PRAVNI POSLOVI

1. PRAVNI POSLOVI

2. UVOD O PRAVNIM POSLOVIMA • pravne činjenice- činjenice uz koje je vezan neki pravni učinak • prirodni događaj (PRAVNI DOGAĐAJ) • Porod, smrt, protek vremena • ljudska djelanja (PRAVNA DJELANJA) • pravni poslovi- izjave volje upravljene na proizvođenje nekog pravnog učinka • protupravna djelanja ili delikti- djelanja koja se protive pravnim normama

3. Stjecanje prava: • IZVEDENO ili DERIVATIVNO • translativno- prenošenje prava s jednog subjekta na drugog u punom dosadašnjem sadržaju • Singularna i univerzalna sukcesija • konstitutivno- subjekt ne prenosi čitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stečnika novo pravo (služnost puta) • ORIGINARNO ili NEPOSREDNO • Stjecanje prava bez obzira na prethodnika (uzukapija)

4. PRAVNI POSLOVI • očitovanje privatne volje s kojom pravni poredak spaja određene pravne učinke koje stranke baš namjeravaju postići • Pravni poslovi dijele se na: • JEDNOSTRANI (negotia unilateralia) • Očitovanje volje samo jedne stranke (okupacija, oporuka, manumisija…) • DVOSTRANI (negotia bilateralia) • Očitovanje volje dviju stranaka (ugovori)

5. Obvezni ugovori • jednostrani – samo je jedna stranka obvezna (stipulacija, zajam…) • dvostrani - obvezne obje stranke • contractus bilaterales aequales (sinalagmatični ili potpuno dvostrani ugovori) • contractus bilaterales inaequales

6. negotia inter vivos i negotia mortis causa • naplatni (negotia onerosa) i besplatni (negotia lucrativa) • kauzalni i apstraktni • formalni i neformalni

7. O OBLICIMA PRAVNIH POSLOVA • najstariji oblici su strogo formalistički: • Gesta per aes et libram • In iure cessio • Stipulatio • s vremenom nestaju ili se ublažava njihov formalizam

8. OČITOVNJE VOLJE I TUMAČENJE PRAVNIH POSLOVA • Očitovanje volje može biti izričito (usmeno, pismeno ili znacima) i mučko ili prećutno • Prećutno i neizravno očitovanje nazivamo danas konkludentnim činima • Šutnja je također konkludentni čin • Glosatorsko pravilo: “Qui tacet consentire videtur”

9. nesklad između volje i očitovanja: • teorija volje – u pandektnom pravu, štiti onoga koji daje očitovanje • teorija očitovanja – mjerodavno je očitovanje • teorija povjerenja – načelno polaže težište na volju, ali štiti i povjerenje u valjanost očitovanja

10. u početku riječi i geste tumače se doslovno i strogo • “Cum nexum faciet mancipiumque, uti lingua nuncupassit, ita ius esto” • s vremenom se javlja slobodnije tumačenje • ako je očitovanje bilo nedvojbeno, nije se dopuštalo istraživanje volje: “cum in verbis nulla ambiguitas est, non debet admittis voluntatis quaestio”

11. u Justinijanovom pravu daje se prednost unutarnjoj volji i namjeri stranke • “In conventionibus contrahentium voluntatem potius quam verba spectari placuit”

12. SADRŽAJ PRAVNOG POSLA • Essentialia negotii – bitni sastojci pravnog posla bez kojih on nije valjan • Naturalia negotii – prirodni sastojci pravnog posla koje stranke mogu izmijeniti • Accidentalia negotii – slučajni sastojci pravnog posla • među uzgrenim uglavcima su i uvjet (conditio), rok (dies) i nalog (modus)

13. UVJET (CONDICIO) • Uzgredna odredba kojom stranke učinak pravnog posla čine neizvjesnim od neke buduće okolnosti • Razlikuju se sljedeće vrste: • Suspenzivni (odgodni) i rezolutivni (raskidni) uvjeti • Suspenzivni uvjeti – odgađa se učinak pravnog posla dok se uvjet ne ispuni

14. Rezolutivni uvjeti – pravni posao nastaje odmah, a ispuni li se uvjet, njegov učinak prestaje • Afirmativni i negativni uvjeti • Potestativni, kazualni i mikstni • Uvjetovana okolnost mora biti buduća i neizvjesna tako da postoje i nepravi uvjeti: • Nužni uvjeti • Nepravi uvjeti • Nemogući uvjeti • Nemoralni (contra bonus mores) i nedopušteni (contra legem) uvjeti • Condicio iuris

