Download
1 / 47
E N D
DEFINICIJA NASILJA U skladu sa prirodom vaspitno-obrazovnog-rada, nasilje se definiše kao svaki oblik jedanput učinjenog ili ponovljenog, verbalnog ili neverbalnog ponašanja, koje za posljedicu ima stvarno ili potencijalno ugrožavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva učenika. Bilo koji oblik fizičkog ili psihičkog učestalog nanošenja štete od strane moćnijeg i snažnijeg učenika (ili grupe učenika) prema slabijem učeniku, Farington (Sinobad, S., 2005).
VRSTE NASILJA • Vrste nasilja: • Verbalno Psihološko /emotivno • Neverbalno • Fizičko • Seksualno • Elektronsko • Socijalno • Način izvršenja: • Direktnim ili indirektnim putem • Broj nasilnika: • Pojedinačno i grupno • Mesto izvršenja: • Nasilništvo u školi, na putu do škole i iz škole, tokom šk.aktivnosti • Pol: nasilje među dečacima i devojčicama, mešovito • Disbalans moći:nesrazmera snaga-bespomoćnost žrtve
ŠTA JE NASILJE? To je nasilje! Znate li prepoznati zlostavljanje? Jeste li primijetili da se neka djeca ponašaju ovako: • Nazivaju drugu djecu pogrdnim imenima • Ismijavaju ih • Stalno im se rugaju i sl. • Nekog uvijek guraju • Tuku • Plaše • Lažu i govore o nekome ružne izmišljotine • Uzimaju nekom stvari bez pitanja • Uzimaju novac • Uništavaju nekom stvari, knjige ili torbu
KAKO PREPOZNATI DJECU KOJA TRPE NASILJE? Ona su često: • nespretna • fizički slabija • mirna, povučena i sramežljiva • imaju loše ocjene • odlikaši su • siromašna su • po nečem su jednostavno drugačija djeca
ZBOG ČEGA JE ZLOSTAVLJANJE LOŠE? Zbog stalnog zlostavljanja postajemo: • usamljeni • nesretni • preplašeni • ljuti i nemoćni • osjećamo krivicu za ono što nam se događa • mislimo da nešto s nama nije u redu • ne želimo ići u školu • lošije učimo • možemo se razboljeti
NASILJE NIKAD NIJE DOBRO! Nasilje nije dobro ni za onoga koji je nasilan: • jer češće upada u nevolje • dobija kazne • mnogi ga se boje • rijetki ga vole Šutnjom o zlostavljanju ne štitimo nikoga!
AGRESIJA U ŠKOLI • Oni đaci koji trpe agresiju ne znaju kako da se odbrane i kada zatraže pomoć često se razočaraju. • Kada pozovu u pomoć nastavnika, nasilnici se vraćaju kasnije i potraže ih van škole. • Obrate se i roditeljima, ali i tada se razočaraju – osuđuju ih svi i podsmijevaju se njihovoj nemoći, zadirkuju ih i ne daju im mira. • Društvo, roditelji, nastavno osoblje, program rada škola, uslovi egzistencije, uzajamno nepoštovanje, nepostojanje kulture dijaloga i uopće kulture komunikacije, mediji i još mnogo toga, utječu na povećani obim nasilja u društvu. • Istraživanja ukazuju i da je u svim školama koje su ispitane verbalno nasilje najčešći oblik nasilnog ponašanja. • Ovakav nalaz nije razlog da odahnemo, jer verbalno nasilje nije manje ozbiljan oblik nasilja od fizičkog nasilja. Rane koje se mogu napraviti riječima jednako su duboke kao i rane koje nastaju u tuči.
