JEZERA

1. JEZERA • Jezero je (prirodno i umjetno) udubljenje na površini kopna ispunjeno vodom • Pojam jezera obuhvaća udubljenje i vodu, dva različita elementa koja čine jedinstvenu cjelinu • Prema FORELU(1901)svako udubljenje na kopnu koje je ispunjeno vodom, a nema izravne veze s morem, bez obzira na veličinu i kemijsko-fizički sastav • Raširena su u svim klimatskim zonama na Zemlji • Obuhvaćaju površinu od oko 2 mil km2, a volumen im je 176 000 km3 (91 000 km3 slatka i 85 000 km3 slana voda) • Slatka jezera predstavljaju 0,26% vode Zemlje • Najčešće se javljaju u grupama i predstavljaju tipično obilježje krajolika

2. Prema prostornom rasporedu neravnomjerno su raspoređena • Prema rasporedu na kontinentima, najviše ih je na području Sjeverne Amerike (2% površine), a najmanje na području Australije i Južne Amerike (0,3%) • Europa 0,6%, odnosno oko 500 000 prirodnih i 10 000 umjetnih jezera, a najveće je Ladoško jezero (17 670 km2) • Najviše jezera (na Zemlji) ima u glacijalnim i periglacijalnim područjima • (Finska zemlja «deset tisuća jezera» stvarno ih ima 80 000 – 100 000, obuhvaćaju 9,6% površine)

3. Velika jezera Sjeverne Amerike najveća su površina (246 481 km2) slatke vode na Zemlji • Kaspijsko jezero je površinom najveće (372 000 km2), ali je slano • Najveća jezera nalaze se u tektonskim rovovima • Najviša jezera nalaze se na Tibetu (Tengri-nor ili Nam-tso na 4672 m) • Najviše plovno jezero je Titicaca (3812 m) • Najnižu razinu vide ima Mrtvo more (-397 m)

4. Prema postanku udubljenja, podrijetlu i fizičko-kemijskim svojstvima vode ima više od 100 tipova jezera • Svako jezero obilježavaju posebne geološke, geografske, fizičko-kemijske i biološke značajke • Klasifikacija jezera može se provesti na više načina, prema postanku udubljenja, prema svojstvima vode u jezeru • Prema postanku udubljenja jezera se dijele na: • tektonska (Bajkalsko) • erozijska (Skadarsko) • akumulacijska (Plitvice) • umjetna

5. Prema trajanju ispunjenosti vodom jezera se dijele na: • perenirenda jezera - udubljenja koja su stalno ispunjena vodom • intermitirenda jezera - udubljenja koja su redovito, ali periodički ispunjena vodom • epizodična jezera - udubljenja koja su povremeno ispunjena vodom, specifična jezera ove grupe predstavljaju pustinjska jezera (šot u Africi, takir u Turkestanu, bair u Mongoliji) • Prema položaju u riječnoj mreži ili glavnoj tekućici (odnosno vodni režim) razlikuju se: • riječna (protočna) • izvorišna (odtočna) • završna (dotočna) • jezera bez pritoka i odviraka (bez površinskog otjecanja – bez odtočna)

6. Prema razini mora jezero može biti: • depresija: u slučaju kad je udubljenje ispunjeno vodom u cijelosti ispod razine mora • kriptodepresija: je jezero u kojemu je površina vode iznad, a dno udubljenja ispod razine mora • Bajkalsko jezero najveća kriptodepresija na Zemlji: površina vode nalazi se na 453 m iznad, a dno udubljenja mu je na 1286 m ispod razine mora • Prema postanku općenito se razlikuju prirodna i umjetna jezera

7. Posstanak jezera obuhvaća 4 faze: • Nastanak i oblikovanje jezera – vegetacija nije prisutna • Zrelo razdoblje jezera – u jezeru i na obalama se razvija vegetacija, jezero se puni s anorganskim i organskim sedimentima, te suspendiranim materijalom • Zarastanje jezera – jezero postaje močvara • Izumiranje jezera – jezero u cjelini postaje močvara • Geološki i geomorfološki promatrano jezera predstavljaju kratkotrajnu prirodnu pojavu. Pri samom nastanku jezera počinju prirodni procesi smanjivanja jezerskog udubljenja.

8. U aridnim područjima jezera postupno zatrpava pijesak dok je količina oborin manja od isparavanja. • U humidnim područjima tekućice u jezera odlažu erodirani materijal, te se postupno uz akumulaciju neorganskih sedimenata i organsku produkciju smanju i pretvaraju u močvare. U sredjeeuropskom području, s donešenim materijalom tekućice godišnje smanje dubinu jezera za oko 2 mm. