SV. NIKOLA TAVELIĆ (14. 11.)

1. SV. NIKOLA TAVELIĆ (14. 11.)

2. Sv. Nikola Tavelić rodio se vjerojatno između 1340. i 1350. godine. Do posljednjeg datuma možemo lako doći kad znamo da franjevci u to vrijeme nisu mogli, prema svojim uredbama, ispovijedati svjetovnjake ako su bili mladji od 30 godina. Nadodamo li tome broju 12-godišnji rad u Bosni i taj zbroj odbijemo od datuma njegova mučenistva, dobit ćemo godinu 1349. što je najkasnija moguća godina njegova rodjenja.

3. U mladosti je bio ponesen idealom sv. Franje pa je stupio u franjevački red. Želja za misionarskim radom dovela ga je god. 1379. u Bosnu, gdje je 12 godina u najvećim poteškoćama bogumilima-paterenima propovijedao pravu kršćansku vjeru te ih veliko mnoštvo vratio natrag u krilo Katoličke crkve.

4. Kad su nakon nenadane smrti prvog bosanskog kralja Tvrtka koji je umro 23. ožujka 1391., zbog nasljedstva na prijestolju, u Bosni nastali neredi koji su onemogućili svaki duhovni rad, Nikola Tavelić je s dvojicom svoje subraće franjevaca - fra Adeodatom iz Ruticinija i fra Petrom iz Narbone - kao misionar pošao u Svetu zemlju. To će ga s dvojicom spomenutih i još s fra Stjepanom iz Kunea dovesti do mučeničke smrti. I o tom se mučeništvu mnogo pisalo, raspravljalo, polemiziralo. Valja priznati da je sve ipak bilo temeljito proučeno, ispitano, odmjereno, jer inače ne bi nikad došlo do kanonizacije te četvorice mučenika.

5. Tako je Nikola postigao krunu mučenistva i time postao slika svog naroda koji ce kroz buduća stoljeća proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere, gažen i mrcvaren, nabijan na kolac, spaljivan u plamenu vatre vlastitog ognjišta, gušen u svojoj vlastitoj krvi sve dotle dok od njega nije ostao "ostatak ostataka", "plaćuća", "suha kao prut", mala, pritješnjena Hrvatska. Postao je nas uzor na putu života pokazujući nam "usku stazu" ljubavi koja vodi prema Bogu ne zaboravljajući brata čovjeka.

6. On "apostol vjerskog i narodnog jedinstva" (A. Crnica), postao je svojom mučeničkom smrću i močni nebeski zaštitnik svoga naroda čiji je na zemlji bio apostol. Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti sve dok budemo imali snage davati takve ljude koji će stupati njegovim stopama odričući se vlastite udobnosti i koristi da bi učinili sretnima druge. A naše stovanje takvih velikana bit će jamstvo sretnije budućnosti.

7. Šibenski biskup Antun Josip Fosco, postavši biskupom, pokrenuo je god. 1880 postupak da bi Sveta Stolica dopustila štovati Nikolu Tavelića kao blaženika. Ona je to učinila posebnim dekretom god. 1889. za šibensku biskupiju, a g. 1898. za cijeli franjevački red. Dvije godine kasnije štovanje je odobreno i za Svetu zemlju.

8. Za njegovu kanonizaciju zauzimao se bl. Alojzije Stepinac, no u tome ga je omeo Drugi svjetski rat, pa je svecem proglašen tek 21. lipnja 1970. godine. Na tome slavlju bilo je nazočno više od 20.000 Hrvata. Nikola Tavelić tom je prigodom nazvan "pročelnik hrvatskih svetaca".

9. Mnogi hrvatski i strani umjetnici dlijeta, kista i pera ovjekovječili su lik sv. Nikole. Posebno treba istaknuti crkve sagrađene u njegovu čast: Banjevci, Cerovac, Lišani, Perković, Split, Vinjani, Zagreb, Županja i dr. (Hrvatska), i u inozemstvu: Hurlingham (Buenos Aires, Argentina), Montreal, Winnipeg (Kanada), Melbourne i Sydney (Australija).

10. Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva - svetost. Posebno je važno da je bio ispunjen misionarskim idealom, pa je ne štedeći sebe 12 godina bio misionarom u Bosni. Rad s hereticima ("bogumili") pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Ispunjen Kristovim žarom htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o "pejgemberu Isi" (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim.

11. Kao što je i sam Isus rekao: “Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” (Mt 10, 38-39), tako su i fra Nikola i subraća bili spremniji prihvatiti mučeničku smrt za Krista, nego li odreći ga se.

12. Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene.(Murd, 4) Kad je nazočna, oponašaju je, kad je odsutna, priželjkuju je; okrunjena vječno slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage.

13. A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što; izdanci se nečisti duboko ne korijene i nemaju čvrsta temelja. Jer ako se načas i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, iščupa ih sila vihora,i grane što tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za što.

14. Jer djeca rođena iz nezakonita spavanja svjedoče na sudu o zlu roditelja. Prijevremena smrt pravednika A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina. (Mudr. 4. 1-9)

15. Psalam 124 Hodočasnička pjesma. Davidova. Da nije Gospodin za nas bio - neka slobodno rekne Izrael – da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile.

16. Blagoslovljen Gospodin koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Gospodin koji stvori nebo i zemlju.

17. Lk 9, 23-26 A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. 25

18. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?" "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." priredila Ružica Grbavac/ www.hkz-gp.de