KO SU UČENICI – ZLOSTAVLJAČI? • Karakteristika tipičnog učenika - nasilnika je njegova agresivnost prema vršnjacima, ali često i prema odraslima (učitelji, nastavnici, roditelji). • Za dječake vrijedi da su fizički jači od ostalih, naročito od žrtava. • Obično su uspješni u sportu i fizičkim igrama. Žele kontrolisati i dominirati nad drugima, zabavlja ih maltretirati i povrijediti fizički slabije. • Nemaju suosjećanje prema svojim žrtvama. • Traže pažnju i imaju potrebu biti poštovani, ali ne razlikuju poštovanje od straha. • Važno im je impresionirati druge
Šta je počiniocima često zajedničko? • Osjeća se zanemaren od strane roditelja, nastavnika/ca i vršnjaka • Nedovoljni kontakti s vršnjacima • Nedovoljno psihosocijalne podrške • Samoubilačke misli ili radnje u prošlosti (amok) • Bijes prema okruženju (često prikriven) • Depresivne i / ili lako uvredljive crte ličnosti • Problematičan uspijeh u školi, isprekidano školovanje, prijeteći neuspjeh
Nasilje među djecom Školskim zadirkivanjima i ponekad okrutnim dramamaškolskog dvorišta bavili su se uglavnom učitelji ili školski psiholozi. Mijenjanjem društvenih normi mijenjalo se i shvatanje agresivnog, nasilnog i neprihvatljivog ponašanja međ u djecom i vršnjacima (uengleskom govornom području upotrebljava se teško prevodivi izraz “bullying”). Smatra se da je to svaka namjerna, neizazvana zloupotreba moći sa svrhom nanošenja boli ili stresa drugoj osobi. Sve veća prisutnost nasilja u mnogim razvijenim industrijaliziranim društvima usmjerila je i veću pažnju na ponašanje i odnose u školi. Nasilje među djecom u školi (bullying) nastaje kada jedno dijete ili više djece namjerno verbalno, psihički, emocionalno ili fizički zlostavlja drugo dijete koje se nije u stanju braniti. Bullying može među odraslima proći neprimjećeno, ali dječiji život može učiniti mučnim i teškim. Nasilje može biti: • verbalno • socijalno • psihološko • fizičko
Zlostavljanje se razlikuje od uobičajenog zadirkivanja, hrvanja, naguravanja ili školskih tuča. Ono uključuje stalno ponavljanje i nesrazmjer veličine, snage ili moći među upletenom djecom. Školski nasilnik može imati moć, ne samo zato što je snažniji ili jači nego i zbog toga što mu se pridružuju i druga djeca, često da bi tako zaštitila sebe. Školsko maltretiranje ponekad se teško uočava. Žrtve obično imaju problema u odnosima s drugom djecom ili učiteljima. Često su baš zbog toga meta školskih nasilnika. U školskom se nasilju najčešće radi o izrugivanju, provociranju, nadijevanju podrugljivih imena, širenju glasina i “tračeva”, omalovažavanju i odbacivanju iz grupe, no nerijetko se na to nadovezuje i fizičko zlostavljanje od guranja, rušenja, udaranja, prijetnji, iznuđivanja, otimanja, pa i do pravih razbojništava.
Šta se sve smatra nasiljem među djecom? Namjerno uzrokovan fizički napad u bilo kojem obliku - udaranje, gađanje, pljuskanje, čupanje, zaključavanje, pljuvanje, napad različitim predmetima - bez obzira je li kod napadnutog djeteta došlo do tjelesne povrede. Psihičko i emocionalno nasilje prouzrokovano ogovaranjem, nazivanjem pogrdnim imenima, ismijavanjem, namjernim isključivanjem i izolacijom, oduzimanjem stvari i novca, ponižavanjem, kao i sva druga ponašanja kojima se drugom djetetu nanosi fizička i duševna bol i sramota. Namjerno zlostavljanje jednog djeteta od drugog djeteta ili grupe djece može uključivati različita ponašanja: verbalno: dobacivanje, izrugivanje, omalovažavanje, prijetnje socijalno: izbjegavanje, ignorisanje, iskljuèivanje iz aktivnosti, ogovaranje i širenje zlobnih tračeva psihološko: oštećivanje imovine, krađa i bacanje stvari, prijeteći pogledi, praćenje fizičko: guranje, rušenje, udarci
Uzroci nasilja (1) • Porodični faktori: • doživljeno nasilje od strane roditelja • posmatranje nasilja među roditeljima • nezaposlenost • negativna emocionalna klima unutar porodice • nepostojanje jasnih pravila / granica u odgoju • zloupotreba alkohola i droge • skučena stambena situacija • preopterećenost roditelja • porodica sa samo jednim roditeljem
Uzroci nasilja (2) • Lični faktori • niska granica dopuštenog, nesputanost • često nedovoljna govorna kompetentnost • čest konzum horora, ratnih i porno filmova • nasilno ponašanje i van škole • niska socijalna kompetentnost, nizak osjećaj samovrijednosti • frustracija iz škole / neuspjeh u školi • osjećaj da se drugi nepravedno odnose prema osobi • „pozitivan“ odnos prema nasilju • nasilnici u krugu prijatelja
Uzroci nasilja (3) • Školski faktori • nedovoljan kvalitet nastave • previše „prenošenja znanja“, nedovoljno varijacija u nastavi • odbijanje od strane nastavnika • nezainteresovanost nastavnika za učenike • nepostojanje zajedničkih školskih ili razrednih pravila • nedisciplina u razredima • nasilje od strane nastavnika (glas, udarci, ocjene…) • slabo/autoritativno upravljanjedirektora škole • uređenje mjesta za odmor • urednost škole • namještaj, boje itd. u školi
„… i budi uvijek dobar i uljudan i govori samo ako te neko nešto pita …“ „… i budi uvijek snažan i vrijedan i na prvom mjestu: misli samo na sebe …!“ Umjesto da unapređujemo poželjno ponašanje, često se trudimo da iskorijenimo nepoželjno.Prijetnjama, psovkama, galamom, udarcima. Involvirani preuzimaju prinudno ponašanje. Na ovaj način se djeca navode sistematskina borbu i agresiju.
