Dio . III Preventivne mjere Evropske Unije ( Praktična prmjena EU standarda )

1. Supporting NGOs in the fight against corruption Dio. IIIPreventivne mjere Evropske Unije (Praktična prmjena EU standarda) Jahorina, 28. i 29. 11. 2011. Holger-Michael Arndt

3. Sadržaj • Podizanje svijesti • Pravilnik o zabrani prihvatanja pogodnosti • Disciplinarni i tehnički nadzor • Organizacija • Mehanizmi kontrole • Početak zapošljavanja • Inicijalna obuka, daljnja obuka i neprestana obuka • Sporedni propisi • Princip dvostruke kontrole • Rotacija osoblja i projekta

4. 1. Podizanje svijesti U mnogim aspektima, kod suzbijanja korupcije je također pitanje kako će to prihvatiti zaposlenici. Kada seaktivno borite protiv korupcije,kada su mijere transparentne i zaposlenici su uključeni u projekat,preventivne mjere mogu biti veoma uspiješne. Osim toga,ako ljudi lično nisu u stanju prepoznati prijetnju koja je značajna za njih,oni će biti spremni surađivati i prihvatiti potrebne mjere

5. 1.1. Mjere Suzbijanje korupcije mora početi tamo gdje postoji izravna potencijalna prijetnja uticaja na izvršitelja.Ciljana prevencija zahtijeva prije svega da su zaposlenici dovoljno informisani i upućeni. Potrebno je znati kako mjere podizanja svijesti priopćiti na vrijeme. Zaposlenici bi trebali imati sposobnost prepoznavanja korupcije, i biti dobri u situacima kada trebaju zaštiti sebe i cijelu upravu. Osim toga svačija svijest o zločinima mora biti povećana.

6. 1.1. Mjere To se može postići na različite načine: • Sastanci zaposlenika i osobljana temu: • Obuke(seminari) • Osposobljavanjerukovoditelja(izosjetljivih područja) • Pravila ponašanja(idealno bi bilo da ih zaposlenici sami napišu) • Stalno informisanje o datoj temi(internet,intranet) • Letci i slično • Informativni događaji.

7. 1.1. Mjere Osim toga,sljedeći elementi mogu biti uzeti u obzir, posebno u svrhe podizanja svijesti: • Učešće svih zaposlenika • Mjere tokom zaposlenja ili unaprijeđenja • Mjere koje se odnose na obuku  • Nuđenje kvalifikacija ili certifikata • Ciljane informacije, npr.na temu "prihvaćanje darova”

8. 1.2. Učešće svih zaposlenika Svi administrativni zaposlenici moraju učestvovati u naporima. Aktivno učešće je neophodno jer je to jedini način da se postigne uspiješno podizanje svijesti. Učešće se treba sprovesti na kompetentan način: • Kroz osiguravanje različitih i neprestanihinformacija, što uključuje i razmjenu iskustava (posebno ona podjeljena po područjima) • Poziv na vlastitu inicijativu i učešće • Implementacija sheme prijedloga za prevenciju korupcije • Sistemi za prenos informacija/ sumnji na anoniman način

9. 1.2. Učešće svih zaposlenika To se lako može postići pomoću formulara na Intranetu.Strah odposljedica prenošenja informacija / sumnja da nisu bili anonimni može imati trajan efekat odvraćanja. Osobe koje pružaju informacije, znači, moraju biti ohrabrene, a ne diskriminirane. Do danas, zloupotreba takvih sistema je gotovo nepoznata Posebno, ako je uposlenicima dozvoljeno da oblikuju i učestvuju u procesu, oni će prihvatiti dogovorene mjere. Takvo učešće može primiti sljedeće oblike: • Lični razgovori • Anketiranje zaposlenika • Radionice • Radni/upravljački timovi • Kontakt osobe, ovlaštene osobe na licu mjesta (antikorupcijski službenici)

10. 1.3. Etički kodovi Princip Etičkih standarda treba biti uvršten u ciljane napore za prevenciju korupcije. Ipak je, nakon svega, cilj implementirati takvu vrstu administracije koja građane doživljava kao kiljente i koja shvaća da njima pripada odgovarajuća i iskrena javna administracija.

11. 1.3. Etički kodovi Antikorupcijski projekti koji simultano žele promovisati principe integriteta, ne smiju ispustiti iz vida sljedeća pravila etičkog ponašanja: • Zaposlenici svoje poslove obavljaju prema željama svojih poslodavaca. • Oni korektno djeluju. • Službene i privatne afere su striktno razdvojene. • Javni službenici se moraju pridržavati pravila (to posebno uključuje pravila o primanju poklona i nagrada). • Prihvatanje pogodnosti i mita neće biti tolerisano (ovo se odnosi i na kolege). • Zaposlenici na upravnim pozicijama pružaju primjer ostalima. • Orjentisanost prema klijentima i provedbama zadataka se međusobno nadopunjuju. • Nadgledanje nije u suprotnosti sa povjerenjem. • Kršenje etičkih principa šteti ne samo pojedincu, već cjelokupnoj administraciji.

