Prvi zakonski akt koji je obvezivao liječnike da

1. TRAJNA MEDICINSKA IZOBRAZBA U HRVATSKOJProf.dr.sc. Ljiljana Randić, dr.med.Predsjednica Povjerenstva za TMI HRVATSKE LIJEČNIČKE KOMORE

2. Trajna medicinska izobrazba (TMI) je proces cjeloživotnog učenja, nakon završenog dodiplomskog i poslijediplomskog studija. • Glavna svrha TMI je sustavno praćenje najnovijih medicinskih otkrića i tehnologija, uz usvajanje novih teorijskih saznanja i praktičnih vještina.

3. Prvi zakonski akt koji je obvezivao liječnike da unapređuju svoja stručna znanja potpisao je Napoleon još 1803. godine. • Nakon toga u mnogim je europskim zemljama u periodu od 1878. do 1896. započeo proces organizirane edukacije liječnika. • Prije Drugog svjetskog rata mogućnost trajne medicinske edukacije postojala je praktički u svim europskim zemljama, ali ni kontrola niti evaluacija takve edukacije nije postojala, kao ni suradnja među pojedinim državama. • .

4. Tek osnutkom Europske zajednice (EZ) započelo je ujednačavanje svih triju oblika medicinske izobrazbe, dodiplomske, poslijediplomske i trajne medicinske edukacije, a sve sa ciljem da se olakša sve prisutnija želja i potreba liječnika da se izobražavaju i rade u različitim zemljama EU, pa i šire. • Posebno se naglašava neophodnost da se sva tri oblika medicinske edukacije sagledaju kao neprekinuti niz medicinske izobrazbe. • Unatoč nastojanjima da se ujednači cjelokupna medicinska izobrazba u Europi i u svijetu, priličan napredak je za sada postignut samo u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi.

5. Nema nikakve sumnje da je TMI neophodna za pružanje dobre i suvremene zdravstvene skrbi. • Stoga gotovo u svim Europskim državama postoji sustav TMI, a u mnogima od njih je i zakonski reguliran. • Glavna razlika između pojedinih zemalja je u prihvaćanju TMI kao dobrovoljne ili kao obvezatne aktivnosti.

6. Neovisno o tome da li je TMI dobrovoljna ili obavezna, svaki liječnik mora prihvatiti osobnu odgovornost za trajno održavanje svoje profesionalne osposobljenosti, što se može postići samo aktivnim sudjelovanjem u različitim oblicima TMI.

7. Većina liječnika u Hrvatskoj oduvijek je pratila suvremena medicinska dostignuća i primijenjvala ih u svojoj praksi, ali je sve to ovisilo isključivo o njihovoj dobroj volji. • Godine 1993. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti u čl. 114 određena je obveza TMI za sve zdravstvene radnike, kao i proces izdavanja i obnavljanja dozvola za samostalan rad - licenciranje i relicenciranje. • Istim je Zakonom u čl.164 utvrđena obveza osnivanja zdravstvenih komora, pa je tako 1995. ponovno osnovana Hrvatska liječnička komora (HLK) u čiju nadležnost, između ostalog, spada i vrednovanje TMI (čl. 114), te licenciranje liječnika s relicenciranjem svakih 6 godina.

8. Zakonom je također određeno da svi liječnici u Hrvatskoj, koji rade u izravnoj zdravstvenoj zaštiti stanovništva, moraju bitii članovi HLK koja im izdaje licencu – dozvolu za samostalan rad. • Liječnici se također obvezuju na sudjelovanje u TMI kako bi bili u tijeku suvremenih znanja i vještina potrebnih za bolje postavljanje dijagnoze i liječenje svojih pacijenata. • Istovremeno, sudjelovanjem u TMI, sakupljaju odgovarajući broj bodova potrebnih za obnavljanje licence.

9. HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA dobila je tako zakonske ovlasti da bude centralna nacionalna institucija za evaluaciju TMI, izdavanje i obnavljanje odobrenja za samostalan rad liječnika u Republici Hrvatskoj.

10. Tijekom 1996. svih 11.024 tadašnjih liječnika u RH, koji su imali položen državni ispit i već su bili uključeni u obavljanje različitih oblika zdravstvene zaštite, dobili su svoju prvu dozvolu za samostalan rad. • Svi ti liječnici, ukoliko su i dalje htjeli obavljati liječnički posao, bili su dužni tijekom 2002. obnoviti svoje licence. • Jedini uvjet za relicenciranje bilo je aktivno sudjelovanje u TMI, što se moralo dokazati s najmanje 120 sakupljenih bodova iz različitih oblika TMI (20 godišnje). • Oni koji to nisu uspjeli morali su pristupiti ispitu .

