1 / 71

Iz slavenske mitologije

Željko Predojević. Iz slavenske mitologije. Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu . Mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja , Zagreb , 2007 . Katičić, Radoslav, Božanski boj , 2008 . Katičić, Radolsav , Zeleni lug , Zagreb, 2010 .

leyna
Télécharger la présentation

Iz slavenske mitologije

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Željko Predojević Iz slavenske mitologije

  2. Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja, Zagreb, 2007. • Katičić, Radoslav, Božanski boj, 2008. • Katičić, Radolsav, Zeleni lug, Zagreb, 2010. • Katičić, Radolsav, Gazdarica na vratima, Zagreb, 2011. • PecotićBajuk, Lidija, Kneja, Mozaik knjiga, Zagreb, 1999. • Vinšćak, Tomo, Vjerovanja o drveću u Hrvata, Jastrebarsko, Naklada Slap, 2002. • Vukelić, Deniver, Pretkršćanski prežici u hrvatskim narodnim tradicijama, u: Hrvatska revija, Broj 4-2010, 30. listopada 2010. Literatura:

  3. Sveto drvo

  4. Sveto stablo ili stablo života - stari Slaveni pojmili simbolizam svijeta U najstarijem slavenskom sloju stablo svijeta je iva ili rakita, potom hrast ili dub, a u najmlađem bor ili jela Mitsko je stablo podijeljeno na tri djela, a tri dijela drveta jesu nebeski, zemaljski i podzemni svijet

  5. Gornji je dio obično imao zlatnu granu i pripadao je nebeskom svijetu, gromovniku Perunu koji u obličju ptice, najčešće orla, sjedi na najvišim granama.

  6. Deblo simbolizira zemaljski svijet i pripadalo je narodu.

  7. Podzemni dio – korijenje, pripalo je božanstvu podzemlja. Iz podzemlja izvire voda, a dolje, u vodi, mjesto je Velesu kojega osim uz seljake i stoku, vezujemo i uz boleštinu i smrt

  8. Perun je u slavenskoj mitologiji bog groma i munje (gromovnik), vrhovno božanstvo u panteonu slavenskih bogova. Najstariji vrhovnik vjerojatno je bio Rod, a nejasno je kako je Perun preuzeo njegovo mjesto. Drugi kandidat za vrhovnika među nekim Slavenima bio je Svarog, Perunov otac. perun

  9. Perunovo ime dolazi iz ie. *Perkwunos(ups. lit. Perkūnas). Izvorno je korijen *perk(w)u-značio "hrast" (usp. lat. quercus) ili pak "crnogorica", "pošumljena planina" ili "planina", ali u praslavenskom se razvio u značenje "udariti", srodno sa službom gromovnika. Etimologija imena

  10. U hrvatskom jeziku još vidimo ostatke u toponimima: Perun (brdo na Učki), Perunić (Poljica) i Perunsko (Poljica). Ime je ostalo…

  11. Od slavenskih toponima tu su mjesta: Perun, Perunac, Perunovac, Perunika, Perunička Glava, Peruni Vrh, Perunja Ves, Peruna Dubrava, Perunuša, Perušice, Perudina i Perutovac; danas uglavnom imena planinskih vrhova.

  12. Perunika (iris), katkad zvana i bogiša ("božja biljka"). • Vjerovalo se da raste na mjestu gdje Perun udari munjom. • Poznato je i vjerovanje da grom neće udariti kuću oko koje raste perunika. Perunika, bogiša

  13. Perun je opisan kao grub čovjek s bakrenom bradom. Vozi se u kočiji upregnutom jarcem te nosi moćnu sjekiru, a katkad i čekić. Sjekiru baca na zle ljude i duhove koja se uvijek vraća u njegovu ruku.

  14. Usporedbom baltičke mitologije i izvora iz slavenskog folklora doznaje se da je Perun bio oženjen Suncem. No, dijelio je svoju ženu sa svojim neprijateljem Velesom - svake noći kad se smatralo da Sunce utone iza obzora u podzemlje, gdje je vladao Veles.

