1 / 70

BUKA U ŽIVOTNOJ SREDINI

BUKA U ŽIVOTNOJ SREDINI. predavač: Mr Aleskandar Cvjetić, dipl. rud. Inž. Katedra za zaštitu na radu i zaštitu životne sredine. Buka oko buke. Buka u životnoj sredini je svetski problem. Način borbe protiv buke u velikoj meri zavisi od kulture, ekonomije, politike.

alessa
Télécharger la présentation

BUKA U ŽIVOTNOJ SREDINI

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. BUKA U ŽIVOTNOJ SREDINI predavač: Mr Aleskandar Cvjetić, dipl. rud. Inž.Katedra za zaštitu na radu i zaštitu životne sredine

  2. Bukaokobuke • Buka u životnoj sredini je svetski problem. • Način borbe protiv buke u velikoj meri zavisi odkulture, ekonomije, politike. • Ne postoji procena, na svetskom nivou, o uticaju buke na životnu sredinu kao ni o ceni tog uticaja. • European Unions´s Green Paper on Future Noise Policy (1996): • 20% populacije (oko 80 mil.) je izloženo neprihvatljivom nivou buke koji uzrokuje nedostatak sna, uznemirenost i druge nepovoljne zdravstvene efekte; • dodatnih 170 mil. živi u zonama gde nivoi buke izazivaju stalno ometanje tokom dana; • procena je da komunalna buka košta Zajednicu od 0,2% do 2% bruto nacionalnog dohotka.

  3. Broj ljudi u zemljama Evropke Unijeizloženi određenim nivoima buke • Građani, pre svega u razvijenim zemljama, veoma jasno prepoznaju problem i ukazuju na buku kao glavni činilac koji kritično opterećuje populaciju. Buka kao jedan od zagađivača životne sredine

  4. Čovek i zvuk • Zvuk je po prirodi sastavni deo svakodnevnog života i deo čovekovogokruženja. • Javlja se kao pratilac mnogih životnih aktivnosti i njegovo prisustvo je evidentno gotovo u svim sferama ljudske aktivnosti. Zvuk kao pratilac ljudskih aktivnosti

  5. U savremenim društvima zvuk nas često i uznemirava: mnogi zvuci su neprijatni ili neželjeni. Zvuk zna da bude i neprijatan • U kojoj meri nas neki zvuk uznemirava često zavisi ne samo od prirode zvuka, nego i od našeg stava prema njemu (očigledan primer muzika).

  6. Struktura žalbi građana na buku registrovane u gradu Oklandu (levo) i jednom nemačkom gradu • Zvuk ne mora biti glasan da bi nas uznemiravao (pod koji škripi, oštećenja na tonskim zapisima, “nemilosrdno” kapljanje vode i sl.). • Nepoželjnost i neprijatnost su često u funkiciji vremena kada se zvuk pojavljuje (noć ili dan). • Zvuk može da nanese štetu ili čak izazove i razaranje određenih struktura (zvučni udar).

  7. Probijanje zvučne barijere • Međutim najteži slučaj je kada zvuk ošteti jedan takav delikatan mehanizam dizajniran da primi isti taj zvuk – ljudsko uvo. • U oblasti inženjerskih disciplina dominiraju tri aspekta interesovanja za zvuk kao fizičku pojavu: • zvuk kao sredstvo komunikacije (govor, muzika, upozorenje i sl.), • zvuk kao alat (ultrazvučne metode dijagnostike i sl.), • zvuk kao buka (psihološko, medicinsko, sociološko pitanje).

  8. Zašto merimo zvuk? • Merenja daju tačno određenu veličinu koja opisuje i rangira zvuk – neophodno kod unapređenja zaštite od buke, akustike stambenih zgrada, muzičkih i bioskopskih dvorana, izrade kvalitetnijih zvučnika i sl. • Merenja nam omogućavaju preciznu, naučnu analizu ometajućih zvukova; intezitet ometanja zavisi od osobe do osobe (psihološke i fiziološke razlike između osoba). • Jasno nam definišu kada zvuk može da izazove oštećenja – omogućava nam preduzimanje određenih zaštitnih mera. • Konačno, merenja i analize zvuka su snažan dijagnostički alat u procesu sniženja buke – aerodromi, autoputevi i sl. • To je alat koji nam može pomoći da unapredimo kvalitet života.

