6. Benjamin Constant (1805-1859)

1. 6.Benjamin Constant (1805-1859)

2. Bilješka o Benjaminu Constantu • Henri-Benjamin Constant de Rebecque (1767 – 1830) rođen u Švicarskoj • Francuski pisac, filozof i političar • Stekao je visoko obrazovanje na sveučilištu u Škotskoj • Bio je aktivan u francuskoj politici nakon Francuske revolucije – kao predstavnik i vođa lijeve liberalne opozicije poznate kao Nezavisni • Kao zastupnik liberalizma zalagao se za slobodu pojedinca, ograničenje autoriteta države i širenje prava glasa • Poznat je po svojoj teoriji moderne slobode • Najznačajnija djela: • De l'esprit de conquête et l'usurpation (On the spirit of conquest and on usurpation) (1815) • De la religion (1824-1831)

3. Benjamin Constant on-line http://www.filozofija.net/ http://www.acton.org/publicat/randl/liberal.php?id=115 http://www.theihs.org/libertyguide/people.php/75875.html http://chnm.gmu.edu/revolution/d/676/ http://fare.tunes.org/books/Faguet/benjamin_constant.html

4. Benjamin Constant: Načela politike i drugi spisi Politička kultura, Zagreb, 1993. Raščlamba: Anđelko Milardović ožujak 2006. • Constanta drže utemeljiteljem liberalizma u Francuskoj. Djelo Načela politike i drugi spisi može se uvrstiti u sklop političkoga liberalizma (šire: http://www.stoessel.ch/hei/hdp/benjamin_constant.htm)

5. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Piše o francuskom Ustavu i načelu suvereniteta naroda koje se ne može osporiti. • Suverenost određuje kao «premoć opće volje nad svakom pojedinačnom voljom» (str.13.) • Pogrešno je ako društvo ima neograničenu suverenost nad svojim članovima • Tko je po njemu suveren? Constant: »Suveren su svi građani kao općost, u smislu da nijedan pojedinac, niti jedan od njih, nikakva djelomična udruga, ne može sebi prisvojiti suverenost ako ona nije prenesena.» (str.14.) • Građani kao «općost» ne mogu raspolagati «životom pojedinca»(str.14.) • Constant primjećuje da postoje dijelovi života kojima isključivo gospodari pojedinac, a ne cjelina. Constant: «Naprotiv, postoji dio čovjekova života koji nužno ostaje neovisan i stvar je samo pojedinca, tene postoji nikakva osnova po kojoj bi društvo za njih bilo mjerodavno. Suverenost postoji samo ograničeno i relativno. Njezina nadležnost prestaje onda gdje počinju neovisnost života pojedinaca.» ( str.15.)

6. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glede demokracije Constant kaže da je ona «vlast predana u ruke svih, ali samo s količinom moći nužnom za sigurnost zajednice» (str.17.) • Neograničena suverenost je opasnost za pojedinca koji u tom odnosu može biti nezaštićen. • Po Constantu ne postoji niti jedan tip neograničene vlasti bez obzira radilo se to o vlasti naroda, kraljeva ili zastupnika • Građani uživaju građanska prava koja su po svojoj naravi u odnosu na vlast nepovrediva • Sažetak rasprave o suverenosti moguć je izdvajanjem ovih načela: • Suverenitet naroda nije neograničen već je omeđen zakonima koji jamče slobodu i prava pojedinaca • Suverenost mora biti ograničena • Zastupnici naroda mogu djelovati samo u skladu s zakonom • Monarh bez obzira na uporište vlasti na koje se poziva ne smije imati apsolutnu vlast • Osvajačko pravo može se definirati kao sila ili snažna pohota osvajača da osvoji ono što njegovo nije • Vlast treba počivati na zakonima

7. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glade kraljevske vlasti u ustavnoj monarhiji Constant zagovara: • Odvajanje ministarske od kraljevske vlasti • Monarh je nepovrediv a ministri odgovorni • Kraljevska vlast je neutralna. Constant:»Ustavna monarhija tu neutralnu vlast stvara u osobi državnog poglavara» (str.23.) • Mora postojati suradnja između izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti • Ustavna monarhija po Constantu ima pet vrsta vlasti: «1.kraljevska vlast; 2.izvršna vlast; trajna zastupnička vlast; zastupnička vlast javnoga mnijenja;5.sudbena vlast» ( str.23.) I dalje:»Trajna zastupnička vlast počiva u nasljednoj skupštini, zastupnička vlast javnoga mnijenja u izbornoj skupštini, izvršna vlast povjerava se ministrima, a sudbena sudovima» (str.23.)

8. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • Glede zastupničke vlasti Constant piše o samostalnim skupštinama bez kojih nema slobode u državi. Ovdje valja bit oprezan. Constant: »No takve skupštine nisu posve bezopasne te se upravo u interesu slobode valja postarati za pouzdana sredstva da se onemogući njihova zastranjenja» (str.32.) • Dva su načina suzbijanja zastrane skupština: a) veto, b) raspuštanje. Koje se provodi u «ime prava naroda». Što se izbora zastupničkih skupština tiče Constant kaže da su one nastale izborom naroda kao rezultat njegove volje. • Constant se zalaže za izravne/neposredne izbore. Pa kaže: »Samo izravni izbori zastupničkom tijelu nacije daju iskustvenu snagu i ukorjenjuju ga u javnom mnijenju. Zastupnik imenovan na neki drugi način ne nalazi svoj glas koji bi njegov glas prepoznao svojim» (str.40.) • Javnu rasprava u skupštinama smatra doprinosom i poboljšanjem Ona mora biti slobodna i otvorena u prigodi nekog problema, pitanja. Prava je rasprava ne ona napisana, već «bez priprave».

9. A) Raščlamba I.-XV. poglavlja ili o načelima politike zastupničke vladavine • U pitanju izvršne vlasti koje su dio ministri, Constant navodi tri odgovornosti ministara: 1. prekoračenje zakonskih ovlasti, 2. nezakonito djelovanje «po javni interes bez izravne štete pojedinca; i 3. povrede slobode, sigurnosti i imovine pojedinca» (str.65.) • Benjamin Constant dalje piše o oblicima upravne vlasti tj. organizacije države. Pa za općinsku vlast kaže da je to «vlast samo u odnosu na građane, točnije, ona je njihov opunomoćenik za poslove koji se tiču samo njih» (str.91.) • Zalaže za uvođenjem više federalističkoga duha u francusku državnu upravu onoga vremena. Pod federalizmom, kaže on, misli se na «udrugu jedinica državne vlasti koje zadržavaju samostalnost u međunarodnim odnosima, a povezuje ih samo spone vanjske politike» (str.92.) • Ovaj tip federalizma ne drži primjerenim već se zalaže za slobodniji model: «Međutim, unutrašnje uređenje pojedinih dijelova, u onome u čemu ono ničim ne utječe na opću udrugu, istodobno mora ostati potpuno samostalno te, kao što u životu pojedinca dio mora ostati potpuno samostalno te, kao što u životu pojedinca dio koji ničim ne ugrožava interes društva mora ostati slobodan, tako s sve u životu dijela zajednice što ne škodi ci jelini mora uživati istu slobodu. Takav mi se federalizam čini vrlo korisnim i ostvarljivim u nas» (str.92.)

10. B) Raščlamba XVI-XX. poglavlja ili o slobodama • Constant kaže kako je u prethodnim poglavljima razmatrao prava koje posjeduju pojedinci kao građani «koja ne podliježu nijednoj vrsti vlasti u društvu, a to su osobna i vjerska sloboda, sloboda mišljenja, jamstvo zaštite od samovolje i uživanje vlasništva» (str.101.) • Na jednom mjestu na neki način izdvaja prava vlasništva u odnosu na ostala «prava pojedinaca»(str.101.) • Kako on definira vlasništvo? Constant: «Vlasništvo dakle nije drugo do društvena pogodba(…)» (str.101.) I dalje: «Vlasništvo kao društvena pogodba pripada djelokrugu i nadležnosti društva. Društvo nad njim posjeduje prava koja ne posjeduje nad slobodom, životom i mnijenjem svojih članova» (str.102.) • Ona kaže: «Društvo … svoje djelovanje mora ograničiti samo na vlasništvo jer bi svako djelovanje preko toga bilo povreda koja su izvan njegove nadležnosti»(str.103.) • U pitanju ostalih sloboda, primjerice tiska, Constant se zalaže za slobodan i nezavisan tisak. Tisak ne smije pasti u zastrane. Prema tomu nikako nije dopušteno:»Poticanje na ubijanje i građanski rat, pozivanje vanjskog neprijatelja, izravno vrijeđanje državnog poglavara i nigdje nisu bili dopušteni»(str.113.)

11. B) Raščlamba XVI-XX. poglavlja ili o slobodama • O vjerskoj slobodi Constant piše kako je ona bila pozicionirana u ondašnjem francuskom Ustavu. Kaže kako je bila zajamčena sloboda vjeroštovlja uz poštivanje vanjske zakonske forme, uz razdvojenost vjerskog i svjetovnoga, kao način izbjegavanja nesnošljivosti. • Piše o građanskoj i vjerskoj nesnošljivosti. Odnos vjere i države Constant ovako opisuje: »Za vjeru vrijedi isto što i za glavne putove: volim kad ih država održava, ali svakom ostavlja pravo da bira vlastitu stazu»(str.129.) • Bio bi to Constantov prinos sekularizmu i slobodi izbora i djelovanja. • Na kraju rasprave slijedi ogled «o slobodi pojedinca».Slobodu je lako proglasiti, ali ona se mora institucionalno štititi. • Slobodu shvaća kao cilj društvenog života. Pa ovako zbori:»Sloboda pojedinca je cilj svake ljudske udruge. Ona je oslonac javnog i osobnog morala, na njoj počivaju rad i privređivanje, bez nje nema mira, dostojanstva niti sreće za čovjeka.» • Ono što može narušiti slobodu je samovolja. Ona je opasnost za poredak slobode.