1 / 28

DEMOKRACIJA, STRANKE I POKRETI

DEMOKRACIJA, STRANKE I POKRETI. Sedamnaesto predavanje, 11. XII. 2013. DEMOKRACIJA I DRUGI PORETCI.

bobby
Télécharger la présentation

DEMOKRACIJA, STRANKE I POKRETI

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. DEMOKRACIJA, STRANKE I POKRETI Sedamnaesto predavanje, 11. XII. 2013.

  2. DEMOKRACIJA I DRUGI PORETCI • Churchill: "Democracy is the worst form of government, except for all those other forms that have been tried from time to time." (Govor u Donjem domu, 11. XI. 1947). Churchillov paradoks - u novim demokracijama građani imaju sve manje povjerenja u demokratski sustav, no stari sustav nije alternativa („manje zlo“). Dahlov paradoks – „u većini najstarijih i najstabilnijih demokratskih zemalja građani imaju malo povjerenja u ključne demokratske institucije, a ipak većina građana i dalje vjeruje u poželjnost demokracije“. • Poželjnost demokracije: 1. individualna sloboda i samorazvoj, 2. ekonomski i društveni razvoj, 3. učinkovita i odgovorna vlast, 4. mir. Slabosti demokracije: vladavina neukih, tiranija većine, demagogija, manipulacija

  3. TOTALITARIZAM • Fašistički i komunistički poretci • C. Friedrich i Z. Brzezinski, Totalitarna diktatura i autokracija, 1956. • Obilježja: 1. službena ideologija, 2. jednostranačka država, 3. monopol nad oružanom silom, 4. monopol nad sredstvima masovnih komunikacija, 5. sustav policijskog terora, 6. državna kontrola nad gospodarstvom

  4. AUTORITARIZAM • Autoritarni poreci – tradicionalne monarhije, vojne diktature, autokracije • Obilježja: 1. nema službene ideologije, 2. postoji ograničeni pluralizam, 3. vlast se ograničava na gušenje političke slobode i suzbijanje opozicije, pa može biti krajnje represivna – teror i tajna policija

  5. LINZ I STEPAN – TIPOVI POREDAKA • Juan Linz i Alfred Stepan u knjizi Problemi demokratske tranzicije i konsolidacije (1996.) • prema 4 konstitutivna obilježja: a) pluralizam, b) ideologija, c) mobilizacija, d) vodstvo • 5 idealnih tipova poredaka: 1. demokratski, 2. autoritarni, 3. totalitarni, 4. posttotalitarni, 5. sultanistički poredak,

  6. DEMOKRACIJA I POLIARHIJA • Dahl: demokracija i poliarhija, obilježja poliarhije: 1. birani dužnosnici, 2. slobodni i pošteni izbori, 3. sloboda izražavanja, 4. pristup alternativnim izborima informiranja, 5. autonomija udruženja, 6. sveobuhvatno građansko pravo

  7. UVJETI DEMOKRACIJE • S. Huntington, Treći val, 1990. – demokracije uspostavljene u tri vala demokratizacije od 1828. do danas. Tri temeljna čimbenika: demokratsko iskustvo, razina ekonomskog razvoja, povoljne međunarodne okolnosti • S. M. Lipset - uvjeti održanja demokracije: 1. tržišna privreda, 2. razina ekonomskog razvoja (BDP per capita), 3. demokratska politička kultura (demokratske vrijednosti)

  8. MODERNA DEMOKRACIJA • Moderna demokracija kao liberalna predstavnička demokracija • Liberalni element: slobode i prava pojedinca, ograničenja vlasti i autonomija civilnog društva • Predstavništvo: demokracija u velikoj državi, izbor najboljih upravljača • Demokratski element – narodna suverenost; izbori

