Naše doba

1. Naše doba 20. st.

2. Je li se dogodilo nešto filozofski značajno? Mnogo toga tako da sve izgleda zbrda-zdola. Egzistencijalizam • zajednički naziv za nekoliko filozofskih varijanti kojima je polazna točka čovjekova egzistencijalna situacija. • Neki su filozofi egzistencije, ili egzistencijalisti, polazili od Kierkegaarda, a neki od Hegela i Marxa.

3. Friedrich Nietzsche (1844. do 1900.) filozof koji je mnogo utjecao na 20. stoljeće • Nietzsche je reagirao na Hegelovu filozofiju i njemačku ideju »povijesnosti«. • Nasuprot malokrvnom zanimanju za povijest i kršćanskom »robovskom moralu«, postavio je sam život u središte svog zanimanja. Želi »prevrednovati sve vrijednosti«, tako da slabi ljudi ne sputavaju životnu silu jakih. • Prema Nietzscheu su kršćanstvo i filozofska tradicija okrenule leđa stvarnom svijetu, usmjerivši se prema »nebu«, tj. prema »svijetu ideja«. • No, to što se smatralo »stvarnim« svijetom, zapravo je prividni svijet. »Ostanite vjerni Zemlji«, rekao je. »Ne slušajte one koji vam nude nadzemaljske nade.«

4. Jean Paul Sartre(1905. do 1980.) francuski egzistencijalist • On je bio najutjecajniji egzistencijalist, barem za širu publiku četrdesetih godina nakon rata. • Pridružio marksističkom pokretu u Francuskoj, ali nikad nije postao članom neke partije. • Sartreova životna pratilja, Simone de Beauvoir bila je također filozof egzistencije. Egzistencijalizam je humanizam • To znači da egzistencijalisti ne polaze ni od čega drugog do čovjeka. Riječ je o humanizmu puno mračnije perspektive na ljudsku situaciju od renesansnog humanizma. • Sartre pripada takozvanom ateističkom egzistencijalizmu. Njegova se filozofija može promatrati kao nemilosrdna kritika ljudskog stanja kada je »Bog mrtav«. (Nietzsche)

5. egzistencija ključna je riječ Sartreove filozofije, (kao i u Kierkegaarda) No, egzistencija nije isto što i biti: • Biljke i životinje također jesu, dakle postoje, ali se ne moraju brinuti o tome što to znači. • Čovjek je jedino živo biće koje je svjesno svoje egzistencije. Fizičke stvari jesu po sebi, dok je čovjek još i za sebe. • Biti čovjek je, dakle, nešto drugo nego biti stvar. • Čovjekova egzistencija prethodi ukupnom njezinom smislu. To da jesam prethodi, dakle, onome što sam. Egzistencija prethodi esenciji. • Esencija je ono od čega se nešto sastoji - priroda neke stvari, njezino biće. Međutim, Sartre smatra da čovjek nema nikakvu urođenu prirodu. • Čovjek, dakle, mora stvoriti sama sebe. Mora stvoriti svoju prirodu, tj. esenciju zato što mu ona nije unaprijed dana.

6. stranac, tjeskoba, očaj, dosada, mučnina, apsurd • Tijekom cijele povijesti filozofije, filozofi su pokušavali odgovoriti na pitanje što je čovjek - ili što je čovječja priroda. • Sartre misli da čovjek nema nikakvu vječnu »prirodu« na koju bi se mogao osloniti. Zato je zaludno pitati što je smisao života. • Drugim riječima, osuđeni smo improvizirati. Mi smo kao glumci pušteni na pozornicu bez naučene uloge, bez bilježnice s replikama i bez suflera koji bi nam šapnuo u uho što da radimo. Sami moramo izabrati kako ćemo živjeti. • No, kada čovjek doživi da jest, i da će jednom umrijeti - a da ne postoji smisao na koji se može osloniti - to u njemu stvara tjeskobu. • Čovjek je stranacu svijetu bez smisla što u njemu stvara očaj, dosadu, mučninu i apsurd.

