1 / 20

nauk o biću kao biću

nauk o biću kao biću. Prva filozofija - Metafizika. Realist i relativisti. Aristotelova razmišljanja potaknuta su situacijom njegova vremena. Sukobio se oko pitanja:

roz
Télécharger la présentation

nauk o biću kao biću

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. nauk o biću kao biću Prva filozofija - Metafizika

  2. Realist i relativisti Aristotelova razmišljanja potaknuta su situacijom njegova vremena. Sukobio se oko pitanja: • može li se izvanjski svijet opisati objektivno, onakav kakav jest, ili je opis svijeta ovisan o osobnom iskustvu, tj. relativan? Pripadnici elejske škole smatrali su da ljudi ne mogu spoznati svijet: • Sve što znamo samo su iluzije u neizvjesnosti koja se neprestano mijenja. • Potraga za stvarnom slikom svijeta je čisto gubljenje vremena. Trebali bismo se okrenuti spoznavanju sebe. Ta će stajališta potaknuti nastanak sofističke škole, kojoj su se Sokrat, Platon i Aristotel duboko protivili jer su sofisti odbacivali ideju najviše Istine.

  3. Aristotel nasuprot Platonu Platon: Ideje su, smatra je Platon, jedino što stvarno postoji: • One su poput savršenih ili vječnih uzoraka prema kojima je preslikano sve što vidimo oko sebe. • Ideje nisu tjelesne, a kopije jesu. Stoga je "netjelesno" zbiljsko, a tjelesno "nezbiljsko". Materijalni svijet, svakodnevni život je manje vrijedan. Aristotel želi pokazati da je to pogrešno! Odbacio je ono što je u samoj biti Platonove filozofije — ideju o postojanju dvaju svjetova.Želi nadvladati platonovski dualizam između ideje i stvarnog predmeta. Želi pokazati da su ideje imanentne samim stvarima, a ne transcendentni uzori stvari. Želi pokazati da bit stvari leži unutar njih samih: • Zbiljske stvari jesu temeljne i jedine stvari koje potpuno postoje. • Promjena je zbiljsko svojstvo zbiljskih stvari. • Pojedinačne stvari nisu vječne ali je vječan i nepromjenjiv njihov oblik – forma: Npr. konkretan stol, stablo, koza…su nastali i nestat će jednog dana, ali njihov oblik, forma – ideja – ne!

  4. Platon Aristotel

  5. ŠTO POSTOJI? Prva filozofija – metafizika Metafizika (u 14 knjiga) najvažnije je Aristotelovo djelo. To je vjerojatno najutjecajnijefilozofsko djelo koje je ikada napisano. Prva supstancija • U zbilji postoje samo pojedinačne stvari: moja mačka, to drvo, ova konkretna osoba, stol, stolica... – prvotne supstancije. • One su primarne u redu postojanja, one sačinjavaju prvu supstanciju (ousia), tj. stvari koje postoje. Ove se supstancije nazivaju i partikularije, • o njima imamo izravno osobno iskustvo preko osjetila. …imaju svojstvo ovosti. Ali, imati iskustvo samo o njima bilo bi krajnje ograničavajuće. Naš bi život bio poput životinjskog, hrpa dojmova i mutnih sjećanja.Aristotel Druga supstancija • To je ono opće pojedinačnih predmeta; ono po čemu ih razvrstavamo u rodove, razrede, vrste: tvrdoća, umiljatost, životinje, biljke, sisavci, člankonošci, razumnost, mudrost, ljepota, dobrota, sramota... • Ovo opće - svojstvo nečega, ne postoji pored ili iznad stvari već je u njima. Opći (generički) pojmovi izražavaju zajedničke osobine pojedinačnih stvari. • Ove se drugotne supstancije nazivaju i univerzalije. • Da bismo stekli znanje koje seže dalje od mutnih sjećanja - znanstveno znanje, moramo poznavati univerzalije, ono isto što se nalazi u nizu različitih posebnih supstancija.

