UPUTSTVO ZA RAD NA INTERNETU

1. UPUTSTVO ZA RAD NA INTERNETU Uvod Šta je internet? Internet je najveći računaski sistem na svijetu. Radi se o ogromnoj mreži koja se širi čitavim svijetom pritom se stalno razvijajući i mijenjajući. Internet je GLOBALNA MREŽA RAČUNARA koja milionima korisnika računara omogućuje upotrebu i razmjenu informacija. Stotine hiljada računara spojenih na Internet sadrže ogromnu količinu podataka kojima možete pristupiti s vašeg PC-a u bilo koje vrijeme s bilo kojeg mjesta. Bili na poslu, kući ili putovanju, omogućen je globalni pristup. Bilo gdje da se spojimo, omogućeno nam je pregledavanje sadržaja na nekom računaru u Americi, Italiji, Holandiji ili u našem gradu.

2. Za korištenje Interneta ne treba biti neki računarski stručnjak. Međutim ipak je potrebno znati nešto o tome kako radi Internet. Ovo poglavlje daje kratak pregled fizičke strukture Interneta i opisuje osnovne postupke. Tri su osnovne stvari koje prve moramo uraditi: • instalirati modem, • nabaviti potreban softver za Internet i • otvoriti račun kod lokalnog provajdera (davatelj usluga Interneta). Nakon spajanja na Internet postajemo dio svjetske elektroničke zajednice koja broji preko 50 miliona korisnika s kojima možemo komunicirati na više načina. Isto tako Internet ima i milione računara koji sadrže softver i dokumente dostupne javnosti. Evo pet glavnih aktivnosti na Internetu koje treba isprobati.

3. Elektronička pošta (E-mail) • Poruke možete slati bilo kome ko ima korisnički račun na Internetu. Poruke mogu biti običan tekst, mogu sadržavati slike ili čitave fajlove iz bilo kojeg programa, a bit će pohranjene sve dok se primatelj ne prijavi na Internet. Elektronska pošta je brz i ekonomičan način globalne komunikacije. • Prijenos fajlova ili FTP • Internet sadrži gigabajte softvera i milione datoteka kojima možete jednostavno pristupiti putem FTP-a (File Transfer Protocol). Time vam je omogućena prijava na računa dotupan javnosti u učitavanje datoteka s tog računara na vaš tvrdi disk. • Diskusijske grupe • Upotrebite Internet kako biste raspravljali o vašim omiljenim temama. U mogućnosti ste biti članom više od 15000 posebnih diskusijskih grupa ili se prijaviti na poštansku listu za određenu temu, pa će vam sve nove informacije slati automatski.

4. World Wide Web • Stranice World Wide Weba (WWW) pokazuju šareno i inovativno lice Interneta. Klikom na riječi, slike ili ikone možete se kretati od jedne do druge lokacije na brz i jednostavan način. Stotine novih i uzbudljivih stranica pojavljuju se svakog tjedna o temama koje teško možete i zamisliti. Mnoge stranice imaju i multimedijske sadržaje, poput video i zvučnih zapisa. Da biste pristupili Webu, morat ćete imati i Web pretraživač (program) koji vam preko modema omogućava izvođenje gotovo svih dostupnih Internet usluga. • Komuniciranje uživo • Ako biste željeli porazgovarati s nekim korisnikom ili odigrati s njim neku igru na Internetu, učinit ćete to na razne načine. »Brbljanje« (zapravo komunikacija upotrebom tastature za unos riječi i rečenica, ali u stvarnom vremenu) je vrlo popularno. To je otišlo dotle da uz dodatke, kameru, mikrofon mogu se organizovati i video konferencije na Internetu.

5. Evolucija InternetaInternet je započeo 1969. Godine kada je američko Ministarstvo odbrane zadužilo agenciju za projekte naprednog istraživanja za stvaranjem ARPANET-a velike vojne računarske mreže. Stvoren je sistem koji šalje informacije u »paketima« podataka. Ovaj sistem (Transmission Control Protocol/Internet Protocol – TCP/IP) omogućavao je slobodan protok podataka kroz vojnu mrežu. To je značilo da u slučaju kvara jednog računara podaci još uvijek mogu sigurno stići na odredište alternativnim putem. Ranih 80-ih američka vojska se odvojila od ARPANET-a i ostavila ono što se naziva Internetom. Akademske institucije i ostale vladine agencije, poput NFSNet, ubrzo su se priključile na Internet spajajući na sistem vlastite računarske mreže.

