Armiranobetonski zidovi u potresnim područjima

1. Armiranobetonski zidovi u potresnim područjima

2. Uvod • Uporaba armiranobetonskih zidova kao vertikalnih ukrućujućih elemenata zgrada, koji preuzimaju horizontalno djelovanje potresa i opterećenje vjetrom, zbog svoje velike krutosti i nosivosti znatno je povoljnija u odnosu na armiranobetonske okvire. • Ispravnim proračunom, konstrukcijskim oblikovanjem i armiranjem može se postići njihovo duktilno ponašanje. • Primjenjujemo li novozelandske, američke ili europske propise za građenje potrebno je osigurati veću nosivost armiranobetonskih zidova na poprečne sile nego za duktilne armiranobetonske okvire kod konstrukcija sa sličnim dinamičkim svojstvima. Razlog tome je da zidovi imaju manju duktilnost, ponajviše zbog mogućnosti posmičnog oblika sloma, kod kojeg je teže postići veliku duktilnost nego u slučaju prevladavajućeg sloma savijanjem.

3. Uvod • O proračunu i konstruiranju duktilnih armiranobetonskih zidova u posljednjih trideset godina objavljeno je mnogo radova: • Cardenas je u svojim ispitivanjima pokazao da je armatura grupirana na krajevima presjeka povoljna za duktilnost zidova; • Paulay i dr. objasnili su mehanizme sloma niskih zidova i predložili načine za povećanje njihove duktilnosti. Utvrdili su povećanu opasnost od posmičnog sloma zidova I-presjeka (zidovi s pojasnicama). U slučaju tankih hrptova može biti kritična nosivost na poprečne sile zbog otkazivanja tlačnih dijagonala; • Taylor i dr. istražili su ponašanje zidova s otvorima pri dnu, posebno mogućnost primjene rešetkastih modela pri njihovom proračunu... • U novije vrijeme provode se daljnja teorijska i eksperimentalna istraživanja usmjerena ka unaprjeđenju projektiranja AB zidova otpornih na potrese.

4. Uvod • Primjena europskih normi za projektiranje betonskih konstrukcija u potresnim područjima (EN 1998-1) donosi mnoge promjene u odnosu na dosad uvriježenu praksu. • Posebnu pozornost valja posvetiti dimenzioniranju, konstrukcijskom oblikovanju i razradi armature armiranobetonskih zidova. • Tlačna čvrstoća betona ne smije biti premala, ali također treba biti oprezan i s primjenom betona velike čvrstoće, koji imaju manju duktilnost od običnog betona. • U kritičnim područjima elemenata mora se koristiti isključivo toplo valjani čelik za armiranje i to: • B500B ili B450C u elementima razreda duktilnosti DCM (srednja duktilnost), • B450C u elementima razreda duktilnosti DCH (velika duktilnost).

5. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu VITKI ZIDOVI • Prema omjeru ukupne visine zida iznad temelja (ili podruma) hw i duljine zida lw razlikuju se vitki i kratki armiranobetonski zidovi. • Osim po geometrijskom obliku, visoki zidovi razlikuju se od ostalih vrsta zidova po fleksijskom mehanizmu sloma te po histereznom ponašanju. T - eng. tension C - eng. compression Slika 1 Mehanizam sloma visokog zida (fleksijski)

6. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu VITKI ZIDOVI • U nastavku je prikazano eksperimentalno utvrđeno ponašanje uzorka vitkog zida pri cikličkom opterećenju horizontalnom silom na vrhu. Za vrijeme cikličkog opterećivanja uzorci zida bili su opterećeni osnom tlačnom silom N = 0,07 · Aw · fc (Aw– ploština horizontalnog presjeka zida, fc – tlačna čvrstoća betona) fc=27,4 MPa fyk=414 MPa hw = 3,66 m lw = 1,22 m hw / lw = 3,0 Slika 3 Horizontalni presjek i armatura ispitivanih uzoraka zidova

7. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu VITKI ZIDOVI • Uočava se povoljno duktilno ponašanje ispitanog uzorka zida s vrlo stabilnim izaobljenim histereznim dijagramom(veliki utrošak energije u ciklusima opterećenja), što je tipično je za visoke zidove . Slika 2 Histerezno ponašanje uzorka visokog zida

8. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu KRATKI ZIDOVI • Kratke zidove karakterizira: • velika krutost, • dominantan utjecaj poprečnih sila na nosivost i deformiranje, • mala deformabilnost, • manja duktilnost u odnosu na vitke zidove. • Na Slici 4 može se primijetiti kako, u ciklusima opterećenja koji slijede nakon dosezanja najveće nosivosti, u neelastičnom području dolazi do opadanja nosivosti. hw = 1,50 m lw = 3,0 m hw / lw = 0,5 Slika 4 Primjer histereznog ponašanja niskog zida

9. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu POVEZANI ZIDOVI • Povezani zid (zid s otvorima) definira se kao dva ili više pojedinačnih zidova povezanih na pravilnom razmaku primjereno duktilnim veznim gredama. • Kod povezanih zidova tijekom cikličkog opterećenja primijećena su tri karakteristična područja: • PODRUČJE 1: • vezne grede između zidova, koje nisu prikladno oblikovane i armirane, tijekom jakog potresa mogu potpuno otkazati, a zidovi se tada ponašaju kao nepovezani Slika 5 Povezani zidovi

10. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu POVEZANI ZIDOVI • Kod povezanih zidova tijekom cikličkog opterećenja primijećena su tri karakteristična područja: • PODRUČJE 2: • zbog djelovanja momenta savijanja i osne vlačne sile pri dnu zida javlja se vlačno naprezanje, zbog kojeg se otvaraju pukotine i smanjuje se nosivost na poprečnu silu • PODRUČJE 3: • promatrajući zidove nakon potresnog djelovanja primijećen je posmični slom klizanjem na radnim reškama Slika 5 Povezani zidovi

11. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu POVEZANI ZIDOVI • Odgovarajućim načinom oblikovanja i armiranja povezanih zidova (posebno veznih greda) može se postići duktilno ponašanje Pi –ukupno naneseno bočno opterećenje pri ispitivanju Pu – teorijska nosivost modela povezanog zida Slika 6 Duktilno ponašanje povezanih zidova

12. Ponašanje armiranobetonskih zidova u potresu ZIDOVI S POJASNICOM • Zidove sastavljene od više dijelova spojenih pod pravim kutom, promatra se kao zidove I, T, C-presjeka, tj. zidove s pojasnicom • Zbog svojeg povoljnog oblika zidovi s pojasnicom imaju veliku nosivost na savijanje. • U slučaju tankih hrptova može biti kritična nosivost na poprečne sile zbog otkazivanja tlačnih dijagonala. Slika 7 Zidovi različitih poprečnih presjeka

13. Proračunske rezne sile i nosivost armiranobetonskih zidova u potresnim područjima U nastavku su prikazani proračunski postupci za proračun reznih sila i nosivost prema EN 1998-1:2004 • Određivanje faktora ponašanja q • Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Nosivost na savijanje i poprečnu silu

14. Određivanje faktora ponašanja q • Faktor ponašanja qpredstavlja sposobnost konstrukcije da apsorbira i troši energiju unesenu u konstrukciju u potresu. Energija se uglavnom troši na plastično (duktilno) ponašanje konstrukcije. • S pomoću faktora ponašanja određuje se proračunski spektar odziva. • Proračun konstrukcije tada se provodi s umanjenim potresnim silama u odnosu na elastični odziv pri potresnom djelovanju. • Faktor ponašanja q određuje se s pomoću izraza: q = q0kW1,5  q0  – osnovna vrijednost faktora ponašanja ovisna o vrsti konstrukcije, njezinoj duktilnosti i pravilnosti po visini kW  – faktor prevladavajućeg oblika sloma konstrukcijskih sustava sa zidovima

15. Određivanje faktora ponašanja q Za konstrukcije koje ne zadovoljavaju uvjet pravilnosti po visini, vrijednost q0 treba smanjiti za 20 % Tablica 1 Osnovne vrijednosti faktora ponašanja q0za konstrukcije koje zadovoljavaju uvjet pravilnosti po visini

