1 / 79

P9-P10 0ntogeneza spavanja

P9-P10 0ntogeneza spavanja. Psihologija spavanja i budnosti 2012./13. Biserka Radošević-Vidaček. Ontogeneza spavanja. Spavanje od rođenja do adolescencije Spavanje u starijoj dobi. Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije.

chiku
Télécharger la présentation

P9-P10 0ntogeneza spavanja

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. P9-P10 0ntogeneza spavanja Psihologija spavanja i budnosti 2012./13. Biserka Radošević-Vidaček

  2. Ontogeneza spavanja Spavanje od rođenja do adolescencije Spavanje u starijoj dobi

  3. Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije Promjene karakteristika spavanja na osnovu promatranja djeteta i porodice Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija spavanja od rođenja do adolescencije Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima Spavanje hrvatskih adolescenata

  4. Osnovni principi spavanja kod djece bez poremećaja • Spavanje djece treba promatrati s biopsihosocijalnog stanovišta: • biološki procesi koji određuju strukturu i organizaciju spavanja i reguliraju spavanje • kulturalne norme • društveni sistem • vjerovanja roditelja • Velika interindividualna i međukulturalna varijabilnost bihevioralnih aspekata spavanja

  5. Rutina odlaska na spavanje, mjesto i organizacija spavanja • Rutina odlaska na spavanje uključuje kulturalno specifični niz aktivnosti i kulturalno je specifična • oblačenje u noćnu odjeću, pričanje priča, pjevanje uspavanki • Mjesto i organizacija spavanja ovise o kulturi, klimi, veličini porodice, veličini prostora za stanovanje, vjerovanjima roditelja

  6. Razvoj spavanja - novorođenče i dojenče • Novorođenčad • spavanje raspoređeno približno podjednako tijekom dana i noći • Dojenčad nakon nekoliko tjedana • stječe sposobnost da zadrži dulje epizode spavanja i budnosti • spavanje se vezuje uz noćno razdoblje • trajanje spavanja tijekom noći raste a tijekom dana opada

  7. Razvoj ritma budnosti i spavanja 26 tjedana (< 6 mjeseci) nakon rođenja Tjedni poslije rođenja 24 02 04 06 08 10 12 14 16 18 20 22 24 N. Kleitman. Sleep and Wakefulness, 2nd ed. Chicago: University of Chicago Press, 1963.

  8. Konačno spavaju kroz noć – neprekidno barem 8 sati bez signaliziranja budnosti (plač) - tipično u dobi od 6 do 9 mjeseci • Tijekom prve godine života trajanje spavanja relativno konstantno – 14 sati dnevno

  9. Ritam budnosti i spavanja tijekom prvih 460 dana (lijevo, djevojčica) i 425 dana (desno dječak) nakon rođenja kod dvoje dojenčadi čije je aktivnost praćena pomoću dnevnika spavanja. Crna i bijela polja predstavljaju budnost, odnosno spavanje. Crvene točke predstavljaju vrijeme hranjenja. (Jenni GO, Carskadon MA. Life Cycles: Infants to Adolescents. SRS Basic Sleep Guide 2009, 33-41) 6 mj 13,3 sati 6 mj 11,7 sati 1 G 2 MJ 1 G 3 MJ

  10. velike individualne razlike: jedno s 6 mjeseci može spavati samo 10,5 sati a drugo 18 sati • veliki varijabilitet trajanja spavanja (SD) u prvoj godini života (prosječno SD ± 1,9), dok u dobi 1-10 godina ± 0,8 SD • razlike u varijabilitetu odražavaju razlike u tempu sazrijevanja rane organizacije spavanja i budnosti

  11. Razvoj spavanja - rano djetinjstvo • Opadanje trajanja spavanja u ranom djetinjstvu rezultat je smanjivanja dnevnog spavanja. • Većina djece prestane dodatno spavati tijekom dana u dobi od 3 do 5 godina • velike kulturalne razlike

  12. Centili trajanja ukupnog i samo noćnog spavanja (vrijeme u krevetu) tijekom 24 sata kod 493 zdrave djece koja su praćena longitudinalno počevši od 1 mjeseca starosti do 16 godina (Zurich Longitudinal Studies). Iglowstein et al. 2003