6. Mreža nad mrežama • Najjednostavnije, mreža je već par računara spojenih međusobno kablom kako bi se omogućila razmjena informacija, upotreba istog hardvera (poput štampača) i programa. Internet je najveća od svih mreža – milioni računara spojeni su zajedno standardnim telefonskim linijama, optičkim kablom te satelitskim i mikrovalnim vezama. U jezgri su Interneta snažni veliki računari (serveri) poznati kao superračunari koji se nalaze na lokacijama širom svijeta. Ti su strojevi spojeni vezama velikih brzina. Za većinu običnih korisnika, pristup Internetu odvija se preko pružatelja usluga koji su svojim snažnim računarima spojeni sa superračunarima. S personalnim računarom, modemom i računom kod provajdera, korisnici jednostavno nazivaju određeni tel. broj i spajaju svoj računar putem standardnih telefonskih linija. • Kako putuju podaci • S vašeg PC-a se informacije šalju na telefonsku liniju preko modema. Modem je zasebni dio hardvera koji pretvara digitalnu informaciju u analogni zvučni signal – onu vrstu signala koja se koristi za uobičajeni telefonski promet. Signal se prima od pružatelja usluga i usmjerava prema superračunarima na Internetu. Svaka poruka koja se šalje s vašeg računara pretvara se u TCP/IP pakete, od kojih svaki stiže na odredište putem niza mrežnih međuveza. Svaki put kada paket prolazi kroz usmjerivač ili most koji spaja dvije mreže, usmjerivač provjerava ispravnost sadržaja paketa. Ako paket nije ispravan, usmjerivač traži njegovo ponovno slanje. Ovaj se postupak prijenosa naziva i “packet switching”.

7. Spajanje na Internet • “Surfanje” – lutanje Internetom je vrlo jednostavno ako imate odgovarajuću opremu i uspostavljenu vezu. Pored PC-a, telefonskog priključka (linije), Internet priključka na lokalni server u našem gradu, kablova, izuzetno važan dio hardvera je i modem. • Modem je uređaj za pretvaranje podataka iz binarnog koda oblika (niza nula i jedinica koje čita i interpretira računar) u analogni oblik koji se može prenijeti putem telefonske mreže. Kada jednom telefonske linije postanu digitalne, modem će postati nepotreban, no tada će nam još uvijek trebati ISDN adapter (Integrated Services Digital Network, pruža najbržu vezu prema Internetu sa brzinom prenosa digitalnih informacija putem postojećih telefonskih linija od 64,000 i 300.000 bps. Pri takvom prenosu gotovo da nema grešaka. Može se upotrijebiti i za prijenos zvuka.) • Šta je modem? • Modemi se izrađuju u raznim oblicima i veličinama, ali svi obavljaju iste osnovne funkcije. Riječ modem nastala je spajanjem dijelova riječi MOdulator i DEModulator. Modulacija se odnosi na pretvaranje podataka iz binarnih u analogne, dok demodulacija predstavlja obrnut postupak. Drugim riječima, kada nekome šaljemo dokument sa računara, on se pretvara u analogne signale pomoću modema i pretvaraju natrag u binarne kada stignu do modema onog kome te podatke šaljemo. Sličan postupak je i kada šaljemo faks poruku s našeg PC-a na telefaks.

8. Interni (unutrašnji) modem. Je sličan grafičkoj ili mrežnoj kartici, instalira se unutar računara, utiskivanjem u odgovarajući slot na matičnoj ploči. Eksterni modem je smješten u svom kućištu i spaja se uglavnom na serijski port računara. I jedan i drugi je potrebno instalirati, tj. naći odgovarajući softver za određeni modem. Većinu drajvera za standardne modeme imamo u Windowsu 95. Većina današnjih modema sposobno je slati i primati faks-poruke. Takvi se modemi obično (ne uvijek) nazivaju faks-modemima. Uglavnom uz svaki modem proizvođač isporuči i odgovarajući softver kako za instaliranje modema, tako i za faksiranje poruka. Windows posjeduje i program za faks Microsoft Fax. Jedna od prednosti eksternog modema je da možemo brzo provjeriti trenutno stanje pogledom na lampice na kućištu modema. Brzina kojom je modem sposoban prenositi podatke mjeri se u bitovima po sekundi (bps). Najprikladniji modem za uobičajen rad na Internetu sposoban je prenositi podatke brzinom 14400 ili 28800 bps. Ti se modemi označavaju s 14.4 K i 28.8 K. Naravno da brži modem znatno umanjuje cijenu troškova boravka na Internetu.