7. Sloboda je prokletstvo • Renesansni humanisti gotovo pobjednički govorili o ljudskoj slobodi i neovisnosti. • Sartre čovjekovu slobodu smatra prokletstvom. Čovjek je osuđen da bude slobodan. »Osuđen, jer nije sam sebe stvorio - a ipak je slobodan. Jer, kad je jednom bačen u svijet, odgovoran je za sve što čini.« Pa mi nismo nikog molili da nas stvori kao slobodne pojedince. • No, mi jesmo slobodni pojedinci, a naša sloboda uzrok je našoj osuđenosti da cijelog života biramo. Ne postoje nikakve vječne vrijednosti ili norme po kojima se možemo ravnati. Stoga je važno kakav je naš izbor. Jer, mi smo u cijelosti odgovorni za sve što činimo. • Sartre naglašava da se čovjek nikad ne može osloboditi odgovornosti za svoje čine. Ne možemo otpisati odgovornost za vlastiti izbor riječima da »moramo« na posao ili da se »moramo« ravnati prema izvjesim građanskim očekivanjima. • Osoba koja se tako izjednačava s anonimnom gomilom, postaje naprosto neosobnim čovjekom iz gomile. On ili ona bježi od sebe i skriva se u životnoj laži. • Međutim, ljudska nam sloboda nalaže da od sebe nešto stvorimo, da egzistiramo »autentično«, istinski.

8. život mora imati smisao Ipak, negdje postoji granica čovjekove krivice. • Iako Sartre tvrdi da postojanje nema nekakav urođeni smisao, to ne znači da on želi da to tako bude. On se ne bi mogao nazvati »nihilistom« osobom kojoj nijedna stvar ništa ne znači, te da je sve dopušteno. • Sartre smatra da život moraimati smisao. To je imperativ. No, moramo sami stvoriti taj smisao u svom životu. Egzistirati znači stvarati vlastiti život. • Sartre pokušava dokazati da svijest sama po sebi nije ništa prije nego što nešto osjeti. Jer, svijest je uvijek svijest o nečemu. A »nešto« je isto toliko naš doprinos koliko i doprinos okoline. Sami određujemo ono što osjećamo time što biramo ono što nam je važno. • Naš život utječe dakle na to kako doživljavamo stvari u prostoru. Ako mi je nešto nevažno, onda to ne vidim. • »uništavamo« sve što nam ništa ne znači

9. Zar povijest filozofije završava sa Sartreom i egzistencijalizmom? Ne, to bi bilo pretjerivanje. Sartre je ispravno tvrdio da se na egzistencijalna pitanja ne može odgovoriti jednom zauvijek. 20. stoljeće svjedok je procvata i obnove filozofskih strujanja o kojima smo govorili ranije. • Jedna takva struja je novotomizam, koja se dakle temelji na učenju Tome Akvinskog. • Druga je takozvana analitička filozofija, ili logički empirizam, koja potječe od Humea i engleskog empirizma, ali i od Aristotelove logike. • 20. stoljeće obilježeno takozvanim novo-marksizmom, koji se račva u mnoštvo raznolikih pravaca. • Posljednje strujanje je materijalizam. Njegovi korijeni također sežu duboko u povijest. • Velik dio moderne znanosti seže sve do napora predsokratovaca. Još uvijek, na primjer, traje lov na nedjeljivu »elementarnu česticu« od koje su sve tvari sagrađene. Još nitko nema jednoznačan odgovor na to što je »materija«. Moderna prirodna znanost - atomska fizika, ili biokemija - toliko je zadivljujuća da je mnogim ljudima postala važan dio njihova životnog stava.

