SPOLNA DIFERENCIJACIJA I SEKSUALNO PONAŠANJE

1. SPOLNA DIFERENCIJACIJA I SEKSUALNO PONAŠANJE

2. Kod živih bića niže na evolucijskoj ljestvici seksualno ponašanje je uglavnom pod utjecajem spolnih hormona • Što se više penjemo na filogenetskoj ljestvici, uz hormonalne sve važniji postaju neuralni utjecaji • Seksualno ponašanje čovjeka u znatnoj mjeri ovisi o raznim socijalnim faktorima, učenju, stavovima, itd., a u znatno manjoj mjeri su za to ponašanje odgovorni hormonalni utjecaji • Međutim, spolni hormoni su ključni za spolnu diferencijaciju

3. Spolni hormoni • steroidi vrlo slične građe kod muškaraca i žena • estrogeni i progesteron luče se iz jajnika, a androgeni hormoni iz testisa, te manjim dijelom iz kore nadbubrežne žlijezde • i estrogene i testosteron nalazimo i kod muškaraca i kod žena, ali su različito zastupljeni • organizirajući učinci spolnih hormona, koji odlučuju hoće li se tijelo razviti kao muško ili žensko, djeluju u intrauterinoj fazi razvoja • aktivirajući učincispolnih hormona javljaju se kasnije u životu

4. SPOLNA DIFERENCIJACIJA

5. Normalna spolna diferencijacija • Oplodnja i određenje genetskog spola • Oblikovanje organa zajedničkih za oba spola • Diferencijacija spolnih žlijezda • Diferencijacija unutarnjih i vanjskih spolnih organa

6. Genetsko određenje spola Sve stanice u ljudskom tijelu osim jajašca i spermija imaju 23 para kromosoma, dok jajašce i spermij imaju samo jedan član para. Prvi korak spolne diferencijacije – određenje genetskog spola - odvija se pri oplodnji: • Spermij ima jedan X i jedan Y kromosom. Jajašce ima dva X kromosoma. Žensko dijete i od majke i od oca dobiva X kromosom, a muško dijete od majke dobiva X, a od oca Y. Jajašce (23,X) + spermij (23,X) = 46,XX→ genetska djevojčica Jajašce (23,X) + spermij (23,Y) = 46, XY → genetski dječak

7. Oblikovanje organa zajedničkih za oba spola i diferencijacija gonada • Do 7. tjedna nakon oplodnje nema diferencijacije: svi fetusi, bez obzira na genetski spol, imaju isti par struktura, tzv. prvobitne gonade • Svaka prvobitna gonada ima koru i srž, pri čemu se od kore može razviti jajnik, a od srži testis • Kod muškog se fetusa razvijaju testisi pod utjecajem SRY gena (sex determining region of the Y chromosome) lociranog na Y kromosomu, koji izaziva lučenje H-Y antigena → srž prvobitnih gonada se razvija u testise • Ako H-Y antigen nije prisutan, stanice kore prvobitnih gonada automatski će se razviti u jajnike koji proizvode jajašca • Ključan faktor razvoja spolnih žlijezda je prisutnost H-Y antigena: • Ako u ženski fetus ubrizgamo H-Y antigen, razvit će se genetska žena s testisima • Ako u muški fetus ubrizgamo tvar koja blokira H-Y antigen, razvit će se genetski muškarac s jajnicima

8. Unutarnji spolni organi • Šest tjedana nakon oplodnje i muški i ženski fetusi imaju dva potpuna kompleta reproduktivnih kanala – prekursora unutarnjih spolnih organa: muške Wolffove cjevčice i ženske Müllerove cjevčice • U 3. mjesecu muškog fetalnog razvoja testisi luče testosteron i MIS – tvar koja inhibira Müllerove cjevčice. • Testosteron → razvoj Wolffovih cjevčica iz kojih se razvijaju muški unutarnji spolni organi (sjemenski mjehurići, sjemenovod, prostata), a testisi se spuštaju u skrotum • MIS → Müllerove cjevčice atrofiraju. • Jajnici ne proizvode androgene, tako da Wolffove cjevčice degeneriraju, a iz Müllerovih se razvijaju ženski unutarnji spolni organi (maternica, jajovodi, gornji dio vagine) • Diferencijacija unutarnjih ženskih spolnih organa nije pod utjecajem jajnika: kod svih fetusa koji nisu bili izloženi testosteronu tijekom kritičkog razdoblja razvit će se ženski reproduktivni organi: • i kod ženskih fetusa kojima su uklonjeni jajnici • i kod muških fetusa kojima su uklonjeni testisi