15. Kod učinka uvjeta treba razlikovati vrijeme prije ispunjenja (condicio pendet), te ispunjenje uvjeta (condicio existit) i izjalovljenje uvjeta (condicio deficit)

16. ROK (DIES) • Uzgredna odredba pravnog posla kojom je učinak pravnog posla vremenom ograničen • Početni rok (dies a quo) i završni rok (dies ad quem) • Svaki je rok certus an, a uvjet incertus an

17. Hipoteze neizvjesnosti klasificirane su u 4 skupine • Dies certus an, certus quando – prosti rok • Dies certus an, incertus quando – prosti rok • Dies incertus an, incertus quando – uvjet • Dies incertus an, certus quando – uvjet • Uvjeti i rokovi se nisu mogli dodati uz actus legitimi, a rokovi ni uz postavljanje nasljednika

18. NALOG ILI NAMET (MODUS) • Uzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stečeniku nameće neka dužnost • Mogu biti dodani besplatnim poslovima inter vivos i poslovima mortis causa • Npr. Primaocu nasljedstva može se naložiti da nešto učini ili da dio primljenog da trećemu ili u određene svrhe

19. Modus se razlikuje od uvjeta zato što učinak posla nastupa odmah, a za primaoca nastaje dužnost da izvrši nalog • Uvjet odgađa, ali ne sili; nalog sili, ali ne odgađa • U početku su postajala samo indirektna sredstva prisile (globa), a tek u kasnije doba interesiranim osobama daje se actio praescriptis verbis, a ako je izvršenje nemoguće, može se tražiti povratak kondikcijom causa data causa non secuta

20. Nevaljalost pravnih poslova Za valjanost pravnog posla potrebno je: a) Sposobnost osoba (osobito djelatna) b)Volja i njeno očitovanje c) Mogućnost i dopustivost sadržaja d) Propisana forma

21. 1) Ništavost pravnog posla -smatra se da pravni posao ne postoji te da nikad nije ni postojao -ništavi posao (negotium nullum)ne proizvodi nikakve učinke -na ništavost se mogu pozivati i stranke koje su sklopile posao, ali i svaki treći -sud mora po službenoj dužnosti ukazati na ništavost čim ju opazi -razlog ništavosti je neka bitna činjenica (npr. oporuka koju napravi luđak)

22. Ništavost može biti: a) Djelomična/potpuna – kod pravnog posla koji je djelomično ništav, ostali dio posla koji nema pretpostavke za ništavost će biti valjan -”Utile per inutile non vitiatur” b) Početna/naknadna – pravni posao koji je bio valjan u trenutku sklapanja, postaje naknadno ništav ako nije mogao pravne učinke ostvariti odmah, a razlog ništavosti nastupi prije učinka posla

23. 2.)Pobojnost(oborivost) -manji stupanj nevaljalosti od ništavog pravnog posla -pobojni pravni posao proizvodi sve pravne učinke dokle god ga neka osoba ne pobije, npr. tužbom (po pravilu ex tunc) -poništenje posla mogu tražiti samo stranke koje su taj posao i sklopile te od trećih samo one koje su takvim poslom pogođene -sud ne može zahtjevati ništavost po službenoj dužnosti -razlog pobojnosti je neka manje bitna činjenica (npr. ako oporučitelj u oporuci izostavi bliže rođake, oni mogu podići tužbu protiv imenovanih nasljednika)

24. 3. Relativna ništavost -treća vrsta nevaljalosti na koju se može pozivati samo interesirana stranka koja je sudionik pravnog posla -ukoliko se dokaže nevaljanost, smatrat će se da pravni posao nije imao nikakvih učinaka već od početka

25. Pojam pobojnosti razvio se iz opreke između civilnog i pretorskog prava -pretorska sredstva za poništenje pravnog posla: a) uskrata tužbe ( denegatio actionis ) b) prigovor protiv nečije tužbe ( exceptio ) c) povrat u prijašnje stanje ( restitutio in integrum )

26. Konvalidacija i konverzija • 1. Konvalidacija - Quod initio vitiosum est, non potest tractu tempore convalascere (što je od početka nevaljano,ne može tokom vremena postati valjano) =Regula Catoniana -osnaženje nevaljalog pravnog posla, tj. situacija kada nevaljan pravni posao postaje naknadno valjan

