1 / 18

Rje šavanje sukoba mirnim putem

Rje šavanje sukoba mirnim putem. Mirovni ugovor / mirovni sporazum. Mirovni ugovor  ili  mirovni sporazum  je sporazum između dvije zaraćene strane , najčešće države ili vlade, kojim se formalno završava rat ili oružani sukob.

avian
Télécharger la présentation

Rje šavanje sukoba mirnim putem

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Rješavanje sukoba mirnim putem

  2. Mirovni ugovor/mirovni sporazum • Mirovni ugovor ili mirovni sporazum je sporazum između dvije zaraćene strane, najčešće države ili vlade, kojim se formalno završava rat ili oružani sukob. • Prvi primjer mirovnog sporazuma jest ugovor koga su 1258 godine p.n.e. sklopili egipatski faraon Ramzes II i hetitski kralj Hattusili III, a kojim je okončan višedecenijski oružani sukob dviju tadašnjih supersila koji je bio kulminirao krvavom, ali neodlučnom bitkom kod Kadeša 1274. g.p.n.e. koja je oslabila obje države. Ugovor je napravljen u dvije identične kopije - na egipatskim hijeroglifima i hetitskom klinopisu - te sadrži 18 članaka kojim se određuje prekid neprijateljstava, međusobna pomoć u slučaju napada treće strane i razmjena izbjeglica. • Sadržaj mirovnih ugovora najčešće ovisi o ishodu ratnog sukoba, ali i vanjskopolitičkim okolnostima i diplomatskoj vještini pregovarača.

  3. Najpoznatiji mirovni ugovori u historiji su: • Westfalski mir 1648. godine koji je uveo načelo moderne nacionalne države i međunarodne diplomatije;  • Pariški mirovni sporazum iz 1815. godine kojim su potvrđene odluke Bečkog kongresa, i  • Versajski mirovni ugovor kojim je uređena Evropa nakon prvog svjetskog rata. • U historiji bivše Jugoslavije najvažniji mirovni ugovori su: Pariški mir iz 1947. godine te Daytonski mirovni ugovor iz 1995. godine.

  4. Konstruktivan dijalog Za konstruktivan dijalog je prije svega važan dijalog Boga i čovjeka. Nakon dijaloga sa Bogom treba biti u dijalogu sa čovjekom koji je nadahnut dijalogom sa Bogom, jer dijalog sa Bogom utire put svakom drugom dijalogu pa čak i sa malom biljkom.

  5. Ukoliko čovjek nije u dijalogu sa Bogom on neće naučiti da poštuje ni tu malenu biljku: ko je u dijalogu sa Bogom biće u dobrom dijalogu i sa svakim čovjekom (homosapiensom), bez obzira kojoj vjeri pripada, Kur'an govori da je Bog odlučio da razvije jedinstvo ljudskog društva za dobrobit čovječanstva. Dakle, različitost je Božija volja i samo će On, na budućem svijetu presuditi, ko je bio u pravu, a do tada ovaj svijet je olimpijada dobrih dijela.

  6. Civilizacija nije omaška historije već je to istinski dar Božije pravednosti kako bi sam čovjekov život kroz to različje bio bogatiji i sadržajniji, pa se u tom kontekstu svako nasilje može razumjeti kao atak na samog sebe. • "O ljudi, mi smo vas stvorili od čovjeka i žene i učinili vas na različita plemena i narode da biste se upoznavali...31Kur'an

  7. Kur'ansko-Biblijsko kazivanje o sukobu Ademovih sinova je poučna priča o toleranciji koju Bog želi utkati u ljudsku povijest i civilizaciju. Mnoštvo jezika u svijetu, ljudskih rasa, vjerozakona, religijskih formi znak su Božanskog htijenja da skrivena riznica Božanskog duha i Božanske naravi posvjedoči o mnoštvu koje ne dokida formalnu niti fundamentalnu slavu Božiju, već je potvrđuje snagom molitvi koje dopiru sa svih bogomolja.

  8. SVETA KATARINA "Kršćanima na istoku i zapadu u blizini islamske granice i daleko od nje, znanim i neznanim daje se jamstvo. Ukoliko se jedan monah zatekne na brdu ili dolini, pećini ili naselju, ravnici ili crkvi ili pak u svetilištu, tada mi stojimo iza njih i oni su pod našom zaštitom. Ja ću ih zasigurno braniti svojim životom, svojim pomagačima i svojom vojskom, njih, njihove imetke i bogomolje, jer su oni moji podanici i kao takvi uživaju moju zaštitu. Niko im ne smije uskratiti putovanje bilo gdje, porušiti njihove bogomolje ili ih oštetiti, kao ni prisvojiti bilo šta iz njihovih kuća za korist muslimana. Neće se oporezivati njihovi suci, kaluđeri niti drugi koji se budu bavili drugim poslovima. Neće im se nametati ni druge novčane dažbine novčane kazne ili oštete niti će im se konfiskovati imovina, ja sam njihov čuvar na kopnu i na moru, istoku i zapadu, sjeveru i jugu gdje god se budu nalazili imaće moju zaštitu i garanciju od svega onoga što im je neprijatno i neugodno. Niko ih ne smije opterećivati putovanjima, obavezivati učestvovanjem u borbi ili transportu oružja, jer se muslimani bore za njih, polemiku sa njima vodice na najljepši način sledeći u tome Kur'an. "I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najljepši način, - ne i sa onima među njima koji su nepravedni -, i recite: "Mi vjerujemo u ono što se objavljuje nama, a naš Bog i vaš Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo." Ankebut, 46.