9. Određenje unutarnjih spolnih organa – organizacijski (trajni i ireverzibilni) učinci spolnih hormona • Muškarci • Testisi proizvode MIS→inhibicija razvoja ženskih unutarnjih organa → defeminizacija • Testisi proizvode androgene → pospješivanje razvoja muških unutarnjih spolnih organa → maskulinizacija • Žene • Jajnici ne proizvode MIS → pospješivanje razvoja ženskih unutarnjih spolnih organa → feminizacija • Jajnici ne proizvode androgene → inhibicija razvoja muških unutarnjih spolnih organa → demaskulinizacija • Razvoj unutarnjih spolnih organa određen je prisutnošću ili odsutnošću hormona iz testisa. • U kritičnom periodu intrauterinog razvoja pod utjecajem testosterona dolazi i do maskulinizacije mozga kod muških fetusa.

10. Diferencijacija vanjskog spolovila • Muške i ženske genitalije razvijaju se iz istog bipotencijalnog prekursora: • Ako su u kritičnom razdoblju intrauterinog razvoja prisutni androgeni (testosteron i DHT) →razvoj muških genitalija • Ako u kritičnom razdoblju intrauterinog razvoja nema androgena →razvoj ženskih genitalija • “Impuls prirode jest da stvori ženu” - genetski smo preprogamirani da se razvijemo u žene. Muškarac će se razviti samo ako u kritičnom razdoblju prenatalnog razvoja testosteron promijeni osnovni program razvoja i omogući razvoj muških osobina.

11. Dakle, dok su testisi koji luče testosteron nužni za ravoj muškog fetusa, jajnici i lučenje ženskih sponih hormona nisu nužni za razvoj ženskog fetusa • Dokaz točnosti ove tvrdnje je Turnerov sindrom

12. Turnerov sindrom • Problem nastaje prilikom oplodnje • Nedostaje jedan X kromosom, tj. ove osobe imaju kariotip 45,X0 (posljedica defektnog spermija). • Y kromosom nije prisutan - neće se razviti testisi • nije prisutna ni kombinacija XX nužna za razvoj jajnika - neće se razviti jajnici • usprkos tome što fetus s X0 kombinacijom nema gonade, razvit će se u ženski, s normalnim ženskim spolnim organima

13. Turnerov sindrom • Posljedice: • Nerazvijeni jajnici, nizak rast, širok vrat, širok prsni koš s razmaknutim bradavicama, kardiovaskularne abnormalnosti, intelektualne i socijalne teškoće • Po vanjskom izgledu te su pacijentice žene, no kako ne proizvode spolne hormone ostaju spolno nezrele (ne razviju se grudi, nema menstruacije) ako ne dobiju nadomjesnu terapiju. • Liječenje hormonom rasta i estrogenima. Odlična prognoza osim kod kardiovaskularnih problema.

