Osnove europskog upravnog prava

1. Osnove europskog upravnog prava

2. Europsko pravo u širem smislu • obuhvaća pravne sustave regionalnih organizacija europskih država • u sklopu europskih organizacija usvajaju se razni pravni akti (konvencije, rezolucije i sl.) koji čine europsko pravo u širem smislu • Europsko pravo u širem smislu uključuje i pravo Europske konvencije za zaštitu ljudskih sloboda i temeljnih prava

3. pravo Europske unije (kao jedne od međudržavnih organizacija koje postoje na području Europe) razlika EU od drugih međunarodnih organizacija većinsko odlučivanje (odluka obvezuje i državu koja se protivila njenom donošenju) izravan učinak prava nadređenost prava Europsko pravo u užem smislu

4. Složenost europskog upravnog prava u odnosu na upravno pravo država članica EU (domaće, nacionalno upravno pravo) Složena struktura europske uprave direktna (izravna) provedba europskog prava = putem europskih institucija (tijela, agencija) neizravna (posredna) provedba europskog prava = putem nacionalnih tijela Trostran odnos između građana, europske uprave i nacionalnih uprava Europsko upravno pravo

5. Primarni izvori Akti država članica Ugovori o osnivanju Europskih zajednica i Europske unije izmjene i dopune tih ugovora protokoli koji su pridodani tim ugovorima ugovori o pristupanju novih država članica Sekundarni izvori Akti institucija Unije mogu biti: zakonodavni i nezakonodavni akti ovisno o postupku donošenja Uredbe Direktive Odluke Preporuke Mišljenja Izvori europskog upravnog prava

6. Delegirani akti Komisiji se može delegirati ovlast za dopunu ili izmjenu nebitnih elemenata zakonodavnog akta Tu ovlast ostvaruje donošenjem delegiranih akata Provedbeni akti potrebni za izvršenje akata Unije (osiguranje jednakih uvjeta provedbe) Donosi ih Komisija Samo iznimno ih donosi Vijeće ministara Nezakonodavni akti – delegirani i provedbeni

7. Nezakonodavni akti • I nezakonodavni akti mogu se usvojiti u obliku: • Uredbe • Direktive • Odluke • u nazivu se dodaje pridjev “provedbena” ili “delegirana” da ih se može lako razlikovati od zakonodavnih akata

8. Uredbe • Imaju opću primjenu • Obvezujuće su u cijelosti • Izravno su primjenjive u svim državama članicama • “europski zakoni”

9. Direktive • Obvezuju države članice kojima se upućene u pogledu rezultata kojeg trebaju postići • ostavljaju državi članici izbor metode i oblika provedbe (ostvarenja cilja)

10. Uredbe U potpunosti zamjenjuju norme država članica u području koje reguliraju Ne smiju se prenositi u nacionalno pravo Primjenjuju se izravno od trenutka stupanja na snagu Direktive Državama ostavljaju odabir kako postići zadani cilj Moraju biti prenesene u nacionalno pravo – u određenom roku (tzv. implementacijski rok) koji je zadan u samoj direktivi Razlike uredaba i direktiva

11. Odluke • Odluka obvezuje u cijelosti one kojima je upućena • Može biti upućena državama članicama, ali i fizičkim i pravnim osobama • Donose se kao općenormativni akti, ali i kao pojedinačni akti

12. Primjenjuje li Europski sud doktrinu presedana? Iz prakse Europskog suda može se zaključiti kako se pri donošenju odluka koristi common law metodom stare decisis (da sudovi moraju poštovati presedane) te se redovito poziva na svoje prijašnje odluke Države članice imaju obvezu poštivati i provoditi odluke Europskog suda Praksa Europskog suda kao izvor prava

13. Opća pravna načela kao izvor prava • Skup pravnih pravila koji spadaju u primarne izvore prava Unije • Ne moraju biti napisana pravila • Izvodi ih Europski sud kroz svoju praksu • “Sud mora osigurati da se prilikom tumačenja i primjene Ugovora poštuje pravo”

14. Do 1.12.2009. – “tri stupa” Europska zajednica Zajednička vanjska i sigurnosna politika Policijska i sudska suradnja u kaznenim stvarima Na temelju Lisabonskog ugovora: nestaju tri stupa približavanje prvog i trećeg stupa drugi stup ostaje izdvojen Struktura Europske unije

15. Načela su se razvila u okviru Europske zajednice (1. stup) Načelo: ograničenih ovlasti supsidijarnosti proporcionalnosti lojalnosti Uniji zabrane diskriminacije samostalnosti prava Unije Načelo: jedinstvenog važenja i primjene prava Unije izravne primjene prava Unije izravnog učinka prava Unije nadređenosti (prvenstva) prava Unije odgovornosti država članica za štetu Načela prava EU

