Download
1 / 68
700 likes | 938 Vues
PSIHOTRAUMA. UŽAS ZAMRZNUT U SJEĆANJU. Što su to traume? = Traume su teški doživljaji i muke koje ostavljaju traga i na čovjekovoj duši i na tijelu. Psiholog i svećenik, dr . Mijo Nikić kaže da je trauma “užas zamrznut u pamćenju”. On piše:
E N D
PSIHOTRAUMA UŽAS ZAMRZNUT U SJEĆANJU
Što su to traume? = Traume su teški doživljaji i muke koje ostavljaju traga i na čovjekovoj duši i na tijelu.
Psiholog i svećenik, dr. Mijo Nikić kaže da je trauma “užas zamrznut u pamćenju”.
On piše: “Od svoje sjene čovjek ne može pobjeći. Svoju veliku nevolju, svoje doživljene psihotraume svi mi u sebi nosimo. Svi smo mi negdje u dubini svoje osobnosti smrtno ranjeni. Svakodnevni životni događaji to potvrđuju.”
Mi hodamo svijetom s ranama na duši. Postoje traume iz djetinjstva i mladosti. Traume od svakodnevnih svađa, prigovaranja i batinjanja. Traume od razorenih obitelji. Traume od bijede i siromaštva. Traume od pijanstva i nasilja. Traume od bolesti. Užasne traume iz rata.
Mi trebamo biti svjesni da je svaki čovjek kojega susrećemo, od brata do neprijatelja, prepun ožiljaka iz dosadašnjeg života.
Najveća trauma je naša smrtnost. Gotovo svaki čovjek umire u mukama i ostavlja sve iza sebe.
Razgovor o ovome je važan jer tek nakon što postanemo svjesni dubine naših trauma možemo osjetiti istinski mir i radost u svakodnevnom životu.
1. UŽAS ZAMRZNUT UAFEKTIVNOJ MEMORIJI Ova je tema uvijek aktualna budući da ljudi svih vremena svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno povređuju jedni druge i tako im nanose veće ili manje duševne rane odnosno psihičke traume.
Psihotrauma je psihička ozljeda kod koje nema organskih oštećenja strukture mozga ili nekog drugog dijela tijela.
Radi se o visoko stresnim događajima kojima se psihološki obrambeni mehanizmi nisu mogli adekvatno suprotstaviti i brzo ih nadvladati ili zrelo integrirati u cjelinu ličnosti.
U većini slučajeva ti su zastrašujući događaji potisnuti u podsvijest i tamo, slikovito rečeno, “zamrznuti”, odakle kasnije na različite načine ugrožavaju duševno a i tjelesno zdravlje osobe.
2. UZROCI PSIHOTRAUME I NJEZINO OČITOVANJE • Psihotraume nastale u djetinjstvu • Najteže i najdublje psihičke pozljede djeca mogu dobiti od vlastitih roditelja.
Psihotraume koje doživljavaju djeca u svojemu ranom djetinjstvu uzrokovane su hladnim i bezosjećajnim odnosom roditelja prema svojoj djeci.
Otac, a posebno majka koja ne zna ili ne želi pokazati afektivnu ljubav prema svome djetetu, ostavlja na njegovoj psihi bolnu ranu koju će to dijete nositi čitav život.
Afektivna hladnoća koju neki roditelji imaju prema svojoj djeci opasnija je od neke fizičke kazne jer više povređuje psihu i uvjerava to mlado i psihički krhko biće kako ništa ne vrijedi kad ga ne vole oni koji bi ga trebali najviše voljeti.
Drugi oblik nanošenja duševnih rana događa se prestrogim odgojem i rigoroznim kažnjavanjem za svaki prekršaj. • Ima slučajeva kad majka svojom pretjeranom patološkom brigom “guši” dijete i ne da mu da psihički odraste i postane samostalna osoba.
2. Psihotraume uzrokovane od prijatelja i ljubljenih osoba • Osobito bolne duševne rane uzrokuju nam oni u koje imamo posebno povjerenje.
Neprijatelja se dobro čuvamo, pa ako nas katkad teško uvrijede, ne ljutimo se previše jer smo to od njih i očekivali. • Međutim, kad nas povrijede oni za koje smo vjerovali da su nam pravi prijatelji, da nas neće nikada izdati, onda su traume posebno teške i bolne.
U ovu kategoriju psihičkih pozljeda spadaju nevjerstvo muža ili žene, naglo kidanje duboke afektivne veze u razdoblju mladenačke zaljubljenosti kao i teška izigravanja velikog povjerenja koje smo imali prema dragim i bliskim osobama.
3. Psihotraume uzrokovane doživljenom nepravdom i potisnutom mržnjom • Živimo u nesavršenom svijetu, okruženi ograničenim, a ponekad i zlobnim ljudima.
Zato nije ni čudno da ponekad budemo žrtve nepravde, nasilja i nečije želje za manipuliranjem. • Najčešća reakcija nepravedno napadnutih i krivo optuženih jest mržnja prema agresoru i želja za osvetom.
Ona se može ostvariti ili potisnuti. A potisnuta mržnja škodi zdravlju, kako je to već davno uočio Descartes, ona razara i dušu i tijelo, a što je najgore, ona “raščovječuje” čovjeka koji je stvoren da ljubi, a ne da mrzi.
Zatim imamo: • Psihotraume uzrokovane na radnom mjestu • Psihotraume uzrokovane neprihvaćanjem samoga sebe • Psihotraume uzrokovane neizbježnim prirodnim katastrofama • Psihotraume nastale zbog raznih stresnih situacija i životnih frustracija • Psihotraume nastale u ratu (PTSP)
3. OSNOVNE KARAKTERISTIKE I ŠTETNE POSLJEDICE PSIHOTRAUME NA SVIM RAZINAMA OSOBNOSTI Teži psihosomatski događaji često traže svoje razrješenje preko raznih psihosomatskih bolesti. Slikovito rečeno, kad duša jako trpi, onda se tijelo ponudi da joj pomogne i na sebe primi nešto nutarnje napetosti i patnje.
Najčešće psihosomatske bolesti su: Alergije, artritis, astma, bolovi u leđima, prsima, vratu i ramenima, glavobolja (migrene), seksualni poremećaji, srčane tegobe, ulkusne bolesti i sl.
Razne vrste psihotrauma imaju moć zarobiti osobu i na neki način je prisiliti da se zatvori u svoj mali i ograničeni svijet.
Ne znajući pravi razlog svojih problema, osoba može za to okrivljivati i samoga Boga, osjećajući se od njega napuštena i nevoljena.
Kod traumatiziranih osoba ugrožena je nutarnja sloboda, • Takve osobe se previše bave samima sobom, ne znaju izaći iz svog malog ograničenog i ranjenog svijeta • Teško im je povjerovati u istinsku ljubav koju nisu doživjeli u svome životu.