27. -kod ništavih pravnih poslova uglavnom nije moguća konvalidacija, no postoje iznimke: ; ukoliko naknadno otpadne razlog ništavosti ; ukoliko interesirane strane posao neknadno priznaju ili odobre (ratihabitio) =konvalidacija putem priznanja i odobrenja uglavnom dolazi do izražaja kod pobojnosti i relativne ništavosti gdje interesirana stranka koja je ovlaštena posao pobijati, naknadno posao odobri ili se odrekne pobijanja ili se ne posluži svojim pravom unutar propisanog roka

28. 1. Konverzija -pretvaranje ništavog u valjani pravni posao gdje je pravni posao ništav, ali udovoljava pretpostavkama valjanosti nekog drugog pravnog posla s istim učincima -tada je pretor mogao prvotni pravni posao učiniti valjanim s time da se taj posao prosuđuje kao taj drugi posao

29. Razlozi nevaljalosti pravnih poslova • Pravni posao će biti ništav: 1.) ako stranke nemaju pravne ili djelatne sposobnosti 2.) ako se ne poštuje određeni oblik i forma pri sklapanju posla 3.) ako se pravni posao odnosi na nemoguću činidbu (fizički ili pravno nemoguću) 4.) ako se pravni posao protivi moralu 5.) ako je pravni posao zabranjen, ali takav posao nije uvijek bio ništav,nego je zavisio od sankcije

30. ; Prema razlici sankcija rimski pravnici su razlikovali: -leges perfectae -leges minus quam perfectae -leges imperfectae 6.) ukoliko su prisutne mane volje ; problem mana volja javlja se potkraj republike ; mane volje postoje ukoliko: A) postoji nesklad između volje i očitovanja B) ne postoji nesklad između volje i očitovanja, ali je volja stvorena na pogrešan način

31. A) Nesklad volje i očitovanja • 1.) Svjestan nesklad – stranka namjerno očituje nešto što uistinu neće ; pravni posao je ništav a) kod očitovanja učinjenih u šali,u svrhu školskog primjera ili na pozornici b) kod mentalne rezervacije (reservatio mentalis) c) kod simulacije ; apsolutna i relativna

32. 2.) Nesvjestan nesklad – očitovanje neke osobese ne slaže s njezinom voljom, a ona toga nije svjesna ; kažemo da je ta osoba u poslovnoj bludnji ; ne vrijedi ono što je osoba htjela, a nije to očitovala a ne vrijedi ni ono što je očitovala,a nije htjela (Aliud voluit, aliud dixit – drugo je htio, drugo je govorio) ; pravni posao se smatra ništavim

33. Pravni posao neće biti nevaljan radi svake bludnje, nego radi samo one koja je: ispričiva, bitna i neskrivljena a) Ispričiva bludnja -razlikujemo: bludnju o pravnim propisima (error iuris) te bludnju u činjenicama (error facti) -Regula est, iuris quidem ignorantiam cuique nocere, facti vero ignorantiam non nocere – Bludnja o pravu je neispričiva, a ispričiva može biti samo bludnja o činjenicama

34. b) Bitna bludnja -error essentialis -bludnja o činjenicama, kako bi utjecala na valjanost pravnog posla, mora biti u vezi s bitnim okolnostima pravnog posla -bitna bludnja može biti: b1) Error in negotio – bludnja o vrsti pravnog posla b2) Error in corpore – bludnja o predmetu pravnog posla b3) Error in persona – bludnja koja se tiče osobe na koju se pravni posao odnosi b4) Error in substantia – bludnja u vezi materije iz koje je neka stvar sastavljena

35. c) Nesakrivljena bludnja -error probabilis - bitna bludnja utjecat će na valjanost pravnog posla samo ako je nesakrivljena, odnosno ako do bludnje nije došlo zbog nemarnosti stranke -bludnja je bila neispričiva ako se mogla izbjeći uz običnu pozornost

36. B) Bludnja u motivu, prijevara (dolus) i sila(vis ac metus) -ovdje nije prisutan nesklad volje i očitovanja, tj. volja se slaže s očitovanjem, ali je ona stvorena na pogrešan način zbog nekih utjecaja izvana -ovdje ubrajamo: bludnje u motivu, dolus (prijevara) i sila (vis ac metus)

