Dr . sc . Maja Laklija Jelena Mihanović, dipl . socijalna radnica

1. RAD S DJECOM S MOTORIČKIM TEŠKOĆAMA U CILJU PREVENIRANJA UTJECAJA RIZIČNIH ČINITELJA – primjer projekta UDRUGE “POTICAJ”-Mostar, listopad 2010. Dr. sc. Maja Laklija Jelena Mihanović, dipl. socijalna radnica

2. O Udruzi “Poticaj” • osnovana je 1999. godine • osmišljava i provodi: • programe i projekte primarne i sekundarne prevencije poremećaja u ponašanju i psihičkom funkcioniranju djece i mladih; • primarne prevencije ovisnosti i nasilja među djecom i mladima (bullinga) na području Republike Hrvatske; • programe osobnog rasta i razvoja; • programe međuvršnjačke pomoći i podrške; • programe namijenjene roditeljima.

3. Male kreativne socijalizacijske skupine(MKSS) • Pristup koji je kreirao prof.dr.sc. Josip Janković i sa suradnicima ga stalno dalje razvija od 1982. godine. • Proizišao iz rješavanja aktualnih kriznih situacija, a u praksi namijenjen pružanju pomoći djeci koja žive u rizičnim uvjetima. • Temelji se na grupnom radu u malim vršnjačkim skupinama djece, kod koje su se pojavili i stvarni poremećaji ponašanja. • Pristup je tijekom dugogodišnje primjene stalno evaluiran, verificiran i dalje unapređivan. • Do sada prihvaćen od UNICEF-a, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Agencije za odgoj i obrazovanje.

4. Kako smo počeli? • od 1995. godine program MKSS-a se provodi sa skupinama djece i adolescenta s teškoćama u razvoju osnovnoškolskog uzrasta –uključene u školovanje i habilitaciju kroz dnevnu bolnicu ili kroz stalni bolnički smještaj u Specijaliziranoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama, zajedno sa Centrom za odgoj i obrazovanje Goljak • U početku se grupni rad odvijao isključivo sa starijim osmoškolcima (7 i 8 razredi), različitih stupnjeva oštećenja motorike i prosječnog intelektualnog razvoja. • od 1998.g. ove se aktivnosti provode od strane voditelja i suvoditelja - u početku su suvoditelji bili djelatnici škole ili bolnice, a kasnije studenti viših godina socijalnog rada - pod supervizijom

5. Korisnici programa • Djeca iz različitih regija Hrvatske, • radi školovanja na bolničkom odjelu u Specijaliziranoj bolnici za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama. • djeca različitog uzrasta u rasponu od prvog do četvrtog te od petog do osmog razreda osnovne škole, • umjerenog do lakog intelektualnog razvoja • Uputne dijagnoze, s kojima se djeca uključena u rad grupe, upućena u ustanovu su: Paralisi cerebralis, i Meningomyelocoele. Uz te dijagnoze djecu prate poremećaji govora, vida, smetnje pažnje, vizuoperceptivni deficiti, grafomotorički deficiti, hiperkinetske smetnje, te intelektualni deficiti.

6. Kriterij uključivanja djece • Kriteriji uključivanja djece i njihovih roditelja u rad MKSS vezani su uz identificirane rizične faktore u rastu i razvoju pojedinog djeteta. • Analaiza potreba - Cilj analize zastupljenosti pojedinih rizičnih čimbenika pojedinog djeteta u radu nije dijagnostički, nego problemski, usmjeren na traženje najboljeg pristupa pojedinom djetetu s posebnim potrebama. • načelo dobrovoljnosti sudjelovanja u grupnom radu. • Traženje dozvole od roditelja za sudjelovanjem djeteta u radu grupe.

7. Analize rizičnih faktora djece na Goljaku (I.) • rizični faktori organske etiologije – proizlaze iz različitih organskih i /ili neuropsihičkih razvojnih poteškoća djece uključene u program. • rizični faktori kauzalne etiologije – proizlaze iz primarnih organskih deficita, a očituju se kao poteškoće u području perceptivnih, ekspresivnih, bihevioralnih i drugih poremećaja funkcioniranja djeteta.

