EKONOMSKE NEJEDNAKOSTI U HRVATSKOJ

1. EKONOMSKE NEJEDNAKOSTI U HRVATSKOJ Danijel Nestić Ekonomski institut, Zagreb Tribina “Nejednakosti i siromaštvo u Hrvatskoj” u organizaciji Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo Zagreb, 26. svibnja 2014.

2. Ekonomske nejednakosti • Pojam ekonomske nejednakosti • Intuitivno se čini da je sve jasno, no nije baš tako (pozitivan ili normativan pristup), a često implicira snažne vrijednosne stavove • Ekonomska je nejednakost disperzija raspodjele ekonomske moći • Nejednakost čega i između koga? • Ekonomske moć – dohodak, potrošnja, bogatstvo, plaća ... • Raspodjela između zaposlenih pojedinca, između svih građana, između društvenih skupina (slojeva, klasa) • Pitanja raspodjele ekonomske moći unutar kućanstva, usporedbe kućanstava različitih tipova • Ekonomski učinci nejednakosti • Nejednakost može biti poticajna za bolji rad, za investicije u obrazovanje, te investicije općenito, ali samo ako je ona rezultat razlika u tržišnim ishodima, odnosno razlika u proizvodnosti • Smanjuje proizvodnost ako je ima previše – može onemogućiti obrazovanje sposobnih siromašnih osoba, donosi političku nesigurnost, smanjuje potencijalnu domaću potrošnju važnu za razvoj ekonomije • “Previše/premalo jedne dobre stvari”

3. Mjerenje nejednakosti • Mjerenje nejednakosti • Često se smatra poželjnim iskazati nejednakost u obliku jednog jedinog broja koji bi bio sažetak svih razlika koje postoje (mjera nejednakosti) • To može biti naizgled neutralna aritmetička konstrukcija lišena vrijednosnih sudova, ali to nije u potpunosti tako • Ginijev koeficijent je najčešće korištena mjera nejednakosti • Jedna od definicija: Polovina prosjeka apsolutnih vrijednosti razlika između svih parova dohodaka, izražena relativno u odnosu na prosječni dohodak. • Teoretski, njegove vrijednosti se kreću od 0 do 1 (veća vrijednost= veća nejednakost), u praksi se kao pokazatelji razlika u dohotku/potrošnji između građana neke zemlje pojavljuju vrijednosti između 0,2 i 0,5 (ili izraženo u postotku između 20 i 50) • Omjer dohotka 20% najbogatijih i 20% najsiromašnijih –jedan od važnih pokazatelja na razini EU • Postoje i brojne druge mjere, ali i grafički prikazi (npr. za razmatranje promjena u dohocima tijekom vremena vrlo je ilustrativna krivulja raspodjele rasta dohotka prema dohodovnim skupinama)

4. Službeni statistički pokazatelji nejednakosti raspodjele dohotka • Metodološki problem – do 2009. podaci o nejednakosti i siromaštvu za Hrvatsku se pripremaju na bazi Ankete o potrošnji kućanstava, nakon toga na bazi Ankete o dohotku stanovništva, uz određene promjene metodologije • Ne možemo pouzdano zaključiti jesu li nejednakosti povećane u Hrvatskoj nakon početka krize 2008., vidimo da su one blago smanjene između 2010. i 2012. • U usporedbi s EU, u 2012. je Hrvatska prema nejednakosti bila na razini europskog prosjeka • 13 zemalja EU imalo je niži Ginijev koeficijent od Hrvatske • Najmanje nejednakosti zabilježila je Slovenija s koeficijentom 23,7, a najveće Latvija s koeficijentom 35,7

5. Istraživački radovi o nejednakosti u Hrvatskoj u razdoblju krize • Raspodjela plaća • Bićanić i Tuđa (2014) procjenjivali su nejednakost raspodjele bruto plaća na osnovi podataka Regosa i uočili blago smanjivanje nejednakosti u razdoblju nakon početka krize. • Ginijev koeficijent je smanjen sa 32,3 u ožujku 2009. na 32,0 u prosincu 2012., a pad pokazuju i druge mjere nejednakosti • Zaključak je manje jasan kod razmatranja neto plaća, ali je i izvor podataka drugačiji (anketa poduzeća Državnog zavoda za statistiku), a on daje puno manje informacija za pouzdanu procjenu • Franičević (2011) je na osnovi podataka iz Ankete o radnoj snazi uočio blago smanjivanje nejednakosti plaća za zaposlenike s punim radnim vremenom 2009. u odnosu na 2008. (nema podataka za kasnije godine) • Raspodjele dohotka • Izgleda da je nejednakost raspodjele ukupnog dohotka povećana u krizi, iako zaključci nisu jednoznačni • Istraživanju koje je u tijeku na Ekonomskom institutu, Zagreb, na temelju Ankete o potrošnji kućanstava, pokazuje da je Ginijev koeficijent raspodjele ukupnog (ekivivalentnog) dohotka kućanstava najprije smanjen sa 28,9 u 2008., na 28,1 u 2009., da bi u 2010. i 2011. rastao i dosegao 29,1, odnosno 29,8, dakle više nego pretkrizne 2008. • Službeni podaci DZS-a sugeriraju smanjivanje nejednakosti nakon 2010.

