SOCIOLOGIJA RELIGIJE

SOCIOLOGIJA RELIGIJE

Religiju definiramo kao sistem socijalno organiziranih vjerovanja i aktivnosti koja daju odgovore na pitanja o konačnom značenju. Koja su to pitanja ? • Činjenica smrti, da li je smrt “kraj” pojedinca ? • Kako se nositi sa frustracijama, patnjama i tragedijama- zašto trpimo i da li postoji pravda ? • Kako kontrolirati neprijateljstva i egocentrizam ? • Da li nas život ima svrhu, zašto smo na ovome svijetu ? • Kako se suočiti sa snagama koje nas ugrožavaju – ljudskim, prirodnim. To su opća pitanja (filozofska) na koja religija daje odgovore pretpostavljajuči postojanje nadprirodnog

Supstancijalistički pristup: što je zajedničko svim religijama ?. Po čemu se religija razlikuje od ostalih društvenih fenomena ? Zajedničko svim religijama i svim religioznim iskustvima je iskustvo svetog ili nadnaravnog. Durkheim: orijentacija prema svetom je uvijek kontrastirana prema svakodnevnom (profanom), svijetu svakodnevnog postojanja. Sveto se odnosi na realnost koja je sasvim drugačija od ljudske realnosti- realnost koja je neshvatljiva racionalnom mišljenju, i koja čovjeka shrvava svojom veličanstvenošću. Bitno je za sve religije da ta realnost za koju se vjeruje da postoji totalno transcendira normalne dimenzije ljudskog postojanja. Peter Berger: Religija je ljudska tvorevina kojom se uspostavlja sveti kozmos. Njegovo značenje transcendira ali i uključuje čovjeka.

Predmet sociologije religije : religija kao društveni fenomen. Sociologija ne daje ( i ne može dati) odgovore na pitanja o istinitosti ili neistinitosti religioznih doktrina. Pitanja empirijske realnosti nadprirodnog leži s onu stranu znanstvenog diskursa- to je područje filozofije i teologije. Bez obzira da li nadprirodne sile postoje one postaju socijalno stvarne i sociološki značajne kada ljudi u njih vjeruju i djeluju sukladno svojem vjerovanju. Prema tome sociologija studira socijalnu realnost tih vjerovanja i djelovanje na temelju tih vjerovanja. Na primjer: da li različite društvene grupe imaju različiti odnos prema religiji, da li nas religioznost navodi na odredjene vrste djelovanja, Kako se mijenjaju religiozna vjerovanja u vremenu i t.d.

Durkheim kao sociolog religije • Religija nije samo socijalna kreacija, ona je društvo projicirano u božanskom bliku. • Božanstva koja čovjek slavi samo su projekcije moći društva. Moć društva toliko prevazilazi pojedinčeve moći da ih on može shvatiti tek ako ih učini svetim. U modernom društvu tako posredovanje ne mora više postojati mi to možemo direktno vizualizirati – civilna religija

Funkcije religije- funkcionalistički pristup 1.) Religija kao instrument socijalne kontrole. Pretpostavka o postojanju nadnaravnog vodi do pitanja – da li to nadnaravno želi ili očekuje nešto od nas ? Kroz specifikaciju sto Bog(-ovi) žele od nas religija u stvari regulira ljudsko ponašanje formulirajući pravila kako trebamo i kako ne trebamo djelovati. Religija objašnjava zasto odredjene socijalne norme postoje i zašto se trebaju poštovati: • Zašto ne smijemo krasti – zato jer bogovi to zabranjuju • zašto trebamo slušati roditelje- (zato što to Bog-ovi) od nas traže. Prema tome religija doprinosi socijalnoj integraciji- jer proizvodi legitimaciju za norme dajući im nadprirodnu podršku. Pa na taj naćin institucije kao obitelj, nacija, privatno vlasništvo, država, kralj, postaju stabilniji. Pojedinac interiorizira religijske norme pa se socijalna kontrola vrši iznutra.