14. Maskulinizacija mozga • Osim na razvoj spolnih organa, prisutnost testosterona u prenatalnom razdoblju dovodi do razvoja mozga karakterističnog za muškarca, a odsutnost do razvoja mozga karakterističnog za žene • Testosteron izaziva većinu maskulinizirajućih efekata u ranom kritičnom periodu intrauterinog razvoja, tijekom 3. i 4. mjeseca trudnoće • Kod muškog fetusa testosteron ulazi u mozgovne stanice i procesom aromatizacije pretvara se u estradiol koji vrši maskulinizirajuće utjecaje • Zašto žene nisu maskulinizirane vlastitim estradiolom? • U ranom kritičnom periodu sisavci većine vrsta u krvi imaju alfa-fetoprotein. Alfa-fetoprotein se veže na estradioli priječi mu da napusti krvotok i uđe u stanice koje se razvijaju • Testosteron se ne veže na alfafetoprotein i stoga može ući u stanicu, gdje ga enzimi pretvaraju u estradiol • Iako normalne količine estradiola kod ženskog fetusa imaju malo efekta na rani razvoj, iniciranje većih količina estradiola maskulinizirat će razvoj ženskog fetusa: • normalne količine se vežu za alfafetoprotein, dok veće količine premašuju kapacitet tijela za inaktivaciju, pa višak može ući u stanice i maskulinizirati ih. • Kod primata su načini inaktivacije estradiola nešto drugačiji i ne temelje se na alfafetoproteinu.

15. “Muški” i “ženski” mozak • Do sada su već utvrđene brojne razlike "muškog" i "ženskog" mozga: • medijalno preoptičko područje dva do tri puta je šire kod muškaraca, a postoji i razlika u sinaptičkoj organizaciji tog područja • nađene su razlike i u gornjim cervikalnim ganglijima, amigdalama, dorsalnom hipokampusu i orbitofrontalnoj kori • nema spolnih razlika u općoj inteligenciji, ali ima u nekim specifičnim kognitivnim sposobnostima: • verbalna fluentnost, perceptivna brzina, prepoznavanje lica – bolje žene • prostorni odnosi, matematičko rezoniranje – bolji muškarci • Prema nekim postavkama hemisferna asimetrija se razvija ranije kod dječaka, zbog čega mozak djevojčica pokazuje veću plastičnost (kod njih su znatno rjeđe razvojne afazije), a mozgovi odraslih muškaraca pokazuju veći stupanj asimetrije

16. Pubertet • U pubertetu se počinju javljati aktivirajući učinci spolnih hormona koji privremeno modificiraju seksualno ili neko drugo ponašanje. • U djetinjstvu je razina spolnih hormona niska, reproduktivni organi nisu zreli, i dječaci i djevojčice ne razlikuju se naročito po općem izgledu • Pubertet predstavlja početak spolne zrelosti i razdoblje intenzivne spolne diferencijacije • obično počinje u dobi od 10-12 godina za djevojčice, a godinu do dvije kasnije za dječake, iako su zadnjih godina primijećeni pomaci ka nižoj dobi • U pubertetu dolazi do povećanja i maturacije gonada i genitalija te razvoja sekundarnih spolnih obilježja što dovodi do reproduktivne zrelosti.

17. Razvoj sekundarnih spolnih obilježja Aktivacijski učinci spolnih hormona u pubertetu: hipotalamus aktivira adenohipofizu lučenjem GnRH (hormona koji otpuštaju gonadotropine) ↓ pojačano lučenje gonadotropina i ACTH (adrenokortikotropnog hormona) ↓ pojačano lučenje spolnih hormona iz gonada i kore nadbubrežne žlijezde ↓ maturacija genitalija i razvoj sekundarnih spolnih obilježja - dovršavanje feminizacije odnosno maskulinizacije

18. Estradiol → razvoj grudi, povećano stvaranje masnog tkiva ispod kože (posebno u području bokova), širenje bokova, menstrualni ciklus • Testosteron → povećanje testisa, produbljivanje glasa, pojačan mišićni rast i širenje ramena, pojačan razvoj žlijezda znojnica i lojnica • Androstenedion (androgen kore nadbubrežne žlijezde) → dlakavost, naročito ispod pazuha i oko spolovila kod oba spola Bipotencijalnost nekih sekundardnih spolnih obilježja zadržava se čitavog života: • ako se muškarce tretira estrogenom (npr. zbog tumora koji ovisi o androgenima), razvit će grudi i smanjit će im se dlakavost • ako je žena izložena višim razinama androgena, produbit će joj se glas i pojačati dlakavost