8. Analize rizičnih faktora djece na Goljaku (II.) • rizični faktori socioekonomske i obiteljske etiologije - Iz anamnestičkih podataka vidljivo je da: • djeca dolaze iz obitelji većinom nižih socioekonomskih prilika; • da su obitelji kvantitativno cjelovite, te mnogočlane; • roditelji su nižeg obrazovnog statusa; • djeca većinom dolaze iz ruralnih sredina; • kako se na smještaju zbog školovanja, vrlo bitan rizični čimbenik, je njihova odvojenost od obitelji; • u obiteljima djece prisutni su: alkoholizam , PTSP oca...

9. Neki od manifestiranih oblika PUP-a djece uključene u rad MKSS na Goljaku: • odbijanje poslušnosti roditeljima i drugim autoritetima, • odbijajući stav prema: odgajateljima u obitelji i izvan nje, braći, sestrama i prijateljima u školi, igri, radu, učenju i drugim korisnim aktivnostima, pozitivnim društvenim normama i pravilima života u LZ; • neopravdano izostajanje iz škole, • masturbacija na javnim mjestima, • agresivnost prema životinjama i ljudima ili pokazivanje sadističkih ponašanja uključujući i zastrašivanje vršnjaka te fizičko zlostavljanje, • želja za uključivanjem u fizičke borbe, • laganje, • kriminalna ponašanja poput krađe, namjernog oštećivanja tuđe imovine, • autoagresivno ponašanje, samoozljeđivanje…

10. Metoda rada (I.) • Intervencija u proces socijalizacije • Grupni model rada u vršnjačkim skupinama od 06-08 članova • Skupinu vode 2 voditelja – prate svako dijete i daju mu povratne informacije • Grupne aktivnosti su (tematski i sadržajno) prilagođene dobi i interesima korisnika • Uključivanje i senzibilizacija roditelja kroz paralelni rad u skupini roditelja

11. Metoda rada (II.) • tijekom školske godine • 2 školska sata tjedno (djeca) • 2 školska sata mjesečno (roditelji) • prigodna zajednička druženja djece i roditelja

12. Metode i tehnike u radu • interakcijske igre za različite namjene • projektivne metode i tehnike različitog tipa • kreativne metode i tehnike • dramsko pedagoške metode i tehnike • komunikacijske tehnike • grupni mehanizmi • različite motivacijske tehnike • stalno praćenje svakog djeteta i roditelja • evaluiranje postignuća

13. Metoda rada • Uključivanje u skupinu vršnjaka koji se međusobno razumiju jer imaju slična iskustva. • Vođenje skupine kroz zanimljive aktivnosti u kojima su djeca uspješna i doživljavaju radost. • Kroz radionice – interakcijske igre, djeca se susreću s novom slikom sebe, bližnjih, odraslih uopće te svijeta oko sebe. • Postaju privrženi grupi u kojoj im voditelji šalju pozitivne povratne informacije, pokazuju stvarni interes za njih te im pružaju pažnju.

14. Ciljevi u radu s djecom i mladima • Cilj programa je socijalizacija, promocija pozitivnog ponašanja, ali i učenje novih djelotvornih oblika ponašanja u različitim situacijama u kojima se mogu naći kako unutar obitelji, tako isto i unutar zidova institucije, a i šire. • Intervencija u socijalizacijski proces- primarna i sekundarna prevencija • Kompenziranje negativnih utjecaja okoline na emotivni, kognitivni i socijalni razvoj djece • Uspostavljanje bazične sigurnosti • Stvaranje pozitivne slike o sebi • Pomoć u emocionalnoj, obiteljskoj i socijalnoj prilagodbi • Učenje socijalnih i komunikacijskih vještina i uspostavljanje povjerenja u bližnje i okolinu

15. Ciljevi u radu s roditeljima • edukacija roditelja o važnosti i načinu ostvarenja kvalitetne komunikacije u obitelji, • edukacija roditelja o pravima po osnovi invalidnosti djeteta, te ostalim pravima i obvezama, • jačanje roditeljskih potencijala za uspješno nošenje sa zahtjevima koje pred njih stavlja ovaj, najvažniji poziv u njihovom životu, • edukaciju roditelja na području roditeljskih i dr. socijalnih vještina, • poticanje kvalitetnijih međuodnosa unutar obitelji • senzibilizacija roditelja za prepoznavanje potreba i + potencijala djece te pomoć u razvijanju kvalitetnijeg odnosa na toj relaciji, • poticanje roditelja na međusobne kontakte • razvijanje mreže između roditelja i ustanova, roditelja i stručnjaka sa područja koja neposredno ili posredno uključuju rizična ponašanja.