R.Stark: Gods, Rituals, and the Moral Order. Journal for the Scientific Study of Religion. 40:4 (2001). 619-636. On kritizira funkcionalističku interpretaciju religije, Nije svaka religija – shvaćanje nadnaravnog- povezana sa moralnim poretkom. Samo odredjeno shvaćanje nadnaravnog – u obliku Boga koji brine o ljudima ima utjecaja na moralnost. Samo kada se nadnaravno koncipira kao Biće- kao tvorevina koja ima svijest i želje, jer samo takva stvorenja teže ka moralnom konformizmu. Bog(-ovi) mogu sankcionirati moralni poredak samo ako se: -brinu za, -informirani su o, -i djeluju na korist ljudi. Bogovi ce biti efikasni u održavanju moralnog poretka zavisno od opsega moći tj. što je veća diverzificiranost njegove(njihove) moći to će njihov utjecaj biti veći.

Samo svemoćni, svevideći Bog(-ovi) koji vlada(-ju) čitavim svemirom mogu biti dovoljna prijetnja za održanje moralnog poretka. Takva ideja omnipotentnog Boga , pa onda konzekventno i utjecaj religije na moralnost je karakteristika društava sa kompleksnom kulturom. Dakle tek društva na odredjenom stupnju društvene diferencijacije sa vrlo kompleksnom kulturom razvijaju takvu ideju o Bogu kao ključnom elementu nadnaravnog.

Religija je takodjer historijski opravdavala i davala božanski izvor svjetovnoj vlasti. Religija je obično uz moćne i opravdava postojeći poredak. Ali religija je i revolucionarna snaga. Ona može opravdavati pobunu, borbu protiv vlasti i slično. U uvjetima ekstremnog socijalnog stresa, socijalne promjene, kada se brzo mijenjaju tradicionalni obrasci života, kada je kultura pod udarom rata, kolonizacije, eksploatcije nastaju revitalizirajući, milenarijski pokreti. Radjanje kršćanstva je reakcija na opresiju Rimskog carstva u Palestini. U stvari Isus i kršćanstvo je jedan u nizu milenarijskih pokreta koji su se javljali u to vrijeme. Različiti pokreti (hereze) u povijesti kršćanstva (kao na primjer Anabaptisti) ili Cargo kultovi u Melaneziji ili u Sjevernoj Americi (19 stoljeće) kao i podjele, diferencijacije (Istočna Zapadna crkva, Protestanizam)

2. Religija kao simbolički integrator. Religija je prvenstveno princip koji “uredjuje” ljudski život. Ona organizira individualno iskustvo u okviru nekog višeg značenja koje uključuje ali i transcendira pojedinca. Ako mnogi ljudi dijele takvo organizirano iskustvo onda oni ne samo da mogu smisleno medjudjelovati unutar okvira značenja nego mogu i transcendirati same sebe i svoje egotizme do točke samožrtvovanja. Glavni socijalni akti –vjenčanje, rad, dobivaju na značenju mnogo veće nego pojedinac koji ih vrši; Specifični način na koji se ti akti institucionaliziraju u društvu dobivaju vezu sa sferom svetog. Ženidba znači sakrament, rad znači djelovanje koje zadovoljava bogove, a umrijeti u ratu znači sretno bistvovanje u vječnosti(raju). Prema tome religija daje simbolički smisao svemu onome što radimo u svakodnevnici pa time rutinsko postaje dio svetog.

3. Religija kao strukturator društva (Weber) Religija definira poželjnu akciju koja utjece na političke, ekonomske, kulturne, društvene forme. Bitno je kako religija definira ekonomsku aktivnost i ostale ljudske aktivnosti: Budizam, Hinduizam smatraju ekonomske aktivnosti drugorazrednima unutar općeg shvaćanja nevažnosti “ovog svijeta”; Druge religije naglašavaju druge ne-ekonomske aktivnosti: Hinduizam naglašava političko; Islam naglašava vojno; Izvor racionanalizacije nalazi se u židovstvu, što preuzima kršćanstvo a unutar njega najviše protestantizam što onda utječe na nastanak kapitalizma.