9. Oznake lampica na modemu: MR – Modem Ready Lampica pokazuje da je modem uključen i spreman za upotrebu CD – Carrier Detect Lampica svijetli kada modem otkrije signal s drugog udaljenog modema RD – Receiving Data Lampica svijetli kada vaš računar prima podatke s modema SD – Sending Data Lampica svijetli kada vaš računar šalje podatke na modem OH – Off Hook Lampica svijetli kada je modem spojen na telefonsku liniju spreman za slanje i prijem podataka HS – High Speed Lampica High Speed svijetli kada modem radi na brzinama od 16800 bps i više, a treperi kada su brzine ispod 2400 bps.

10. INTERNET (Istorija nastanka) 1969 godine američko Ministarstvo odbrane osniva ”ARPAN-et” organizaciju za mrežno istraživanje Prvi čvor (host), mreže ARPAN-eta, nastao je na Kalifornijskom sveučilištu u L.A. (UCLA). Već iduće 1970, ARPAN-etovi hostovi ustanovljuju NCP (Netvork Control Protocol – Mrežni Kontrolni Protokol ) kao službeni protokol za međusobnu mrežnu komunikaciju. 1971 g. nastaje prvi progam za e-mail, a broj hostova se svake godine povećava. 1974 g. nastaje Ethernet, danas najpopularniji protokol za lokalne mreže. 1982 g. pojavljuje se, TCP/IP, zbir protokola koji postaje standard na Internetu, zamjenivši NCP. Kratica TCP/IP dolazi od Transfer Control Protocol / Internet Protocol, od kuda dolazi novo ime mreže, Internet. Mreže se na Internet spajaju preko hardvera koji se naziva usmjerenik ili ROUTER . On radi mnogo toga ali glavni mu je zadatak da usmjerava informacije prema tačnim lokacijama. Američka se vojska odvojila, a Akademske institucije i druge vladine organizacije su se priključile na Internet spajajući na sisteme svoje vlastite računarske mreže. I mnogi dobrovoljci se priključuju, tako da ni jedna od stvari razvijenih na Internetu npr. e-mail nije komercijalno ni privatno razvijena, već se težilo ka kreiranju otvorenog standarda koji će moći koristiti svi. 1984 g. počinje primjena DNS sistema, a 1986 počinje s radom i NSFNET. 1992 g. CERN iz Švicarske objavljuje WWW, servis koji mijenja Internet iz korijena i postaje jedan od najpopularnijih mrežnih servisa u istoriji Interneta. 1994 g. pojavljuje se prvi multiplatformski programaki alat za puno korištenje WWW, a to je bio NSCA Mosaic . Broj hostova (računara koji su spojeni na Internet 24 sata na dan ) je danas više miliona.

11. KAKO INTERNET FUKCIONIŠE Do danas je u Internet mrežu uključeno oko 60.000 raznih računarskih mreža iz cijelog svijeta. Sve te mreže imaju svoje posebne protokole i sisteme (jezike) na kojem međusobno saobraćaju i drastično se mogu razlikovati jedna od druge. Da bi dijelovi različitih mreža mogli međusobno komunicirati stvoren je jedinstveni protokol-jezik na kojem se odvija saobraćaj unutar Interneta. To je TCP/IP, a on je u stvari glavna saobraćajna regulativa na Internetu.

