1 / 45

E-Government Seminarski rad Internet i n ove medijske tehnologije

E-Government Seminarski rad Internet i n ove medijske tehnologije. Aleksandra Humo 67/07 FPN, Jun 2008. Šta je “e-Government”?.

livana
Télécharger la présentation

E-Government Seminarski rad Internet i n ove medijske tehnologije

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. E-GovernmentSeminarski radInternet i nove medijske tehnologije Aleksandra Humo67/07 FPN, Jun 2008.

  2. Šta je “e-Government”? “Korišćenje ICT-a u javnim upravama kombinovano sa organizacionim promenama i novim veštinama koje zajedno imaju za cilj da poboljšaju javne usluge i demokratske procese i da ojačaju podršku javnih politika (“policies”)” Evropska Komisija 2003.

  3. e-Governmentpodrazumeva: • Oslobadjanje protoka informacija putem ITC-a, prevazilaženjem fizičke barijere tradicionalne papirologije i sistema zasnovanih na papirološkim procedurama, koje ima za cilj da koristi svim gradjanima, ali i preduzećima (poslovnim partnerima), i zaposlenima. • Podrazumeva kompjuterizaciju i automatizaciju sadašnjih birokratskih procedura. • Poboljšanje pristupačnosti usluga za gradjane. • Efikasnije upravljanje (“governance”) vlade (vladanja) i njenu veću transparentnost.

  4. Do “e-Government” -a : Globlni geo-politički kontekst • Pad Berlinskog zida(1989) – ekspanzija Američkog uticaja u svetu, ideološka hegemonija Anglo-Saksonskog sklapanja liberelne demokratije i slobodnog tržišta, ubrzanje globalizacije svetske ekonomije. • Univerzalizacija Interneta(1990-tih) - u razvijenim (industrijalizovanim) zemljama pojava PC-a i Interneta. ICT i Internet revolucija stavljaju komunikacioni fenomen na centralnu mesto Evropskog i Američkog društva. • EU usvaja Lisabonsku Agendu(Mart 2000) - širenje upotrebe ICT u društvu i razvijanje e-Government-a. • Teroristički napadi u SAD(Septembar 2001) – promena političke vizije i prioriteta u oblasti bezbednosti. Jačanje državne kontrole. • Proširenje Evropske Unije na 25 članica(Maj 2004) – ukazuje na potrebu EU za suštinske reforme u odlukodavnom sistemu i potrebe da se EU priblizi svojim gradjnima.

  5. Potencijalne prednosti e-Government-a? • Postavljanje dugoročne, široko organizovane strategije za poboljšanje pružanih usluga građanima. • Transformacija internih procesa u oblastima zaposlenja, tehnologije, i organizacije rada. • Za gradjane i preduzeća e-government predstavlja poboljšanje u smislu pojednostavljenih procedura, i smanjenju utrošenog vremena. • Za vladine organizacije i agencije e-Government omogućava jednostavnu koordinaciju, bolju saradnju, i brže donošenje odluka.

  6. Kome koristi e-Government i koje vrste transakcija on omogućava? • E-government usluge se fokusiraju u glavnom na četiri vrste korisnika: • Gradjane • Biznisi/Firme • Zaposlene u vladinom sektoru • Vladine agencije • U e-government sistemu svaka individua može postaviti zahtev određenom sektoru vlasti i može u većini slučajeva dobiti odgovor ili direktnu uslugu putem Interneta bez ličnog susreta sa zaposlenim u vladinom sektoru.

  7. Razvoj pristupa: od tradivionalne države do e-government-a Izvor: UNITED NATIONS E-GOVERNMENT SURVEY 2008

  8. Specifične uslugee-Government-a? • Postoje četiri definisana tipa usluga koje e-government puža: • G2C – “Government-to-Citizen” • G2B – “Government-to-Business” • G2E – “Government-to-Employee” • G2G – “Government-to-Government”

  9. G2C • Osnovne usluge gradjanima: obnove dozvola, izdavanje potvrda (izvod iz knjige rodjenih npr.), popunjavanje prijava za porez (u SAD-u, i Evropskim zemljama), pružanje osnovnih informacija o zdravstvu, školstvu, dežurnim ustanovama... Primer Singapura e-citizen portal (www.ecitizen.gov.sg) omogućava 1 600 e-usluga osnovane prema svakodnevnim potrebama svih građana. Neki od najpopularnijih “e-servisa” (elektronskih usluga) podnošenje formulara kod kupovine stanova, traženje informacija o školama, traženje posla, unapredjivanje karijere (long life learning itd...), registrovanje glasača...

