SOCIOLOGIJA: PREDMET I METODE

1. SOCIOLOGIJA:PREDMET I METODE Drugo predavanje, 9. X. 2013.

2. ODREĐENJE I PREDMET • Znanost o društvu. Što je društvo? Toliko definicija koliko pristupa i shvaćanja društva. • Pozitivisti prije svega vide društvo kao skup pojava među kojima vladaju zakonitosti i uzročno-posljedični odnosi. Bihevioristi svode društvo na ponašanje njegovih članova koje je racionalno određeno. • Marksisti kao povijesnu konfliktnu strukturu određenu razvojem načina proizvodnje i klasnom borbom. • Evolucionisti kao organizam koji se razvija i postaje sve složeniji. Funkcionalisti kao sustav u kojem svaki dio obavlja neku funkciju kako bi se cjelina održala i razvijala.

3. MARX, DURKHEIM I WEBER • Tri tipa sociološke teorije i analize: • Marx – historijski materijalizam; materijalni uvjeti života određuju svijest, proizvodne snage (ljudski rad i tehnologija) i odnosi (vlasništvo); klasna borba • Durkheim – društvo je entitet sui generis, ne može se svesti na zbroj pojedinaca; studij socijalnih činjenica koje se ne mogu svesti na akcije i motive pojedinaca • Weber – proučavanje ljudskog djelovanja, polazi od razumijevanja značenja koje pojedinci pridaju vlastitom djelovanju. Osnivač metodološkog individualizma – može se primijeniti na globalno društvo – Protestantska etika i duh kapitalizma

4. Društvena činjenica • Durkheim: “Društvena činjenica je svaki, utvrđen ili ne, način djelovanja koji je kadar izvršiti izvanjsku prisilu; ili još, koji je općenit u cjelokupnom danom društvu u isti mah posjedujući vlastitu opstojnost, neovisnu o njezinim pojedinačnim očitovanjima.” • Društvene činjenice uključuju procese i pojave koji imaju određenu trajnost i raširenost (kriminalitet, razvodi, samoubojstva), a sadrže element “izvanjske prisile”. Društvenu pojavu prepoznajemo po tome što se pojedincu nameće. Prisila je prisutna npr. kad svi članovi nekog skupa ili gomile dijele isti osjećaj ili kad svi sudjeluju u nekoj kolektivnoj reakciji (kao što je smijeh). Moda je društvena pojava jer se u nekom vremenskom razdoblju oblačimo kao drugi.

5. Proučavanje samoubojstva • Individualni čin ili društvena činjenica; društveni fenomen samoubojstva ovisi prvenstveno o razaranju društvene kohezije (dezintegraciji društva), a ne o individualno-psihičkim uzrocima • Statistika samoubojstava - velike razlike između zemalja u stopi samoubojstva: religija – najmanje u židovskim zajednicama, pa u katolika, velika kod protestanata (specifičnost Engleske: Anglikanska crkva, tradicija), a najveća kod ateista; obiteljske prilike – češće kod samaca, udovica ili razvedenih, rjeđe u brakovima bez djece, a najrjeđe kod parova s djecom • Stupanj društvene integracije utječe na samoubojstvo, što je veća integriranost u grupe to je manje samoubojstva; 2 tipa samoubojstva (egoističko i altruističko); nedostatak društvene regulacije (kontrole) pojedinčevih strasti (anomijsko s.)

6. Racionalnost djelovanja • Objektivna i subjektivna racionalnost; teorija racionalnog izbora • Weber – četiri tipa racionalnosti na kojima se temelji ljudsko djelovanje: 1. ciljna racionalnost – kalkulativno, proračunano djelovanje, ono što donosi uspjeh 2. vrijednosna racionalnost – djelovanje zasnovano na vrijednostima (religioznim, ideološkim, filozofskim); sudjelovanje u revoluciji ili obrani zemlje iako su šanse male 3. afektivna racionalnost – djelovanje na temelju afektivnih stanja; ljubav 4. tradicionalna racionalnost – uvijek se tako radilo

7. KONFLIKT I STABILNOST • Kakva je prava priroda društva, što prevladava – sukob ili harmonija, promjena ili stabilnost? • Proučavanje konflikta i društvene promjene (reforme, revolucije) – marksizam i konfliktne teorije • Proučavanje stabilnosti i reda – Comte: socijalna statika i socijalna dinamika; funkcionalizam – Parsons: funkcionalni imperativi