6. Nejednakost plaća i nejednakost ukupnog dohotka • Smanjivanje nejednakosti plaća i povećanje nejednakosti ukupnog dohotka u krizi? Moguće je • U uvjetima visoke i rastuće nezaposlenosti, a uz postojanje instituta minimalne plaće, tržišni pritisci djeluju u smjeru kompresije plaća (plaće se mogu smanjiti i najproduktivnijim radnicima, ponuda na tržištu je ionako velika, a donju granicu plaća “čuva” minimalna plaća) • “Krizni porez” iz 2009., promjene u sustavu poreza na dohodak 2012. u osnovi su djelovali u smjeru većeg oporezivanja viših plaća • Međutim, udio plaća i drugih dohodaka od rada u ukupnom dohotku se smanjuje, socijalni transferi su rasli nedovoljno da kompenziraju pad dohodaka od rada, pa je zbog rastuće nezaposlenosti moguće istovremeno imati povećanje nejednakosti u raspodjeli dohotka

7. Nejednakost dohotka: raspodjela rasta 2008.-2011. • Krivulja raspodjele rasta ukupnog dohotka kućanstava dobro ukazuju na prirodu rasta nejednakosti dohotka • Iako su realni dohoci smanjeni na svim dijelovima distribucije, najveći pad zabilježili su najsiromašniji, dok je stanovništvo s višim srednjim dohocima (viši srednji sloj) imalo najmanji pad dohotka u krizi (stručnjaci? državni službenici?). Kućanstva s nižim srednjim dohocima, te najbogatiji, iskusili su iznadprosječni pad dohotka. Siromašni -----> -------> Bogati Izvor: Rubil (2014, doktorska disertacija u radu) na osnovi podataka APK.

8. Nejednakost potrošnje: sasvim druga priča? • Preliminarne procjene nejednosti u raspodjeli (ekvivalentne) potrošnje ukazuju na smanjivanje nejednakosti (Ginijev koeficijent je pao sa 27,3 u 2008. na 24,9 u 2011.) • Potrošnja je pala u svim skupinama, ali najmanje kod najsiromašnijih, najviše kod najbogatijih • Siromašni su dosegli prag ispod kojeg ne mogu? Srednji sloj suočen s neizvjenošću i potrebnom otplate dugova? Najbogatiji odustaju od luksuzne potrošnje? Solidarnost? Siromašni -----> ------->Bogati Izvor:Izračuni autora na osnovi podataka APK.

9. Politika državnih transfera • Proračunski rashodi za socijalnu zaštitu su povećani, ali nedovoljno da kompenziraju negativna gospodarska kretnja i njihov učinak na ukupan dohodak kućanstva i nejednakost

10. Porezna politika • Vrijeme krize i proračunske štednje donosi dodatnu osjetljivost na ekonomsku nejednakost – u pravilu se donose mjere koje ipak manje pogađaju najsiromašnije (osim dijelom povećanje PDV-a) • Rastu pritisci da za pojačanim oporezivanjem viših dohodaka • Usporedivi podaci po zemljama pokazuju da su dohoci od rada, posebno za viši srednji sloj već snažno oporezivani, pitanje međunarodne konkurentnosti • Efektivna stopa poreza i doprinosa na bruto dohodak od 100.000 USD u 2012. je bila treća najviša u svijetu (donedavno najviša, izvor KPMG) • Za isplatu neto plaće od 1000 EUR, u Hrvatskoj (Zagreb) je potrebno izdvojiti 1.809 eura (u Makedoniji 1.504; u Crnoj Gori 1.660; u Srbiji 1.666; u Sloveniji 1.740; u Federaciji BiH 1.761) • Najviša porezna stopa u Hrvatskoj (40%) za zapadnoeuropske standarde nije previsoka, ali je nakon Slovenije najviša kod istočnoeuropskih zemalja, pri čemu se ona primjenjuje već na bruto dohotke 72.5% veće od prosjeka (mjesečno bruto 13.760 kn, ili neto 8.750 kn u Zagrebu za samca) • Porez na nekretnine može biti dodatni korektiv za ublažavanje nejednakosti – njegovo uvođenje ne mora biti loša ideja – ekonomske distorzije nisu velike u slučaju pažljivog dizajna • Porez na dodanu vrijednost je prema većini istraživanja regresivan porez (više pogađa siromašnije)

11. Zaključno • Službeni podaci za sada ne daju pouzdane pokazatelje o kretanju ekonomske nejednakosti u Hrvatskoj u vremenu krize zbog “loma” u seriji, odnosno metodoloških promjena između 2009. i 2010. • Istraživački radovi sugeriraju sljedeća kretanja nakon 2008.: • Nejednakost u raspodjeli plaća blago je smanjena (ali tu se promatraju samo zaposlenici, osim toga, veći je utjecaj porezne politike) • Nejednakost dohodaka je umjereno povećana (posebno su pogođeni najsiromašnijih slojevi, nezaposleni i druge osobe koje nemaju primanja od rada, mjere porezne politike i socijalnih transfera imale su znatno manji utjecaj, dominantna su negativna kretanja u gospodarstvu na dohodak najsiromašnijih) • Nejednakost potrošnje je smanjena (viši srednji sloj i bogatiji građani najviše su smanjili potrošnju – odricanje nepotrebnog? otplate kredita? povećana štednja zbog neizvjesnosti? pomoć siromašnijim članovima obitelji? nelagoda zbog neodobravanje zajednice? • Potrebna su dodatna istraživanja i bolji izvorni podaci (Porezna uprava?) • Očekivanja javnosti često idu u smjeru pojačanih mjera socijalne i ekonomske politike za smanjivanje nejednakosti – to otvara osjetljiva pitanja pravednosti i ekonomskih učinaka