  10. G2B • Posebno razvijen za mala i srednja preduzeća • Registracija firme • Dobijanje dozvola • Plaćanje taksa • Podsetnik pravnih regulativa Primer: Kineski “Golden Customs” projekat (1993. Li Lanqing) Projekat koji je omogućio Kineskim firmama da podnose deklaracije o uvozima i izvozima nadležnim vladinim organima, da provere stope i plate takse, direktno elektronskim putem. Tako se sprečavaju malverzacije, korupcija, i štede se sredstva i Kineskim vlastima i njihovim kompanijama.

  11. G2E • Obuhvata se sa G2C ali se posebno osvrće na državne funkcionere • podrazumeva trening (osposobljavanje/praksu) ljudskih resursa radi poboljšanja svakodnevnog birokraskog funkcionisanja i rada sa strankama (građanima) Primer: USA, Mississippi - Provera primanja i porezne stope za državne radnike Od 2002. godine zaposleni u vladinim sektorima su mogli videti informacije o svojim primanjim i porezu preko državnog web servisa: ACE – Access Channel for Employee. Zaposleni su takodje obavešteni email-om kada im plata pristigne na račun.

  12. G2G • Odvija se na 2 nivoa: • Lokalnom/domaćem/nacionalnom :Kada se transakcije (komunikacija) obavljaju izmedju nacionalne vlasti (države) i regionalnih centara, agencija, opština... • Transnacionalnom/medjunarodnom : Transakcije izmedju država, tu su ujedno i elementi medjunarodnih odnosa i diplomatije. Primer: Globalna saradnja radi suzbijanju međunarodnog organizovanog kriminala 124 šefova država su 2000. godine potpisali UN konvenciju protiv transnacionalnog organizovanog kriminala (United Nations Convention Against Transnational Organized Crime). Primenjujući to, UN je priredio “Global Program on Transnational Organized Crime” (www.uncjin.org/CICP/cicp.html) čiji su glavni ciljevi da: • Zabeleži svaku postojeću grupaciju organizovanog kriminala širom sveta • Prikupi informacije o tim grupama koje su dostupne svim državama članicama • Podrži i proširi CICP (Center for International Crime Prevention) • Pomogne državama kandidatima da formulišu principe i zakone za prevenciju i suzbijanje međunarodnog organizovanog kriminala

  13. E-government modeli Tabela: UNITED NATIONS E-GOVERNMENT SURVEY 2008

  14. Ciljevi e-Government-a? • Stvoriti bolje uslove za poslovanje (Bussiness) • Korisnici da budu “online”, a ne u redovima • Povećati participaciju gradjana, povećati transparentnost • Poboljšati efikasnost vladinih agencija • Poboljšati kvalitet života marginalizovanih grupa tako što će im ICT učiniti državu pristupačnijom • Poboljšati interakciju (komunikaciju) izmedju tri glavna aktera u drštvu – države, gradjana i privrede

  15. Kako državne institucije postaju pristupačnije uz upotrebu ICTa? Primer Južne Koreje Posle sumnje gradskih vlasti u Seulu da postoji korupcija oko izdavanja dozvola i drugih dokumenata odlučeno je da se napravi otvoreni web portal - “OPEN”, koji informiše građane o opasnosti korupcije, i objašnjava pravila i procedure neophodne za dobijanje dozvola i dokumenata. Takođe uz pomoć OPEN-a, gradjani mogu pratiti progresiju njihovog zahteva putem Interneta real time.

  16. ICT olakšava državno upravljanje? Staviti online u jasnoj i razumljivoj formi gradjanima: • Informacije o korišćenju budžeta • Javne prodaje i ugovore • Soldo javnog duga (sa svim uslovima, garancijama...) • Proviziju javnih usluga • Sve neophodne informacije zajednici Cilj ovakve transparentnosti je bolje informisano gradjanstvo koji bi moglo da utiče i kontroliše izvršioce vlasti.

  17. Pretpostavke jednakosti pristupa e-Government-u • e-Government omogućava marginalizovanim grupama da pristupe mainstream kanalima. • E-Government ima potencijal da demokratizuje pružanje osnovnih usluga ali isto tako može dovesti do produbljenja već postojećeg deprivilegovanja nekih građana i dodatno ih udaljiti od usluga koje nudi država. • E-government je dostupan samo onima koji imaju pristup internetu i koji umeju da ga koriste.