16. Određivanje faktora ponašanja q • Pri određivanju faktora ponašanja q0kvocijent αu/α1 predstavlja faktor uvećanja, gdje je: α1 – vrijednost kojom je proračunsko horizontalno potresno djelovanje pomnoženo pri prvom dostizanju nosivosti na savijanje u bilo kojem elementu konstrukcije (pojava prvog plastičnog zgloba) αu – vrijednost kojom je proračunsko horizontalno potresno djelovanje pomnoženo pri prelasku konstrukcije u mehanizam (pojava dovoljnog broja plastičnih zglobova) • Vrijednost kvocijenta αu/α1 mogu se odrediti metodom postupnog guranja (nelinearna statička metoda) • Ako vrijednost αu/α1 nije određena proračunom za zgrade koje imaju pravilne tlocrte mogu se rabiti približne vrijednosti prikazane u Tablici 2.

17. Određivanje faktora ponašanja q • Za zgrade koje nemaju pravilne tlocrte, može se, ovisno o vrsti konstrukcije, uzeti približna vrijednost αu/α1 određena kao srednja vrijednost između 1,0 i vrijednosti navedene u tablicama 2 i 3. Dvojni sustav istovrijedan zidnom je konstrukcijski sustav kod kojeg se više od 50% posto potresne otpornosti zgrade ostvaruje zidovima. Kod dvojnih sustava istovrijednim okvirnom je obrnuto. Tablica 2. Vrijednosti αu/α1 za okvrne sustave i sustave istovrijedne okvirnima Tablica 3. Vrijednosti αu/α1za zidne sustave i sustave istovrijedne zidnim

18. Određivanje faktora ponašanja q Tablica 4 Vrijednosti faktora kw α0 – prevladavajući koeficijent oblika zidova konstrukcijskog sustava α0 = Σ hwi / Σ lwi hwi  – ukupna visina zida "i" od podnožja (temelja ili krutog podruma) do najvišeg kata lwi  –  duljina presjeka zida "i". Za niske zidove faktor kW poprima manje vrijednosti, budući da oni imaju manju sposobnost trošenja energije u odnosu na visoke zidove.

19. Određivanje faktora ponašanja q • Osim u EN 1998-1:2004 umanjenje potresnog djelovanja s faktorom ponašanja primjenjuje se i u propisima drugih država. • Npr. američke UBC norme za konstrukcije zgrada u potresnim područjima potresno djelovanje umanjuju s faktorom R. Vrijednost faktora R ovisi o: • sposobnosti duktilnog ponašanja konstrukcije u potresu, • vrsti statičkog sustava konstrukcije, • o vrsti materijala od kojeg je ona izvedena. • Vrijednosti faktora R mogu biti u rasponu 2,8 – 8,5

20. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Proračun i dimenzioniranje zidova treba provesti prema kapacitetu nosivosti. Kriterij kapaciteta nosivost znači da se mora spriječiti krhki ili drugi neželjeni mehanizam sloma. • U slučaju armiranobetonskih zidova zahtjeva se da slom zbog momenta savijanja nastupi prije sloma poprečnom silom i sloma zbog nedovoljnog sidrenja ili neprikladnog nastavljanja armature. • Općeniti zahtjev kapaciteta nosivosti za konstrukcije je i taj da temelji moraju ostati u elastičnom području ponašanja.

21. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Proračunski moment savijanja pri dnu zida M′Ed određuje se proračunom konstrukcije za potresnu proračunsku situaciju, koja uključuje: potresno i stalno djelovanje, te dio promjenljivog djelovanja. • Vrijednost vlačnog pomaka a1 određuje se pri provjeri nosivosti na poprečnu silu za granično stanje nosivosti prema EN 1992-1-1 uzimajući u obzir: nagib tlačnih dijagonala i djelovanje stropnih konstrukcija kao vlačnih spona. • Time se postiže popuštanje armature na mjestu plastičnog zgloba, te duktilno ponašanje konstrukcije Slika 8 Proračunska ovojnica momenata ovojnica momenata (lijevo: zidni sustavi; desno: dvojni sustavi)

22. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Proračunske poprečne sile u zidu određuju se tako da se poprečne sile određene proračunom konstrukcije VEd dodatno povećaju (kriterij kapaciteta nosivost). Na taj način uzima se u obzir učinak vjerojatnog povećanja nosivosti zida na moment savijanja (pretežno zbog povećane nosivosti armature) i doprinos viših vlastitih oblika vibracija vitkih zidova na povećanje poprečnih sila za DCM VEd = 1,5 · VEd za DCH VEd =  · VEd VEd  – poprečna sila zida dobivena proračunom,   –   faktor povećanja poprečne sile, mora biti veći ili jednak od 1,5:

23. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti q  – faktor ponašanja korišten u proračunu MEd – proračunski moment savijanja za potresnu situaciju u podnožju zida MRd – proračunska nosivost zida na moment savijanja u podnožju zida γRd  – koeficijent povećanja nosivosti armature, ako nema točnijih podataka može se uzeti s vrijednošću 1,2 T1 – osnovni period vibracija zgrade u smjeru duljine zida TC – granične vrijednosti perioda za koje je spektralno ubrzanje konstantno Se(T1) i Se(TC) – ordinate elastičnog spektra odziva za osnovni period vibracija T1 i period TC

24. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Za vitke zidove dvojnih sustava (za razrede duktilnosti DCM i DCH) primjenjuje se prilagođena proračunska ovojnica poprečnih sila čime se uzimaju u obzir nesigurnosti učinaka viših oblika vibracija. a – dijagram poprečnih sila zida dobiven proračunom b – povećani dijagram poprečnih sila zida c – proračunska ovojnica A – Vwall,base, veličina poprečne sile pri podnožju zida B – Vwall,topVwall,base/2, veličina poprečne sile na vrhu zida. Slika 9 Proračunska ovojnica poprečnih sila za vitke zidove dvojnih sustava

25. Proračunske rezne sile u zidovima prema kriteriju kapaciteta nosivosti • Kod kratkih zidova nije potrebno prilagođavati momente savijanja određene proračunom konstrukcije na djelovanja uključena u potresnu proračunsku situaciju. • Također nije potrebno povećavati poprečne sile zbog dinamičkih učinaka. • Vrijednost proračunske poprečne sile određuje se DCH prema izrazu: VEd = γRd · (MRd / MEd) VEdqVSd

26. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Zidovi se dimenzioniraju na momente savijanja i osne sile proračunane za potresnu proračunsku situaciju. • Bezdimenzijska osna sila νd = NEd/(Aw·fcd) ne smije premašiti vrijednost: 0,4 za DCM 0,35 za DCH NEd – proračunska osna sila Aw – ploština horizontalnog poprečnog presjeka zida fcd – proračunska tlačna čvrstoća betona • Proračun zidova razreda duktilnosti DCM na poprečnu silu u potresnoj proračunskoj situaciji provodi se prema EN-1992-1-1.

27. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Proračunski postupci i pravila prikazani u nastavku odnose se na zidove razreda duktilnosti DCH. • Proračun na poprečne sile sastoji se od provjere: • dijagonalnog tlačnog i • dijagonalnog vlačnog sloma hrpta. • Kod provjere dijagonalnog tlačnog sloma hrpta mora biti zadovoljen uvjet VEd ≤ VRd,max VEd  –  proračunska poprečna sila VRd,max  – najveća proračunska poprečna sila koju može preuzeti zid bez otkazivanja tlačnih štapova (dijagonala)

28. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Izvan kritičnog područja zida vrijednost VRd,max proračunava se kao u EN 1992-1-1 uz z = 0,8 · lw θ = 45º • U kritičnom području zida VRd,max proračunava se s 40% vrijednosti VRd,max izvan kritičnog područja. Na taj način uzima se u obzir nepovoljno djelovanje cikličkog naprezanja na tlačnu čvrstoću betona.

29. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Provjera nosivosti prema kriteriju dijagonalnog vlačnog sloma provodi se ovisno o posmičnoj vitkosti αs αs = MEd / (VEd · lw) MEd i VEd – proračunski moment savijanja i poprečna sila u zidu na promatranom katu, koje daju najveću vrijednost za αs • Ako je vrijednost αs 2,0, primjenjuju se odredbe za stupove (uz z = 0,8 · lw i θ = 45º). • Ako je vrijednost αs < 2,0, dio poprečne sile se tlačnom dijagonalom unosi izravno u podnožje zida (oslonac). Tada je učinkovito 75% poprečne armature.

30. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Kod zidova s posmičnom vitkosti αs < 2,0 uzima se u obzir i doprinos betona nosivosti na poprečne sile (VRd,c) VEdVRd,c + 0,75 · h · fyd,h · bw0 · αs · lw h  – koeficijent armiranja horizontalnom armaturom hrpta,  h = Ah / (bw0 sh), Ah  – ploština horizontalne armature hrpta, sh  – razmak horizontalne armature hrpta, fyd,h  – proračunska granica popuštanja horizontalne armature hrpta, VRd,c – proračunska nosivost zida na poprečnu silu bez poprečne armature prema EN 1992-1-1. • Ako je zid opterećen vlačnom proračunskom osnom silom NEd  tada se uzima VRd,c= 0

31. Nosivost na savijanje i poprečnu silu • Kod zidova s malom posmičnom vitkošću (u koje spadaju svi kratki zidovi), za ravnotežu je osim horizontalne potrebna i vertikalna armatura. Vertikalna armatura hrpta preklapa se pravilno po visini zida i postavlja uzduž hrpta tako da zadovoljava uvjet: h · fyd,h · bw0 zv · fyd,v · bw0 · z + min Ned v  – koeficijent armiranja hrpta vertikalnom armaturom,  v = Av/(bw0 sv) Av  – ploština vertikalne armature hrpta sv  – razmak vertikalne armature hrpta fyd,v – proračunska granica popuštanja vertikalne armature hrpta min NSd  – najmanja proračunska osna sila u zidu (pozitivna ako je tlačna)

32. Konstrukcijsko oblikovanje i armiranje za osiguranje duktilnog ponašanja U nastavku se navode i obrazlažu najvažnija pravila konstrukcijskog oblikovanja za osiguranje duktilnog ponašanja armiranobetonskih zidova prema EN 1998-1:2004 • Visina kritičnog područja • Ovijeni rubni elementi • Zidovi s pojasnicom • Armiranje hrptova zidova • Vezne grede povezanih zidova • Detalji armiranja kritičnog područja duktilnog zida pravokutnog presjeka

33. Visina kritičnog područja • Visina kritičnog područja hcr iznad podnožja zida: hcr = max [lw, hw/6] ali ne manje od hs – svijetla katna visina n – broj katova • U kritičnom području vrijede posebna pravila prema EN 1998-1. • Na dijelu visine zidova iznad kritičnog područja primjenjuju se pravila za vertikalnu, horizontalnu i poprečnu armaturu prema EN 1992-1-1 za n  6 katova za n  7 katova

34. Visina kritičnog područja • Na rubovima zidova razreda duktilnosti DCH potrebno je predvidjeti polovicu poprečne armature iz kritičnog područja za ovijanje na još jednoj katnoj visini iznad kritičnog područja. • Treba izbjegavati nastavljanje vertikalnih šipki na prijeklop u području plastičnog zgloba, to jest unutar kritičnog područja zida.

35. Ovijeni rubni elementi • Ovijeni rubni element zida je slobodni rub zida u kojem je potrebno ovijanje betonske jezgre. • Duljina ovijenog rubnog elementa lcmjeri se od točke presjeka s najvećim tlačnim naprezanjem do točke gdje je moguće odvajanje zaštitnog sloja betona zbog velike tlačne deformacije. • Ako nema točnijih podataka može se za tlačnu deformaciju betona kod koje dolazi do odvajanja zaštitnog sloja betona do armature uzeti cu2 = 3,5‰. Slika 10 Dijelovi zida i prikaz deformacija

36. Ovijeni rubni elementi • Duljina ovijenog rubnog elementa može se proračunati prema izrazu xu– visina tlačnog područja poprečnog presjeka zida cu2,c – granična deformacija ovijenog betona Slika 11 Uvećani prikaz