Nastanak religija povezan je sa socijalnim grupacijama. Za razumjeti religioznu doktrinu treba vidjeti u kojoj socijalnoj strati je originalno religija nastala. Konfučijanizam je povezan sa pismenom klasom koja je služila kao birokracija u Kineskom carstvu. Hinduizam sa svečenićkom kastom Brahmana. Budizam sa lutajućim zajednicama monaha. Islam sa vojnom elitom. Rabinički judaizam sa gradskom trgovačkom klasom. Rano kršćanstvo sa putujućim zanatlijama (Pavle kao najpoznatiji primjer)

Rezime osnovnih funkcija religije • 1) religija daje podršku , utjehu i pomirenje • 2) kroz transcendentalni odnos jamči emocionalnu osnovicu za novu stabilnost • 3) sakralizira norme i vrijednosti etabliranog društva • 4) potiče i kritičku revalorizaciju istih • 5) osigurava funkciju identiteta, tj. individualizira razumijevanje o tome tko su i što su pojedinci • 6) asistira pojedincu u njegovu rastu i sazrijevanju

Sinteza supstantivnog i funkcionalističkog pristupa u Durkheimovom shvaćanju religije: • “Religija je čvrsto povezani sustav vjerovanja i običaja koji se odnose na svete, to jest izdvojene i zabranjene stvari, • naime sustav vjerovanja i običaja koji sve svoje pristalice sjedinjuje u istu moralnu zajednicu zvana Crkva.” • Sopstantivni element- sustav vjerovanja i običaja koji se odnosi na sveto • Funkcionalistički element- religija integrira u zajednicu, u kolektivitet

EVOLUCIJA RELIGIJE (A,Wallace: Religion. An Anthropological View. Random House. New York.1966) On promatra religiju u svakom društvu kao konglomerat kultnih institucija. (Kultna institucija je set rituala koji imaju zajednički cilj, koji su racionalizirani zajedničkim vjerovanjima koja im stoje u osnovi, i koja odražavaju vjerovanje iste socijalne grupe.) On identificira 4 osnovna tipa kultnih institucija • Individualističke kultne institucije Nema svećenika, shamana ili religijskih specijalista koji izvode rituale.Svaka osoba izvodi rituale za sebe kako se za to iskazuje potreba. • Shamanske kultne institucije. Postoji poluprofesionalni religijski specijalist-shaman, koji ima specijalne religijske kvalifikacije i moći.

Za honorar Shaman intervenira kod natprirodnih sila u korist klijenta. Prema tome tu se javlja podjela rada izmedju religijskih specijalista (iako još ne profesionalnih) i laika. 3) Kultne institucije zajednica Grupe laika koje su odgovorne za povremeno izvodjenje rituala. Te grupe mogu biti starosne grupe, spolne grupe, članovi tajnih društava, posebne srodničke grupe, oni koji pate od posebnih bolesti- pa do čitave zajednice (plemena). Na primjer poljoprivredni rituali Irokeza, Ceremonije posvećene precima kod Kineza i nekih Afričkih plemena, Totemski i pubertetski rituali od Australskih Aborigina. Tu postoji specijalizacija ali ne i profesionalno svećenstvo.

4) Eklezijastičke kultne institucije One se zasnivaju na profesionalnom svećenstvu organiziranom na birokratskom principu.Svećenici su profesionalci izabrani ili imenovani na svoje položaje na stalnoj osnovi. Postoji stroga podjela na svećenike i laike, gdje svećenici monopoliziraju religijsko znanje i vodjenje rituala, a laici su pasivni “primaoci” znanja i rituala.

Wallace izvodi četiri osnovna evoluciona tipa religija zasnovano na kombinaciji kultnih institucija. Shamanske religije. One sadrže samo individualističke i shamanske kultne institucije. On smatra da taj tip religija prevladava kod lovačkih i sakupljačkih društava. Primjer Eskimi. Za njih svijet je nastanjen većim i manjim duhovima. Najvažniji je Sedna –Čuvar morskih životinja. Glavna kultna institucija je Shamanski kult. Najvažnija Shamanova aktivnost je “godišnji put na morsko dno”. Cilj puta je uvjeriti Sednu da pusti dovoljno morskih životninja da Eskimi mogu preživjeti slijedeću godinu. Shamani se pozivaju radi dijagnoze bolesti. Eskimi takodjer održavaju dva individualisticka kulta:

Kult Duha pomagača • Kult Divljači Religijska aktivnost obuhvaća da pojedinac vrši odredjene rituale ili izbjegava odredjene tabue. Religije zajednica. One sadrže individualističke, shamanske i elemente kultova zajednice. Te religije karakteristične su za hortikulturna društva- medju mnogim Sjevernoameričkim Indijancima, medju Afričkim društvima (osim Muslimanskog sjevera i centaliziranih Afričkih carstava), medju mnogim Melanezijskim i Polinezijskom narodima. Na primjer Trobriandski otočani (Melanezija) imaju nekoliko kultova (Wallace ih zove “tehnološki”). Tu čarobnjaci predsjedaju ritualima koji se odnose na vrtove, kanue, ribarenje i koji su vezani uz sezone (cikluse).

Olimpijske religije –one sadržavaju sve oblike kultova (individualističke, shamanističke, kultove zajednica kao i eklezijastičke kultove) organizirane oko politeističkih panteona koji udomljuju Bogove. Te religije se najčešće nalaze u hortikulturnim i ranim agrarnim društvima: U Američkim civilizacijama Maja, Inka, Azteka; U mnogim centraliziranim Afričkim kraljevstvima; U mnogim istočno Azijskim društvima na rubovima Kine i Indije kao na primjer u kraljevstvu Myanmar, Indoneziji , Koreji; U Antičkoj Grčkoj i Rimu. Na primjer Afričko kraljevstvo Dahomej: Uz mnogo individualičtickih, Shamanskih i kultova zajednice oni imaju Kult Velikih Bogova. On ima svećenstvo i hramove. Podržava vladajuću klasu,

Pantheon Bogova podijeljen je u četiri pod-pantheona a svaki je povezan sa posebnim religioznim redom, Svaki red ima svoje svećenstvo, rituale i hramove. Tipicno za Olimpijske religije svako božanstvo je povezano sa posebnim dijelom prirode nad kojim vrši utjecaj. Monoteističke religije. One takodjer imaju sve vrste kultova, profesionalno svećenstvo tj. podjelu na laike i svećenike a organizirane su oko ideje jednog boga. Te religije nastaju u kontekstu kompleksnih agrarnih društava i traju do danas. Judaizam, Kršćanstvo, Islam, Hinduizam uza sve velike medjusobne razlike imaju jednu stvar zajedničku – Koncepcija jednog Boga kojeg se poštuje i sluša.

“OSOVINSKO VRIJEME” (The Axial Age) I RADJANJE KRŠĆANSTVA (Karl Jaspers: The Origin and Goal of History. Yale University Press.1953.) Jedno tisućljeće P.K. dešavaju se : Kofucije i Lao-Ce zive u Kini, sve škole kineske filozofije nastaju; Indija je proizvela Upanishade i Budhu i cijelu plejadu filozofskih škola- skepticizam, materijalizam, sofizam, nihilizam; U Iranu Zarathustra naučava novo učenje o svijetu kao borbi Dobra i Zla’ U Palestini javljaju se proroci Elija, Isajia, Jeremija; U Grčkoj Homer, filozofi Parmenid, Heraklit,Platon; tragičari, Tukidid, Arhimed Sve što impliciraju ova imena javlja se paralelno u Indiji, Kini na Zapadu. Dakle tu su “rodjene” kategorije u kojima mislimo i glavne svjetske religije.

Evolucioni tok 2 milenij P.K. Zoroastrijanstvo evoluira u Judaizam , ovaj u Kršćanstvo. Osnovne zajedničke karakteristike Kršćanstva sa Konfucijanizmom, Budizmom, Hinduizmom: -Postoji jedan Bog koji ima veliki utjecaj i univerzalno područje djelovanja; - Postoji jasna distinkcija izmedju Dobra i Zla, i Bog je izvor Dobra i spasitelj čovječanstva od Zla.

Osnovne socijalne i političke promjene: 650-430 P.K ogromni zamah urbanizacije. Broj velikih gradova u tom se periodu utrostručio kao i urbano stanovništvo. To je period širenja i povećanja veličine velikih imperija. To znači i ratova i bijede povezan sa time. Javlja se prva svjetska trgovina izmedju Istočne Azije i Mediterana. Kršćanstvo Počinje kao sekta Judaizma u prvom stoljeću P.K i postaje najuspješnija religija Rodney Stark: The Rise of Christianity. 1966. Stark smatra da je ekspanzija kršćanstva bila eksponencijalna i da je broj kršćana rastao po stopi od 40% godišnje.