10. O grani na kojoj sjedimo • Naše se doba također moralo suočiti s posve novim problemima. Ponajprije, s velikim problemima u okolišu. Važna filozofska struja 20. stoljeća stoga je ekofilozofija. Mnogi ekofilozofi Zapada tvrde da je zapadnjačka civilizacija na krivom putu, da je u sukobu s onim što naš planet može podnijeti. Nešto nije u redu sa samim zapadnjačkim načinom mišljenja. Na primjer, ideja razvoja. • Ona se temelji na tome da je čovjek »na vrhu«, da smo mi gospodari prirode. Ovaj se način mišljenja može pokazati opasnim po život cijelog našeg živog planeta. • U kritici ovog načina mišljenja ekofilozofi su posegnuli za mislima i idejama drugih kultura - na primjer, indijske. Proučavali su također misli i običaje takozvanih »divljih plemena«, ili »urođenika« kao što su Indijanci, kako bi pronašli ono što smo mi izgubili. • Ipak, ono što je novo, nije uvijek dobro, a sve staro se ne smije odbaciti. • Ovaj tečaj filozofije nudi povijesnu osnovu pomoću koje se sami možete orijentirati u životu.

11. Obmane i laži Mnogo onoga što plovi pod zastavom »New Agea« je obmana. • Zapadnjačku kulturu posljednjih desetljeća obilježava takozvana »novoreligioznost«, »novookultizam« ili »moderno praznovjerje«. • To se razvilo u pravu industriju. • Kršćanstvo gubi sljedbenike, nove ponude na tržištu životnih stavova niču kao gljive. Cijeli svijet usisan u komunikacijsku mrežu • Danas možemo sjediti bilo gdje na našem planetu i izvući sve ljudsko iskustvo na kompjutorski ekran. • Više nismo samo građani nekog grada ili neke države. Živimo u planetarnoj civilizaciji.

12. hram našeg doba Život poslije smrti?, Tajne spiritizma, Tarok, Fenomen UFO, Povratak bogova, Već si ovdje bio, Što je astrologija?, Arapske točke, Astrologija anđela Iscjeljivanje svjetlom, Četiri kapije karme, Putovanje kroz vrijeme, Izbubljeni simbol, Pročišćavanje čakri, Okultizam u svakodnevnom životu, Psihonavigacija, Enciklopedija kristala, Magija Atlantide, Kako napraviti i koristiti talismane, Reinkarnacija, Aurora, Proricanje geomantijom, Karma, Solarna joga, Kristalna kugla i magijsko ogledalo, Uran, Tajne kontrole uma, Kabala, Stepenice svjetlosti, Obred, Otkrivena tajna masona, Harry Potter, Medij, Halloween… Naslovi ocrtavaju vrlo iscrpnu kartu pejzaža koji ne postoji. Tu ima puno »plodova mašte« koje bi Hume bacio u vatru. U većini takvih knjiga ne postoji trunka pravog iskustva. • Kako je onda moguće pisati knjige o takvim stvarima? • Riječ je o najunosnijoj trgovini na svijetu. Potražnja je velika. No, prodaje se kao pornografija. • Odnos između prave filozofije i ovakvih knjiga otprilike je kao odnos između prave ljubavi i pornografije. Sve je to izraz čežnje za nečim »mističnim«, za nečim što je »drukčije«, što razbija sivilo svakidašnjice

13. A nama naočigled odvija se stvaranje svijeta • Zašto bismo onda odlazili u ciganske šatore ili akademske zapećke kako bismo doživjeli nešto »uzbudljivo« ili »onkraj granica iskustva«? • U našem stoljeću dolazilo je u urednim razmacima do takozvanih »spiritističkih buđenja«. • Mislilo se da »medij« može stupiti u kontakt s nekom umrlom osobom. Bilo da govori glasom umrlog ili pomoću automatskog pisma, »medij« prima poruku osobe koja je umrla prije nekoliko stotina godina. Ovo se uzimalo kao dokaz da postoji zagrobni život ili, pak, da čovjek ima mnogo života

14. Postoji li natprirodno? • vjerujem da postoji samo jedna priroda. • Ona je, zauzvrat, veoma čudesna.