11. Na prvim licencama izdanim 1996. nije bila naznačena ni specijalnost niti uža specijalnost; bile su to jedinstvene dozvole za samostalan rad liječnika. Tek od prvog relicenciranja 2002. godine licence su se počele izdavati za određenu specijalnost odnosno užu specijalnost.

12. Vrsta, način i vrednovanje TMI regulirani su Pravilnikom HLK o sadržaju, rokovima i postupku TMI i provjeri stručnosti liječnika. Pravilnik se od 1995. do danas u nekoliko navrata mijenjao i nadopunjavao novim sadržajima. Prema najnovijoj verziji Pravilnika vrednuju se aktivno i pasivno sudjelovanje na: • međunarodnom kongresu • domaćem kongresu • tečaju TMI 1. kategorije • ostalim tečajevima • simpoziju u Hrvatskoj sa ili bez međunarodnog učešća • simpoziju u inozemstvu • stručnim sastancima itd.

13. Osim toga bodovi TMI mogu su dobiti i za: • položen specijalistički i/ili subspecijalistički ispit kao i završen poslijediplomski stručni studij • stjecanje znanstvenog stupnja Mr.sc. • stjecanje znanstvenog stupnja Dr.sc. • stjecanje naziva “primarijus” • objavljivanje radova u znanstvenim i stručnim medicinskim časopisima • objavljivanje knjige ili poglavlja u knjizi • uredništvo knjige. • rješavanje testova u pisanom ili elektroničkom obliku itd.

14. magisterij znanosti30 bodova doktorat znanosti 60 bodova završeni stručni poslijediplomski studij 20 bodova specijalistički ispit 60 bodova subspecijalistički ispit 30 bodova  primarijat30bodova

15. .PUBLIKACIJE

16. Od ukupno 120 bodova potrebnih za relicenciranje, najviše 50% smije biti iz istog oblika TMI. • Isto tako najmanje 50% bodova mora biti iz specijalnosti za koju je izdana licenca čije se obnavljanje traži, a preostalih 50% može biti iz ostalih medicinskih grana.

17. Ovi uvjeti za obnavljanje licence i nisu previše zahtjevni jer je prihvaćena optimistična pretpostavka prema kojoj će svi oni koji sudjeluju u aktivnostima TMI iz toga nešto i naučiti, a naučeno i primijeniti u praksi. • Bodovi se, naime, najčešće dodijeljuju samo na temelju prisustva nekima od oblika TMI.

18. Unatoč tome, mnogi su liječnici s negodovanjem i ljutnjom dočekali promjenu dobrovoljnog u obavezni način TMI, uz odgovarajuće sakupljanje propisanih bodova kao dokaza izvršenja obveze. • Tu su ljutnju, posve neopravdano, usmjerili prema HLK kojoj je samo jedna od Zakonom predviđenih ovlasti postalo licenciranje liječnika, a sukladno tome i nadzor i vrednovanje TMI kao najvažnijeg uvjeta za relicenciranje.

19. Jedina predvidiva alternativa ovakvom načinu stjecanja uvjeta za relicenciranje bilo bi, a u nekim zemljama svijeta već i jeste, da liječnicima za obnavljanje licence nije dovoljno samo dokazivanje sudjelovanja u TMI, već oni moraju i demonstrirati da su njihovo trenutačno znanje i vještine u skladu sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti i struke.

20. Nakon prvog masovnog relicenciranja koje je uslijedilo 2002. godine, strasti su se polako počele smirivati jer su svi oni koji su sakupili traženi broj bodova postali svijesni činjenice da to i nije posebno teška obveza, a onima koji tu obvezu nisu ozbiljno shvatili nije preostalo ništa drugo nego da pristupe ispitu. • Uvjerena sam da se upravo njima više nikada ne će dogoditi da ne sakupe dovoljan broj bodova za relicenciranje!

21. Ako, u budućnosti, HLK bude htjela i/ili morala prihvatiti ovakve, mnogo strože uvjete za relicenciranje, što ja osobno mislim da će se, prije ili kasnije, i dogoditi, naši će članovi postati još ogorčeniji na nove propise.