Urbanizacija Imperije Urbana bijeda Porast ratovanja Patnje Natanak religija (Dobro/zlo, Spasenje)

Stark želi procijeniti • Sa jedne strane čisto kvanitativni rast broja kršćana u Rimskoj imperiji u prvih 400 godina razvoja kršćanstva. • Metodom usporedbe sa rijetkim dokumentima želi potvrditi da li je njegova projekcija točna. • Jedna usporedba sa modernim rastom jedne uspješne religije su Mormoni koji rastu po stopi od 43% u zadnjih 100 godina. • Ako se ista stopa rasta primijeni na rast kršćana u Rimskoj imperiji dobije se slijedeći rast:

Godina N % populacije • 1000 0.0017 • 1400 0.0023 100 7530 0.0126 • 40.496 0.07 200 217.795 0.26 • 1,171.356 1.9 • 6.299.832 10.5 • 33,822.008 56.5 To se slaze sa Origenom koji kaže da je sredinom 3 stoljeća kršćana samo nekoliko(malo)- prema modelu 1.9% stanovništva. 60 godina kasnije Konstantin prihvaca kršćanstvo kao službenu religiju Rima- prema tome on odgovara na masivni val eksponencijalnog rasta

Rast broja kršćana geografski je na Istoku: u Maloj Aziji, Egiptu i Sjevernoj Africi. Proporcija kršćana je veća u gradovima nego u ruralnim područjima. Objašnjenje u obliku niza faktora. Socijalni: Prisustvo urbane bijede i zaraza. Život u gradovima antičkog Rima – a to su gradovi gdje kršćanstvo najbrze raste- je bio sastavljen od bijede i kaosa za većinu stanovnika. Gradovi su pretrpani, prljavi sa kriminalom i socijalim problemima. Gradovi su sastavljeni od velikog broja etničkh grupa i konstantno su poprište etnoreligioznih sukoba i mržnje. Kršćanstvo je sistem vjerovanja koji omogućava ljudima da se nose sa tim problemima.

Sve prisutna bolest i zaraze te posebno periodične epidemije koje haraju gradovima. Te epidemije nisu bile objašnjive pomoću glavnih sistema vjerovanja Grčko-Rimskog svijeta kao paganizmom i helenističkim filozofijama. Kršćanstvo nudi objašnjenje zašto toliko ljudi pati i utjehu. U gradovima punih beskućnika i osiromašenih Kršćanstvo nudi pomoć (u obliku milostinje) kao i nadu. U gradovima punih stranaca i novodošlih kršćanstvo nudi osnovu za pripadanje zajednici; U gradovima punih siročadi i udovica kršćanstvo nudi novi i ekspandirajući osjećaj obitelji. U gradovima punim etničkih napetosti i konflikata kršćanstvo nudi novu osnovu solidarnosti. U gradovima suočenim sa epidemijama, požarima i potresima kršćanstvo nudi “hitnu pomoć”.

Pošto se od kršćana očekivalo da pomažu manje sretnima, mnogi od njih takvu su pomoć dobivali, i svi su se osjećali sigurnijima u lošim vremenima. Pošto se od njih očekivalo da njeguju bolesne i umiruće, mnogi od njih dobivali su takvu njegu. Pošto se od njih tražilo da vole druge, oni su za uzvrat bili voljeni.” Zbog uzajamne ispomoći kršćani su imali veću stopu preživljavanja. U stvari kršćanstvo je adaptabilna religija u striktno darvinovskom smislu

DINAMIKA CRKVA-SEKTA-KULT Ernest Troelch 1931. The Social Teaching of the Christian Churches. MacMillan. New York. Definicije Crkva Ona je velika, skoro istovjetnog opsega kao i društvo; Pojedinci su rodjeni kao njeni članovi, kršteni kao djeca; Ima oficijelnu eklezijastičku strukturu u kojima svećenstvo predstavlja zemaljsku ekstenziju Boga. Ona stavlja jaki naglasak na etablirane doktrine i dogme. Ona prihvaća postojanje sekularnog svijeta kakav jeste i identificira se sa vladajućim strukturama.