Oblici nasilja Fizičko nasilje udarci, ucjena, posjedovanje oružja, seksualno nasilje, vandalizam Psihičko nasilje psovanje, socijalno ograničavanje, izrugivanje, zadirkivanje, provociranje, izazivanje, omalovažavanje Nasilje protiv škole Ometanje nastave, prevara, krivotvorenje, bježanje s časa, nesaradnja, pasivni otpor, kršenje pravila Nasilje kroz školu samovolja, nepravedne ocjene i kažnjavanja, zloupotreba autoriteta, uvrede
Žrtve nasilja u pravilu su djeca koja su percipirana kao slabija ili na neki način drugačija: fizički slabija ili nespretnija djeca, prezaštićena i nesigurna djeca, djeca sa posebnim potrebama, djeca koja u nekom pogledu predstavljaju manjinu u odnosu na ostale!!!
Žrtve nasilništva često imaju i: • lošije socijalne vještine (ne znaju se "zauzeti za sebe'') • manjak sigurnosti da potraže pomoć • manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika • osjećaj krivnje, te smatraju da su sami krivi zato što im se događa • želju da se uklope, na bilo koji način Najčešće je žrtva: • novo dijete u razredu • nadareno dijete • mirno i ljubazno dijete • dijete koje ima dobar odnos s učiteljem • dijete nižeg socioekonomskog statusa • hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama • dijete razvedenih roditelja
Žrtve nasilničkog ponašanja • boje se ići u školu i iz škole • mijenjaju uobičajeni put do škole • mole roditelje da ih voze u školu • odbijaju ići u školu • ''bolesni'' su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu • pogoršava se školski uspjeh • dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama • dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac) • postanu povučeni, niskog samopouzdanja • postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti • prijete ili pokušaju samoubistvo • zaspu plačući, imaju noćne more • ostaju bez svojih stvari, često ''gube'' džeparac • sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju nasilniku) • odbijaju govoriti šta nije u redu • imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i posjekotine • počnu zastrašivati drugu djecu • postanu agresivni ili depresivni • počnu izbjegavati nastavu • daju nevjerovatne izgovore za gore navedena ponašanja • sami su za vrijeme odmora, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti • ne biraju ih u grupnim sportovima • traže blizinu učitelja/nastavnika • nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred tablu, pred razred
Moguće funkcije agresivnosti kod djece i omladine (1) Agresivnost kao borba kroz igruCilj: npr. isprobati snagu, zadovoljstvo pobjedomOpasnost: šala prerasta u zbilju Agresivnost kao odbrana od prijetnje Cilj: npr. uklanjanje straha,sprečavanjepovredaOpasnost: uništenje protivnika 22
Agresivnost kao reakcija na frustracijuCilj: npr. postizanje sklada nakon poraza, poniženjaOpasnost: puko nadomještanje zadovoljstva Agresivnost kao izvidnicaCilj: npr. istražiti slobodan prostor i graniceOpasnost: egoistična težnja za moći Agresivnost kaoizobličena potreba za ljubaviCilj: npr. pridobijanje pažnje,brige, ljubaviOpasnost: zadovoljstvo negativnom pažnjom Moguće funkcije agresivnost kod djece i omladine (2) 23
Odjeljenska zakletva Nastavni proces 1. Poštovat ću Školska pravila. 2. Lijepo ću se ponašati u učionici i zamoliti prijatelje da čine isto. 3. Lijepo ću se ponašati u školskom dvorištu. 4. Bit ću pažljiv na času. 5. Aktivno ću učestvovati na časovima. 6. Pokušat ću učenjem i ponašanjem opravdati povjerenje svojih roditelja. 7. Poštovat ću nastavnike. 8. Bit ću iskren prema roditeljima, drugovima iz razreda i nastavnicima. 9. Savjetovati prijatelje. 10.Čuvati tajnu Odjeljenske zakletve Odjeljenska zakletva Drugarstvo 1. Neću tolerisati meðusobno zlostavljanje. 2. Neću biti pasivni posmatrač tuđe patnje. 3. Poštovat æ u tuđe vlasništvo i neću uzimati i uništavati tuđe stvari. 4. Neću izrugivati tuđe mišljenje i postupke, biti bahat i neprijateljski raspoložen. 5. Neću vrijeđati i davati ružne nadimke. 6. Nikoga neću izolirati niti ignorisati. 7. Odgovoran sam za svoje postupke. 8. Poštovat ću svoje prijatelje. 9. Pomagat ću svoje prijatelje.