19. Sažetak normalne spolne diferencijacije

20. I. Varijable spola – biološke varijable

21. II. Pripisane/psihosocijalne varijable (rod)

22. Spolni identitet • spolni identitet - spol s kojim se pojedinac identificira - isključivo je ljudska karakteristika • sličan je (ali ne identičan) spolnoj ulozi, tj. sklopu aktivnosti i dispozicija za koje se smatra da su uobičajene za svaki spol u određenom društvu • Spolne uloge su uvelikoj mjeri determinirane kulturom i odgojem, a čak i unutar jedne kulture ono što se smatra normalnim za muškaraca i ženu može se drastično promijeniti iz generacije u generaciju • Spolni identitet nesumnjivo također ovisi o odgoju jer se prema dječacima i djevojčicama postupa drugačije • jedan mali postotak ljudi je nezadovoljan svojim spolom (transseksualci) do te mjere da ga žele promijeniti – koji su mogući uzroci?

23. Odstupanja od normalnog spolnog razvoja • Normalna spolna diferencijacija je proces koji se sastoji od dva dijela: • Da bi se fetus razvio kao ženski mora postati feminiziran i demaskuliniziran. • Da bi se fetus razvio kao muški mora postati maskuliniziran i defeminiziran. • Složeni procesi u više faza - u svakoj od njih može doći do pogreške - kod nekih će se osoba maskuline ili feminine karakteristike razviti samo djelomično, bilo na tjelesnoj ili ponašajnoj razini. • Npr. novorođenče s nekim od sindroma spolne diferencijacije može biti: • pretjerano maskulinizirano žensko dijete (zbog izloženosti prevelikoj razini androgena) ili • nedovoljno maskulinizirano muško dijete (nedovoljna razina androgena) ↓ genitalije ili ne odgovaraju genetskom spolu, ili nisu ni muške ni ženske, već negdje između, u različitim stupnjevima → pseudohermafroditi

24. Primjer vanjskog spolovila pseudohermafrodita

25. Kongenitalna adrenalna hiperplazija - CAH • Genetski poremećaj koji dovodi do toga da kora nadbubrežne žlijezde luči previše androgena. • Ako se javi kod dječaka utjecaj je zanemariv - dovodi do ranijeg nastupa puberteta. • Kod djevojčica rezultira maskuliniziranim genitalijama, muškobanjastim izgledom i maskuliniziranim ponašanjem. • Ako se dijagnosticira pri rođenju, kirurški se isprave abnormalnosti spolovila i primijeni se kortizol da bi se smanjila razina androgena u krvi.

26. Sindrom neosjetljivosti na androgene • Poremećaj kod 46, XY kariotipa, povezan s X kromosomom, kod kojeg su receptori neosjetljivi na androgene – usprkos normalnim razinama androgena muški se fetus ne maskulinizira • Testisi se razvijaju i luče androgene no oni ne djeluju, pa se ne razvijaju muški unutarnji organi – nema maskulinizacije • Testisi luče i MIS, tako da se ne mogu razviti ni normalni unutarnji ženski spolni organi – nema feminizacije. • Vanjsko spolovilo je žensko, a u pubertetu se mogu javiti i ženske sekundarne karakteristike zbog aromatizacije testosterona u estradiol (razvoj grudi, slaba dlakavost) • Feminiziran je ne samo izgled, već i ponašanje (nedostajali su maskulinizirajući utjecaji androgena) • Uobičajena je dodatna hormonalna terapija u pubertetu da bi funkcionirali kao žene (neplodne, nemaju ni jajnike i ni maternicu). • Može se javiti u dva oblika: CAIS – potpuna neosjetljivost na androgene ili PAIS – djelomična neosjetljivost na androgene • Etičke dvojbe: treba li im u pubertetu reći da su zapravo muškarci?

