1 / 9

Aristotel

Aristotel. logika. Logika najznačajniji doprinos zapadnoj povijesti duha. Aristotel je prvi je koji je mišljenje istraživao ne (samo) prema sadržaju već i prema formi (formalna logika). Aristotelova je logika je temelj tradicionalne logike . Logika raspravlja prije svega o:

emery-marsh
Télécharger la présentation

Aristotel

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Aristotel logika

  2. Logika najznačajniji doprinos zapadnoj povijesti duha Aristotel je prvi je koji je mišljenje istraživao ne (samo) prema sadržaju već i prema formi(formalna logika). • Aristotelova je logika je temelj tradicionalnelogike. Logika raspravlja prije svega o: • pojmovima (logika pojmova), • sudovima (iskazima, rečenicama) i • zaključcima,dokazima. Pojmovi su bit ili oblik (forma) stvari čija je spoznaja osnovni cilj mišljenja. Pojmovi se raspoređuju u vrste i rodove. Najviši rodni pojmovi, koji u sebi obuhvaćaju sve druge pojmove, jesu kategorije (ima ih 10).

  3. Svaka riječ izgovorena bez povezanosti označuje ili jednu supstanciju ili akcident: kvantitetu, kvalitetu, relaciju, mjesto, vrijeme, položaj, imanje, djelovanje ili trpljenje. Supstancija je ono što postoji kao različito od onoga čime je okruženo, a što ne treba ni jedno drugo biće za svoje opstojanje. Akcident (pripadak) je sve ono što pripada supstanciji određujući je ili naznačujući promjenu. Prema Aristotelu su materijalne supstancije određene s devet primarnih akcidenata.

  4. sudovi Riječi povezuju u rečenice koje se nazivaju sudovi a koji daju istinite ili lažne iskaze. Sud je istinit ako odgovara stvarnosti, (klasična definicija istine). Sudovi se prema određenim pravilima daju povezivati u zaključke. Zaključci mogu biti neposredni i posredni. “Najpopularniji” posredni zaključak je onaj koji iz dva suda daje treći – silogizam. Aristotelov najveći doprinos u istraživanjima zakona mišljenja je na području silogizma: Povezivanje dvaju sudova u treći naziva se silogizam, npr. 1) Svi ljudi su smrtnipremisa 2)Sokrat je čovjekpremisa 3)dakle:Sokrat je smrtankonkluzija

  5. Povezuje pojmove u sud. Sudovi mogu biti mnogi (hipotetički, dijunktivni..) ali su najčešći kategorički… Od sudova se grade zaključci: najčešći su neposredni (jer su najjednostavniji), pa posredni od kojih su “najpopularniji” silogizmi. Po položaju srednjeg pojma - M, razlikuju se figure silogizma (kod Aristotela samo 3) Ovisno o vrsti sudova (a e i o) postoji mnogo (256) mogućih načina – modusa - zaključivanja. No, opća (8) i posebna pravila zaključivanja taj broj svode na samo 19 dopuštenih (ispravnih) načina (modusa) zaključivanja. Mnogo godina kasnije o tim su načinima zaključivanja ispjevane čak i pjesme u stilu srednjovjekovnog repa. Evergreen je postala ova: Barbara, Celarent, Darii, Ferioque prioris; Cesare, Camestres, Festino, Baroco secundae; Tertia, Darapti, Disamis, Datisi, Felapton, Bocardo, Ferison, habet; Quartainsuper addit Bramantip, Camenes, Dimaris, Fesapo, Fresison. Kako radi naš um

  6. Zaključivanjeproces stjecanja znanja Dedukcija - od općeg prema posebnom. Zaključni sud (konkluzija) nužno proizlazi iz početnih sudova (premisa) – pouzdano znanje Indukcija - od pojedinačnoga prema općem. Zaključni sud (konkluzija) vjerojatno proizlazi iz početnih sudova (premisa). • Indukcijom se sječe znanje osjetnim opažanjem • Indukcija traži ono zajedničko unutar jednoga roda. • Znanost svoje znanje dobiva indukcijom. Cilj je znanosti: • iz općeg uzroka moći nužno izvesti ono pojedinačno (dedukcija), ali put do toga vodi preko indukcije. Izmjena indukcije i dedukcije čini da se okreće odnos onoga što je prije i onoga što je poslije: • Ono opće koje je zapravo prije, spoznajemo kasnije nego ono pojedinačno koje je poslije.

  7. dokaz • Lanac zaključaka je dokaz. Ta je metoda deduktivna, tj. ide od općeg prema posebnom. • Konačni cilj znanosti treba biti i to da se sve što postoji nužno može izvesti iz jednog uzroka. definicija • Podjela svega postojećega omogućuje definiciju. • Ona se sastoji od roda i specifične razlike npr. čovjek je razumno biće

  8. načela - principi Mišljenje ne može počivati na slučaju nego mora početi na osnovnim načelima, principima koje neće trebati dalje dokazivati jer su očiti. Načelo je neposredna postavka jednog dokaza. Neposredno je ono od čega nema ničega prvotnijega. Opći principi koji vrijede za sve su: • princip kontradikcije - nemoguće je da se jednome i istom na isti način nešto dodaje i ne dodaje, (najčvršće logičko načelo!); • princip identiteta - sve što je istinito mora se potpuno samo sa sobom podudarati; • princip isključenja trećeg (između kontradiktornih stavova ne može biti ništa trećeg).

  9. Pitanja za ponavljanje • Što je supstancija a što akcident? • Što je pojam? • Što su sudovi i što imaju a nema pojam? • O čemu ovisi figura u silogizmu? • Po čemu se određuje broj dopuštenih načina zaključivanja u silogizmu • Postupci zaključivanja. • Što sadrži definicija? • Načela – principi.

More Related