8. STRUKTURA I AKCIJA • Raymond Boudon – proučavanje struktura i proučavanje ljudskih interakcija • Strukturalni pristup – objektivne strukture koje određuju naše ponašanje, postoji poredak stvari, vremenska stalnost i trajnost ljudskog ponašanja, nismo slobodni nego određeni od rođenja; Marx, strukturalizam • Akcijski pristup – subjektivno ljudsko djelovanje, smislenost našeg djelovanja, pojedinac je nositelj određenih osobina, u njegovoj glavi izgrađene su norme i vrijednosti kojih se drži, shvatiti motive; Weber i metodološki individualizam, pristup racionalnog izbora

9. MIKRO I MAKROSOCIOLOGIJA • Mikrosociologija – male skupine, obitelj, učenički razredi, klanovi. Bavi se mikroproblemima vezanim uz te skupine – alkoholizam i nasilje u obitelji, kriminalno ponašanje, narkomanija. Izravno promatranje. • Određuje se i prema metodama koje rabi: npr. izrada sociograma (Moreno) – kako rasporediti učenike: napisati na ceduljicu tko želi s kim sjediti u razredu; koristi se i za određenje parova u policijskim patrolama.

10. Makrosociologija • Vrsta sociologije koja proučava globalne društvene sustave, odnose u velikim skupinama – civilizacije, kulture, nacije, države, religije, rase. • Makroproblemi – razvoj, nejednakosti, siromaštvo, rat, rasizam – Huntington i sukob civilizacija, većina velikih sociologa bavila se makrosociologijom – Marx ekonomsko-tehnološkom promjenom i klasnom borbom, a Weber racionalizacijom i birokratizacijom

11. Između mikro i makro razine • Dok se na mikro razini proučavaju odnosi ljudi koji se nalaze u izravnom kontaktu, a na makro razini globalno društvo – svjetsko, hrvatsko, francusko, mnoštvo pojava ne pripada ni jednome od toga • Mezo ili srednja razina – odnosi moći u političkoj stranci ili velikoj korporaciji, gdje odnosi između ljudi nisu izravni, osobni (članovi stranke ne poznaju čak vođu ili radnici vrhovne menadžere) • Za taj nivo drukčiji pristup, ne izravno promatranje (iako moguće sjednicu vodstva sindikata i sl.), nego više anketiranje, intervjuiranje, analiza dokumenata

12. Metode analize i istraživanja • Metode su povezane s teorijskim pristupima koje istraživači zastupaju, te s prirodom fenomena koji se istražuje (sukob razreda s upravom škole, sukob civilizacija) • Tri osnovne grupe tehnika skupljanja podataka: 1. analiza slučaja (studij slučaja) 2. anketa 3. analiza dokumenata (komparativno-historijska metoda)

13. Analiza (studij) slučaja • Sociolog promatra ili živi s nekom zajednicom i analizira njezin život. Razlika u odnosu na: 1. status promatrača (zna li ili ne zajednica da je promatrana), 2. ulogu promatrača (promatranje sa ili bez sudjelovanja); ograničenja • Zaštitni znak etnologije i antropologije. Život nekog plemena. Margaret Mead “Spol i temperament u tri primitivna društva”; Nova Gvineja – tri plemena: • Arapeši - miroljubivi • Mundugumori - ratoborni • Čambuli sa suprotnim ulogama muškaraca i žena – utjecaj na feminizam)

14. Čikaška škola • Studije kriminaliteta; analiza života u pojedinim kvartovima i zajednicama zasnovana na sudjelovanju i promatranju iz blizine; maloljetničke bande • William Thomas i Florian Znaniecki, Poljski seljak u Europi i Americi - primjer pretvaranja studije slučaja iz mikrosociološke analize jedne grupe u analizu šire institucionalne strukture u kojoj su grupe ukotvljene. Istraživali su prilagođavanje poljskih seljaka doseljenih u SAD (Chicago), veliki kulturni šok kojemu se većina teško prilagodila. Napušteni su običaji, izgubile se obiteljske veze, prijateljstva. Prijelaz s kulture srodstva na urbanu kulturu potaknuo rast kriminala.

15. Pristup životnih pripovijesti • Glavni autor Thomas primijenio osebujnu metodu istraživanja stavova i vrijednosti. Prikupljao usmene i pisane izvještaje iz čikaške poljske zajednice i od Poljaka u Poljskoj. Koristio novinske izvore, arhive, te osobito osobna pisma i dnevnike koje je dobivao objavljujući oglase u čikaškim novinama na poljskom, nudeći 10 ili 20 centi za svako pismo iz Poljske. • Pionir biografske metode ili metode životnih pripovijesti. Sam je tvrdio da metodu otkrio slučajno. Jednog kišnog dana dok je šetao u blizini svoje kuće, zastao je da izbjegne vrećicu sa smećem bačenu s prozora. Vrećica se raspala i iz nje je pred njegove noge ispalo dugo pismo. Uzeo ga je i otkrio da ga je na poljskom napisala djevojka koja je pohađala neki stručni tečaj u bolnici i pisala ocu o prilikama. Shvatio je koliko su korisna takva pisma. Uporabio 754.