16. Načelo više pravne snage prava Unije Predmet Costa v. ENEL Pravo koje proizlazi iz Ugovora ne može biti nadjačano (derogirano) odredbom domaćeg prava Exceptio ilegalitatis Predmet Simmenthal U slučaju da postoji nacionalna norma koja je suprotna normi prava Unije, nacionalna tijela dužna su ne primijeniti nacionalnu normu nego primijeniti normu prava Unije Načelo nadređenosti (prvenstva) prava Unije

17. Sudska zaštita u Europskoj uniji

18. Ustrojstvo sudova u Europskoj uniji • Ugovor iz Lisabona: Sud Europske unije (Sud EU) sastoji se od tri suda: • Sud (Europski sud) • Opći sud (preimenovani Prvostupanjski sud) • Službenički sud • i dalje predviđena mogućnost uspostave drugih specijaliziranih sudova na europskoj razini

19. Unutarnja organizacija Suda EU • Broj sudaca • Europski sud – 28 • Opći sud – barem po jedan iz svake države članice • Specijalizirani sudovi – broj se određuje aktom kojim se sud osniva (Službenički sud ima 7 sudaca)

20. Izbor i trajanje mandata sudaca • Osobe čija je neovisnost neupitna i koji posjeduju kvalifikacije za izbor na najviše sudačke funkcije u svojim državama ili su pravni savjetnici priznatih sposobnosti • Na razdoblje od 6 godina – zajedničkom odlukom vlada svih država članica, uz mogućnost reizbora • Izbor se odvija na nacionalnoj razini, a potvrda od vlada drugih država je samo formalnost • Suce Službeničkog suda bira Vijeće ministara • Lisabonski ugovor – novi postupak izbora: potrebno (neobvezujuće) mišljenje Odbora

21. Nezavisni odvjetnici • Podnose Sudu mišljenje o predmetima o kojima odlučuje Sud (i time pomažu Sudu) • Neovisnost i nepristranost • Sud nije obvezan slijediti mišljenje, ali često to čini • Broj: 8 (5 stalnih, 3 rotirajuća); mogućnost 11 • Mandat traje 6 godina • Kvalifikacije kao i suci, isti položaj kao i suci • Samo na Europskom sudu

22. Nadležnost Suda EU • Najvažnije nadležnosti: • Odlučuje u postupcima protiv država članica zbog neispunjavanja obveza iz europskog prava • Kontrola valjanosti akata institucija, tijela, ureda i agencija EU • Kontrola propusta da institucija EU da djeluju (tzv. šutnja uprave) • Odlučuje o prethodnim pitanjima koja mu upućuju sudovi država članica u vezi tumačenja ili ocjene valjanosti normi europskog prava • Odlučuje o odgovornosti institucija EU za štetu

23. Nadležnost Suda EU • Opći (Prvostupanjski) sud sudi u prvom stupnju • u većini postupaka za poništenje akta EU, • u postupku zbog propusta institucije EU da djeluje, • u postupcima za naknadu štete koju uzrokuje EU • Europski sud je • sud drugog stupnja (nadležan za žalbe protiv odluka Općeg suda), • nadležan za tužbe protiv država članica zbog povrede obveze iz prava EU • nadležan u prethodnim postupcima • Službenički sud – nadležan za službeničke sporove (mogućnost žalbe Općem sudu)

24. Dvije temeljne vrste postupka koji se vode pred Sudom EU • Prethodni postupci za tumačenje i ocjenu valjanosti europskog prava - nacionalni sud, u okviru postupka koji se pred njim vodi, upućuje pitanje Europskom sudu • Direktne tužbe - tužba započinje i završava pred Sudom EU

25. Prethodni postupak • Prethodni postupak ima pravo (ponekad i dužnost) pokrenuti nacionalni sud pred kojim se pojavi pitanje: • značenja (tumačenja) pojedine odredbe europskog prava ili • valjanosti pojedine odredbe europskog prava • Prethodno pitanje o kojem ovisi ishod postupka koji se vodi pred nacionalnim sudom • Svrha: osigurati ujednačenost primjene europskog prava

26. Prethodni postupak • Nacionalni sudovi nižih instancija ovlašteni su, ali ne i obvezni pokrenuti prethodni postupak • osim ako smatraju da je europska norma nevaljana (onda moraju pokrenuti prethodni postupak) • Sudovi posljednje instance (najviši sudovi) obvezni su postaviti prethodno pitanje