  13. Ivo Iglowstein, Oskar G. Jenni, Luciano Molinari and Remo H. Largo. Sleep Duration From Infancy to Adolescence: Reference Values andGenerational Trends. Pediatrics 2003;111;302-307

  14. Noćna buđenja • česta • 20% budi se barem jednom svake noći • 50% barem jedne noći u tjednu • smatra se da su ona posljedica ultradijurnog ritma ciklusa spavanja koji traje 50-90 minuta • problem ako dijete ne može samo ponovo zaspati bez roditeljske intervencije

  15. Razvoj spavanja – predškolska dob 1 • Veća nezavisnost u kretanju djeteta može rezultirati u zajedničkom spavanju kad se dijete probudi tijekom noći • Kognitivni razvoj može rezultirati pojavom strahova vezanih uz noć ili potrebom za posebnim predmetima koji pomažu djetetu da zaspi – lutka, prekrivač ili sl.

  16. Razvoj spavanja – predškolska dob 2 • vezanost uz roditelje može se očitovati u anksioznosti zbog razdvajanja radi spavanja i dovesti do čestih noćnih buđenja i zajedničkog spavanja u krevetu • djetetova želja za autonomijom može dovesti do otpora prema odlasku na spavanje

  17. Ova ponašanja mogu biti problem • Ovisi velikim dijelom o percepciji roditelja i njihovim očekivanjima

  18. Razvoj spavanja - rana školska dob • Interindividualna stabilnost trajanja spavanja u prvom desetljeću života • kratki ili dugi spavači od ranog djetinjstva do adolescencije → nema optimalnog trajanja spavanja za cijelu populaciju • Procjena individualne potrebe za spavanjem u tjednu kad je raspored spavanja slobodno izabran od strane djeteta – bez nametnutog raspreda dnevnih aktivnosti

  19. Postoje preferencije cirkadijurne faze spavanja (jutarnjost-večernjost) • Nema optimalnog vremena odlaska na spavanje za populaciju određene dobi – treba uskladiti potrebe djeteta, porodice i zahtjeve društva.

  20. Razvoj spavanja - adolescencija • Trajanje spavanja opada tijekom prvih 10 godina života • Potreba za spavanjem ne opada u adolescenciji – procjenjuje se da ona iznosi 9,25 sati (Carskadon i sur. 1980).

  21. Kašnjenja faze spavanja i fiksni školski raspored – jutarnji početak nastave: • nedovoljno spavanje tijekom školskog tjedna • nadoknada spavanja vikendom

  22. Razlozi pomaka faze: • promijenjeni psihosocijalni milje: • potreba za autonomijom i nezavisnošću • ponašanje roditelja – smanjena kontrola • ponašanje vršnjaka – veća potreba za socijalnim kontaktima • stimulirajuće aktivnosti/uređaji prisutni uvečer, u spavaćoj sobi/krevetu • opseg školskih obaveza • veća mogućnost honorarnog posla • maturacijske promjene bioloških procesa regulacije spavanja

  23. Kraj adolescencije?Promjene u bihevioralnom markeru faze (kronotipu) u funkciji dobi kod 25000 Europljana . Roenneberg et al. 2004.

  24. Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i porodice Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija spavanja od rođenja do adolescencije Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima Spavanje hrvatskih adolescenata

  25. Bihevioralna stanja • Stabilne i predvidljive konstelacije oblika ponašanja i fizioloških karakteristika spavanja i budnosti • Kod dojenčeta • Spavanje: mirno i aktivno • Budnost: mirna i aktivna • Vokalizacija (plakanje)

  26. Polisomnografska stanja • Na temelju EEG, EOG i EMG • REM spavanja • Ne-REM spavanje • Tijekom prvih 6 mjeseci • REM spavanja = aktivno spavanje • Ne-REM spavanje = mirno spavanje

  27. EEG snimka (derivacija C3/A2, 20 s epohe) mirnog spavanja/ne-REM spavanja za novorođenče (tracé alternant) (na vrhu) te stadij 2 i sporovalno spavanje kod djeteta od 6 mjeseci, 12 godina i 15 godina.