  9. Šta je zvuk? • Zvuk je fizička pojava koja nastaje usled vremenski promenljivih mehaničkih poremećaja stacionarnog stanja elastične sredine. • Zvuk se može definisati i kao bilo koja promena pritiska (u vazduhu, vodi ili nekom drugom medijumu) koju ljudsko uvo može da registruje – od najslabijih zvukova do onih koji mogu da oštete sluh. • Oblast nauke koja se bavi zvukom naziva se AKUSTIKA i pokriva sve oblasti generisanja, rasprostiranja i percepcije zvuka, bez obzira na prirodu njegovog izvora i prijemnika. • Najopštiji instrument za merenje promene pritiska je barometar – međutim promene pritiska koje prate promenu vremena su suviše spore da bi ih ljudsko uvo detektovalo – ne zadovoljavaju definiciju zvuka. • Kada bi se ta promena pritiska dešavala 20 puta u sekundi – mogla bi se registrovati ljudskim uvom – odnosno mogli bi je svrstati u kategoriju zvuka.

  10. Broj promena pritiska vazduha u jedinici vremena naziva se FREKVENCIJA ili UČESTALOST zvuka i izražava se u Hz. • Učestalost zvuka utiče na njegovu prepoznatljivost, odnosno na njegov ton; tutnjava udaljenje grmljavine ima nisku frekvenciju, za razliku od pištaljke koja ima visoku frekvenciju. • Za mladu, zdravu osobu normalan čujni opseg se kreće od 20 Hz do 20000 Hz (20 kHz). • Promene pritiska, određene frekvencije, se kroz medijum, šire od izvora zvuka do u našem slučaju našeg uva - brzina rasprostiranja zvuka zavisi od sredine u kojoj se promena pritiska odigrava: u vazduha je to 344 m/s, voda 1500 m/s, čelik 5000 m/s itd. • Kada znamo brzinu zvuka i njegovu frekvenciju možemo izračunati i njegovu talasnu dužinu – rastojanje od jednog vrha amplitude do drugog.

  11. Talasna dužina Talasna dužina (λ) = Brzina zvuka / Frekvencija Odnos talasne dužine i frekvencije

  12. Primer: talasna dužina pri frekvenciji od 20 Hz iznosi preko 17 m, dok za 20 kHz ona iznosi samo 1,7 cm. • Zvuk koji ima samo jednu frekvenciju poznat je kao ČIST ton (retko se sreću – čak i jedna nota na klaviru ima kompleksan talasni oblik). • Većina buke koja nas okružuje se sastoji od širokog spektra frekvencija – ŠIROKO POJASNA buka. • Ako buka ima ravnomerno raspoređene frekvencije krož ceo čujni opseg – BELA buka (beli šum).

  13. Tipični nivoi buke • Druga veličina koja se koristi za opisivanje zvuka (buke) je veličina amplitude promene pritiska – NIVO ZVUČNOG PRITISKA (SPL). • U poređenju sa statičkim pritiskom vazduha (105 Pa) promene pritiska koje ljudsko uvo može da detektuje su veoma male, odnosno kreću se u rasponu od 20 μPa do 100 Pa. • Najslabiji zvuk koji zdravo ljudsko uvo može da registruje ima amplitudu od 20 milionitih delova Paskala (20 µPa), što je za oko 5.000.000.000 puta manje od normalnog atmosferskog pritiska – PRAG ČUJNOSTI. • Promena pritiska od 20 µPa je tako mala da izaziva pomeranje bubne opne na rastojanje koje je manje od prečnika jednog molekula vodonika. • Zvučni pritisak od približno 100 Pa je tako glasan da izaziva bol - PRAG BOLA.

  14. Organ sluha je jedini ljudski organ koji može da registruje promenu jedne veličine u tako velikom rasponu - 1:1.000.000 • Direktna primena linearne skale (u Pa) za merenje zvučnog pritiska dovela bi do upotrebe vrlo velikih, i samim tim teških za upotrebu, brojeva. • Uvodi se skala u DECIBELIMA (dB); decibel nije apsolutna jedinica – predstavlja odnos između izmerene vrednosti i usvojene referentne vrednosti. • Još jedna koristan aspekt upotrege skale u dB je činjenica da daje mnogo bolju aproksimaciju percepcije relativnog zvuka od strane ljudskog uva nego što je to slučaj sa skalom u Pa. • Uvo reaguje na logaritamsku promenu u nivou, koja odgovara skali u dB gde je 1 dB ista relativna promena bilo gde na skali.