  9. Niko iz redova Muslimanske zajednice do Sudnjeg dana ne smije se suprotstaviti odrednicama ovog pisma, koje je pisano po naredbi Muhammeda sina Abdullahova, 3. Muharrema 2. god. po Hidžri.

  10. "I kad Gospodar tvoj reče melecima: Ja ću na Zemlji od ilovače, od gline ustajale, stvoriti čovjeka... I svi meleci su se poklonili osim Misa (Satane), odbio je biti sa onioma koji su ničice pali..." Hidžr, 28-30)

  11. Meleci, jedna snažna skupina, pod Božijom naredbom pali su ničice čovjeku. Razlog leži u Božijem htijenju. On je tako htio. Iblis je odbio poslušnost Bogu, odbio je da se pokori čovjeku, za razliku od meleka. • Šejtan će do sudnjega dana nastaviti sa nepoštivanjem i neprihvatanjem čovjeka. Činiče sve kako bi ga obezvrijedio.

  12. Ako je dužnost meleka da učine sedždu, da se poklone čovjeku, kolika je tek onda obaveza ljudi da se međusobno cijene i poštuju jedni druge. Nije na nama da odlučujemo na kojem dijelu Zemlje ćemo se roditi, kojeg porijekla, jezika, vjere ili kakav će biti naš lik. Ono što je do nas to je samo naš odgoj.

  13. "Ti reci: O sledbenici knjige! Rodite k'rijeei jednakoj i nama i vama, da nikome osim Allahu ne robujete..." (Ali Imran, 64) "I sa sljedbenicima Knjige ne raspravljajte osim na najljepši način..." (An kebut, 46) Mi vjerujemo u ono što je nama objavljeno i ono što je vama objavljeno, a naš Bog i vaš Bog - jedan je!"

  14. Svako ko poziva u ime civilizacija na sukob civilizacija i kultura naprosto je protagonista barbarizma ma koliko se razmetao teorijom o humanizmu. Isto tako ko god poziva u ime vjere na sukob vjera on je bogohulnik.

  15. Hantigton smatra da su muslimani neprobavljivi unatoč svojoj raskošnoj povijesti tolerancije i kulture dijaloga sa drugima i drugačijima. Kinezi i Muslimani po Hantigtonu su dvije nepoznanice modernom svijetu i da će u budućem sukobu civilizacija muslimansko-taoističko i budističko-konfučijanska tradicija biti na istoj fronti protiv evropske, tj. kršćansko-židovske civilizacije.

  16. Valja se upitati, čemu konflikti i zastrašujuća najava, pa i ako hoćete i pozivi na ratove i sukob civilizacija. Ljudskom rodu potreban je dijalog civilizacija, a ne njihov sukob. Neko se zapitao: "Jesmo li to na nekom novom Titaniku koji hita u zagrljaj svojoj santi leda nakon čega će se zajedno sa svima nama nepovratno sunovratiti u bezdan?

  17. Ne moramo ni postavljati pitanje ko koga treba učiti toleranciji, religijskom, kulturnom i civilizacijskom dijalogu. Bog je htio da svijet bude različit, a čovjekovo je da taj svijet čuva i njeguje. Dlanovi naših ruku okrenuti Bogu jasno će pokazati koje su ga razarale a koje gradile. Nadam se da će ovaj skup doprinijeti da se narodi koji žive na ovim prostorima Evrope prisjete uloge čovjeka od Boga podarene na Zemlji, i da svako u svojim redovima prepozna i iskorijeni prisutno zlo, i da ne podstičemo ono što nas dijeli već ono što nam je zajedničko.

  18. Reisu-l-ulemadr. Mustafa ef. Cerić: „Mi dijelimo mnogo toga – dijelimo vjeru u Jednoga Boga, koji nas je sve stvorio od jedne duše (tvari), pa nas rasijao kao sjeme u bezbroj ljudskih bića; Mi dijelimo istog ova Adema i istu majku Havu (Evu); Mi dijelimo zrak kojeg udišemo i izlazak sunca kojeg vidimo svakog dana; Mi dijelimo Ibrahimovu tradiciju i Nuhovu lađu spasa; Mi dijelimo ljubav i poštovanje prema blagoslovljenoj Merjemi (Mariji) kao i prema njezinom sinu Isa, a.s.; (Isus); Mi dijelimo istinita kazivanja o Musa, a.s. i njegovom narodu; Mi dijelimo radost našeg uspjeha i žalost našeg neuspjeha; Mi dijelimo zajednički strah i zajedničku nadu za mir i pravdu u svijetu.“

More Related