  15. Istočna ortodoksna Crkva uspjela je prenijeti Perunove karakteristike na novog kršćanskog sveca - svetog Iliju, koji je postao gromovnik (Ilija Gromovnik), na osnovi starozavjetnog proroka Ilije koji je vozio vatrenu kočiju nebom, a to se činilo dobrom zamjenom za starog boga gromovnika i njegove vatrene munje Po dolasku kršćanstva

  16. Na zapadu je Rimska katolička Crkva ponudila svetog Mihaela arkanđela koji je, kao zapovjednik nebeske vojske i progonitelj zla, mogao dobro zamijeniti Perunovu ulogu. Moguće je da je u nekim mjestima Perun zamijenjen svetim Vidom, no već je vjerojatno u davnija vremena Perunov kult bio izazvan rastućim Svetovidovim kultom. Na nekim folklornim razinama neke su Perunove karakteristike prenesene i na kršćanskog Boga

  17. Veles, Volos ili Voloh u slavenskoj mitologiji bog je zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom. Perunov je glavni protivnik, a njihova je borba jedan od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji. veles

  18. Veles je prema slavenskoj predodžbi svijeta kao o drvetu života živio u njegovu korijenju. Slao je duhove mrtvih u živi svijet kao svoje glasnike. Svetkovine u njegovu čast održavale su se krajem godine, zimi, kad se približavao kraj svjetskog poretka, kaos je rastao, a granice između svijeta živih i mrtvih postajale su sve bljeđe te su se duhovi predaka vraćali među žive. Bog podzemlja

  19. Njezini su ostaci u koledarskim običajima mnogih slavenskih zemalja, koji su poput kombinacije karnevala i Noći vještica, a slavljeni su između Božića i kraja veljače. Mladići ili koledari/vučari odijevali su se u duge kapute od ovčje vune te su nosili groteskne maske, lutali selima u skupinama i bučili. Velje noći

  20. Pjevali su pjesme o tome kako su dugo putovali te da su mokri i blatnjavi, što je aluzija na vlažni svijet Velesova podzemlja odakle su došli kao duhovi mrtvih. • Glava kuće koju bi posjetili ugostio bi ih i darovao bi im ratne darove. To je primjer slavenskog šamanizma, a Veles je tako vjerojatno bio i bog magije te bogatstva. Smatralo se da bi se potom darovi odnijeli Velesu i tako osigurali dobru sreću i bogatstvo obitelji te godine.

  21. Velesova težnja prijevari vidljiva je i iz mita o sukobu s Perunom gdje je kradljivac, ali i u koledarskim običajima. Budući da je magija bila bliska s glazbom u primitivnim društvima, smatran je i zaštitnikom putujućih glazbenika. Bog prijevare, magije i glazbe

  22. Glazba u svadbama nije svirala sve dok mladoženja nije nazdravljajući prolio malo vina na tlo, na korijenje drveća. Izreka: Ne ostavljaj torbu na podu jer nećeš imati novca! Ostatci

  23. Velesova je glavna funkcija bila da štiti stoku slavenskih plemena. Često ga se nazivalo skotji bog = "stočni bog". Jedan od njegovih atributa bili su rogovi (bikovi ili ovnovi), a vjerojatno i ovčja vuna, ujedno povezivana s magijom. Bog stoke i bogatstva

  24. Nakon dolaska kršćanstva Veles je podijeljen u nekoliko različitih likova. • Kao bog podzemlja i zmaj, naravno, povezan je s vragom. • Njegove su dobre osobine povezivane s kršćanskim svecima. • Kao zaštitnik stoke, povezivan je sa svetim Blažom, odnosno svetim Vlahom. • U mnogim je istočnoslavenskim narodnim bajkama povezivan sa svetim Nikolom, ponajviše zbog osobine zaštitnika bogatstva i stjecanja. Po dolasku kršćanstva