12. TCP/IP Stub na kojem internet stoji je TCP/IP protokol, a to je skup prilagodljivih i lako prenosivih mrežnih protokola. Ako neki operativni sistem ne podržava TCP/IP ni na koji način, tad za taj operativni sistem nema niti pristupa Internetu. Na neki način TCP/IP je softver koji drži mrežu Interneta na okupu. TCP/IP sadržava dva standarda TCP i IP. Ako razmišljamo o Internetu kao knjizi, IP su stranice, a TCP je jezik na kojem je knjiga pisana. Računari međusobno komuniciraju pomoću mrežnog jezika, a to je TCP/IP protokol. On omogućuje da se podaci šalju u Paketima podataka. Informacije koje putuju od jednog do drugog računara kroz Internet, razbijaju se u pakete podataka. Svaki pojedini paket može poći raznim putevima do odredišta gdje se svi paketi ponovo spajaju. Svaki računar na TCP/IP mreži mora imati svoju adresu koja je jedinstvena, a to je ono po čemu se računari na Internetu razlikuju, nešto kao telefonski brojevi. IP adrese se sastoje od četiri 8 – bitna broja, ili broja između 0 i 255 odvojena tačkom. Postoje dinamičke i statičke IP adrese. Statičke adrese se ne mjenjaju kad se jednom dodijele, tj. pri svakoj prijavi naša adresa je ista. Takve adrese obično imaju serverski računari. Dinamičke adrese se koriste za povremene korisnike, tj. nakon prekida veze ista se adresa može dodijeliti idućem spojenom korisniku

13. DNS Pošto je ljudima lakše pamtiti tekstualne adrese nego brojčane uspostavljena je veza među ta dva načina adresiranja. U stvari imena su s pripadnim IP adresama neraskidivo vezana tako da ona na Internetu označavaju jedan te isti računar. Ali da bi računar mogao isporučiti poruku na određenu adresu, tekstualno ispisanu, mora je prvo pretvoriti u njenu brojčanu adresu, koju koriste Internet računari u međusobnoj komunikaciji. To obavlja DNS (Domain Name Service), koji posjeduje bazu podataka imena i njihovih pripadajućih IP adresa. Kad upišemo ime Internet lokacije kojoj želimo pristupiti DNS server pretvara to ime u IP adresu kako bi se pronašla odgovarajuća lokacija.

14. Spajanje na Internet Da bi se računar spojio na Internet odnosno na mrežu moramo ugraditi hardver,pomoću kojeg računar razgovara s mrežom, zatim potreban softver konfiguriran za rad na mreži i na kraju izvršiti spajanje na mrežu preko telefonske linije. Iako je za spajanje mnogo bitniji softver, većini ljudi je lakše zamisliti hardver. Pošto je Internet Mreža mreža, hardver Interneta izgleda kao i hardver drugih mreža samo je mnogo veći. Zbog toga se samo na osnovu gledanja ne može vidjeti razlika između Interneta i WAN–ova. WAN–ovi su mreže širokog područja koje nastaju kad se uključuje više lokacija ili zgrada, ili nastaje spajanjem LAN–ova. LAN–ovi su lokalne mreže bazirane na vezama sa kablovima ili bežičnim vezama – radio valovima. Prijavom za rad, PC postaje dio Interneta. Putem telefonske linije PC se spaja na server i dalje na Internet. Da bismo se prijavili putem telefonske linije na server, kao i spojili na Internet i komunicirali s drugim računarima potreban je modem.

15. ODABIR SERVERA Odabir servera koji će nam odgovarati teška je odluka, i u najvećoj mjeri zavisi o onome šta smatramo važnim. Dobar je način za isprobavanje servera, bez otvaranja stalnog računa otvoriti tzv. probni račun. Na zapadu su za isprobavanje Interneta, a i za njegovo korištenje, popularni tzv. Internet Cafei. Bilo koji način da odaberemo postoje neka bitna pitanja koja treba postaviti: koliko će koštati, koristi li se lokalni ili međugradski poziv, vrsta softvera koji se koristi, kakav se softver isporučuje, tip podrške, novinskih grupa, elektronske pošte, mogućnost postavljanja vlastite Web stranice itd. U svijetu postoji veliki broj servera i On line servisa, ali kod nas njihov broj je vrlo mali.

