120 likes | 264 Vues
Jednom je jedan starac držao na svojim rukama mjeru naše ljudskosti, Onoga čijim je hodom i srcem sve o Bogu i čovjeku rečeno. Jednom je Nebo čovjeku reklo čije je dijete …. da ne zaboravi kada se čini da je svjetla premalo,. da mu duša ne zaboravi letjeti i kada krila onemoćaju ….
E N D
Jednom je jedan starac držao na svojim rukama mjeru naše ljudskosti, Onoga čijim je hodom i srcem sve o Bogu i čovjeku rečeno.
da se ne boji borbe, ako ga srce i duša u tu borbu vode…
da ne zaboravi na čijem je dlanu i čijom svjetlošću svjetlost vidi….
da zna da smije uvijek, baš uvijek doći svojoj kući…
da nikada ne zaboravi da ga je Ljubav iz ljubavi za Ljubav stvorila…
ali da ni onda ni nikad ne zaboravi da je za Nebo u njemu sve dano.
Zato blagoslovljena bila svijeća koja nas tiho sjeća na nebo u nama . I zato nemoj zaboraviti upaliti je kada plačeš i kada si sretan. Ona je tihi svjedok istine o Ljubavi za nas i među nama. I ne zaboravi, stijenj koji tek tinja ne gasiti…