  6. Spoznaja Spoznaja počinje u osjetilnom opažanju gdje dohvaćamo prvu supstanciju - neku konkretnu stvar. Mišljenjem se postepeno (induktivno) uzdižemo do općeg, do spoznaje općih pojmova – univerzalija – druge supstancije. Dakle: što postoji? • postoje supstancije (prva supstancija) i njihova svojstva (druga supstancija)

  7. gdje je zabrljao Platon? • Platon je pobrkao kategorije kada je rekao da postoji savršena ideja ljepote koja postoji vječno u nekom netjelesnom prostoru. • npr. ljepotu je doživljavao kao subjekt a ne kao predikat, kao supstanciju a ne kao kvalitetu. • vrsta, rod odnose se na univerzalije koje jesu zbiljske, ali ne mogu biti ništa fizičko. • Univerzalije (vrste i rodovi) kojima se bavi znanost, je ono nematerijalno - prisutno u pojedinim predmetima. Skrivaju ih pojedinačne značajke tih predmeta. • Mi ljudi možemo vidjeti kroz tu koprenu privida i u njima uočiti prave biti, • univerzalije su potpuno aktualne samo kada su u umu, kao dio našega razumijevanja.

  8. Što je to što jest?Što je bitak? Aristotelov prvi važan zaključak bio je da stvari nisu samo tvar (građa) od koje se sastoje. • Kako bi to ilustrirao, koristio se primjerom kuće. Ako pozovete zidara da vam sagradi kuću na vašoj zemlji i njegovi kamioni istovare na toj zemlji cigle, crijep, drvo i drugi materijal i on vam kaže: "Evo tu vam je vaša kuća", mislit ćete da je to šala — i to vrlo loša šala. Tu može biti sve što treba za gradnju kuće, no to još nije kuća, već samo neuredna hrpa cigli i ostalog materijala. • Da bi to postala kuća, sve treba složiti na određeni način, s posebnom i detaljnom strukturom, te će tek s vrlinom te strukturesve to postati kućom. • Kuća ne treba biti sagrađena baš od tog materijala, može biti sagrađena i od nečega drugoga - betona, stakla, metala, plastike… • Naravno, mora se sagraditi nekim materijalom (i to zadržava određenu važnost) no nije materijal ono što čini kuću, već je to njena struktura - forma.

  9. što je forma • Kako bi našao zadovoljavajući odgovor na to pitanje, forma mora biti nešto od ovoga svijeta. • Aristotel je tada postavio tezu da stvar jest ono što jest, svojom vrlinom i formom. • Aristotel je odbacio Platonovu teoriju formi pa je tako odbacio mogućnost da je forma nekakav izvansvjetski entitet, koji postoji izvan vremena i prostora. • Aristotel pravu bit nekog objekta nije smatrao dijelom materije od koje je sastavljen, već funkcije koju vrši.

  10. materija i forma Stvari se sastoje od materije (tvar, građa) i forme. • Materija (građa, materijal) jest pasivna mogućnost, potencija za nešto što postaje aktualno, zbiljsko tek kad se oblikuje, kad poprimi neki oblik (lik, formu). • Čista materija bez ikakva oblika ne postoji u zbilji (već samo u mislima). Svaka stvar je nešto. • Forma znači način organizacije tvari da se izvrši određena funkcija stvari – aktivni princip stvari. • Stvar i oblik stvari (materija i forma) su nerazdvojivi. U konkretnom predmetu su zajedno ali nisu isto. • Stvar je oblikovana tvar, upravo s-tvar. Kada mislimo, izgovaramo… riječ stvar, mi izgovaramo to dvoje. • Ne možemo imati čistu materiju - nešto što ne bi imalo nikakvu formu, oblik.

  11. bit bilo čega je ono što nešto činiono čemu nešto služi • kroz shvaćanje funkcije učimo shvaćati stvari ali i shvaćati dušu, formu i konačni uzrok. • prava bit neke stvari je ono čemu ona služi a nije neka idealna forma – ideja, po kojoj je pojedinačna stvar napravljena - kako je učio Platon. Ovime se rješava i problem promjene: • promjena se događa kad materijal koji je dio nečega uzima oblik koji prije nije imao. To uzimanje oblika je trajni proces postojanja stvari.

  12. Uzroci - četiri zato-što Kako je bit neke stvari ono čemu ona služi, dakle, dinamički princip stvari, to služenje je posljedica nekakvog djelovanja – uzroka. Na djelu su 4 uzroka. Svaka stvar postoji zato što: Unutarnji uzroci • zato što: je materija, građa - materijalni uzrok, tj. zato što je nešto, (npr. za izradu kuće: cigle, kamenje, pijesak, željezo, … • zato što ima formu - formalni uzrok, tj. ono po čemu se organizira izrada nečega, (npr. za kuću: plan, nacrt, skica - ideju kuće) vanjski uzroci 3.zato što neku stvar netko mora izraditi - djelatni uzrok –ono što dovodi do izvedbe stvari, (npr. kuću grade graditelji, zidari, tesari, krovopokrivači, keramičari…) • zato što stvar nečemu služi - svršni (finalni) uzrok, telos - svrha ( npr. svrha kuće je zaštita od nevremena, mjesto življenja). Danasse pod riječju uzrok obično misli na vanjske uzroke.