27. Tužbe protiv države članice • Na zahtjev Europske komisije ili druge države članice • Ako neka država članica krši neku obvezu utemeljenu na europskom pravu • Odlučuje Europski sud • Postupak pred Europski sudom pokreće se nakon neuspješne upravne faze postupka

28. Što predstavlja povredu? • “država članica propustila ispuniti obvezu utemeljenu na Ugovorima” • povreda obveze sadržane u Ugovorima (izuzev zajedničke sigurnosne i vanjske politike) • Povreda obveze sadržane u zakonodavstvu Unije koje je doneseno na temelju Ugovora • Povreda ugovora zaključenog između Unije i neke druge države/država

29. Tužbe jedne države članice protiv druge • Država članica koja smatra da je druga država članica propustila ispuniti obvezu predviđenu ovim Ugovorima može predmet podnijeti Sudu EU. • Prije nego što država članica podnese tužbu protiv druge države članice zbog navodne povrede obveze iz ovih Ugovora, podnijet će predmet Komisiji. • Komisija će donijeti obrazloženo mišljenje pošto svaka od država u pitanju dobije priliku podnijeti, usmeno i pisano, obranu i svoje primjedbe na navode druge strane. • Ako Komisija ne donese obrazloženo mišljenje u roku od tri mjeseca od kada joj je stvar podnesena, nedostatak takvog mišljenja neće spriječiti da se predmet podnese Europskom sudu.

30. Sudski nadzor zakonitosti akata Unije

31. Kontrola zakonitosti akata Unije • Nadležan je Europski sud (ES) • poput upravnog i ustavnog suda • kontrolira i opće i pojedinačne akte Dvije vrste postupaka • izravne tužbe (izravno pobijanje) - ES • nadzor posrednim putem (neizravno pobijanje) – pred ES ili nacionalnim sudom • ako pred nacionalnim sudom – mora uputiti prethodno pitanje Europskom sudu

32. Temeljna pitanja • Protiv čega se podnosi tužba – akti koji su predmet nadzora • i pojedinačni i opći akti • Tko može biti tuženi - donositelji akata koji su predmet nadzora • Tko može biti tužitelj – ovlaštenici za podnošenje tužbe za poništenje akta • Povlašteni • Nepovlašteni

33. Akti koji su predmet sudskog nadzora – nadležnost ratione materiae Čl. 263. Ugovora o funkcioniranju EU (bivši čl. 230. Ugovora o EZ) • Sud EU nadzire zakonitost zakonodavnih akata, akata Vijeća, Komisije i Europske središnje banke, osim preporuka i mišljenja, te akata Europskog parlamenta i Europskog vijeća koji su usvojeni s namjerom da proizvode pravne učinke prema trećima. Sud također nadzire zakonitost akata tijela, ureda ili agencija Unije koji su usvojeni s namjerom da proizvode pravne učinke prema trećima.

34. Zakonodavni akti Svi akti osim preporuka i mišljenja Akti koji su namijenjeni da proizvode pravni učinak prema trećima Koje vrste akata se mogu usvojiti temeljem Ugovora? Uredbe Direktive Odluke Mišljenja Preporuke Akti sui generis – koji ne potpadaju pod gore navedene akte predviđene Ugovorom mogu se usvajati samo u osobitim okolnostima (podliježu nadzoru) Koje vrste akata podliježu nadzoru?

35. Razlozi za pobijanje akata • Čl. 263. st. 2. UFEU • Nenadležnost • Povreda bitnog procesnog zahtjeva • Povreda Ugovora ili bilo kojeg drugog pravnog pravila koje se odnosi na njihovu primjenu • Zloupotreba ovlasti

36. Nenadležnost • Načelo zakonitosti uprave • Unija nema “urođene” ovlasti • Za svaki akt Unija mora uputiti na pravnu osnovu iz Ugovora ili nekog drugog akta koji se temelji na Ugovoru • Ultra vires – engl. pravo • U praksi je teško dokazati da je Unija donijela neki akt za koji nije bila nadležna (načelo implicitnih ovlasti)

37. Povreda bitnih postupovnih zahtjeva • Što je to bitna povreda? • Ako nepoštivanje postupovne odredbe može utjecati na odluku (rješenje stvari) • Koja dovodi u pitanje pravičnost postupka, neovisno o tome da li utječu na sadržaj akta (rješenje stvari) • Zahtjev navođenja obrazloženja • Zahtjev omogućavanja saslušanja • Zahtjev pribavljanja suglasnosti ili konzultiranja (ako to propisuje norma) itd.

