atletsku disciplinu počinje specifični atletski sportski put, a to znači puno prije nego atletičar ostvari neki zapaženiji atletski rezultat. Odabir i orijentacija može teći na razne načine - od odabira samog djeteta sukladno njegovim afinitetima za određenu atletsku granu ili čak disciplinu, do ekspertne primjene objektivnih kriterija i modela selekcije i orijentacije. Selekcija i orijentacija je u atletici je dugotrajan proces koji za atletske discipline počinje od 6-10 godine i neprekidno traje do juniorskog staža, u kojemu su još uvijek moguće promjene.

4. Potencijal budućeg atletičara nije moguće objektivno procijeniti sve dok mladi atletičar tijekom svoga kontinuiranog trenažnog procesa u atletskoj školi ne prođe niz provjera kojima se utvrđuje razina velikog broja njegovih antropoloških obilježja. Na osnovu ranih selekcijskih procjena utvrđuje se samo djetetova potencijalna sposobnost za neku od atletskih disciplina. Da li će polaznici atletske škole biti uspješni u atletici uopće ovisi o ogromnom broju čimbenika. U atletskom sportu postoji veliki broj selekcijskih modela i metoda, međutim, ne postoji unificirani model početne atletske selekcije i orijentacije.

5. Mnogi znanstveno - stručni modeli selekcije, iako različiti, već su provjereni, te su našli svoju aplikaciju u praksi. Ali ipak u velikom broju atletskih klubova otkrivanje i prepoznavanje talentiranih događa se sasvim slučajno (Werner, P. i E. Emrich 1997.) jer određeni broj trenera vjeruje da talent sam uvijek pronalazi put do uspjeha. Samo vrhunski talenti u kvalitetnoj socijalnoj sredini koja ih podržava mogu sami pronaći put, a ostali nikad ne dođu u priliku pokazati i iskoristiti svoj potencijal jer uglavnom nema sustavne potrage za talentima.

6. Da bi selekcija i orijentacija bile ekspertno napravljene, potreban je multidisciplinarni pristup jer je razvoj ljudske jedinke integrativan proces. U prvom redu, na osnovu jednadžbi specifikacije, neophodno je pristupiti razradi širokog spektra normi i standarda za svaku atletsku disciplinu s obzirom na dob i spol, jer se na taj način može omogućiti preliminarno predviđanje razvoja relevantnih antropoloških dimenzija u pojedinim fazama ontogenetskog razvoja mladog atletičara.

7. Od neprocjenjive je važnosti u što ranijoj dobi identificirati sklonost i potencijal djeteta za određenu atletsku disciplinu. Međutim, dobro provedena selekcija i orijentacija nije dovoljno jamstvo da će netko i ostvariti vrhunska sportska dostignuća. Pred talentima do ostvarenja vrhunskih rezultata stoji trnovit put odricanja i vrijednog rada u dugotrajnim i vrlo intenzivnim atletskim tretmanima.

8. Dobro provedeni postupci selekcije i orijentacije trebali bi sačinjavati: što raniju identifikaciju atletskih talenata upućivanje talenata na daljnja ekspertna testiranja, uključivanje u sustavan atletski permanentno vršiti testiranja i selekcioniranja jer to omogućuje formiranje homogenih skupina individualiziranje trenažnih programa koji moraju biti utemeljeni na zakonitostima rasta i razvoja poštujući posebnosti antropološkog statusa atletičara.

9. Winfried (1997.) analizirajući razvijanje rezultata svjetski poznatih sprintera tvrdi da se u dobi 15. do 19. godine usvajaju odlučujući temelji za budući vrhunski rezultat. Marita Koch, Carl Lewis i mnogi drugi su se upravo u toj dobi istaknuli izvanrednim rezultatima. Međutim, postoje i atletičari koji su sustavni trening u svojoj disciplini počeli u relativno kasnoj dobi, a također su postigli najviše svjetske rezultate. Veliki Linford Christi je sa sustavnim treningom sprinta počeo tek s 22 godine, a Alberto Juantorena je u 19. godini s košarke prešao na atletiku i već poslije prve godine treninga postigao rezultat 45.9 s na 400 m. Unatoč tim kao i mnogim drugim sličnim primjerima ipak se preporučuje početak specijalizacije u sprinterskim disciplinama u dobi od 14 ili 15 godina što omogućuje postignuće visokih rezultata još u juniorskoj kategoriji.

10. Autor predstavlja čimbenike na osnovu kojih među djecom prepoznajemo talentirane sprintere i preponaše: Maksimalna brzina (najniži zahtjevi: 30 m leteći, djevojke 14 g. 3,70 – 3,85 s, dječaci 15 g. 3,65 – 3,80 s). Visoka frekvencija koraka povezana s jednim prirodno dugačkim korakom kao i sposobnost opuštanja i mekoće za vrijeme sprinta. Sposobnost brze reakcije na akustične i optičke signale (startni pucanj, reakcija na nadolazećeg trkača u štafeti). Sprint-STV (specijalne trkačke vježbe) kao i lako prelaženje prepona u ritmu od 3,4 ili 5 koraka. Gipkost tijela, posebno mišićja nogu Povoljan odnos između visine tijela i dužine nogu; sama visina nije odlučujući činitelj u sprintu. Za preponaške discipline potrebno je pretpostaviti visinu tijela (visina roditelja), redovito je za odrasle muškarce potrebno najmanje 184 cm, a za žene 167 cm. Oduševljenje za disciplinu, podrška okoline, posebno roditelja

11. Rezultatska dostignuća juniora i juniorki u sprinterskim i preponaškim disciplinama (prema Winfried 1997.)

14. Osim selekcioniranja djece i atletičara u atletskim klubovima, te njihovoj orijentaciji prema pojedinim atletskim disciplinama, rana identifikacija atletskih talenata moguća je i prilikom testiranja na nastavi TZK. Tu je izuzetno važna uloga učitelja i nastavnika kineziologije koji bi trebali uložiti dodatni napor kako bi u suradnji s trenerima u atletskim klubovima omogućili talentima da odaberu disciplinu u kojoj mogu ostvariti svoju sportsku afirmaciju.

15. Bowerman i sur. (1999.) predstavljajući model selekcije u Oregonskoj školi donose testove koji su koji su se pokazali dobrim prediktorima za selekcioniranje djece i njihovu orjentaciju prema atletskim disciplinama. Autori su također predstavili referentne vrijednosti za pojedine testove.

18. Kvalitetan sustav selekcije u atletici podrazumijeva odabir one djece koja imaju genetske, ali i sve druge predispozicije za razvoj svojih potencijala kroz dobro planirane i vođene atletske treninge. Djeci koja nemaju atletski potencijal ostaje uživanje u rekreativnom bavljenju atletikom, te ih na taj način rješavamo svih pritisaka na putu ostvarivanju rezultata koja oni realno ne mogu postići. Međutim, ovakav pristup zahtjeva oprez i veliko ekspertno znanje jer je najgore ako preranim i pogrešnim pristupom napravimo pogrešku u selekciji i orijentaciji i iz sustavnog treninga isključimo jedinku koja ima i najmanju mogućnost za uspjeh.