16. UČITAVANJE DATOTEKA Na Internetu postoje milioni datoteka i programa koji su dostupni za besplatan pregled i probni rad. Internetova relikvija koja je do danas popularna je FTP (file transfer protocol)- protokol za prenos podataka. Ovaj Internet protokol omogućava prenos podataka sa i na Internet domaćine. Iako WWW i Gopher jednako dobro rade isto što i FTP, a imaju i ljepša okruženja, FTP je još uvijek jedan od najboljih načina da bi se nabavio shareware i freeware. Kroz FTP se u osnovi računari spajaju jedan na drugi, tako da je moguće pretraživati disk tog drugog računara kao što se može pretraživati disk vlastitog. Kada pronađemo datoteku ili grupu datoteka koje želimo učitati, kopiramo ih na računar domaćin, a odatle na svoj PC. Ako koristimo PPP vezu, datoteke se mogu učitavati direktno na vlastiti računar. To se vrši naredbom DOWNLOAD. Datoteke se učitavaju na PC s udaljenog sistema koristeći komunikacijske veze za podatke. Gotovo svi FTP računari domaćini omogućavaju bilo kome da učitava datoteke. To se naziva anonimni FTP (anonimous FTP) zbog toga što se ovi korisnici za rad na FTP domaćina prijavljuju pod istim korisničkim imenom. Program koji omogućuje pretraživane popisa datoteka na anonimnom FTP-u naziva se ARCHIE. Za prijavljivanje na FTP server i prenos datoteka postoji mnogo načina. Dva najčešća su korištenje klijentskog programa za FTP ili nekog WEB pretraživača, i to tako što se umjesto http:// jednostavno ukuca ftp:// .

17. WORLD WIDE WEB – WWW Za većinu korisnika Web je zapravo Internet. To je najuzbudljiviji dio Interneta, ujedno i najbrže rastući. Svakog mjeseca se pojavi na hiljade novih stranica koje se bave jako širokim rasponom tema iz svih oblasti života. Tipična Web stranica se sastoji od riječi i slika. Kretanje po Webu je jako jednostavno i sliči kretanju po multimedijskom CD-ROMu. Dovoljno je kliknuti mišem na označeno mjesto ili sliku da bi se pojavio novi prozor, odnosno nova stranica. Za pristuo Webu dovoljna je veza sa Internetom i softver za pretraživanje. Većina korisnika upotrebljava pretraživače tipa Netscape Navigator ili Internet Explorer. Web je nastao 80-tih godina u CERN-u(Evropski laboratorij čvrste fizike). Kreirao ga je Tim Berners Lee, koji je zamislio stvaranje elektroničke veze informacija o istraživanjima.On je razvio programski jezik nazvan HTML ( Hyper Text MarkUp Language). Ranije Web stranice bile su tekstualno orijentirane ali brzim širenjem Weba i komercijalizacije Interneta 1994 godine stranice su postale sposobne za sadržavanje bogatih grafičkih i multimedijskih elemenata. Danas su Web stranice jako različite i ne postoji zapravo nešto što bi se moglo uzeti kao tipičan primjer. Većina sadrži tekstualne i grafičke veze prema drugim stranicama, kreirane su u HTML formatu, mogu sadržavati i zvučne ili videozapise… Svaka od njih ima jedinstvenu adresu, koja se naziva URL (Uniform Resource Lokator) i kao prefiks im se dodaje http://.

18. Pretraživanje Weba Zadatak pronalaženja upravo onoga što tražimo na Web-u, između bar 20 miliona stranica izgleda prilično zamorno. Međutim kad se za to upotrijebi neki od mnoštva alata za pretraživanje, rezultati su evidentni. Bolji pretraživači vraćaju odgovor u roku nekoliko sekundi i to sa Web lokacija, Gopher lokacija novinskih grupa… Dva osnovna načina pretraživanja Weba su Web direktoriji i alati za pretraživanje. Web direktoriji su dobro organizirane liste tema i podtema kroz koje se kretanjem pronalaze odgovarajuće Web lokacije. Čitav ovaj postupak je sličan traženju po ogromnom sadržaju. Zbog toga su alati za pretraživanje mnogo jači. Oni sami izvode pretragu na osnovu postavljenih uslova. Što su sami uslovi precizniji, to su tačniji dobiveni rezultati. Za izvođenje pretrage Weba na jedan od navedenih načina, treba otvoriti pretraživač, unijeti adresu alata za pretraživanje ili Web direktorija. Izvođenje pretrage vrlo se malo razlikuje od alata do alata. Jednostavno utipkamo riječ ili grupu ključnih riječi koje će koristiti za generiranje podataka tj. liste Web lokacija koje sadržavaju te ključne riječi u naslovu ili tekstu. Ova lista obično sadrži kratak opis svake lokacije uz njenu adresu. Adrese su obično linkovi tako da se moguće prebaciti samo klikom na nju.