  25. U slavenskoj mitologiji svijet je prikazivan kao sveto stablo, obično hrast, čije grane i kora predstavljaju živi svijet nebesa i smrtnika, nebo i zemlju, a njegovo korijenje podzemlje, svijet mrtvih. Bilo je to drvo života. Perun je bio vladar svijeta živih, neba i zemlje, a često simboliziran orlom koji je sjedio na najvišoj grani i promatrao cijeli svijet. Mitologija

  26. U korijenju stabla živio je njegov neprijatelj Veles, vodeni bog podzemlja, simboliziran zmijom ili zmajem, koji je stalno izazivao Peruna kradući mu stoku, djecu (sina Jarila) ili ženu. Perun je progonio Velesa po zemlji, napadao ga svojim munjama s neba, a Veles je bježao pretvarajući se u razne životinje ili skrivajući se iza drveća, kuća ili ljudi. Kad bi god udario grom, vjerovalo se da se Veles skrio od Peruna baš na tom mjestu.

  27. Na posljetku je Perun uspio ubiti Velesa - otjerao ga je u njegovo vodeno podzemlje. Vrhovni je bog potom ponovo uspostavio red u svijetu koji je prije ometao njegov kaotični neprijatelj. Potom se vratio na vrh svjetskog stabla i obznanio Velesu da mu je ondje mjesto te da ondje ostane (drevna bjeloruska bajka: Ңy, таm твое место, таm сабе бyдь!).

  28. U toj ritualnoj smrti, što god da je Veles ukrao, padalo bi iz njegova tijela u obličju kiše s nebesa. Tako se objašnjavala promjena godišnjih doba. Suhi su periodi objašnjavani Velesovim krađama, a munje i gromovi smatrani su božanskim borbama. Kiša koja bi potom uslijedila smatrana je Perunovim trijumfom.

  29. Mit je bio cikličan i ponavljao se svake godine - Velesova smrt nikad nije bila stalna. Ponovo bi se preporodio kao zmija koja razdire svoju staru kožu i iznova se rađa u novom tijelu. Premda u mitu ima ulogu zlikovca, Slaveni ga nisu smatrali zlim. U mnogim je ruskim bajkama Veles preuzeo obličje svetog Nikole, koji je spasio jadnog zemljoradnika i njegovu stoku od bijesnog i destruktivnog Ilije Gromovnika, koji predstavlja boga Peruna.

  30. Njihova borba ne predstavlja dualističku borbu dobra i zla, ona je vjerojatno bila opreka prirodnih elemenata vode i zemlje - Velesa te neba i vatre - Peruna. • Slaveni su mitološki simbolizam nadmoćnog nebeskog boga, koji je pobijedio svog podzemnog neprijatelja olujama i munjama, često preslikavali u kršćanskog Boga te u kozmičku borbu Boga i Sotone.

  31. Prije svega valja uzeti u obzir da je starohrvatska, pretkršćanska predodžba vremena ciklička, kružna – za razliku od kršćanskoga, koje od stvaranja Svijeta ide pravocrtno prema njegovu svršetku – ono se ponavlja, svijet se svake godine obnavlja i u ravnoteži je s natprirodnim silama. Rekonstrukcija pretkršćanske i hrvatske mitologije

  32. Prema rekonstrukciji, glavni su akteri tih zbivanja dva boga – Perun i Veles. Oni su mitska opreka svijeta podijeljenoga na gore/nebo, sredinu/zemlju i dolje/podzemni svijet. Svijet ovisi o ravnoteži između njih dvojice.

  33. Tako u Hrvatskoj danas nekoliko vrhova planina nosi Perunovo ime ili naziv koji se iz njega izvodi. Obično u njihovu podnožju postoji izvor, rijeka, poluotok, gaz ili neko drugo mjesto koje nosi Velesovo ime ili pak njegovu izvedenicu. Perunov se mitski dvor uvijek nalazi na povišenom, u planini, na vrhu drveta.. U prostoru…

  34. Perun ima ženu-pomagačicu čije ime još nije potpuno potvrđeno. Kod drugih slavenskih grana to je u prvom redu Mokoš, pa se tako uzima i u nas, premda za to ima vrlo malo potvrda.