12. 1.4. Antikorupcijski kodovi Jednom kada se u glavama zaposlenika i ureda probudi svijest o opasnostima korupcije, sljedeći preporučeni korak je razvoj etičkog upravljanja, što znači da će se organizacija voditi na temelju socijalne odgovornosti prema kojoj se dobrovoljno obavezala kao i vrijednostima kao što su ispravnost (integritet), poštenje, iskrenost, povjerenje i transparentnost.

13. 1.4. Antikorupcijski kodovi 1. Kako želimo biti viđeni (auto-portret)? Primjer: smatramo da smo uslužno-orjentisan općinski autoritet, lokalni javni servis preduzeća, Službena uslužna kompanija, operativna organizacija, kulturološka administracija, građevinski odjel... 2. Ko su naši partneri? Primjer : Ljudi u ovom gradu, populacija grada Beča, naši domaći i strani rezidenti, pacijenti koji su man povjereni, djeca i omladina našeg grada, trgovina i industrija, ... 3. Šta nas pokreće (pozitivni ciljevi)? Primjer : Zadovoljni klijenti su naš najbitniji ciljveći uspijeh, naša motivacija, ... Daljnji ciljevi dati administrativnom uredu (socijalna sigurnost, zdravlje, čist okoliš, dovoljan broj obdaništa, integracija, ... 4. Kako ih želimo postići? Primjerno ponašanje u svakoj datoj situaciji je naš najvažniji cilj. To uključuje legalan, korektan i fer pristup. Transparentne i kvalitetne procedure, koje uključuju neophodne kontrole, osiguravaju visok nivo performansi. 5. Od čega se trebamo udaljiti (negativno)? Nekorumpiranost i nepristrasnost su prirodne legalne, moralne i etičke ključne vrijednosti za nas.; isto se odnosi i na toleranciju i neodobravanje bilo koje vrste diskriminacije. Mi stogo razdvajamo službene i privatne poslove. Ne prihvatamo privatne pozive niti “male poklone”.

14. 2. Pravila o zabrani prihvatanja dobara Javnim službenicima je generalno zabranjeno prihvatanje bilo kakvih dobara ili pogodnosti. Ova zabrana je dio zakona o javnim uslugama, i kaznenopravnim odredbama. Javna administracija podliježe zahtjevima objektivnosti i neutralnosti. Da bi se ti zahtjevi ispunili, javni službenici moraju svoje zadatke obavljati nepristrano, nesebično i na pravi način. Okolnosti koje se sukobljavaju sa predhodno navedenim zahtjevom ,kao npr. Nezakonit uticaj na treće stranke, moraju biti otklonjene.

15. 2. Pravila o zabrani prihvatanja dobara Preporučljivo je da se sljedeći problemi u ovom polju regulišu: • Mali pojedinačni pokloni sitne vrijednosti • Isplate u novcu • Isplate u drugim oblicima (npr. vaučeri, ulaznice, plaćanje hotela ili drugih zabavnih troškova, popusti) • Materijalna dobra ( knjige, CD-ovi itd.) • Druge pogodnosti • Odgovarajuća osvježenja tokom sastanaka, odgovarajuće jelo i piće tokom obavljanja funkcije predstavnika. Prihvatanje gotovine i alkohola definitivno treba biti zabranjeno; to se treba primjeniti i na veoma male iznose i količine.

16. 2. Pravila o zabrani prihvatanja dobara “Pravila o napojnicama” trebaju biti uvrštena u područjima gdje su napojnice socijalna kultura i gdje se teško izbegavaju.

17. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor Dok tehnički nadzor supervizora samo provjerava legitimno i odgovarajuće izvođenje zadataka podređenih zaposlenika, disciplinarna supervizija se također primjenjuje i na osobe (efikasnost, pojava, ponašanje). Da bi se odgovorilo na pitanje da li disciplinarni i/ili tehnički nadzor treba biti unaprijeđen ili pojačan u određenoj administraciji ili njenom dijelu radi prevencije korupcije, neophodno je uraditi analizu slabih tačaka, kada se temi pristupa po prvi put .

18. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor Sljedeća pitanja mogu biti od pomoći: • Da li je jasno utvrđeno ko će obavljati poslove supervizije, šta ta obaveza pokriva i koji se ciljevi s time trebaju postići? • Da li su propisi poznati zaposlenicima koji su predmet supervizije, i da li je prikazana prava slika nadređenog? • Da li nadređeni posjeduju dovoljno znanja o pitanjima korupcije i o disciplinarnom i tehničkom nadzoru? Da li im je potrebna dodatna obuka? • Da li je oprema upotrebljiva za svrhe supervizije (informacione tehnologije itd.) dovoljno primjenjiva?

19. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor Da bi bili sposobni da usmjeravaju zaposlenike i da im pruže generalnu zaštitu, nadređeni moraju imati posebno znanje o: • Manifestacijama korupcije; • Krivičnopravnim odredbama o korupciji; • O pratećim prekršajima krivičnopravnim odredbama o pratećim prekršajima; • O prijetnjama i slabostima • Posljedicama koruptivnih dijela ( koja rezultiraju iz civilne službe, rada, i krivičnog i zakona o odgovornosti; • Praktične opcije za djelovanja u situacijama koje su osjetljive na korupciju, kao i nuđenje pomoći i podrške dostupne uposlenicima; • Opće protumjere.

20. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor Sposobna supervizija zahtjeva izobilno znanje u sljedećim poljima: • Indikatori korupcije i mogućnost posebnog uvida u njih; • “Vrata za korupciju” (sporedni poslovi, sponzorstvo, itd.); • Neophodna djelovanja nakon utvrđivanja nepravilnosti. Sljedeće mjere podržavaju kompetentan disciplinarni i tehnički nadzor, i među ostalim i prevenciju od korupcije: • Nadzor performansi; • Kontrola ponašanja; • Kontrola vremena i prisustva; • Kontrola upotrebe resursa, kontrola rasta primanja, unakrsna poređenja.

21. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor U slučaju marginalnog ponašanja, nadređeni mora inicirati razgovor sa uposlenikom. Ti razgovori mogu biti bazirani na sljedećim idejama: • Razlog za razgovor, vlastita opažanja; • Naglašavanje činjenice da opažanja mogu potaknuti sumnju; • Informacije o mogućim posljedicama; • Uposlenik ima priliku da izrazi svoj stav; • Opis očekivanog ponašanja u budućnosti; • Posljedice u slučaju nepridržavanja dogovora; • Naglašavanje činjenice da će kontrola biti pojačana; • Najava sljedećeg razgovora.

22. 3. Disciplinarni i tehnički nadzor Sljedeći principi trebaju biti posmatrani tokom razgovora sa uposlenikom: • Pažljivo i svjesno korištenje kriticizma; • Uvažavanje neverbalne komunikacije; • Odgovarajući broj pitanja; • Konkretni odgovori uposleniku; • Detaljno pojašnjavanje vlastitih stavova; • Ograničavanje argumenata; • Objektivna i odgovarajuća reakcija na uposlenikov kriticizam; • Uspostavljanje konstruktivnog dogovora na kraju razgovora.

23. 4. Organizacija U neadekvatnoj ili zbunjujućoj organizaciji pogled na srž je nejasna.Nesigurnosti, neželjena diskreciona ovlaštenja, nepredvidivi rizici i ponovljene greške se mogu pojaviti. Dobro struktuirana organizacija pruža orjentaciju, sigurnost i podršku, i uposlenicima i nadređenim. Posebno pojednostavljivanje procedura, ubrzavanje procesa, smanjenje raznolikosti pravila i poboljšanje kvalitete i transparentnosti doprinose motivaciji i povećanju zadovoljstva uposlenika.

24. 5. Mehanizmi kontrole Dobra organizacija može samo biti uspješna ako stvarno prati predutvrđene i samo-odabrane etičke norme. Sistemi kontrole nisu dovoljni sami po sebi, već imaju zaštitnu funkciju. Štite nas od grešaka i pomažu nam da učimo na njima. Također su bitan stub na putu prevencije korupcije.

25. 5. Mehanizmi kontrole Već pomenuto ubrzavanje procesa nipošto ne treba rezultirati narušavanjem sistema kontrole. Procesi koji usporavaju korake kontrole trebaju piti zamjenjeni efektivnijim instrumentima. Stvarno trajanje procesa zastoja u razvoju treba biti posmatrano i , ako je to potrebno, ciljane mjere moraju biti preduzete. Ubrzavanje procesa mora definisati i provjeravati proizvode kroz sredstva standardizovanih vremenskih ciljeva.