27. Pseudohermafroditi • Kad se rodi dijete s obilježjima oba spola potrebno je donijeti odluku hoće li biti dječak ili djevojčica. • Jedna mogućnost - kromosomski test - je li dijete genetski muško ili žensko • Takav pristup je odbačen - gotovo svi pseudohermafroditi su neplodni, pa nije bitno da li njihov spol odgovara kromosomima, već da odgovara vanjskom izgledu i ponašanju. • U većini slučajeva takva se djeca proglašavaju ženskom: • jednostavnije je spolovila kirurški prilagoditi tako da budu ženska • u pubertetu se dodatnim injekcijama estrogena izaziva razvoj grudi • U nekim slučajevima, kad je izgled spolovila pretezao muškom, odgajani su kao dječaci, također uz dodatnu hormonalnu terapiju

28. Važno pitanje utjecaja odgoja na spolni identitet - hoće li dijete prihvatiti onaj identitet koji mu je dodijeljen? • Oko 90 - 95% odraslih pseudohermafrodita zadovoljno je spolom koji im je dodijeljen pri rođenju, no ostalih 5 -10% iskazuje veliko nezadovoljstvo, do te mjere da žele promijeniti spol. • Istraživanja – pseudohermafroditiodgajani kao djevojčice • vrlo često muškobanjaste • nisu pokazivale interes za tipično ženske igre, već vrlo često za sport • kako zbog viška testosterona izrastu veće i snažnije od drugih djevojčica, taj se interes može objasniti i time • na osnovi ovih podataka ne možemo donijeti definitivni zaključak o doprinosu bioloških činitelja i odgoja na prihvaćanje spolnog identiteta: • svi istraživani pojedinci bili podvrgnuti i hormonalnoj terapiji, što naravno posredno utječe na ponašanje • nije opravdano na osnovi malog broja aberantnih slučajeva, među kojimapostoji veliki interindividualni varijabilitet, zaključivati o procesima u normalnoj populaciji

29. Ablacija penisa – slučaj John/Joan • Ablacija penisa prilikom obrezivanja jednog od jednojajčanih blizanaca 1967. godine • David/Brenda • Dr. John Money: • Kastracija, kirurška konstrukcija vagine + predviđeni estrogeni u pubertetu • Ultimativna provjera kontroverze naslijeđe nasuprot okolišu (identični geni, isto prenatalno okruženje, različita socijalizacija) • Brenda i brat blizanac Brian

30. Brenda • Velike psihičke teškoće već u djetinjstvu, odbacivanje nametnutog spola, traumatiziranost odlascima dr. Moneyu, potpuna neprihvaćenost među vršnjacima • Kulminacija u pubertetu – suicidalne tendencije • Odabir novog tima stručnjaka.

31. David • “Povratak” na muški spol – rekonstrukcija penisa, hormonalna terapija • Znatno bolja prilagodba, brak, usvajanje troje djece • Knjiga o iskustvu dvostruke promjene spola • Razvod, problemi s roditeljima, smrt brata blizanca Briana od trovanja kombinacijom alkohola i antidepresiva... David je 2004 izvršio samoubojstvo

32. SEKSUALNO PONAŠANJE

33. Hormoni ne utječu samo na razvoj muškog i ženskog tijela, već igraju ulogu u aktiviranju seksualnog ponašanja muškaraca i žena • Hormonalni učinci na seksualno ponašanje znatno variraju od vrste do vrste, i kod životinja su znatno izraženiji nego kod čovjeka. • npr. jeleni i slične životinje pare se samo jednom godišnje, kad im je razina spolnih hormona visoka • kod primata je utjecaj hormona znatno manji • ovisnost seksualne aktivnosti o trenutnoj razini hormona je najmanja kod čovjeka, no prisutna je

34. Spolni hormoni i seksualno ponašanje - muškarci • Kod muškaraca je seksualna pobuđenost općenito najviša u dobi kad imaju najviše razine testosterona (15 do 25 godina) • opadanje razine testosterona dovodi i do smanjenja seksualne aktivnosti