37. Ovijeni rubni elementi cu2,c = 0,0035 + 0,1wd α = αn · αs - faktor učinkovitosti ovijanja presjeka za pravokutni presjek αni αs  – karakteristike ovijenog presjeka n  – ukupan broj šipki uzdužne armature bočno pridržanih sponama i poprečnim sponama, bi  – razmak između susjednih pridržanih uzdužnih šipki, s  – razmak između horizontalnih spona,

38. Ovijeni rubni elementi b0  – debljina betonske jezgre, bc  – debljina poprečnog presjeka, h0  –  duljina ovijenog rubnog elementa (h0 = lc), ωwd  – mehanički obujamski omjer spona za ovijanje i betonske jezgre unutar kritičnog područja fcd – proračunska tlačna čvrstoća betona fyd– proračunska granica popuštanja spona

39. Ovijeni rubni elementi • U armiranju i proračuna hrbat se razlikuje od rubnog elementa zida, iako oni mogu biti iste debljine. Debljinu hrpta bw0 treba odabrati pomoću izraza: bw0 ≥ max {0,15 m, hs/20}≥ 200 mm hs – svijetla katna visina u metrima Ako je lc > max {2 · bw, 0,2 · lw} bw > hs/ 10 Ako je lc < max {2 · bw, 0,2 · lw}  bw > hs/ 15 Slika 12 Dimenzije ovijenog rubnog elementa zida

40. Ovijeni rubni elementi • Za provjeru potrebne zakrivljenosti presjeka u području plastičnog zgloba (visina kritičnog područja) i odgovarajuće ovijenosti rubnog elementa zida koristi se izraz: α · ωwd ≥ 30 · μF · (νd + ωv) · εsy,d · bc / b0 – 0,035 μF  – potreban faktor duktilnosti izražen preko zakrivljenosti: μF = ( 2 ·q0 - 1)  za T1≥ Tc μF = 1 + 2 ·(q0 - 1) · ( Tc / T1 )  za T1< Tc νd  – bezdimenzijska veličina osne sile νd = NEd / (Aw fcd) NEd – proračunska uzdužna sila u cijelom zidu Aw– ploština horizontalnog poprečnog presjeka zida

41. Ovijeni rubni elementi εsy,d– proračunska vrijednost deformacije vlačne armature na granici popuštanja, ωv  – mehanički koeficijent armiranja hrpta, ωv = ρv · fyd,v/ fcd ρv  – koeficijent armiranja hrpta vertikalnom armaturom Najmanji koeficijent armiranja uzdužnom unutar rubnog elementa je 0,005 Kod zidova razreda duktilnosti DCM poprečna armatura rubnog elementa može se odrediti samo prema odredbama EN 1992-1-1 (bez posebnih pravila danih u EN 1998-1) ako je νd < 0,15 ili 0,15 < νd < 0,2 i ako je q smanjen za 15%.

42. Zidovi s pojasnicom • Za razred duktilnosti DCM krajeve zidova ojačanih pojasnicom nije potrebno ovijati, ako su dimenzije pojasnice: bf ≥ hs / 15 i lf > hs / 5  lf  – širina pojasnice hs – svijetla katna visina • Međutim, potrebno je ovijanje rubnih elemenata na krajevima takvih pojasnica zbog mogućnosti savijanja promatranog zida izvan ravnine hrpta. • Za razred duktilnosti DCH pojasnice se uvijek moraju ovijati. Slika 13 Zid s pojasnicom

43. Armiranje hrptova zidova • Hrptovi zidova armiraju se vertikalnom i horizontalnom armaturom. Najmanja ploština presjeka armature hrpta zida sprječava njegovo prerano posmično raspucavanje. • Kod zidova razreda duktilnosti DCM se za armiranje hrptova primjenjuju odredbe norme EN 1992-1-1. • U kritičnom području zidova razreda duktilnosti DCH vertikalna i horizontalna armatura određena je sa sljedećim koeficijentima armiranja: ρv,min = ρh,min = 0,002 • U kritičnim područjima zidova DCH armatura hrpta ne smije imati promjer manji od 8 mm, ali niti veći od 0,125 bw . Ova armatura postavlja se na razmaku koji nije veći od 250 mm niti veći od 25Φ. • Potrebno je provjeriti otpornost na posmični slom klizanjem . (javlja se na radnim reškama i pri prekidu betoniranja.