  35. Mokoš je dvojaka slavenska božica koja je dio godine uz svoga muža Peruna, na gori – tad je ognjena, predstavlja sunce (stoga kasnije i ime Ognjena Marija). U drugom dijelu godine ona je u podzemlju kod ljubavnika Velesa, i tad je mokra, uz vodu.

  36. Starija istraživanja predlagala su za tu ženu-pomagačicu ime Perunika, no moguće je i da je Perunika Perunova kći, u nas zvana Ljelja koja je možda imala i brata Ljelju. Postoji pretpostavka da su ti Ljeljo i Ljelja u nešto novijem sloju dobili narodna imena Jura i Mara

  37. Drugi slavenski narodi izvode pak njihova imena iz božanske djece Jarila (boga vegetacije i plodnosti) i Mare/Morane (kasnije božice zime i smrti), koji su i brat i sestra, djeca Perunova, ali i muž i žena

  38. Jarilo je u slavenskoj mitologiji bog proljeća, proljetne vegetacije i plodnosti. Ime mu dolazi od praslavenske riječi *jarъ koja znači proljeće, što je prvo godišnje doba u godini drevnih Slavena. Naime, godina je bila podijeljena na dva dijela: zimsku i ljetnu i svaka je trajala 180 dana, a ljetna, djelatna polovica godine započinje Jurjevom. Jarilo (juraj, jure) – morana (mara)

  39. Jarilo

  40. Jarila se povezuje s Mjesecom, a njega sestra i žena Morana smatrana je kćerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, rođeni u noći nove godine. Ipak, iste večeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina.

  41. Dolaskom kršćanstva, Jarilov kult zamijenio je sv. Jure U narodnoj je tradiciji sv. Jure zaštitnik ratara, pastira, konja i ostale stoke, zemlje, usjeva i zelenila. Zelenilo je boja proljeća i vegetacije i simbolizira nadu; pobjedu proljeća nad zimom, pobjedu života nad smrću.

  42. Jurjevo mjesto u kalendaru označuje seljaku početak prvih radova izvan kuće. Uza Jurja vežemo više običaja i obreda, od kojih su u nas najpoznatiji obredni pohodi Zelenoga Jurja i paljenje krjesova

  43. Ime Morana (Morena, Marana, Marena, Mora, Mara, Maržana) je u vezi s praindijskom riječi "mara" što znači silom umrijeti. Morana je boginja smrti i zime, kiše, studeni i leda. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali božicom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta.

  44. Dolaskom kršćanstva često je njezin kult prikrivan štovanjem Blažene Djevice Marije Stoga su nam u nekim pjesmama česti nejasni elementi srdžbe Marijine koja se ne povezuje s likom kršćanske Marije

  45. Oni su posebno bitni jer su glavni akteri drugoga ciklusa koji se odvija u božanskoj podlozi pretkršćanske godine, tzv. Jurjeva/Ivanova hoda kroz godinu, posebno vezanoga uz cikluse plodnosti, radova na polju i većinu slavlja u životu poljodjeljskoga hrvatskoga pretkršćanskog društva.

  46. PRVI Trajni sukob Peruna i Velesa čini prirodnu ravnotežu – kad Veles zadrži vodu na zemlji Perun ga tuče munjama dajući kišu, a gdjekad se bore i oko žene-pomagačice, koja je pola godine s mužem, a pola s ljubavnikom Dva mitska ciklusa

  47. Drugo mitsko zbivanje obuhvaća još više pojedinosti. Perunu (nebeskom božanstvu) i Mokoš (sunčanom božanstvu) rađa se sin (s aspektima Mjeseca) kojega kao novorođenče ophodnici/koledari, pod izlikom da ga žele vidjeti i pozdraviti kao novoga boga, otimaju i odvode k Velesu u podzemni svijet, gdje odrasta ne znajući da je Perunov sin. DRUGO MITSKO ZBIVANJE – ZELENI JURAJ

More Related