  15. Odnos skale u Pa i dB

  16. Percepcija zvuka (Šta mi čujemo?) Dinamički opseg ljudskog uva

  17. Mada povećanje od 6 dB predstavlja dvostruko povećanje zvučnog pritiska, tek povećanje od 8 do 10 dB ljudsko uvo doživljava (subjektivno) kao dvostruko povećanje. • Analogno tome najmanja razlika koju naše uvo može da registruje je od 1 do 3 dB. Percepcija zvuka – subjektivna ocena nivoa zvuka

  18. Subjektivna ili opažajuća glasnost nekog zvuka zavisi od više kompleksnih faktora. • Ljudsko uvo nije podjednako osetljivo na svim frekvencijama – najosetljivije je na zvuke između 2 kHz i 5 kHz, a manje je osetljivo na višim odnosno nižim frekvencijama. • Razlika u osetljivosti na različitim frekvencijama je izražajnija pri niskim zvučnim pritiscima nego pri visokim. • Problem impulsne buke. Krive jednake subjetivne bučnosti(izofone linije)

  19. Kako mi čujemo? • Generalno, uvo je primarni prijemnik zvučnih signala. • Predstavlja najosetljiviji senzorni organ, čiji je osnovni zadatak obrada korisnih i nekorisnih, prijatnih i neprijatnih zvučnih informacija. • Osnovne karakteristike čovekovog uva su: • Čovek sluhom dobija 86% svih infromacija, • Organ sluha je non-stop aktivan - organ sluha nikad ne spava, • Organ sluha je vrlo selektivan frekvencijski analizator koji registruje frekvencijski opseg širine 10 oktava, • Najveća vrednost zvučnog pritiska koju uvo može da registruje veća je za milion puta od najniže vrednosti zvučnog pritiska koju može da registruje, • Najniža vrednost zvučnog pritiska koju uvo može da registruje je 1010 puta niža od atmosferskog pritiska, • Pomeraj bubne opne pri najnižoj vrednosti zvučnog pritiska je manjaod 10-9cm.

  20. Anatomski organ sluha može se podeli na: • spoljašnje uvo, • srednje uvo, i • unutrašnje uvo. Uprošćeni prikaz ljudskog uva

  21. Funkcionalno organ sluha se može podeli na: • transmisioni aparat (spoljnje i srednje uvo) sa zadatkom prenosa signala do perceptivnog aparata, i • perceptivni aparat (unutrašnje uvo, slušni živac, moždani putevi i kortikalni slušni centri) sa zadatkom obrade signala koji je prenešen transmisionim aparatom. • Spoljašnje uvo obuhvata : • ušnu školjku, • slušni kanal, i • deo bubne opne sa strane slušnog kanala. Spoljašnje uvo

  22. Osnovne funkcije ušne školjke su: • prikupljanje zvučne energije na ulazu u slušni kanal i usmeravanje ka slušnom kanalu, • sakupljanje i prenos zvučnih oscilacija koštanim putem do unutrašnjeg uva, • bolja orijentacija u prostoru, omogućena prijemom zvučnih informacija levim i desnim uvom,sprečavanje povratnog dejstva sopstvenog glasa. • Pored akustičke funkcije, slušni kanal ima i zaštitnu funkciju - vosak kojim je on obložen služi da skuplja prljavštinu koja dolazi iz okruženja, onemogućavajući da ona dođe do bubne opne. • Srednje uvo obuhvata: • bubnu opnu, sa strane slušnih koščica, • slušne koščice, i • Eustahijevu cev - koso postavljena cev koja spaja šupljinu srednjeg uva sa spoljašnom sredinom; služi za izjednačavanje statičkog pritiska unutrašnjeg i spoljašnjeg uva na nivou atmosferskog pritiska, kao i za provetravanje srednjeg uva.

  23. Osnovna namena srednjeg uva je: • verodostojni prenos i pojačanje zvučnog signala iz slušnog kanala do unutrašnjeg uva, • zaštita, za osetljive delove unutrašnjeg uva, od naglog prodiranja zvučnih oscilacija sa velikom zvučnom energijom. Srednje uvo Sistem slušnih koščica

  24. Unutrašnje uvo je prijemnik i pretvarač mehaničke energije zvučnih talasa u odgovarajuće nervne impulse koji se šalju višim centrima na dalju obradu i formiranje utiska o zvuku. • Osnovu unutrašnjeg uva čini kohlea (puž) sa ovalnim i okruglim prozorom ka srednjem uvu, i slušnim živcima koji idu ka nervnom sistemu; Unutrašnje uvo

  25. Produženo izlaganje glasnim zvucima izaziva oštećenje vlaknastih ćelija – umanjuje sposobnos sluha. • Sa povećanjem broja oštećenih vlaknastih ćelija mozak nije u stanju da kompenzuje gubitak informacija (sve teže razaznavanje pojedinih reči, zvuci postaju prigušeni) – nepovratan proces. • Gubitak sluha izazvan izlaganjem buci je najveći na frekvencijama na kojima je ljudsko uvo i najosetljivije (oko 4 kHz).