  9. IZBORI • Koji socijalni faktori utječu na izbornu odluku? – klasa, religija, dob, spol, etnička pripadnost • Indeks klasnog glasovanja (Alfordov indeks) – odnos klasnog položaja pojedinca (radnička ili srednja klasa) i glasovanja za lijeve ili desne stranke • Duvergerov zakon - razmjerni sustav potiče višestranačje, sustav relativne većine dvostranačje; mehanički efekti – sustav relativne većine mehanički šteti trećoj stranci; psihološki efekti – stvara utisak da kandidati manjih stranaka nemaju šanse, “korisno” glasovati za glavne stranke (taktičko glasovanje)

  10. POLITIČKA STRANKA • J. Schumpeter: “stranka je grupa čiji članovi žele zajednički djelovati u nadmetanju za političku vlast” • Obilježja: težnja za obnašanjem vlasti, organizacija, ideologija i predstavljanje interesa

  11. TEORIJA DRUŠTVENIH RASCJEPA • S. M. Lipset i S. Rokkan, 1967; nastanak europskih stranaka i izvor njihove snage rezultat dviju revolucija, stvorile društvene rascjepe što su odredili stranačke podjele i biračko ponašanje: 1. nacionalna revolucija - rascjepi država-crkve i centar-periferija, 2. industrijska revolucija - rascjepi selo-grad i rad-kapital • R. Inglehart, promjena strukture rascjepa, rascjep na razini vrijednosti na materijalističke (standard) i postmaterijalističke vrijednosti (poštovanje, samoostvarenje, identitet, pripadanje) – novi pokreti • Tranzicija - novi rascjepi: novi i stari poredak, etničke većine i manjine, dobitnika i gubitnika, etnocentričkih i kozmopolitskih vrijednosti

  12. TIPOVI STRANAKA • M. Duverger: 1. kadrovske (konzervativne i liberalne) – usko biračko tijelo, 2. masovne stranke (socijaldemokratske) – opće pravo glasa • Željezni zakon oligarhije - R. Michels, Sociologija stranaka u modernoj demokraciji (1911) – masovna socijaldemokratska stranka - Za demokraciju treba organizacija i vodstvo, iz organizacije nastaje aparat, njemu trebaju oni koji ga poslužuju i vode, oni nastoje da se učvrste i utječu na one koji su ih izabrali, mase obožavaju vođe i odustaju od svoje političke volje i mišljenja.

  13. TIPOVI STRANAKA - RAZVOJ • Otto Kirchheimer: "catch-all" stranka - CDU • Klaus von Beyme: 3 razdoblja stranaka: 1. razdoblje organiziranih masovnih stranaka (s općim pravom glasa), 2. razdoblje narodnih stranaka (catch-all), 3. razdoblje profesionalnih biračkih stranaka – profesionalizacija vodstva, gubljenje članstva, amerikanizacija (komercijalizacija, medijska orijentacija)

  14. INTERESNE GRUPE • Interesne grupe su organizirane udruge koje smjeraju utjecati na politiku ili djelovanja vlade • Pripadništvo u njima je stvar izbora pojedinaca, a posjeduju neku formalnu strukturu i organizaciju • Razlikuju se od stranaka jer teže ostvariti utjecaj izvana, a ne preuzeti ili obnašati vlast • Imaju uski krug interesa i pitanja koja ih zanimaju, a rijetko neki širi program

  15. Prednosti interesnih grupa • Interesne grupe ojačavaju predstavništvo artikulirajući interese i unapređujući stajališta koja zanemaruju stranke • Grupe su instrumenti s kojima se utječe na vladu između izbora, potiču raspravu stvarajući bolje obaviješteno javno mnijenje, šire prostor političke participacije stvarajući alternativu tradicionalnoj stranačkoj politici

  16. Kritike interesnih grupa 1. povećavaju političku nejednakost jačanjem utjecaja bogatih i povlaštenih 2. povećavaju političku fragmentaciju i podjele: unapređuju manjinske interese protiv interesa društva 3. obnašaju nelegitimnu moć: vođe nisu javno odgovorne 4. Povećavaju zatvorenost i tajnost procesa odlučivanja: utjecaj kroz pregovaranja i pogodbe 5. čine društva neupravljivim: mogu blokirati vladine inicijative pa legitimno izabrana vlada ne može upravljati 6. pridonose preopterećenosti vlade: povećavaju javnu potrošnju (sindikati), smanjuju poduzetničke potencijale, potiču individualni i društveni parazitizam