35. Odstranjenje testisa (orhitomija) → smanjenje seksualnog interesa i ponašanja, ali s velikim interindividualnim varijabilitetom (moguć utjecaj androgena iz prostate i kore nadbubrežne žlijezde): • u otprilike polovici slučajeva došlo je do potpunog gubitka sposobnosti postizanja erekcije i gubitka seksualne motivacije • u nekim slučajevima efekti su bili znatno manji • kod orhitomiziriranih muškaraca došlo je i do niza tjelesnih promjena: smanjenja dlakavosti, masnih naslaga na bokovima i prsima i sl. • Zamjenske injekcije testosterona ponovno uspostavljaju normalni spolni nagon i spolno ponašanje • Kod zdravih muškaraca nema korelacije između spolnog nagona i razine testosterona: • čini se da svaki zdravi muškarac normalno ima više razine testosterona od nužnih za aktivaciju seksualnog ponašanja, tako da dodatni testosteron nema utjecaja • Postoji i obrnuti utjecaj: očekivanje seksualne aktivnosti povisuje razinu androgena (pokus znanstvenika s izoliranog otoka)

36. Spolni hormoni i seksualno ponašanje - žene • Hormoni jajnika ne upravljaju ženskom seksualnom aktivnošću, no utječu na seksualni interes – žene najučestalije iniciraju seksualnu aktivnost u plodnom periodu ciklusa oko ovulacije. • To naravno ovisi i o nizu drugih činitelja – npr. o tome želi li žena zatrudnjeti ili ne. • Odstranjenje jajnika: sterilnost, smanjena vlažnost vagine • Neka istraživanja sugeriraju da je ženska spolna motivacija pod većim utjecajem androgena nego estrogena, no podaci su nekonzistentni.

37. Hipotalamus i seksualno ponašanje • Pokusi na životinjama →hipotalamusje dio CNS-a koji je najizrazitije uključen u regulaciju seksualnih ponašanja • Medijalno preoptičko područje hipotalamusa - jezgra koja je nekoliko puta veća kod mužjaka nego kod ženki: spolno dimorfna jezgra. • Veličina spolno dimorfne jezgre kod štakora u korelaciji je s razinom testosterona i seksualnom aktivnošću. • Medijalno preoptičko područje kod štakora ima ključnu ulogu u muškom seksualnom ponašanju→ uništenje tog područja dovodi do prekida seksualne aktivnosti. • Uklanjanje medijalnog preoptičkog područja kod ženki → nikakav utjecaj na seksualno ponašanje. • Kod ženki štakora je za seksualno ponašanje kritična ventromedijalna jezgra hipotalamusa. • Pokazalo se, istraživanjima na štakorima, da putovi koji vode iz hipotalamusa u srednji mozak imaju važnu ulogu u seksualnom ponašanju. • U nekoj mjeri to vjerojatno vrijedi i za ljude. Ove se hipoteze provjeravaju u novijim istraživanjima uporabom suvremenih tehnika slikovnog prikazivanja mozga.

38. Utjecaj feromona – kemijska komunikacija između pojedinaca • Dok hormoni prenose poruku iz žlijezde u ciljno tkivo unutar organizma, feromoni prenose poruke između dvaju pripadnika iste vrste. • Jedan pripadnik vrste luči feromone koji izravno djeluju na fiziologiju ili ponašanje drugog pripadnika vrste, uglavnom putem njuha. Osim glavnog njušnog epitela neki sisavci imaju područje specijaliziranih senzornih receptora za neke feromone – vomeronazalni organ (VNO) • upitno postojanje VNO-a kod ljudi - postoje rupe u nazalnoj šupljini, no nije dokazano postojanje živca potrebnog za funkciju VNO-a osim tijekom embrionalnog razvoja – feromoni vjerojatno djeluju “klasičnim” njušnim putem. • Najveći broj istraživanja proveden je na životinjama, no postoje podaci koji pokazuju da su feromoni odgovorni i za neke fenomene u ljudskom ponašanju. • dva najvažnija područja ljudskog ponašanja na koje utječe njuh su: • raspoznavanje srodnika, poznatih ljudi, te raspoznavanje bioloških kategorija (npr. muško-žensko) – iako njuh u ljudi ima reducirane osjetne mogućnosti, ljudi su iznenađujuće dobri u prepoznavanju poznatih ljudi na osnovi mirisa (T-shirt eksperimenti) • reproduktivno ponašanje • feromoni u ljudskom mirisu koji nositelja mirisa čine privlačnim partneru • 3α-androstenol privlačan muškarcima • 5α-androstenon privlačan ženama