  18. E-government Readiness (UN) • 3 nivoa e-governmenta • E-information (E-informacija) – Web sajt vlade nudi informativni sadržaj izabranim zvaničnicima, državnoj strukturi, programu, budžetu, pravnim aspektima i regulativama, i druge informacije javnog interesa. • E-Consultation (E-konsultacija) – Državni web sajt nudi gradjanima da učestvuju u pravljenju agende i odabiru tema dnevnog reda kroz e-petitioning (e-peticija). Država obezbedjuje komunikaciju putem web-a njenih zvaničnika i gradjana, čuva arhivu dopiska, i nudi feedback građanima. • E-Decision-Making (E-odlučivanje) – Država je voljna da uzme u obzir e-input gradjana prilikom donošenja odluka i obaveštava ih o donetim odlukama.

  19. E-government readiness – odnos regiona Grafikon: UN E-GOVERNMENT SURVEY 2008

  20. Šta je digital democracy ? • Povećanje građanska participacije u demokratskim procesima putem ICT-a. • Kompjuterizacija političkog govora koja ima za cilj da poveća građansku inicijativu i participaciju prilikom donošenja državnih odluka kroz spektar aktivnosti : izborne kampanje, glasanje, konsultovanje, participaciju u policy procesu, istraživanje javnog mnjenja, komunikaciju izmedju izabranih državnika i gradjana. • Dugoročna transformacija političke debate i političke kulture.

  21. U kojoj meri može e-Government unaprediti e-Democracy ? • Poboljšavajući pristup javnim uslugama i informacijama: Država snosi odgovornost da obezbedi svim gradjanima, zajednicama, privredama, civilnom društvu potpunu informisanost tako da oni mogu u pravo vreme i pravom merom donositi odluke. • Povećavajući političku participativnost: ICT su omogućile ljudima širom sveta da budu uključeni u policy proces, da se njihov glas čuje, da utiču na donošenje odluka.

  22. Preko e-Government-ai e-Democracy-a dojačanja položaja žena u svetu • Jedan od ciljeva ovog mileniuma – postizanje rodne ravnopravnosti - se pospešuje unapredjivanjem e-Government-a i e-Democray-a. • Vlade (vlasti) moraju obratiti posebnu pažnju ne samo na obezbeđivanje ženama pristupa informacionim tehnologijama, već i IT edukaciju. ICT su posebno korisne u zemljama u razvoju - gde su žene “tradicionalno” izolovane, nevidljive i utišane – mogućnost da se one izraze i da se njihov glas čuje. • E-Government se može koristiti za ojačanje učestvovanja žena u političkim procesima i za odbranu ženskih prava. • Žene u zemljama u razvoju žele da se izdignu iznad siromaštva, deprivilegovanja i marginalizacije... mnogi e-government projekti im mogu pružiti šansu da poboljšaju kvalitet života.

  23. Važnost obezbeđenja i zaštite privatnosti • Svaka indivudua ima pravo na informisanost - “nominal information”- koja mora biti obezbeđena odredjenim zaštitnim merama • Postoje zakoni (Cyberlaws) koji obezbeđuju zaštitu privatnosti (information privacy protection) • Zaštita privatnosti gradjana, sigurnost da njihove privatne informacije neće biti kompromitovane, predstavlja krucijalnu odrednicu e-government-a jer jedino ono obezbedjuje poverenje korisnika

  24. Dva pristupa Top-down approach (Singapur i Kina) • Centralna vlast ima jaku kontrolu nad e-government-om • Podrazumeva strategiju razvoja • Olakšava integracije • Dugo traje • Skupo košta Bottom-up approach (SAD i Filipini) • Zasebni državni organi i lokalne vlasti nezavisno od centralne vlasti razvijaju svoje projekte • Podrazumeva fleksibilnost standarda • Celokupna nacionalna strategija nije od primarnog značaja • Inpiriše inovacije • Rezultira grassroots projektima • Slabije organizovana

  25. Kako izgraditi odgovarajuću infrastrukturu za e-Government? • Cena informacione infrastrukture – neophodna studija o isplativosti na osnovu koje država odlučuje da li će samostalno snositi troškove privatnog network-a ili će naplaćivati svoje troškove preko telekomunikacionih operatera • Problem infrastrukture – nivo internet zastupljenosti, rasprostranjenost telefonskih mreža, adaptacija gradjana na tehnološke promene... • Prednosti i mane – informaciona mreža države bi omogućila non-stop komuniciranje gradjana sa državom. To takođe znači da bi takva mreža tražila konstatni “update” i odgovarajuće održavanje

  26. Software arhitektura • Odnosi se na viši nivo organizacione strukture softverskog sistema. Dobro izplanirana, sigurna i fleksibilna, e-government platforma je neophodna da bi države mogle da se nose sa rastućom potražnjom usluga preko Interneta. Izgradnja jedinstvene strukture za e-government podrazumeva poverljiv interoperativni sistem koji će prisvojiti postojeće Internet i World Wide Web standarde za sve vladine agencije, na svim nivoima. Takav sistem bi omogućio lakšu, bržu, jeftiniju i efikasniju, razmenu informacija izmedju unutar vlade i u korist javnom sektoru.