37. 1.) Bludnja u motivu -ovdje imamo očitovanje vlastite volje na temelju krivih predodžbi (npr. netko kupuje knjigu smatrajući da će u njoj biti neki podaci kojih ustvari nema) -motivi nemaju utjecaj na valjanost pravnih poslova pa stoga ne može u načelu ni bludnja u motivu biti razlog za nevaljanost pravnih poslova

38. 2.) Dolus (dolus malus) -namjerno zavođenje u bludnju s ciljem da se izvuče protupravna korist na štetu zavedenog -po civilnom pravu su takvi poslovi bili valjani, no potkraj republike pretorsko pravo daje prevarenom: a) actio doli (actio famosa) b) exceptio doli c) restitutio in integrum

39. 3.) Sila -može biti: ; fizička sila (vis absoluta) ; psihička sila (vis compulsiva) -i ovdje je pretorsko pravo pružilo zaštitna sredstva u obliku: a) actio/exceptio quod metus causa b) restitutio in integrum

40. Zastupanje kod pravnih poslova -u rimskom pravu pravni poslovi se nisu morali sklapati isključivo osobno, već i putem trećih osoba ukoliko je to bilo zakonom dozvoljeno -treći koji sudjeluje kod sklapanja poslova može biti 1.) Glasnik 2.) Zastupnik

41. 1.) Glasnik (nuntius)– nema vlastite poslovne volje , nego samo prenosi očitovanu volju -ne mora imati djelatnu sposobnost 2.) Zastupnik– ima vlastitu poslovnu volju s kojom poduzima pravni posao za drugoga a) Neposredno zastupstvo – vrsta zastupstva u kojem zastupnik sklapa pravni posao u ime i za račun zastupanoga

42. b) Posredno zastupstvo – zastupstvo u kojem zastupnik sklapa pravni posao za račun zastupnika, ali u vlastito ime -rimsko civilno pravo nije dopuštalo neposredno zastupanje, a pravni poslovi su imali učinke samo ako su sklopljeni od samih stranaka -kasnije se prešlo na posredno zastupanje kako bi gospodarski učinci nastali kod treće osobe -nadalje, zajedno sa socijalno-ekonomskim promjenama pojavila se potreba za bržim sredstvima zastupanja te su se djelovanjem pretora postizavali učinci slični današnjem neposrednom zastupanju

43. Zastupstvo je moglo biti : a) Nužno (zakonsko) – magistrat daje nekome ovlast , ali i dužnosti da zastupa druge osobe (tutorstvo,skrbništvo) b) Dobrovoljno – ovdje su zastupnikove ovlasti utemeljene na prihvaćenom nalogu(mandatum) da će izvršiti neki posao za račun nalogodavca ili na poslovodstvu bez naloga(negotiorum gestio) gdje neka osoba obavlja poslove u korist drugog bez primljenog naloga

44. Vrijeme i njegovo računanje u pravu -vrijeme je u pravu bitan faktor koji se odnosi na stjecanje i gubitak prava (npr. dosjelost,zastara) -u Rimu je za računanje vremena uveden kalendar Gaja Julija Cezara ; umjesto kalendarskog računanja vremena, u pravu se uglavnom koristilo s tzv. pomičnim rokovima -kod računanja rokova, dan se načelno shvaćao kao cjelina ; takvo računanje se u pandektnoj nauci zove computatio civilis

45. Computatio naturalis (a momento ad momentum) – računanje vremena od onog trenutka kada se neka činjenica dogodila ; nije bilo usvojeno u rimskom pravu -zatim, razlikujemo tempus continuum i tempus utile Tempus continuum – rok se računa od početka do kraja i to neprekidno Tempus utile – računanje vremena(u pretorskom pravu) gdje su se računali samo dani u kojima je stranka bila sposobna izvršiti određenu radnju

46. ;ovdje ubrajamo: Tempus utile ratione initii – predviđeni rok počinje teći dok postoji nemogućnost izvršenja radnje (npr. odsutnost stranke), a kad zapreka otpadne i rok nastavi teći, tada dalje teće kao tempus continuum bez obzira na daljnje zapreke Tempus utile ratione cursus – ovdje se računaju svo vrijeme dokle rok teče samo oni dani u kojima je stranka bila sposobna izvršavati svoje pravo (npr. pretorski rok od jedne godine za traženje posjeda ostavine)