  17. Vrste grupa • Prema ciljevima djelovanja: 1. grupe posebnih interesa (protektivne ili staleške) - zaštita interesa članova (sindikati, udruge poslodavaca, profesionalne udruge) 2. promocijske (svjetonazorske) grupe - vrijednosti, ideali, načela (ekološke grupe, za ili protiv abortusa) • Prema statusu koji grupa ima u odnosu na vlast: 1. insajderske - otvoren pristup vlasti ili institucionaliziran položaj - sindikati i udruge poslodavaca; sustav tripartizma – Austrija i Britanija 2. autsajderske grupe - nemaju ili ne žele službeni status

  18. Način djelovanja • 1. kanali birokracije – velike ekonomske i profesionalne grupe • 2. parlamentarni kanali– lobiranje, profesionalni lobisti • 3. kroz političke stranke – financiranje: donacije, izborne kampanje; poslovni krugovi i konzervativci, sindikati i socijaldemokrati, crkva i demokršćani • 4. kroz masovne medije: javne kampanje – apeli, peticije, demonstracije • 5. nadnacionalna tijela – kampanje za zaštitu okoliša (npr. Greenpeace).

  19. DRUŠTVENI POKRETI Oblici kolektivnog djelovanja koji nastaju sa svrhom zastupanja ili osporavanja određenih promjena u zajednici kojoj pokret pripada, a imaju izvjestan stupanj organizacije i postojanosti izvan institucionaliziranih kanala političke djelatnosti. Za razliku od spontanih masovnih akcija (ustanak, pobuna), imaju određenu razinu planiranog djelovanja radi priznatog društvenog cilja. Za razliku od interesnih grupa, teže ostvarivanju značajnih promjena ili očuvanju postojećeg poretka, pa i osvajanju vlasti ili njezinom zadržavanju. Za razliku od političkih stranaka, njihovo djelovanje proizlazi iz stavova i aspiracija članstva, koji djeluju unutar šireg i labavijeg organizacijskog okvira. Unutar velikih pokreta (radnički pokret, feministički pokret) često djeluje više interesnih grupa i stranaka.

  20. FUNKCIONALIZAM • Neil Smelser, Teorija kolektivnog ponašanja, 1963. - 5 tipova kolektivnog ponašanja: 3 oblika socijalne eksplozije i 2 tipa pokreta • 1. panika, 2. pomama (masovni hirovi, pomodni valovi, religiozna buđenja), 3. izljev neprijateljstva • 4. normativno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita, promjena ili stvaranje normi u ime općedruštvenih uvjerenja, rezultat normativna inovacija (novi zakon, običaj) - pokreti društvene reforme, “opći društveni pokreti” (radnički pokret, mirovni pokret, feminizam), 5. vrijednosno orijentirani pokret – ponovna uspostava, zaštita, izmjena ili stvaranje vrijednosti u ime općedruštvenih uvjerenja: političke i vjerske revolucije, nacionalistički pokreti

  21. AKCIJSKA PERSPEKTIVA • Alain Touraine, Proizvodnja društva, 1973; Glas i pogled, 1978 (prev. Sociologija društvenih pokreta); Povratak aktera, 1984. • Zamisao o samoproizvodnji društva, kako pojedinci i grupe “konstruiraju, dekonstruiraju i rekonstruiraju društvo” – ideja historiciteta; protiv funkcionalizma i strukturalizma (sustava i struktura), akcijska perspektiva – djelovanje subjekta, sukobi aktera za postizanje kontrole nad povijesnošću • Koncept društvenog pokreta “u središtu sociologije”.

