1 / 30

Evaluacija programa Škola bez nasilja

Evaluacija programa Škola bez nasilja. Evaluaciona studija s provedena od maja do juna 2009. godine . Uvod – Program Škola bez nasilja. Početak 2005. godine Evaluacija od maja do juna 2009. Rezultati u septembru 2009.

brina
Télécharger la présentation

Evaluacija programa Škola bez nasilja

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Evaluacija programa Škola bez nasilja Evaluaciona studija sprovedena od maja do juna 2009. godine

  2. Uvod – Program Škola bez nasilja • Početak 2005. godine • Evaluacija od maja do juna 2009. • Rezultati u septembru 2009. • Svaka škola koja je ušla u program prošlan je kroz snimanje početnog stanja

  3. Kako smo sproveli evaluaciju • Evaluacija sprovedena na uzorku od 40 škola • Evaluacija organizovana u 2 faze 40 škola od mogućih 100 (Učenika od 3-8 razreda, N=4922), nastavnika i učitelja (N=1635), i mentora • Učešće svih interesnih grupa • Učenici • Roditelji • Nastavnici • Predstavnici Lokalne samouprave • Predstavnici Ministarstva • Predstavnici UNICEF-a • Prva faza: Kvantitativna • Druga faza: Kvalitativna • Evaluacija je imala dva aspekta: dijagnostičku i akcijsku komponentu

  4. Evaluacija u dva koraka Anketa sa tri ciljne grupe Slučajan izbor škola • Uzorak učenika • Uzorak nastavnika • Uzorak mentora • Slučajan u okviru stratuma • Stratum definisan veličinom škole, region, tip naselja Globalni Parametri • Strukturirani upitnik • Tehnika samo-popunjavanja • Anonimno učešće • Uspešnost Implementacije • Efekti programa • Uvid u globalne probleme • Uspesi i neuspesi • Matrica dobre i loše prakse Dubinska kvalitativna analiza Selekcija 8 škola Fokus grupe sa učenicima Fokus grupe sa roditeljima i članovima roditeljskog saveta Dubinski intervjui sa koordinatorima programa u školi i upravom škole Predstavnici lokalne samouprave Upotpunjavanje slike Predstavnici UNICEF-a Predstavnici Ministarstva Obrazovanja • Faktori koji doprinose uspešnoj implementaciji programa • Faktori koji ograničavaju implementaciju i njene efekte • Faktori van i unutar škole

  5. Evaluacija – procena efekata • Poređenje sa početnim istraživanjem • Praćenje određenog broja parametara • Učestanost trpljenja nasilja vršnjaka • Učestanost vršenja nasilja nad vršnjacima • Učestanost trpljenja nasilja odraslih • Obrasci reagovanja na nasilje kad je usmereno na mene • Obrasci reagovanja na nasilje kad je usmereno na drugog a ja sam posmatrač • Samo – procena kapaciteta za reagovanje na nasilje učenika • Percepcija reagovanja zaštitne mreže (od strane učenika i od strane nastavnika)

  6. Kako smo sproveli evaluaciju • Praćenje faza kako su definisane programom • Osnovni ciljevi programa • Ocena njihove atraktivnosti • Ocena njihove “prihvaćenosti” – uspostavljanje i življenje u školi • Percepcija njihove primene

  7. Rezultati

  8. Implementacija • Početak saradnje sa školama odličan • Mentori dobro prihvaćeni. • Problem nasilja dobija drugačiji status u školi • Raste svest o problemu nasilja među akterima. • Znanje o novim oblicima nasilja (fizičko nasilje nije više jedini oblik nasilja) • Senzitivnost na nasilje • Češće prijavljivanje od strane učenika (spremnost da se o tome razgovara)

  9. Implementacija • Najviše postignuto kad je u pitanju informisanje i učenje. • Kako program odmiče, postoje složeniji, uspeh sve slabiji. • Rezultati evaluacije prvih tačaka programa najpozitivniji, sa svakim sledećim korakom raste: • Broj škola koje nisu implementirali dati korak • Broj mentora nezadovoljnih implementacijom • Učesnici slabije obavešteniji o postojanju datog elementa ili mehanizma • Program zahtevniji, traži aktivno učešće • Motivacija opada • Javljaju se problemi: Nedostatak vremena i resursa • Postoji tendencija da se procedure sprovode formalno, ali da nisu zaista efektivne jer se još uvek doživljavaju kao jedan zadatak koji treba da se ostvari za UNICEF.