19. Elektronska pošta Za mnogo ljudi jedan od najvažnijih razloga za spajanje na Internet je mogućnost slanja i primanja Elektronske pošte. To je najpopularniji oblik komunikacije na Internetu, i danas opšte prisutan na svakom računaru. Pošta je temeljna karakteristika Interneta, pored toga jednostavna je za upotrebu. Svaka osoba s računom ima svoju e-mail adresu, te je slanje jednostavno koliko i pamćenje i upisivanje adresa. Na raspolaganju je mnogo poštanskih programa klijenata koji su vrlo jednostavni za upotrebu. Poruke poslane preko Interneta uglavnom idu preko SMTP protokola(Simple Mail Transport Protocol). Prednosti elektronske pošte nad običnom, papirnatom, su mnogobrojne. Poruke koje putuju hiljadama kilometara u prosjeku na odredište stižu jako brzo(nekoliko desetaka sekundi). Poruke se mogu pohranjivati u datoteke koje omogućuju brzo pronalaženje starih poruka pomoću ključnih riječi. Bitna olakšica su i tzv. grupna pisma. To znači da poruku možemo napisati jednom, a poslati je na više adresa bez prekucavanja.

20. Našim porukama možemo dodati i daoteke, poput slika i proračunskih tablica. Naše pristigle poruke spremaju se u vlastiti poštanski sandučić na poštanskom poslužitelju našeg servera u kojima nas čekaju da ih pokupimo kad se idući put spojimo na Internet. Elektronska pošta je manje privatna od obične, jer njen sadržaj se lako može pročitati, pa je najbolje za pouzdane poruke koristiti softver za šifriranje. Iako kreiranje e-maila nije jednostavnije od obične pošte, odgovaranje je mnogo lakše. Većina EP klijenata ima naredbu Reply koja odgovor automatski adresira na osobu koja je poslala poruku. Ti programi imaju često i narebdu Forward koja prosljeđuje pismo dalje. Za pouzdano slanje i primanje mailova ipak su najbitnije adrese. Ne postoje 2 iste adrese na Internetu i zbog toga se pridaje veliki značaj korektnosti, osjetljive su čak i na razliku u velikom i malom slovu.

22. Čavrljanje (CHAT) To je usluga na mreži koja je najpopularnija kod omladine i djece. To je i najživlji dio Interneta jer sa drugim korisnicima možemo komunicirati u realnom vremenu. Postoje mnogi načini za razgovor s ostalim korisnicima Interneta putam tastature. Možemo se spojiti na niz lokacija na Webu, iskoristiti mogućnosti on-line servisa ili se spojiti na Telnet lokacije posvećene razgovoru. Isto tako možemo upotrijebiti određeni softver kako bismo pristupili jednoj od mreža koje udomljuju IRC (Internet Relay Chat). IRC je višekorisnički sistem za razgovor koji omogućava većem broju ljudi simultanu komunikaciju preko Interneta u stvarnom vremenu. IRC konverzacije odvijaju se u »kanalima«, a sa drugim korisnicima »razgovaramo« putem tastature. Da bismo se priključili na IRC morat ćemo imati odgovarajući program koji ćemo izvoditi za vrijeme ostvarene veze na Internet.

23. Budućnost Interneta Već danas Internet je stvorio svoju posebnu kulturu i ime velik uticaj u svim sferama života. Na televiziji i u časopisima mogu se prepoznati reklame koje su pravljene pod uticajem grafike koja se koristi na Internetu. Stvorena su nova zanimanja kao webmaster, webdizajner i ostala zanimanja vezana za izradu materijala koji se plasira na mreži. Ti momci i djevojke zarađuju danas između 4.000 i 10.000 DM mjesečno, a potreba za tim zanimanjem na tržištu je velika. Pored nesumnjivog napretka u širenju informacija i obrazovanju Internet ima i svojih mana kao što su pornografske i homoseksualne slike, reklame za drogu itd… Iako moramo uzeti u obzir i ove činjenice Internet nam uveliko i pomaže. Internet se uvodi i preko digitalne televizije tako da s nekim možemo pričati kao u u SF filmovima, što je danas u stvari već realnost. Kako se ide u budućnost računari će postajati sve manji i sve brži, a masovnim priključenjem na mrežu više nećemo znati gdje prestaje naš kompjuter , a gdje počinje mreža.