  26. Tipovi buke • Vremenska zavisnost buke (promena nivoa zvučnog pritiska u posmatranom periodu) i njen frekvencijski spektar (prisustvo i nivo buke na određenim frekvencijama) određuju tip buke. • U zavisnosti od karaktera buke u vremenskom domenu razlikuju se sledeći tipovi buke: • Nepromenljiva buka - buka relativno konstantnog nivoa sa promenama do 5 dB;

  27. Promenljiva buka - buka promenljivog nivoa sa promenama preko 5dB; za određivanje nivoa buke potrebno je merenje ekvivalentnog nivoa buke u dužem vremenskom intervalu; • Isprekidana buka – buka izvora koji radi u ciklusima, gde nivo buke veoma brzo raste i opada, npr. prolazak jednog automobila ili aviona; za određivanje nivoa buke potrebno je merenje nivoa izloženosti buci za svaki ciklus rada izvora;

  28. Impulsna buka - buka udara ili eksplozija, buka kod koje se pojavljuje jedan ili više brzo rastućih vrhova čije je trajanje manje od 1s; • U zavisnosti od karaktera buke u frekvencijskom domenu razlikuju se sledeći tipovi buke: • Širokopojasna buka - buka sa približno ravnomernom raspodelom zvučne energije u širem frekvencijskom opsegu (više susednih oktava);

  29. Uskopojasna buka - buka čija je zvučna energija sadržana u užem frekvencijskom opsegu (jedna oktava ili manji broj terci);

  30. Tonalna buka - buka koja sadrži veći deo zvučne energije na diskretnim frekvencijama . • U standardima se često koristi sledeća definicija tonalne buke - buka kod koje je nivo buke u nekoj terci za više od 5dB veći u odnosu na nivo buke u susednim tercama.)

  31. Merenje buke – merni lanac • Danas je u upotrebi veoma širok dijapazon mernih instrumenata namenjenih za merenje parametara buke u amplitudnom, vremenskom i frekvencijskom domenu. • Instrumenti za merenje buke nazivaju se FONOMETRI (Bukomeri), • Iako merni instrumenti mogu biti po prirodi veoma različiti (analogni, digitalni ili zasnovani na softverskom rešenju), ipak u suštini svaki merni sistem – lanac sastoji se iz nekoliko osnovnih karika. Merni lanac

  32. Merenje buke - krive frekventne ponderacije • Naše uvo je manje osetljivo kada su u pitanju veoma niske i veoma visoke frekvencije. • Zbog toga se prilikom merenja nivoa zvuka koriste određeni korekcioni (ponderacioni) filteri. Krive ponderacije

  33. Merenje buke - sabiranje zvučnih nivoa • Ako se zvučni nivo iz dva ili više zvučnih izvora meri odvojeno, a pri tom želimo da znamo koliki bi bio kombinovani nivo zvučnog pritiska svih prisutnih izvora zvuka, nivoi zvukova se moraju sabrati. • dB logaritamska veličina - nivoi zvuka se ne mogu prosto sabrati. • Jedan od načina da se saberu vrednosti iskazane u dB je da se konvertuju pojedinačne vrednosti u dB u linearne, saberu, a potom ponovo konvertuju u dB koristeći sledeću jednačinu:

  34. Rezultujući nivo zvučnog pritiska - buke u prisustvu dva izvora istog nivoa buke

  35. Postoji i jednostavnija metoda koja podrazumeva upotrebu narednog dijagrama. Sabiranje buke uz pomoć dijagrama

  36. Buka u životnoj sredini • Buka u životnoj sredini, ili kako se veoma često zove - komunalna buka, definiše se kao buka koju stvaraju svi izvori buke koji se javljaju u čovekovom okruženju. • Glavni izvori komunalne buke koji se svakodnevno sreću u čovekovom okruženju uključuju: • Izvore buke na otvorenom prostoru; • Izvore buke u zatvorenom prostoru. • Izvori komunalne buke na otvorenom prostoru mogu se dalje podeliti na sledeće grupe: • Saobraćaj (drumski, železnički i avionski); • Građevinske mašine koje se koriste pri izvođenju javnih radova; • Industrija; • Mašine za kućnu upotrebu (kosačica, motorna testera i sl.); • Mašine i vozila za komunalno održavanje; • Sportske aktivnosti, koncerti, zabavni parkovi, alarmi;

  37. Izvori komunalne buke u zatvorenom prostoru mogu se podeliti na sledeće grupe: • Kućni aparati (usisivač, fen za kosu, veš mašina i sl.); • Ventilacioni sistemi i klima uređaji, pumpne stanice, trafostanice; • Uređaji za muzičku reprodukciju; • Žurke. • Neki od nabrojanih izvora buke u zatvorenom prostoru mogu se pojaviti i kao izvori buke na otvorenom prostoru.