  10. Implementacija • Formalizacija procesa – pravila i obrazac reagovanja škole/učenika/nastavnika na nasilje (neke postojale i ranije) sada podignute na nivo procedura • Jasna putanja za prijavljivanje i reagovanja na nasilje (deca, nastavnici a i roditelji imaju dijagram kretanja) • Evidencija nasilja, bezbednosne mere, unutrašnja zaštitna mreža. • Kod ovih tačaka postoji još mesta za unapređenje ali su načinjeni glavni koraci. Da li su u školi implementirane mere pojačanog nadzora Odgovori nastavnika • Pravila u svakoj školi uspostavljena • Pitanje pridržavanja i njihove primene... • Dežurstva i sistemski nadzori u školi

  11. Procedure i pravila • Evidencija implementirana, ali nije svugde potpuna • 36% nastavnika navodi da se u njihovoj školi vodi evidencija samo o većim slučajevima nasilja • Nastavnici veruju da su upućeni u sve probleme nasilja • Učenici nisu tako sigurni, i njihovo uverenje opada kako postaju stariji Da li se u školi sprovodi evidencija nasilja Percepcija nastavnika Da li vaš razredni starešina zna koji se učenici u razredu ponašaju nasilno Percepcija učenika

  12. Implementacija • VRŠANJACI KAO ZAŠTITNI ELEMENT • Vršnjački timovi osnovani u svim školama • Dobro prihvaćeni • Osim u slučajevima kad su nametnuti a ne demokratski izabrani • 77% veruje da je ovaj element uspešno implementiran • 59% učenika pozitivno ocenjuje ovu programsku komponentu • 12% đaka nije čulo za vršnjački tim u svojoj školi

  13. Implementacija • Unutrašnja zaštitna mreža • Formalno uspostavljena u većini škola • Problem podele odgovornosti i obaveza • Teret padne na mali broj osoba • Ukoliko postoji jasna hijerarhija, jasno propisan odnos i podeljeni zadaci unutrašnja mreža funkcioniše dobro i efikasno

  14. U situacijama kad se učenici obrate nastavniku za pomoć oni tu pomoć najčešće i dobiju. Implementacija Koliko često su ti vršnjaci pomogli kada si bio izložen nasilju Odgovori nastavnika Vršnjaci ponekad pomažu svojim drugovima Jedna četvrtina ostaje potpuno bez zaštite vršnjaka

  15. Implementacija Percepcija nastavnika o tome ko je najmanje prihvatio program RODITELJI • Slaba involviranost • Za mentore jedan od elemenata u programu koji nije dovoljno aktiviran • Učešće roditelja u programu podrazumeva savet roditelja, • ostali roditelji manje znaju o programu i problemu nasilja. • Nastavnici smatraju njihovo angažovanje veoma bitnim • Za decu jedan od najvažnijih zaštitnih mehanizama LOKALNA ZAJEDNICA • nije dovoljno aktivna. • nedovoljna svest o ozbiljnosti problema nasilja. Predstavnici lokalne zajednice veruju da problem nije toliko “alarmantan” da bi oni bili uključeni. • predstavnicima lokalne zajednice, nije potpuno jasno šta bi bila njihova uloga u programu i koji je njihov benefit.

  16. Implementacija SPOLJAŠNJA ZAŠTITNA MREŽA Saradnja za spoljašnjom zaštitnom mrežom uglavnom dobro ocenjena i od strane nastavnika i od strane mentora Ogleda se u radu na težim oblicima (najčešće fizičkog) nasilja Percepcija nastavnika saradnje sa članovima spoljašnje zaštitne mreže I nastavnici i mentori visoko zadovoljni saradnjom sa institucijama spoljašnje zaštitne mreže

  17. Implementacija • Da li je problem nasilja postao dovoljno socijalno vidljiv • Uloga medija • Pomoć medija uglavnom korišćena • Najčešći vid komunikacija sa javnošću – za 60% škola • Program medijima nedovoljno atraktivan • Važna podrška medija kad su u pitanju akcije usmerene na aktivaciju šireg okruženja • Apel škola i mentora za medijskom podrškom