  27. Prednosti i mane “open source” nacrta za e-Government • “Open source” softveri (Linux npr.) omogućavaju korisnicima da modifikuju, proučavaju ili povećavaju funkcionalnost sofvera. • Prednosti “open source” softvera za e-goverment su da su njegove mogućnosti ponekad veće i jeftinije (manji hardware trošak) • Omogućava upotrebu svim korisnicima • Dobro konfigurisan “open source” softver je jednako siguran privatnom sistemu. • Rizici “open source” softvera su da može koštati više nego što je predvidjeno ukoliko se razviju dodatne funkcije, može biti teško naći odgovarajuću tehničku podršku, i teže je obezbediti privatnost.

  28. Do realizacije e-Government-a 5 koraka: • Razviti viziju • Voditi e-readiness istraživanje (beleške/dokumentovanje) • Identifikovati realistične ciljeve • Promeniti birokratski sistem i razviti novu strategiju • Konstruisati partnerstvo javnog i privatnog sektora

  29. “e-readiness” procena • To je elektonska pismenost ljudi • Postavljaju se sledeća pitanja: • Koju vrstu ICT znanja oni poseduju ? • Koju vstu ICT hardware/software-a ima svaka vladina agencija? • Starost i nivo opreme postojeće infrastrukture? • Da li postoji odgovarajuća regulativa za razvijanje e-government-a? • Koje zakone je potrebno doneti da bi se olakšala implementacije e-government-a?

  30. E-readiness procena po kontinetima -Afrika Izvor: Ujedinjene Nacije 2008

  31. E-readiness procena po kontinetima -Amerika Izvor: Ujedinjene Nacije 2008

  32. E-readiness procena po kontinetima -Azija Izvor: Ujedinjene Nacije 2008

  33. E-readiness procena po kontinetima -Evropa Izvor: Ujedinjene Nacije 2008

  34. Pretpostavke definisanosti odnosa države i privatnog sektora • 5 principa ka definisanosti odnosa: • “return on investment” - kompanijama prvenstveno znači dobit, državi obezbedjuje efikasan sistem i verovatno jedan deo zarade. • Minimiziranje “izliva mozgova” u privatni sektor– posebnim sporazumom sa privatnim sektorom, vlada obavezuje privatnike da ne zapošljavaju državne radnike na odredjenim projektima. • Kreiranje realnih biznis modela za e-government projekte – solidan, dobro osmišljen biznis plan pruža bolje razumevanje privatnog sektora za potrebe države • Osmisliti legalni nacrt partnerstva države i privatnog sektora koji podržava jače strane oba saradnika • Razviti parametre – Država mora definisati jasne parametre po kojima će saradjivati sa privatnim sektorom

  35. Kako “digital dvide” utiče na uspeh implantacijue-Government-a ? • “Digital divide” se odnosi na raskorak između pojedinaca, domaćinstava, privreda... u odnosu na njihov pristup ICT i mogućnosti korišćenja Interneta. • Država se sve više oslanja na Internet kao sredstvo objavljivanja informacija javnog značaja, samim tim oni koji nemaju mogućnost korišćenja Interneta će biti u odredjenoj meri marginalizovani u javnoj debati. • I pored svojih izuzetnih demokratskih potencijala (regenerisanje Habermasovog koncepta javne sfere) ICT može stvoriti podelu izmedju onih koji imaju mogusnosti i znanje za upotrebu tehnologije (“tehnology-haves”), i onih koji nemaju (“tehnology-have-nots”). • Neki od sektora društva su već u odredjenoj meri marginalizovani: siromašni, žene, mala privrede...

  36. Kako e-Government može da premosti “digital divide” ? • Neophodnost da se premosti “digital divide” je priznao G8 prilikom “Digital Opporttunity Taskforce” 2001 godine • Najznačajniji faktor koji utiče na korišćenje e-government-a je javni pristup internetu Primer: Internet kiosci u Indiji U ruralnim delovima centralne Indije vlasti su instalirale “internet kioske” koje pokrivaju 311 seoskih zajednica, više od 600 sela, i oko pola miliona stanovnika.