  13. kretanje – promjenauvjet postojanja Promjena znači prelaženje materije (tvari) u formu. To je prijelaz iz jednoga "još ne biti" u jedno "biti',zapravo prijelaz iz potencije u akt. Forma se sve više razvija na račun materijalnog. • Zato je nužna promjena, razvoj, kretanje… jer se tako u materiju "utiskuje" forma i dobiva se konkretno biće – supstancija. • Metafizika je znanost koja istražuje "biće kao biće". A biće je u pravom smislu riječi - supstancija. • Pojam supstancija (ousia, essentia), prevodi se i kao "sućina" (što je apstraktiv ženskog roda participa prezenta glagola "biti"), tj. "neko određeno ovo".

  14. materija forma

  15. Prvi uzrok • Promjena pretpostavlja ono što uzrokuje promjenu, tj. uzrok. • Na kraju mora biti jedan, posljednji uzrok. On mora biti nepokrenuti uzrok, prvi pokretač... • Za Aristotela je to - bog. • Budući da je on sam nepokretan, nije svijet pokrenut djelatnošću boga, nego "žudnjom" materije za njim kao čistom formom. • Taj prvi pokretač, može biti samo jedan, čista forma bez materije, čisti akt (actus purus), nematerijalno, najsavršenije biće, dakle: božanstvo. • Aristotelov bog je čisti duh koji misli samoga sebe i ne zanima se za svijet.

  16. teleologija - svrhovitost Teleološko objašnjenje svijeta: • Aristotel smatra da je svijet organiziran tako da se ostvaruju svrhe, svi se prirodni procesi događaju svrhovito – prirodom vlada svrha. Svi uzroci prethode vremenski učinku osim svršnog koji dolazi na kraju: za kuću unaprijed treba imati građu, nacrte, majstore… da bi se – na kraju - ostvarila svrha (zaštita od nevremena). • ovo kasnije (D. Hume) postaje problem.

  17. Sažetak Platon je svijet objašnjavao dualistički: postoje dva carstva, jedno je "zbiljskije" od drugog. Po Platonu bi broj stvari bio barem podvostručen (ideje + sjene). Aristotel pokazuje da: nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima. Sve misli i ideje dolaze u našu svijest posredstvom onog što vidimo, dodirujemo, okusimo, čujemo… To znači da ono “zbiljskije” što dohvaćamo razumom, mora biti u samoj stvari. • Razum ima sposobnost sređivanja dojmova u različite skupine (vrste), razrede… • Tako nastaju pojmovi: klupa, stolica,... – namještaj; soba, namještaj, učenik, učenica, učenica, nastavnik – školski razred; mramor, kamen, željezo – kuća; ruke, noge, korpus, glava, razum – čovjek... • Za čovjeka je najvažniji razum. On je u početku, prije negoli išta osjetimo (vidimo, čujemo, osjetimo, dodirnemo...), potpuno prazan. • Čovjek nema urođenih ideja. To je začetak filozofske tradicije empirizma.

  18. kakav je svijet? Na najnižoj i najnesavršenijoj razini egzistencija je samo materija, građa, kaotičan i bezobličan izvor potencijalnosti. Na najvišoj je Najviše biće ili Najviši uzrok, koji je savršen, ne sadrži u sebi nikakvu potencijalnost, nikakvu materiju i stoga je potpuno "aktualan", tj. stvaran. Za ostvarenje svijeta potrebna je stalna promjena, kretanje. Mi i stvari ovoga svijeta nalazimo se na tom kontinuumu. Mi predstavljamo razne kombinacije potencijalnog i aktualnog.

  19. Ponavljanje • Platonov svijet – Aristotelov svijet • Pojasnite izraz: Stoga je "netjelesno" zbiljsko, a tjelesno "nezbiljsko“ • Gdje se po Aristotelu nalazi bit bića • Prva supstancija, partikularije • Materija – forma • Zašto je promjena, kretanje nužno • Kategorije • Druga supstancija i znanost, znanstvena metoda • Gdje su u nama aktualne univerzalije • Četiri uzroka koji omogućuju ostvarenje biti • Prvi pokretač

More Related