  18. Indikatori prisustva nasilja i efekti programa

  19. Trpljenje nasilja vršnjaka trpljenju nasilja vršnjaka pada i do 44%, dok je u nekim školama došlo do rasta nasilja za 19% beležimo pad nasilja i za 15%, dok je maksimalni zabeleženi rast 18%. U mlađim razredima, gde je došlo do pada nasilja, dolazi do smanjenja verbalnog, socijalnog, fizičkog i psihološkog nasilja (zastrašivanja i pretnji). U starijim razredima, dolazi do rasta verbalnog i socijalnog nasilja, dok su ostale forme nepromenjene u odnosu na početno istraživanje. U poslednjem istraživanju beleži se još jedna nova forma nasilja – elektronsko nasilje

  20. Vršenje nasilja nad vršnjacima u pojedinim školama smanjenje nasilja za 22%, a u pojedinim školama raste i do 12% U pojedinim školama pad u procentu učenika u vršenju nasilja i do 17, dok je rast čak i 23% • U mlađim razredima bez promena u odnosu na početno istraživanje • U grupi starijih učenika na globalu, posmatrano na nivou više prečke beležimo rast od 5%. • Rast nasilja u kategoriji verbalnog nasilja, psihološkog nasilja (zastrašivanje i pretnje), a takođe jača učestalost prijavljivanja pridruživanja nasilnim grupama.

  21. Nasilje odraslih u školi • Učenici su najčešće izloženi verbalnim oblicima nasilja: 23% učenika navodi da bar jedom u tri meseca doživi da ga nastavnik naziva pogrdnim imenom • Na kriterijumu više prečke takvih slučajeva je znatno manje, a najprisutniji oblici nasilja su vređanje (6%), zastrašivanje i pretnje (3%), sitnije fizičko nasilje – vučenje za kosu ili udaranje (2%). • U odnosu na prethodno istraživanje nema nikakvih znatnih pomaka. Nasilje odraslih je jednako učestalo kao i ranije. • Ipak u pojedinim školama beleži se smanjenje procenta učenika koji prijavljuju da često doživljavaju nasilje odraslih i do 9%.

  22. Reakcije na nasilje vršnjaka Rast Pad Pad Povećana spremnost za korišćenjem zaštitne mreže! Konstruktivni obrasci reagovanja su dominantni

  23. Reagovanje na nasilje kad je usmereno na drugog vršnjaka Rast Rast Pad Raste upotreba zaštitne mreže! Raste učestalost biranja strategija koje su konstruktivne i zaštitničke dok opadaju pasivne strategije i indiferentni stav

  24. Nasilje iz perspektive nastavnika • Na osnovu odgovora nastavnika, možemo reći da sve škole imaju manjih problema sa nasiljem, dok je mišljenje da je nasilje ozbiljan problem ređe • Najveći problem je verbalno nasilje, zatim sitniji oblici fizičkog nasilja, pa socijalno nasilje. • Nakon primene programa nastavnici vide neke probleme manjim no što su to oni nekad bili. To su pre svega organizovane tuče i pljačke. • Raste osetljivost nastavnika za socijalno nasilje. • prema percepciji nastavnika, ova forma nasilja je postala učestalija. • Socijalno nasilje jedan od najizraženijih oblika, prema pokazateljima vršenja i trpljenja nasilja

  25. Efekti Rast osećanja sigurnosti a nije došlo do procenta onih koji se osećaju sada manje sigurno. Na nasilne učenike se gleda manje pozitivno Popularnost nasilnih učenika Osećanje bezbednosti u školi U nekim školama čak 85% učenika (skoro svi), a u nekim tek 32%