38. Povreda ugovora ili bilo kojeg pravnog pravila koji se odnosi na njegovu primjenu • Mogući izvori pravila koji se odnose na primjenu Ugovora: • Akti Unije • Supsidijarne konvencije (ako su dio prava Unije) • Akti predstavnika država članica (ako su pravno obvezujući) • Ugovori s trećim zemljama koji su obvezujući za Uniju • Opća načela prava Unije • Međunarodno pravo

39. Zlouporaba ovlasti • Da li poništiti akt koji bi jednako glasio i da njegov donositelj nije nastojao ostvariti nelegitiman cilj? • čak i ako se među ciljevima nalazi i neki neispravan, odluka neće zbog tog razloga uključivati zlouporabu ovlasti ukoliko taj razlog ne utječe štetno na osnovni cilj

40. Povlašteni tužitelji • Čl. 263. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU) • države članice • Europski parlament • Vijeće • Komisija • uvijek imaju locus standi (procesnu legitimaciju) pobijati bilo koji akt koji podliježe nadzoru, čak i akt koji nije njima upućen, nego nekom drugu • njih se tiče svaki akt Unije

41. Polupovlašteni tužitelji • Čl. 263. st. 3. UFEU • Revizorski sud • Europska središnja banka • Odbor regija • mogu pokrenuti postupak u svrhu zaštite svojih ovlasti

42. Nepovlašteni tužitelji • Mogu pokrenuti postupak u tri slučaja: • Protiv akta koji je njima upućen (adresat) • Protiv akta koji je od izravnog i pojedinačnog interesa za njih (de facto adresat) • Protiv regulatornog akta koji je od izravnog interesa za njih i koji ne zahtijeva provedbene mjere • Uvedeno Ugovorom o funkcioniranju EU – popunjena praznina koja izašla na vidjelo u predmetu UPA

43. Građanstvo EU

44. Pojmovi • EU citizenship • Državljanstvo ili građanstvo? • EU nije država • Međutim građanstvo/državljanstvo EU proizlazi iz državljanstva neke od država članica EU • Još uvijek nije objavljen službeni prijevod Osnivačkih ugovora…

45. Uspostavljanje građanstva EU • Ugovorom o EU iz Maastrichta (1993.) ustanovljava se građanstvo Unije • Svaka osoba koja ima državljanstvo neke države članice je građanin Unije • Građanstvo Unije dopunjuje ali ne zamjenjuje državljanstvo država članica • Građani Unije uživaju prava koja im dodjeljuje Ugovor i podvrgnuti su obvezama koje im Ugovor postavlja

46. Karakteristika europskog građanstva • Nedostatak samostalnosti • Države članice same određuju tko su njezini državljani, a ne EU! • Europsko građanstvo u potpunosti se temelji na nacionalnim zakonima koji propisuju pretpostavke za stjecanje državljanstva • Vjerojatnost da neka osoba postane građanin Unije ovisi o tome ispunjava li uvjete za stjecanje državljanstva neke države članice (u pravilu će to biti ona država članica u kojoj osoba živi)

47. Temeljna prava europskog građanina Pravo ne biti diskriminiran po osnovi državljanstva Pravo slobodnog kretanja i boravka na teritoriju država članica EU Pravo birati i biti biran kao kandidat na izborima za Europski parlament, kao i na lokalnim izborima u državi članici u kojoj imaju prebivalište ili privremeni boravak, pod istim uvjetima kao i državljani te države članice Pravo na diplomatsku i konzularnu zaštitu u državi izvan EU Pravo na slanje predstavki Europskom parlamentu i pritužbi Europskom ombudsmanu Pravo na postavljanje pitanja i dobivanje odgovora od institucija EU na nekom od službenih jezika EU

48. Temeljna prava europskog građanina Navedena prava ostvaruju se u skladu s uvjetima i ograničenjima određenim Ugovorima i mjerama koje su temeljem njih usvojene Prilikom pristupanja neke države EU - prijelazna razdoblja za slobodu kretanja

49. Temeljna prava građana iz Povelje Povelja temeljnih prava (čl. 39. – 46.) – ponavlja temeljna prava iz Ugovora, ali dodaje i nova Osim toga neka prava se proširuju i na osobe koje imaju prebivalište ili privremeni boravak u nekoj od država članica EU, premda su državljani države koja nije članica EU Neka prava uživaju i pravne osobe koje imaju svoje sjedište u nekoj od država članica

50. Pravo birati i biti biran za zastupnika u Europskom parlamentu 1. Svaki građanin Unije ima pravo birati i biti biran kao kandidat na izborima za Europski parlament u državi članici u kojoj ima prebivalište ili privremeni boravak, pod istim uvjetima kao i državljani te države 2. Zastupnici u Europskom parlamentu biraju se putem izravnog biračkog prava slobodnim i tajnim glasovanjem.