  28. Stanja spavanja • Kod novorođenčadi često mirno i aktivno spavanje nije organizirano – tzv. prijelazno ili među spavanje • Ne-REM • mala frekvencija, visoka amplituda, sniženi mišićni tonus i odsutnost pokreta očiju • respiracija i srčani ritam pravilni • prisutnost “trace alternant” – aktivnost visoke amplitude izmjenjuje se sa skoro EEG tišinom

  29. Nakon 6 mjeseci moguća podjela u 3 stadija • 1 prijelaz iz budnosti u spavanje • 2 vretena spavanja (prvi put nakon 4 mjeseca) i K-kompleksi (privi puta nakon 6 mjeseci) • SWS barem 20% aktivnosti visoke amplitude frekvencije < 2 Hz • Promjene u amplitudi • tijekom prve godine porast amplitude EEG valova • 9-16 godina smanjivanje amplitude EEG valova

  30. REM • REM = aktivno spavanje kod mlađe djece zbog toga jer je praćeno trzajima mišića ili tijela koji probijaju barijeru inhibicije mišićne aktivnosti u REM-u • u prvim mjesecima života omjer REM i Ne-REM spavanja 50:50, polako opada do adolescencije na 20-25% • u prva tri mjeseca života prva epizoda spavanja tipično REM

  31. SWS sleep (Ne-REM 3) najviše zastupljen u ranom djetinjstvu, naglo opada u pubertetu (50-postotni pad između 12 i 14 godine

  32. Stadiji spavanja (sivi položeni stupići) i vremenski raspored SWS aktivnosti (0,6 – 4,6 Hz) tijekom 10-satne epizode spavanja

  33. Ciklus izmjene Ne-REM-a i REM-a • Kod dojenčadi 50 minutni • Na početku školske dobi 90-110 min • U prvom dijelu noći u ciklusu dominira SWS, a u drugom dijelu noći proporcija REM-a je povećana

  34. Ontogeneza stadija spavanja SATI REM SPAVANJE BUDNOST UKUPNO DNEVNO SPAVANJE (sati) * Postotak ukupnog spavanja UKUPNO DNEVNO SPAVANJE (sati) NREM SPAVANJE DOB d mj mj g g g g g g g g g

  35. Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i porodice Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija spavanja od rođenja do adolescencije Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima Spavanje hrvatskih adolescenata

  36. Rani razvoj cirkadijurnog vremenskog sustava • Razvoj cirkadijurnih ritmova rezultat: • maturacije mozga • interakcije s oznakama vremena u okolišu (svjetlo-tama) i socijalnih oznaka vremena (kontakti s majkom. • Nakon 6 mjeseci: cirkadijurni sustava dostiže zrelost i stabilnost

  37. Razvoj cirkadijurnog vremenskog sustava u pubertetu • U pubertetu dolazi do: • intrinzičnog pomaka cirkadijurne faze prema naprijed – kašnjenje (pubertalno zrelija djeca imaju kasniji početak i završetak izlučivanja melatonina) • Hipoteze (nisu nedvosmisleno potvrđene) • produljivanja intrinzičnog perioda cirkadijurnog sata • povećane osjetljivosti na izlaganje večernjem svjetlu i smanjene osjetljivost na izlaganje jutarnjem svjetlu

  38. Izloženost svjetlu utječe na fazu cirkadijurnih ritmova Večernje svjetlo pomiče fazu prema kasnijim vremenima Jutarnje svjetlo pomiče fazu prema ranijim vremenima Bihevioralne promjene u vremenu izlaganja svjetlu (npr. kasno večernje gledanje TV-a) može utjecati na mehanizam resetiranja faze u cirkadijurnom vremenskom sistemu Svjetlo kao “zeitgeber” • Hipoteze: u razdoblju adolescencije povećana osjetljivost za večernje svjetlo i smanjena osjetljivost za jutarnje svjetlo

  39. Actigraphy double plot of the sleep-wake pattern of the 14-year old male adolescent with DSPD. Black vertical lines represent activity counts for 1 minute periods. Activity is primarily observed during the evening hours and at night, while rest periods consolidate into the morning and early afternoon.