STRATEGIJE INTERVENCIJE! • Strategije koje se koriste moraju biti praktične; važno je koliko su efikasne, a ne koliko su lahke ili brze. Ako ne smanjuju neprijateljsko ili agresivno ponašanje, ne koristiti ih! • Određene vrste suprotstavljanja bi trebalo ohrabrivati, umjesto kažnjavati. Djeca mogu naučiti da je u redu ako su ljuta, ali i da postoje neagresivni načini kako s ljutnjom izaći na kraj • Ključne strategije i intervencije zasnivaju se na vrijednostima, a ne na nagradama i kaznama: učenici se moraju naučiti birati nenasilno ponašanje i u odsutnosti autoriteta • Dugoročne promjene se temelje na poučavanju vrijednosti kao što su sigurnost, altruizam, poštovanje i sl.
PREVENCIJA NASILNIČKOG PONAŠANJA I ZASTRAŠIVANJA U ŠKOLI Šta je najvažnije? • Ostvariti dobru komunikaciju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, roditelja i učenika • Izbjegavati stereotipe vezane uz spolove – poput ''Dječaci trebaju biti snažni i čvrsti'‘ • Izbjegavati poticanje takmičarskog ponašanja među djecom. • Organizovati radionice socijalnih vještina, kvalitetne komunikacije, rješavanja konflikta i problema • Osmisliti razredna pravila i kodekse (npr. Ne želimo da nas se gura i udara! Ne želimo da nas se zove pogrdnim imenima i da nas se zadirkuje!) • Pohvaliti pozitivno, suosjećajno, prijateljsko ponašanje i davanje podrške među učenicima • Svakodnevno učiti djecu neagresivnom ponašanju te promovisati vrijednosti spolne, vjerske i nacionalne tolerancije • Pokazivati vlastitim primjerom poštovanje i pružanje podrške među zaposlenicima škole i učenicima.
Šta treba učiniti? • Odabrati višedimenzionalni pristup • Manje roditeljskog nasilja = manje omladinskog nasilja • Škola: • Bolja klima u školi, razredu, učenju • Angažman nastavnika u radu s učenicima • Ophođenje učenika međusobno • Postavljanje zajedničkih pravila i kontrola • Smanjiti broj učenika koji bježe s časa i imaju loš uspjeh • Rana intervencija = težiti ka kooperacijama • Upražnjavati ciljani socijalni odgoj • Razvijati civilnu odvažnost
Upute za prosvjetne radnike i rukovodstvo škola (primjeri) • Sklopiti prijateljstva između starijih i mlađih učenika, stariji se brinu o mlađima i pomažu im u rješavanju poteškoća . • “Glupe krave" i slične “životinje" ne postoje u školi. Odreći se psovki i uvreda. • Organizovati školske proslave, pokrenuti školske novine, redovno držati čas za “pritužbe”, zajedno izraditi prijedloge za održavanje nastave. • Što ljepše urediti učionicu. Donijeti biljke, objesiti slike i plakate, ukloniti škrabotine sa stolova, stolica i zidova. • Lijepo urediti školsko dvorište, posaditi cvijeće i žbunje, postaviti zid za grafiti- umjetnike, ukloniti smeće sa škoskog zemljišta. • Održavati sastanak sa predsjednicima razreda na kojem će se sa direktorom redovno razgovarati o postojećim problemima. • Zajedno sa učenicima, nastavnicima i direktorom postaviti pravila kako treba reagovati u slučaju nasilja u školi. • Biti uzor u ponašanju, nastupu i izražavanju!
Mnogi obrazovni pedagozi imaju jedan skoro nepobitan stav: Umjesto u rješenje, zaljubljeni su u problem. Ponašanje koje ignorišeš je ponašanje koje dozvoljavaš. Početnička greška u ronjenju