B.Johnson: On Church and Sect. American Sociological Review. 1963. Do mjere u kojoj religiozne organizacije podržavaju norme i vrijednosti koje su različite od kulture koja ju okružuje, ona je devijantna, i postojati će napetost izmedju njenih članova i okolnog svijeta. Crkve su religiozna tijela sa relativno malo napetosti. Sekte su religiozna tijela sa relativno puno napetosti. Kultovi su mali, obično kratkotrajni i gradjeni oko karizmatičke ličnosti.Oni su slični sekti ali za razliku od nje baziraju se na radikalnom napuštanju religijske tradicije ali i šire tradicije u društvu. (Krishne, Satanistički kultovi) (M.Yinger: The Scientific Study of Religion. 1970.)

Richard Niebuhr: The Social Sources of Denominationalism, 1929 Crkve intelektualiziraju religiozno učenje i sputavaju emocionalno u svojim servisima. One nude sliku Boga kao pomalo dalekog od života i pojedinca. Sekte naglašavaju emocionalno i pojedinačno mistično iskustvo, tendiraju u svojim učenjima prije prema fundamentalizmu nego intelektualizmu. One prikazuju svoga Boga (-ove) kao da su blizu, zainteresirani za život pojedinca u kojeg aktivno interveniraju. Crkva i sekta zadovoljavaju različite ljudske potrebe. Sekta zadovoljava potrebe ljudi nisko na stratifikacionoj ljestvici- mase. Crkva zadovoljava potrebe srednjih i gornjih klasa.

Socijalni uvjeti nastanka sekti U situacijama sloma postojećih društvenih odnosa – promjena društvenog sistema, revolucije, ratovi su plodno tlo za nastajanje sekti. Propast komunizma i prijelaz od komunizma(socijalističkog društvenog uredjenja) i prijelaz na kapitalizam su takodjer uvjeti koji pogoduju rastu sekti.

HISTORIJSKA DINAMIKA (Niebuhr): Kako religijska organizacija raste i biva popularnija, proporcija srednjih i gornjih klasa raste. Ti ljudi imaju maje razloga odbacivati sadašnji svijet na račun budućega. Obrnuto oni žele uskladiti religijska vjerovanja sa vlastitim uspjehom na ovom svijetu. S vremeno oni prevladaju i religijska organizacija prestaje propovijedati da će materijalni uspjeh na ovom svijetu biti kažnjen u nadolazećem svijetu-nadnaravno se crta sve više u udaljenom i manje prisutnom svjetlu. Takav pomak sve manje zadovoljava religijske potrebe nižih klasa što postepeno povećava njihovo nezadovoljstvo. Konačno mase napuštaju religijsku organizaciju i formiraju sektu koja se vraća izvornoj tenziji prema ovozemaljskom svijetu i uspjehu.

Interes siromašnih Interes srednjih i všsih klasa Sekta uspjeh crkva sekta uspjeh crkva sekta

Reakcija na institucionalzaciju sekte koja se transformira u religiju • Revival – povratak izvorima. Fundamentalizam, sekte kšćcanstva. • Kult – izmišljanje, kreiranje nove religije. Sve religije počinju kao kult, U svakom društvu stalno se radjaju novi kultovi, Većina ih nestaje(propada) Nove vjere prosperiraju na slabostima starih i etabliranih. One moraju dobiti šansu da bi uspjele. To je obično vezano uz socijalne krize koje dovode u pitanje ustaljeni poredak pa onda i ulogu etablirane crkve. Ratovi, katastrofe i sl. Ali i kada se postojeća religija previše sekularizira

Dimenzije religioznosti • A) Dimenzija vjerovanja –vjerujete li u Boga, raj, pakao, grijeh, život poslije smrti. Tu su uključena i “ne-tradicionalna” vjerovanja- u reinkarnaciju, telepatiju. • B) Iskustvena dimenzija (religioznost u užem smislu riječi) • Koliko se osoba vidi kao religiozna osoba, Koliko je Bog važan u svakodnevnom životu, smatra li ispitanik da vjera daje utjehu ili ohrabrenje, koliko se moli izvan vjerskih obreda. • Prema tome to je uloga religije u svakodnevnom životu • C) Ritualna, obredna dimenzija (“crkvenost”) • Pripadnost crkvenoj zajednici, pohađanje obreda, treba li životne događaje (brak, rođenje, smrt) obilježavati crkvenim obredima. Tu spada i javna uloga religije- koliko Crkva možđe dati odgovore na moralna i duhovna pitanja.