44. Vezne grede povezanih zidova • Duktilno ponašanje veznih greda povezanih zidova postiže se armiranjem veznih greda dijagonalnom armaturom (ACI, EN) Slika 14 Armatura vezne grede povezanih zidova

45. Vezne grede povezanih zidova • Duljina sidrenja dijagonalne armature vezne grede mora biti 50% veća od duljine sidrenja dobivene prema EN 1992-1-1. • Rubovi otvora u zidu smatraju se ovijenim rubnim elementom, te se kao takvi ovijaju i prikladno armiraju. Slika 15 Način armiranja veznih greda

46. Detalji armiranja kritičnog područja duktilnog zida pravokutnog presjeka • Rubni element zida treba biti ovijen zatvorenim i propleten poprečnim sponama s kukama savinutim za 135º • Ravni dio kuka mora iznositi najmanje 10 ·dbw (dbw – promjer spone) • Horizontalnu armaturu hrpta potrebno je sidriti na krajevima presjeka zida u ovijene rubne elemente. Mora se osigurati djelotvornost sidrenja i u slučaju odlamanja zaštitnog sloja betona u području rubnog elementa. • Prema EN 1998-1 za osiguranje sidrenja mogu se koristiti kuke savinute za 90º (pravokutne kuke) ili za 135º, ili neki drugi učinkovit način. Slika 16 Armatura kritičnog područja zida

47. Detalji armiranja kritičnog područja duktilnog zida pravokutnog presjeka • Prema američkoj normi ACI 318-08 mogu se na poprečnim sponama (eng. cross-ties) (ne i na zatvorenim sponama) umjesto kuka savinutih za 135º na oba kraja, izraditi kuke savinute za 135º na jednom i za 90º na drugom kraju spone. Na taj način pojednostavljuje se ugradnja poprečnih spona. • Osiguranje sidrenja poprečnih spona s kukama savinutim za 135º je učinkovitije, te je zbog toga kod ugradnje poprečnih spona potrebno naizmjenično (u horizontalnom smjeru i po visini) postavljati kuke savinute za 90º i 135º.

48. Detalji armiranja kritičnog područja duktilnog zida pravokutnog presjeka • Prema američkoj normi ACI 318-08 horizontalna armatura hrpta mora biti potpuno usidrena unutar ovijene betonske jezgre rubnih elemenata i na krajevima mora imati ravne kuke savinute za 90º . • Na taj način će, i nakon odlamanja zaštitnog sloja betona do spona koje ovijaju rubni element, horizontalne šipke hrpta na cijeloj duljini rubnog elementa ostati u potpunosti obavijene betonom što poboljšava sidrenje horizontalnih šipki u rubni element. Slika 17 Horizontalna armatura kritičnog područja potpuno usidrena unutar ovijene jezgre (ACI)

49. Detalji armiranja kritičnog područja duktilnog zida pravokutnog presjeka • Prema švicarskim normama šipke horizontalne armature hrpta na krajevima mogu imati ravne kuke savinute za 90º samo ako se nalaze unutar ovijene betonske jezgre rubnih elemenata Slika 18 Armiranja kritičnog područja zida horizontalnom armaturom prema SIA

50. Zaključak • Armiranobetonski zidovi, osim velike krutosti, imaju vrlo veliku nosivost, a ispravnim proračunom, konstrukcijskim oblikovanjem i armiranjem može se postići njihovo duktilno ponašanje. • Proračun i dimenzioniranje zidova treba provesti prema kapacitetu nosivosti. • Posebnu pažnju treba posvetiti konstrukcijskom oblikovanju i armiranju kritičnih područja zidova u kojima se predviđa trošenje potresne energije. Horizontalnu armaturu hrpta treba usidriti u ovijene rubne elemente na krajevima zida. Krajeve zidova treba oviti zatvorenim i proplesti poprečnim sponama. One ovijaju betonsku jezgru i pridržavaju tlačnu armaturu protiv izvijanja.