26. 6. Početak zapošljavanja Na početku zapošljavanja, možete ponuditi ciljana pitanja za razgovor. Sljedeća pitanja djeluju kao odgovarajuća za tu svrhu: • Koju granicu za prihvatanje poklona smatrate prihvatljivom? • Kao građanin, da li dajete savjete javnom sektoru? I ako da,zašto? • Šta bi ste učinili kada biste bili svjedok djela korupcije? • Kako bi ste se odnosili prema ponudama (kompanija, klijenata)? • Gdje vidite granicu između dobrog tretmana klijenta i korupcije? Korporativna kultura usmjerena protiv korupcije, koja sebe izražava kroz vidljive preventivne mjere, bi trebala biti preduslov. Pitanje “korupcije” bi trebalo biti integrisano u struktuirane ili polu-struktuirane interviu smjernice. I odgovori, kao i ostatak konverzacije trebaju biti dokumentovani.

27. 7. Inicijalna obuka, daljnja obuka i neprestana obuka U borbi protiv korupcije, političari, administracija, uposlenici i nadređeni djeluju zajedno. Korupcija dolazi zbog pomanjkanja informacija i instrukcija. Hajde da prekinemo tabu, hajde da govorimo o korupciji i postanemo osjetljivi.

28. 7. Inicijalna obuka, daljnja obuka i neprestana obuka Na osnovu predhodnih odraza, obuka za specifičnu temu je razrađena. Tema je djelomično uvrštena u već postojeće obuke. • Obuka za početnike; • Osnovna obuka: “Kako se postaviti prema prijetnjama korupcije”; • Kursevi provjere obaveza; • Upravne obuke (Gradskog) Vijeća; • Propratni događaji vezani za obuke mladih službenika, • Podrška, uvođenje i integracija novih uposlenika na radno mjesto; • Osnovni trening za trenerepočetnika; • Obuka za internu reviziju; • Javne nabavke; • Interne administrativne uredske radionice: “Mjere za borbu protiv korupcije”.

29. 8. Sporedni poslovi Sporedni poslovi mogu sadržavati ulaznicu za veze sa korumpiranom pozadinom. Mogu voditi ka sukobu interesa zadataka službenika i mogu imati trajne negativne efekte na objektivnost i neutralnost uposlenika.

30. 8. Sporedni propisi Sljedeće stipulations i mjere vezane za sporedne poslove djeluju odgovarajuće: • Jasna, nedvosmislena i obavezujuća pravila za interno suočavanje sa sporednim poslovima; • Sveobuhvatne i lako dostupne informacije o sporednim propisima za sve uposlenike; • Pismena izjava uposlenika, kao dio njihove aplikacije, da željeni posao nema niti direktne niti indirektne povezanosti sa njihovim službenim obavezama; • Odobrenje sporednog posla koje zahtjeva službeno odobrenje pod teškim standardima, razmatranje svih posebnih imperativnih proceduralnih pravila i zabranja odobravanja; • Generalno, nema odobravanja specijalizovanih sporednih poslova za uposlenike u područjima koja su osjetljiva na korupciju, radi izbjekavanja sukoba interesa sa službenim obavezama; • Striktan nadzor obaveze izvještavanja;

31. 9. Princip dvostruke kontrole Princip dvostruke kontrole je odgovarajuća mjera protiv korupcije. Nalaže da ni jedan uposlenik ne smije obraditi predmet do njegovog samog kraja, bez učešća još jedne osobe. Princip dvostruke kontrole se može koristiti i vertikalno i horizontalno. Ovisno o položaju, obje forme mogu nadopunjavati jedna drugu. Performansa principa dvostruke kontrole se dešava kod uzajamne odgovornosti i nadomještava vrstu”kontrole” za vlastitu zaštitu i zaštitu kolega. Zbog toga kontrola ne znači manjak povjerenja.

32. Rotacija osoblja i projekta Rotacija osoblja je mogućnost “kontrolisanja” korupcije. Ne treba se međutim zamjeniti sa veoma poznatom “rotacijom poslova”, koja je mjera za obuku i razvoj uposlenika . Preduslov za korištenje te mjere je da je administrativni ured o kojem govorimo osjetljiv npr. na intenzivne eksterne kontakte. Opasna situacija mora biti prepoznata i od strane uposlenika, kako bi rotacija bila shvaćena kao preventivna mjera a ne kao nepovjerenje u upravu. Rotacija mora uzeti u obzir životnu situaciju uposlenika, koliko god je to moguće, jer inače može biti shvaćena kao uznemiravanje.

33. 10. Rotacija osoblja i projekta Što je veći nivo specijalizacije i duža potrebna obuka, time je rotacija kao preventivna mjera sprječavanja korupcije sve manje odgovarajuća. U takvim slučajevima se trebaju preferirati druge preventivne mjere (npr. princip dvostruke kontrole, transparentnost, itd).