A daptacije

1. Adaptacije Adaptacija je anatomska struktura, fiziološki proces ili ponašajni uzorak koji je našim precima omogućavao preživljavanje i reprodukciju u kompeticiji s ostalim članovima svoje vrste (Williams, 1966; Nelson, 1975).

2. Figure 1: The formal properties of an adaptation 1. A Cross-generationally recurring set of characteristic of the phenotype, 2. that is reliably manufactured over the developmental life history of the organism 3. according to instructions contained in its genetic specification, 4. in interaction with stable and recurring features of the environment (i.e., it reliably develops normally when exposed to normal ontogenetic environments), 5. whose genetic basis became established and organized in the species (or population) over evolutionary time, because 6. the set of characteristics systematically interacted with stable and recurring features of the environment (the “adaptive problem”), 7. in a way that systematically promoted the propagation of the genetic basis of the set of characteristics better than the alternative designs existing in the population during the period of selection. This promotion virtually always takes place through enhancing either the reproduction of the individual bearing the set of characteristics, or the reproduction of the relatives of that individual

3. Produkt evolucije Opis Adaptacije Nasljeđene karakteristike koje se pouzdano razvijaju putem prirodne selekcije budući da su tijekom perioda evolucije pomagale u rješavanju problema vezanih uz preživljavanje i reprodukciju (npr. pupčana vrpca). Usputni produkti Karakteristika koja ne rješava adaptivne probleme i nema funkcionalni dizajn; javljaju se zajedno s karakteristikama koje imaju funkcionalni dizajn budući da su na određeni način povezane s tim adaptacijama (npr. pupak). Slučajni efekti Slučajni efekti izazvani različitim faktorima kao što su slučajne mutacije, iznenadne i neočekivane promjene u okolini ili slučajni efekti tokom razvoja (npr. specifičan oblik nečijeg pupka). Tablica 1. Tri produkta evolucije (Buss, 1999)

4. Jedan od ključnih postulata evolucijske psihologije je da su i psihološki procesi također adaptacije koje su nastale procesom prirodne selekcije, budući da su tijekom evolucijskog razvoja ljudske vrste pomagali u preživljavanju i reprodukciji. Kao što je to slučaj i s fiziološkim i anatomskim adaptacijama, pretpostavlja se da su i psihološki mehanizmi specifični za određenu domenu, odnosno za točno određeni adaptivni problem. Evolucijski psiholozi smatraju da općenamjenski mehanizmi kojima se psihologija dugo godina bavila, kao što su npr. učenje ili socijalizacija imaju vrlo ograničenu vrijednost pri rješavanju adaptivnih problema.

5. Argumenti za postojanje specijaliziranih adaptacija Konceptualni Postoji veliki broj adaptivnih problema koje su ljudi morali rješavati u svojoj okolini, a ti su problemi složeni i međusobno se razlikuju. Različiti adaptivni problemi mogu se riješiti različitim adaptivnim solucijama. Ne postoji nešto što je "opća solucija", jer jednostavno ne postoji nešto što je "opći problem" (Symons, 1992). Evolucijska psihologija predstavlja opći heuristički okvir za identifikaciju ljudskih adaptivnih problema i mehanizama namijenjenih njihovu rješavanju. Empirijski Tijekom zadnjih 30 godina psiholozi su više puta pokazali neodrživost općih mehanizama (npr. učenje). Danas znamo da se neka ponašanja vrlo teško mogu naučiti, dok se neka druga mogu naučiti u jednom pokušaju.

11. Tablica 2. Primjeri nekih psiholoških mehanizama koji se mogu smatrati adaptacijama oblikovanim prirodnom selekcijom

12. Osnovni principi evolucijske psihologije Slika 1. Tri komplementarne razine objašnjenja u evolucijskoj psihologiji (Cosmides i Tooby, 1997)

13. 1.Mozak je fizički sustav. On funkcionira poput računala. Njegovi kružni putevi dizajnirani su za generiranje ponašanja koje je prikladno okolinskim uvjetima. 2.Naši neuralni kružni putevi dizajnirani su prirodnom selekcijom za rješavanje problema s kojima su se susretali naši preci tijekom evolucijske povijesti naše vrste. 3.Svijest je samo vrh ledenog brijega; mnogo od onoga što se događa u našem umu nije nam dostupno. Kao rezultat toga, naše svjesno iskustvo može nas navesti na pogrešan zaključak da su naši neuralni mehanizmi jednostavniji nego što zapravo jesu. Mnogi problemi za koje nam se čini da ih lako rješavamo su zapravo vrlo teški i oni zahtijevaju vrlo kompliciranu neuralnu mašineriju. 4.Različiti neuralni krugovi specijalizirani su za rješavanje različitih adaptivnih problema. 5.U našim glavama nalazi se um iz kamenog doba.

14. Trenutna prilagodba i prilagodba naših predaka • Prava patologija - štetno i u okolini predaka i u trenutnoj okolini budući da u obje okoline onemogućava funkcioniranje operacionalnih adaptacija (npr. gubitak pamćenja zbog ozljeda mozga). • Pseudopatologija - imaju svoju osnovu u adaptacijama koje su doprinosile reproduktivnoj uspješnosti naših predaka, međutim, zbog promjena u okolini u novije evolucijsko vrijeme ti oblici ponašanja mogu postati neadaptivni i neetički (npr. intenzivna ljubomora kod muškaraca ili anoreksično ponašanje kod žena). • Kvazinormalna ponašanja - bila su štetna za naše pretke, međutim, danas mogu doprinositi dobrobiti pojedinca, kulturalno su prihvatljivi oblici ponašanja i čak se unutar nekih kultura potiču (npr. kratki interval između poroda, usvajanje genetskih nesrodnika, itd).