  22. Pojam i obilježja pokreta • Društveni pokret je "organizirano kolektivno djelovanje putem kojeg se u određenoj konkretnoj povijesnoj cjelini klasni akter bori za društveno vodstvo nad historicitetom" • Pokret obilježava dvostruki odnos: 1. prema protivniku protiv koga se bori, 2. prema cilju za koji se bori • Otud tri bitna obilježja: 1. načelo identiteta – u ime čega se borba vodi, tko smo "mi", 2. načelo suprotnosti – protiv koga se vodi, tko je "drugi", 3. načelo totaliteta – na kojem se terenu borba odvija, gdje se borimo

  23. Razvoj društva i pokreti • Tri faze razvoja modernog društva, svakoj odgovara poseban tip društvenog pokreta: • 1. Trgovačko društvo - građanski pokret za prava i slobode čovjeka; osnovni cilj: sloboda • 2. Industrijsko društvo - radnički pokret; osnovni cilj: socijalna pravda • 3. Postindustrijsko društvo - novi društveni pokreti; osnovni cilj: samoupravljanje kao pravo na vlastiti način života i kontrola nad svojom društvenom samodjelatnošću

  24. PERSPEKTIVA MODERNOSTI • Anthony Giddens, Konzekvencije modernosti, 1990. Promjene su značajne, ali nisu prijelaz u novi oblik, nego su posljedica razvoja modernosti: od ranih razdoblja do sadašnje faze “visoke modernosti”. Nema posve novih pokreta, svi pokreti obilježavaju cijelo razdoblje modernosti, povezani su s nekim od njezinih bitnih elemenata – “institucionalnih dimenzija modernosti”

  25. Dimenzije modernosti • 4 institucionalne dimenzije modernosti: • 1. kapitalizam: sustav robne proizvodnje zasnovan na odnosu vlasnika kapitala i najamnih radnika-nevlasnika • 2. industrijalizam: strojno zasnovana proizvodnja materijalnih dobara upotrebom neorganskih izvora • 3. nadzor: kontrola nad informacijama i društveno nadgledanje i praćenje stanovništva (domena države) • 4. vojna moć: kontrola nad sredstvima nasilja (domena države: razvoj vojne tehnologije, industrijalizacija rata)

  26. Društveni pokreti • 4 tipa društvenih pokreta: • 1. radnički pokreti: povezani s dimenzijom kapitalizma, kontrola radnih mjesta preko sindikata i utjecaja u državi preko stranaka, duga povijest • 2. demokratski pokreti/pokreti za slobodu govora: povezani s dimenzijom nadzora, ranije povezani s radničkim pokretima, u novije doba se odvajaju i vode svoje kampanje, od početka modernosti • 3. mirovni pokreti: povezani s dimenzijom vojne moći i nasilja, 1. svj. rat, od 1950-ih važniji • 4. ekološki pokreti: povezani s sferom industrijalizacije, već u 19. st., potkraj 20. st. važniji

  27. NOVI DRUŠTVENI POKRETI • Novi pokreti nastaju unutar postindustrijskog društva, koje ne zavisi toliko od industrijske proizvodnje, jer se temelji na znanju (društvo znanja), informacijama i komunikaciji (informacijsko društvo, umreženo društvo) • Razvoj tehnologije i njezine primjene, politike rasta i imperijalne moći nakon Drugog svjetskog rata stvaraju nove rizike i prijetnje: nuklearni holokaust, industrijsko zagađenje, uništenje okoliša, kulturno uniformiranje, svjetska dominacija

  28. Specifičnosti novih pokreta • 1. kolektivni identitet nije zadan, mijenja se prema različitim interesima i iskustvu aktera, posebno kroz sukob s institucionalnim protivnicima (državom) • 2. djelovanje oslonjeno na samoostvarenje ugrađeno u iskustvo samosvojnosti i vježbanje slobode (“politika životnih stilova” – Giddens, “postmaterijalističke vrijednosti” – Inglehart) • 3. mrežni model organizacije, fragmentiran i uronjen u svakodnevni život • 4. proširenje tradicionalnog poimanja politike – bijeg od institucionalne politike i kontrole, politiziranje novih pitanja

More Related