  26. Zaključci • Ako bi se ocena zasnivala isključivo na statističkim kriterijumima, ovi nalazi bi mogli da se interpretiraju kao „delimični uspeh u mlađim razredima, a izostanak uspeha u starijim razredima osnovne škole“. • Ipak • jedan od najvećih uspeha u realizaciji programa je postignut u odnosu na razvijanje svesti o tome šta sve spada u nasilje i koje sve forme nasilja postoje • program realizovan u okruženju u kojem se kao nasilje prepoznaje uglavnom fizičko nasilje, dok se mnoge suptilnije forme nasilja (kao što su verbalno, socijalno, psihološko) ili ne prepoznaju kao nasilje ili se čak neke forme ponašanja smatraju delom dominantne kulture i identiteta • Program povećao spremnost da se otvoreno govori o nasilju i da se takvi slučajevi prijave • Veću uspešnost programa na mlađim uzrastima • Razvojne razlike • Spremnost za poštovanje pravila škole i učitelja vs tendencija da se suprotstavlja autoritetima • Uloga učitelja vs uloga predmetnog nastavnika • Treba iskoristiti preventivnu snagu programa na mlađim uzrastima

  27. Različit uspeh škola i faktori uspešnosti • Nisu sve škole bile jednako uspešne u implementaciji • Nisu svugde efekti programa isti Nisi zabeleženiočekivani efekti i neuspešna implementacija Nisi zabeleženiefekti i uspešna implementacija Škola Škola Škola + Zabeleženi očekivani efekti i uspešna implementacija Zabeleženi očekivani efekti i neuspešna implementacija

  28. Faktori dobre i loše prakse • Pitanje početnemotivacije ulaska u program ima vrlo važnu ulogu za dalji tok programa. • Očekivanja od programa, šta on zapravo nudi i šta zahteva, su takođe jako važna. • Škole koje u program ulaze sa idejom da će škola dobiti i materijalnu podršku i gotova rešenja, gube motivaciju kako program odmiče i zaostaju. • Vrlo važan podržavajući faktor jeste uspešna podela uloga i odgovornosti u projektu. • Klima u školi (etos) značajno određuje kako će i koliko program biti prihvaćen i praktikovan • Velika opterećenost škole, sličnim, drugim projektima. • Energija se rasipa na razne strane, pa su stoga i efekti manje vidljivi. • Sam program treba da se prilagodi pojedinim grupama • Manje efekta ima u starijim razredima (naročito u sedmom i osmom). Jezik programa treba prilagoditi tim uzrastima • Veće škole teže primenjuju program • Manjak resursa u nastavničkom kolektivu • Teža organizacija programskih sadržaja

  29. Zaključak • Većina škola raspoređena u segmente - program uspešno implementiran. • Kad je program dobro implementiran, beležimo i zadovoljavajuće efekte u pogledu ciljeva programa. • Samo dve škole ostvarile dobru implementaciju programa, a da su kod njih zabeleženi nešto slabiji efekti. (ove dve škole, pre ulaska u program imale manje problema sa nasiljem). • Skorovi napretka u smanjenu nasilja koreliraju sa skorovima uspešnosti implementacije. • FAKTORI USPEHA • Motivacija – pozitivna i orijentisana na sticanje kompetencija i rešavanje problema • Jasna očekivanja - u skladu sa ciljevima programa, primerena sadržaju programa • Jasna podela uloga i odgovornosti unutar školskog tima, dobar menadžment • Prilagođavanje programa školi Poruka Efekti se mogu postići. Treba dosta raditi Ne treba stati, program nakon implementacije mora da funkcioniše

  30. Budući izazovi • Institucionalizacija programa, tj. ugradnja instrumenata i procedura koji su razvijeni od strane programa u sistemska rešenja. • program treba da prestane da postoji kao program,već da „preraste“ u svakodnevno funkcionisanje škole. • Proširiti postojeći program dodatnim primerima dobrih primera i rešenja i to posebno za one domene u kojima su uočene najveće teškoće u realizaciji. • Pružiti dodatnu podršku i dodatno vreme školama koje su se suočile sa teškoćama u implementaciji programa „Škola bez nasilja“. • Prilagoditi program školi, njenoj kulturi i dinamici. • Pojačati promociju teme „Nasilje u školi“ kako bi se doprinelo da se i na nivou društva proširi svest o problemu nasilja i o različitim formama nasilja. • Pri tome treba voditi računa da trenutna situacija, u kojoj se o nasilju u školama u javnosti govori uglavnom povodom nekih konkretnih slučajeva, može da ima kontraproduktivne efekte. • Važno da se ojača „pozitivna kampanja“.

More Related