D) Posljedična dimenzija- do koje mjere religija utječe na druge stavove – o braku, odgoju djece, političke stavove, stavove prema pitanjima homoseksualnosti rastave i sl.

U POTRAZI ZA IDENTITETOM • Komparativno istraživanje vrijednosti 2005 (grupa autora Baloban, Zrinšćak i drugi) • Religijska samoidentifikacija • Religiozna osoba 79.9% • Nereligiozna osoba 10.9% • Uvjereni ateist 2.9% • Ne zna 4.7% • Bez odgovora 1.5%

učestalost pohađanja vjerskih obreda , u % • Nikad 10.4 • Povremeno 36.6 • Najmanje jednom mjesečno 21.1 • Najmanje jednom tjedno 31.4 • Ne zna. Bez odgovora 0.5

U što od dolje navedenog vjerujete • Da Ne B.O • U Boga 91.4 6.6 2.0 • U život poslije smrti 59.5 28.2 12.3 • U pakao 48.9 36.7 14.3 • U raj 55.8 31.8 12.9 • U grijeh 68.8 21.2 10.1

Alternativna vjerovanja • Indikatori alternativnog vjerovanja % • Da Ne B.o • U telepatiju 33.5 52.8 13.7 • U reinkarnaciju 18.9 63.0 18.1

“Crkvenost” • Usporedba pohađanja vjerskih obreda i spola % • M Ž • Nikad 12.2 8.9 • Povremeno 43.9 30.4 • Najmanje jednom mjesečno 19.6 22.7 • Najmanje jednom tjedno 24.3 38.0

Pohađanje vjerskih obreda i obrazovanje % • osnovna KV.VKV Srednja Fakultet • Nikad 5.8 12.9 11.7 16.5 • Povremeno 32.6 40.2 40.0 36.2 • Najmanje jednom • mjesečno 23.3 19.9 18.0 16.5 • Najmanje jedenom • tjedno 35.8 27.3 30.2 30.7

Pohađanje vjerskih obreda i dob • 18-35 36-55 56 i više • Nikad 11.6 8.9 10.8 • Povremeno 39.2 38.0 31.7 • Najmanje jednom • mjesečno 23.3 19.9 20.5 • Najmanje jednom • tjedno 25.9 33.3 36.9

TEORIJA SEKULARIZACIJE Suština teorije- uloga religije u modernom svijetu slabi. Max Weber – osnovni procesi modernog svijeta : racionalizacija. Racionalizaciju prati rašćaravanje. Svijet postaje predmet racionalne interpretacije i manipulacije. Na taj način se mistično, magično, očaravajuće gubi. Jednostavno rečeno znanost potiskuje religiju. Znanstvena slika svijeta zamjenjuje religijsku. P.Berger sa racionalizacijom drustva na modernom Zapadu dolazi do segregacije religije kao institucije i kao simbola u posebni socijalni sektor. (odvajanje države od crkve, preuzimanje socijalnih funkcija države blagostanja od crkve, na primjer podjela na gradjanski i crkveni brak)

Prema tome teorija sekularizacije ima dvije dimenzije a) Individualno psihološku- ljudi sve manje vjeruju u mistično, Konzekventno idu sve manje crkvu. Jedna blaza verzija – razvija se “spiritualnost” znači nešto na individualnom nivou što nije vezano sa organiziranom religijom. b) Institucionalnu religija ima sve manji utjecaj na javni život. Ona sve manje odredjuje moral , politiku i sl, Dva procesa koji idu kontra sekularizaciji • Jačanje fundamentalizma • Ekspanzija sekti

SOCIOLOGIJA RELIGIJE