39. Utjecaj feromona • utjecaj ŽENA-ŽENA • žene koje žive u istom prostoru i koje su u interakciji više od nekoliko mjeseci mogu, pod određenim okolnostima, uskladiti menstrualne cikluse • nedavni eksperimenti su pokazali mehanizam feromona za menstrualnu sinkronizaciju: • djeluju dva feromona: jedan koji skraćuje menstralni ciklus drugih žena i onaj koji ga produžuje • utjecaj MUŠKARAC-ŽENA • i muškarci mogu utjecati na regulaciju menstrualnog ciklusa svojim pazušnim sekretom • na vrlo sličan način regulaciji žena-žena postiže se da neuobičajeno dug ili kratak ciklus postane redovit i približi se normalnom trajanju od 28 dana • nisu potpuno jasni razlozi menstrualne sinkronizacije, no mogući razlozi su najvjerojatnije evolucijski određeni • pleme sa više mladunaca putuje sporo, no pleme sa samo jednom majkom i njenim potomkom bi je moglo ostaviti • zajednička briga o djeci

40. Histokompatibilni kompleks (MHC) i izbor partnera kod ljudi • kod miševa miris povezan s MHC-om služi za izbjegavanje parenja s bliskim rodom • ljudi također imaju MHC imuno sustav  HLA (human leucocyite antigen) - ako ljudi variraju u HLA mirisima i imaju mogućnost raspoznavanja istih, koriste li ih za odabir partnera? • T-shirt eksperimenti: • žene koje nisu uzimale kontracepcijske pilule privučene muškarcima sa različitim MHC-om (imunološki kompetentnije potomstvo) • žene koje su uzimale kontracepcijske pilule privučene muškarcima sa sličnim MHC-om (kontracepcijska pilula hormonalno simulira trudnoću – zato žene preferiraju mirise sa MHC-om sličnim njihovom jer tijekom trudnoće preferiraju blizinu rođaka)

41. VARIJACIJE U SPOLNOJ ORIJENTACIJI

42. Što determinira seksualnu orijentaciju pojedinca, tj. spol preferiranog seksualnog partnera? Zašto se neki ljudi razviju kao heteroseksualci, a neki kao homoseksualci? • Neki istraživači pripisivali su homoseksualnost utjecaju iskustava iz djetinjstva, posebno interakcijama djeteta i roditelja: • smatralo se da obiteljski obrazac koji pogoduje razvoju homoseksualnosti uključuje dominantnu majku i submisivnog ili nezainteresiranog oca • podaci su pokazali da je taj obrazac prisutan samo kod malog broja homoseksualaca, i to obično onih s izraženim neurotskim smetnjama, dok kod dobro prilagođenih homoseksualaca nije • Autori su zaključili da njihovi nalazi ne podržavaju objašnjenje homoseksualnosti odgojnim i socijalnim utjecajima, već da je vjerojatnije da je homoseksualnost barem djelomično biološki uvjetovana.

43. Moguća hormonalna predispozicija za homoseksualnost? • Definitivno nema hormonalnog utjecaja u odrasloj dobi - kod većine homoseksualnih muškaraca razina hormona ista kao i kod heteroseksualnih. • Plauzibilnije biološko objašnjenje - postojanje razlike u mozgovnim strukturama uslijed smanjene androgenizacije mozga u kritičnom periodu intrauterinog razvoja - istraživanje Le Vaya (1991). • Istraživanja na životinjama pokazuju da je to moguće: • kod raznih životinjskih vrsta manjak testosterona rano u životu doveo je do seksualnog interesa za druge mužjake • međutim, kod tih su se životinja također pojavile i abnormalnosti spolovila →nema sigurnih pokazatelja da prenatalni testosteron ima utjecaja na javljanje homoseksulane orijentacije kod muškaraca kasnije u životu • Ženska homoseksualnost – nema konkluzivnih podataka (istraživanja povezanosti s majčinim uzimanjem DES-a). • Prenatalna androgenizacija mogla bi utjecati na homoseksualnost kod žena – žene s kongenitalnom adrenalnom hiperplazijom u jednom su se istraživanju u 30% slučajeva izjasnile kao homoseksualne ili biseksualne.