16. Evaluacija • Kvalitativna analiza kroz pisanje i analizu dnevnika rada • Kvantitativna analiza za svaki grupni susret na skali Likertovog tipa od 10 stupnjeva prema sljedećim elementima; • Konstruktivnost • Kooperativnost • Zadovoljstvo susretom • Kvaliteta rada grupe u cjelini • Kvaliteta rada voditelja • Kvaliteta rada suvoditelja.

17. Evaluacija provedenih aktivnosti i postignutih rezultata projektaprovodi se od strane: • korisnika projekta (djeca, roditelji) - različitim „self-monitoring“ tehnikama, • voditelja i suvoditelja grupa (individualno i zajednički evaluiraju aktivnosti i rezultate rada grupe kvalitativnim i kvantitativnim metodama), • stručnog tima Udruge (provodi permanentnu i finalnu evaluaciju predviđenih aktivnosti), • stručnih djelatnika osnovne škole (pedagozi, psiholozi, defektolozi, nastavnici, profesori).

18. Analiza zapažanja voditelja/suvoditelja grupa pokazuje da je u radu s grupom djece postignuto sljedeće: • povećanje konstruktivnosti u grupnim aktivnostima, • povećanje kooperativnosti u grupnim aktivnostima, • povećanje otvorenosti i spontanosti članova – lakše uspostavljanje prijateljskih odnosa i stvaranje vršnjačke grupe podrške, • jačanje dječje pozitivne autopercepcije (češće se pozitivno izražavaju o sebi, spremniji su prihvatiti pohvalu), • kreativnije izražavanje stvaralačkih osobina, • jačanje osjećaja pripadnosti skupini, • veća razvijenost komunikacijskih vještina govorenja i slušanja, • veća razvijenost vještina nenasilnog i konstruktivnog rješavanja sukoba. • veća informiranost o pravima djece s posebnim potrebama

19. Neki od ostvarenih ciljeva u radu s roditeljima su: • viša razina senzibilizacije roditelja za prepoznavanje potreba djece, • upoznavanje i osvještavanje vlastitih želja i potreba roditelja, • veća educiranost o načinima konstruktivnog zadovoljenja dječjih i osobnih potreba, • viša razina informiranosti roditelja o važnosti i načinima ostvarenja kvalitetne komunikacije • informiranost roditelja o pravima djeteta/ roditelja • jačanje pozitivne percepcije roditeljstva, • jačanje kvalitetnog odnosa djece i roditelja, • jačanje roditeljske kompetentnosti kroz razmjenu iskustava - mreže podrške, • razvijanje kvalitetnije suradnje između roditelja i stručnjaka (učitelja, stručnih djelatnika škole i voditelja grupa).

20. UMJESTO ZAKLJUČKA - Dugoročni rezultati • smanjivanje trenda širenja pojave oblika PUP-a djece s teškoćama u razvoju (uključene u grupni rad) u školskom i bolničkom okruženju obuhvaćenom implementacijom ovog programa; • smanjenje broja rizičnih činitelja u obiteljima; • jačanje socijalnih mreža djece i njihovih roditelja; • osposobljavanje za međusobnu podršku aktera i stavljanje novoformiranih socijalnih mreža u funkciji međusobne podrške; • stvoren milje sigurnosti, zaštićenosti, pripadnosti, ali istovremeno i milje koji potićr aktivititet i samoosnaživanje kako djeteta s teškoćama u razvoju, tako i njegovih roditelja.

21. ZAHVALJUJEMONA PAŽNJI ! Poticaj - Udruga za poticanje kvalitetnog razvoja djece i mladeži Nazorova 51, Zagreb http://www.poticaj-djeci.hr/ josip.jankovic@hotmail.com 00385 1/3880 682 091/502 80 76