  38. Buka saobraćaja • Iako nije uvek glavni uzrok žalbi građana, saobraćaj, odnono prevozna sredstva koje čovek koristi, je dominantni izvor buke u komunalnoj sredini.

  39. Pored buke koju prevozna sredstva stvaraju u okruženju, za prevozna sredstva je karakteristična i buka u unutrašnjosti vozila kojoj su izloženi vozači i putnici.

  40. Nivoi buke vazduhoplova

  41. Buka saobraćaja – drumski saobraćaj • Buka drumskog saobraćaja (automobili, autobusi, kamioni i motocikli) je najrasprostranjeni izvor buke u svim zemljama i primarni je uzrok koji izaziva ometanje ljudskih aktivnosti. • Buka koju proizvodi drumski saobraćaj pri kretanju konstantnom brzinom zavisi od: • brzine vozila, • strukture saobraćajnog toka, • prirode površine, • topografije terena, • metereoloških uslova, i • pozadinske buke. • Dominanti izvori buke kod putničkih i teretnih vozila su pogonska jedinica i kontakt površine puta sa pneumaticima.

  42. Na slici ilustrovan je doprinos svih mehanizama generisanja ukupnom nivou buke koji stvara putničko vozilo koje zadovoljava trenutne standarde za dozvoljeni nivo buke putničkih automobila od 74dB(A) na rastojanju 15m od izvora:

  43. Postoji određena “prelazna brzina” gde su doprinosi oba mehanizma generisanja buke isti. • Prelazna brzina, iznad koje dominira buka pneumatika, sve je manja, tako da za putničke automobile iznosi 40km/h a za kamione 60km/h. Prelazna brzina iznad koje dominira buka interakcije pneumatika i podloge

  44. Buka saobraćaja – železnički saobraćaj • Glavni izvori buke kod prevoznih sredstava u železničkom saobraćaju su: • interakcija točkova vagona i lokomotive sa šinama, • pogonski sistem, • dodatna oprema (ventilacija i sirene), i • aerodinamička buka kod vozova koji se kreću velikim brzinama. • Buka koju generiše železnički saobraćaj zavisi od: • brzine voza, • tipa lokomotive, vagona i šina, • osnove na kojoj su šine postavljene, i • krutosti točkova i šina.

  45. Kretanje voza na krivini generiše visokofrekvencijsku tonalnu buku

  46. Buka saobraćaja – vazdušni saobraćaj • Operacije sletanja i uzletanja vazduhoplova (aviona i helikoptera) generišu značajan nivo buke u blizini komercijalnih i vojnih aerodroma. • Buka koja nastaje usled operacija sletanja i uzletanja vazduhoplova zavisi od: • broja vazduhoplova, • koridora sletanja i uzletanja, • odnosa uzletanja i sletanja, • atmosferskih uslova. • Glavni mehanizmi generisanja buke kod konvencionalnih vazduhoplova su pogonski sistem i aerodinamička buka. • Aerodinamička buka je dominantna samo na frekvencijama iznad 600Hz i to u fazi letenja. • U fazi sletanja i uzletanja dominantna je buka pogonskog sistema.

  47. Industrijska buka • Mašine i mašinska oprema koja se koristi u industriji spadaju u grupa stacionarnih izvora buke koji generišu buku na radnom mestu. • Takođe, mogu generisati značajne nivoe buke i u okruženju fabričke hale, na otvorenom prostoru. • Generisana buka je uglavnom zavisna od snage mašine.

  48. Buka građevinskih mašina • Korišćenje građevinskih mašina za gradnju komercijalnih ili stambenih objekata ili za različite vrste iskopavanja u gradskim sredinama može izazvati značajnu emisiju buke. • Građevinske mašine spadaju u grupu privremenih ili povremenih izvora buke čije je koriščenje vremenski ograničeno. • Ograničeno trajanje buke koji ovi izvori generišu moraju se uzeti u obzir pri ocenjivanju uticaja buke na životnu sredinu. • Građevinske mašine kao izvori buke mogu se podeliti u dve osnovne grupe: pokretni izvori (kamioni, dozeri, bageri, rovokopači, utovarivači i sl.) i stacionarni izvori (kranovi, kompresori, pneumatski čekić za razbijanje betona i slična električna oprema).

  49. Nivo buke građevinskih mašina

More Related