44. Le Vay (1991) - postmortem studija u kojoj je uspoređivana neuroanatomija tri grupe ispitanika: heteroseksualnih muškaraca, homoseksualnih muškaraca i heteroseksualnih žena: • 3. intersticijska jezgra anteriornog hipotalamusa (INAH 3) dvostruko je veća kod heteroseksualnih muškaraca nego li kod žena • također je više nego dvostruko veća kod heteroseksualnih nego kod homoseksualnih muškaraca • Prigovor: mogući utjecaj AIDS-a • i kad se isključi relativno velik broj podataka dobivenih na homoseksualcima umrlim od AIDSa, i dalje ostaje korelacija između seksualne orijentacije i veličine INAH 3. • Byne i sur. (2001) nisu uspjeli replicirati ovaj nalaz: INAH 3 je bio veći kod heteroseksualnih muškaraca nego kod žena, no nije bilo razlike među muškarcima s obzirom na spolnu orijentaciju.

45. Roselli i sur. (2004) su dobili nalaz identičan onom Le Vaya, ali na ovnovima: • seksualno dimorfna jezgra prednjeg hipotalamusa bila je znatno veća kod ovnova nego kod ovaca • također je bila dvostruko veća kod heteroseksualnih ovnova nego kod homoseksualnih (kojih ima cca 8%). • Martin i Nguyen (2004): • heteroseksualni i homoseksualni muškarci i žene razlikuju se po relativnoj duljini kostiju u rukama i nogama • ta bi razlika mogla odražavati razlike u njihovoj izloženosti spolnim hormonima u intrauterinom razvoju • Moguće objašnjenje interferencije s prenatalnom maskulinizacijom: • majčin stres (manja proizvodnja androgena, manja spolno dimorfna jezgra u preoptičkom području)

46. Homoseksualnost i naslijeđe • 1991. godine provedena je studija na blizancima od kojih je barem jedan bio deklarirani homoseksualac. Napravljena je usporedba jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca s obzirom na seksualnu orijentaciju: • Konkordanca: 52% za jednojajčane, a 22% za dvojajčane blizance. • Isti autori su 1993. proveli istovjetnu studiju na ženskim parovima blizanki od kojih je barem jedna bila lezbijka: • Konkordanca: 48% za jednojačane blizanke, a 16% za dvojajčane • Obiteljske studije- istraživanja obiteljskih stabala: značajno veći udio homoseksualnih rođaka s majčine nego s očeve strane • Uzrok u X kromosomu koji se nasljeđuje od majke? Malo područje na vrhu X kromosoma isto je kod velikog postotka braće homoseksualaca • Žene sklone rađanju većeg broja djece imaju naslijeđene iste genetske faktore pronađene u homoseksualnih muškaraca (čime se “nadoknađuju” djeca koju homoseksualci nemaju) → Ženski članovi obitelji homoseksualaca imaju, u prosjeku, više djece nego članice obitelji heteroseksualaca – genetsko svojstvo “privučenosti muškom spolu”, što kod muškaraca uzrokuje homoseksualnost, a kod žena hiperseksualnost koja rezultira većim brojem djece

47. Zaključak: • dva biološka faktora - naslijeđe i prenatalna izloženost hormonima – mogli bi imati utjecaja na seksualnu orijentaciju • Važne reperkusije na stavove prema homoseksualcima: • U jednom istraživanju iz 1989. pokazalo se da ljudi koji smatraju da su se homoseksualci “takvi rodili” imaju znatno pozitivniji stav prema njima nego li oni koji smatraju da su oni “izabrali da budu” ili “naučili da budu” homoseksualci. • Dakle, istraživanja o biološkom porijeklu homoseksualnosti mogla bi reducirati postojeće predrasude