16. …Thomas • Thomas je formulirao teorem nazvan po njemu: “Ako ljudi definiraju situacije kao realne, one su realne u svim svojim konzekvencama”. Ljudi ne reagiraju samo na objektivne značajke neke situacije nego i na značenje koje situacija za njih ima. Analiza se ne može se usmjeriti samo na objektivne činitelje neke pojave nego i na to kako tu pojavu shvaćaju akteri. • Merton - samoispunjujuće proročanstvo; teorija etiketiranja; run

17. Anketa • Najraširenija metoda prikupljanja podataka, odgovori ispitanika na pisano formulirana pitanja, zahvaćanje velikog broja ispitanika Ograničenja: a) vrlo usko “znanje”, b) “prosječno” mišljenje, c) trenutno mišljenje; d) nepouzdanost odgovora (pogrešno shvaćanje pitanja ili neiskreni odgovori - nepopularni) • Reprezentativni uzorak – dio populacije koji sadrži njezina bitna obilježja, a dobiva se slučajnim odabirom (svaka jedinica jednaku šansu da bude izabrana u uzorak). Pogreške u sastavljanju uzorka – nereprezentativnost • TV ankete, slučajna ulična ispitivanja

18. Literary Digest i Gallup • Slučaj američkih predsjedničkih izbora iz 1936: demokrat F.D. Roosevelt i republikanac Al Landon • Literary Digest na temelju uzorka od 2,4 mil. ispitanika predvidio pobjedu Landona s 55%, a Rooseveltu 41% (pobijedio Roosevelt s 60%) – izvor za formiranje uzorka popis vlasnika automobila i telefona (telefone imalo 40%, a aute 55% kućanstava; bogati i povlašteni), a anketiranje obavljeno poštom (autoselekcija: “glave obitelji”, muškarci, obrazovaniji, stariji) • G. Gallup osnovao 1935. Američki institut za ispitivanje javnog mnijenja. Njegov uzorak 1936. imao 2000 ispitanika, sastavljen da reprezentira sve klase, rase i regije, dob, spol i dr. U doba velike krize milijuni birača nisu imali ni telefon ni auto; Digestovo ispitivanje promašilo, Rooseveltova politika privukla siromašne Amerikance.

19. Komparativno-historijska metoda • Analiza dokumenata – zaštitni znak povijesne znanosti (historiografije); čitaju se tekstovi, dokumenti, knjige i dovode u vezu s kontekstom te se konstruira povijesna priča • Komparativno-historijska metoda drukčija od historiografije, jer ne samo opisuje (priča) nego se paralelno analizira više slučajeva i donose teorijski zaključci o uzrocima i obrascima koji se javljaju u povijesnom događanju • “Protestantska etika i duh kapitalizma” – osnovni materijal tekstovi protestantskih teologa, otkrivanje dominantnih vrijednosti i njihovo dovođenje u vezu s ljudskim djelovanjem i institucionalnim promjenama koje proizlaze iz tog djelovanja.

20. Protestantska etika i duh kapitalizma • Protestantizam nije jedini ali je glavni uzrok nastanka kapitalizma. Tamo gdje ga nije bilo (ili neke druge religije s istim dominantnim vrijednostima), kapitalizam nije spontano nastao. Ideja je da promjena vrijednosti – nastanak protestantizma, prethodi institucionalnoj promjeni – nastanak kapitalizma. Gdje takve vrijednosne promjene nije bilo, nisu se mogle pojaviti kapitalističke institucije. Kapitalizam je nastao u protestantskim zemljama

21. Postoji li “najbolja metoda”? • Svaka metoda ima prednosti i nedostataka. Na primjer, kritike površnosti ankete dovele su do razvoja tehnike fokus grupe – male grupe s kojima se može voditi intenzivniji i dublji razgovor nego u pismenoj anketi. Sastavljaju se da su zastupljeni svi tipovi ili osobine populacije koju želimo ispitati (starost, spol, obrazovanje, zanimanje) ili selekcioniranje skupina prema određenim osobinama i ispitivanje njihovih stavova prema nekom problemu ili rješenju. Taj drugi način čest u političkim kampanjama kako bi političari znali stavove različitih populacija i prilagodili svoje kampanje svim ili što većem broju grupa.