  40. Razvoj homeostatske regulacije spavanja • Kratke epizode deprivacije spavanja kod dojenčadi rezultirale su kompenzatornim porastom trajanja spavanja • Tolerancija na prestanak spavanja mala kod novorođenčadi – ne mogu izdržati produljena razdoblja budnosti • Postoji brža akumulacija homeostatskog pritiska za spavanjem i njegovo smanjivanje tijekom spavanja je brže. • Kod odraslih je pokazatelj pritiska za spavanjem SWA, kod dojenčadi theta (4,5-7 Hz)

  41. Razvoj homeostatske regulacije spavanja • Kod adolescenta (starijih u odnosu na mlađe i djecu prije puberteta) sporiji porast pritiska za spavanje • To je još jedan faktor zbog kojeg se adolescentima lakše oduprijeti spavanju. • Smanjivanje homeostatskog pritiska za spavanjem tijekom noći jednako brzo kod adolescenata kao i kod mlađe djece. U skladu s nepromijenjenom potrebom za spavanjem u toj dobi.

  42. Sporija akumulacija homeostatskog pritiska spavanja u razdoblju budnosti Sklonost spavanju Doba dana Dvoprocesni model regulacija spavanja. Cirkadijurna i homeostatska regulacija pritiska za spavanjem tijekom dana i noći. S, spavanje; W, budnost. Achermann i Borbely 2003.

  43. Trajanje budnosti (sati) 14.5 16.5 18.5 Test latencije uspavljivanja (min) * * Doba dana (h) Sklonost spavanju – latencija uspavljivanja u različitim fazama pubertalnog razvoja Taylor et al., J. Sleep Res., 2005

  44. Razvoj spavanja od rođenja do adolescencije Promjene karakteristika spavanja sa stanovišta djeteta i porodice Bihevioralna stanja, stadiji spavanja i elektrofiziologija spavanja od rođenja do adolescencije Promjene u homeostatskim i cirkadijurnim procesima Spavanje hrvatskih adolescenata

  45. Karakteristike spavanja adolescenata u različitim zemljama U usporedbi s mlađom školskom djecom • Tendencija kasnijeg odlaska na spavanje i kasnijeg buđenja • Kraće spavanje • Jednaka potreba za spavanjem • Veća razlika u spavanju između školskog tjedna i vikenda Strauch, Dubral i Strucholz 1973; Webb i Agnew 1973, 1975; Zepelin Hamilton i Wanzie 1977; Anders i sur. 1978; Price i sur. 1978; Carskadon 1979; White, Hahn i Mitler 1980; Klackenberg 1982; Petta, Carskadon i Dement 1984; Bearpark i Michie 1987; Billiard i sur. 1987; Henschel i Lack 1987; Strauch i Meier 1988; Carskadon 1990a, b; Andrade, Benedito-Silva i Menna-Barreto 1992; Dahl i Carskadon 1995; Gau i Song 1995; Saarenpaaheikkila i sur. 1995, Wolfson i Carskadon 1998

  46. Zašto je skraćeno spavanje problem? • Prekomjerna dnevna pospanost (Carskadon et al. 1981a, b; 1998; Fallone et al. 2000, 2001; Randazzo et al. 1998a, b; Andrade et al. 1995) • Rizik ozljeda i nesreća (Roehrs i sur. 1994, Wolfson i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002) • Lošiji uspjeh u školi (Wolfson i Carskadon 1998, Acebo i Carskadon 2002, Fallone i sur. 2005) • Negativna raspoloženja (Dahl 1999, Wolfson i sur. 1995) • Uporaba stimulatora: kofeina, nikotina, alkohola i drugih (Carskadon 1990)

  47. Bihevioralni/okolinski čimbenici • Vrijeme početka nastave (Gianotti i Cortesi, 2002; Owens i sur., 1999; Takeuchi i sur, 2001; Radošević-Vidaček i Košćec, 2004; Van Den Bulck, 2003; 2004; Wolfson i Carskadon, 1998)

  48. Organizacije nastave u Hrvatskoj • Specifičnost: dvosmjenski sustav nastave s tjednom izmjenom smjena • Jutarnja smjena 8 (7) – 13 (14) • Poslijepodnevne smjena 14 (13) – 19 (20) • Slobodan vikend

  49. Istraživanja bihevioralnih i psihofizioloških aspekata problema pospanosti kod adolescenata u Hrvatskoj 2001-2012 Biserka Radošević-Vidaček Adrijana Košćec Marija Bakotić

  50. Mogućnost ostvarivanja zdravog spavanja u dvosmjenskom sustavu? Dovoljno dugo spavanje? Regularnost rasporeda i trajanja spavanja?

More Related