  37. e-Government – Evropske reforme: 5 ključnih izazazaova • Transformacija javne administracije: povećanjem njene efikasnosti, smanjenjem njene veličine i njenih troškova. • Staviti usluge online: omogućiti državne usluge preko Interneta i drugih elektronskih kanala. • Učvrstiti poverenje u državu: povećati transparentnost javnog sektora, stvoriti otvorene participativne odlukodavne procedure. • Povećati državnu kontrolu: učvrstiti kontrolu nad gradjanima i privredama. Sprovoditi mere kojima se garantuje bezbednost korisnika. • Obezbediti “simbolički” pravac gradjanima: pratiti trend tehnološkog progresa

  38. Od e-Government-ado Connected Governance • Koncep “Connected Government”-a je inovatvniji oblik “e-Government”-a koji pordazumeva multilevel pružanje usluga i jaču saradnju. On posmatra tehnologiju kao stratešku alatku za inovacije javnih usluga i motora ubrzanja produktivnosti. • “Connected Governace” ili “Network Governance” podrazumeva promovisanje kolektivnih akcija radi unapređenja javnog dobra, angažavajući kreativne sposobnosti čitavog društva.

  39. od e-Government-a do Umrežanog Upravljanja (Connected Governance) Izvor: UN E-GOVERNMENT SURVEY 2008

  40. Transfornacioni koncep “Connected Governance”-a(Harman & Roy 2007) Izvor: UN E-GOVERNMENT SURVEY 2008

  41. m-Government “Mobilni” e-Government - najnoviji izazov • U današnjem društvu biti mobilan je neophodni modus vivendi • Administrativne usluge moraju biti dostupne 24 sata/7 dana u nedelji/365 dana godišnje • Država mora proširiti svoje usluge (gradjani Ciriškog kantona u glasali putem SMS-a 2005. godine) • Mobilne usluge za “mobilne” organizacije (dinamične organizacije čiji službenici i eksperti koriste ICT poršku – organizaciona mobilnost) • “Mobilna” država – njene usluge postaju dostupne svugde • Mobilna administracija – administracija koja je pristupačna svugde, što gradjanima, što njenim službenicima koji joj mogu pristupiti direktno sa terena

  42. literatura • “Internet i javna sfera u Srbiji”, Milan Sitarski, Nataša Radović, Smiljana Antonijević, Dragana Petrović, BOŠ, Beograd, 2007. • “e-government”, Patricia J.Pascual, e-ASEAN Task Force, UNDP-APDIP, Maj 2003. • “Informatika”, Vladimir Štambuk, FPN, Čigoja štampa, Beograd, 2007. • “Cyber Democracy: Internet and the Public Sphere”, Mark Poster, University of California, Irvine, 1995. • “Global E-Government”, Darrell M. West, Brown University, 2007, www.InsidePolitics.org • “Government on the internet: progress in delivering information and services online”, National Audit Office, London, 2007.

  43. “Bridging the Digital Divide for e-Government inclusion: A United States Case Study”, Janice C. Sipior, Brurke T. Ward, Villanova University, USA, www.ejeg.com • “e-Govermnent and State Reform: Policy Dilemmas for Europe”, Manuel Baptista, GOPA-Cartermill, Brussels, Belgium • “e-government – the next American Revolution”, The Council for Excellence in Government, Washington, 2001, www.excelgov.org • “The Failure of E-Government in Developing Countries: A Litterature Review”, Danish Dada, London School of Economics and Politixal Science, UK,www.ejisdc.org • “e-Government in Greece: Bridging the gap Between Need and Reality”, Panos Hahamis, Jennifer Iles, Mike Healy, University of Westminster, London UK • “Digital Government: The Next Step to Reengineering the Federal Government”, Robert D. Atkinson, www.ppionline.org

  44. “Mobile e-Government Options: Between Technology-driven and User-centric”, Pierre Rossel, Matthias Finger, Gianluca Misuraca, Ecole Polytechnique Federale da Lausanne, College of Management of Technology, Switzerland • “e-Government Leaders, organisational Change and ICTs: Learning from FAME and other e-Government Experiences”, James Carr, Pat Gannon-Leary, University of Edimburg, Northumbia University, UK • “e-Government: Five Key Challenges for management”, Kim Viborg Adersen, Copenhagen Business School, Danmark • “United Nations e-Government Survey 2008: From e-Government to Connected Gouverance”, United Nations, New York, 2008.

  45. www.wikipedia.org • www.answers.com • www.questia.com • www.netcaucus.org • www.andrewchadwick.com • www.oii.ox.ac.uk

More Related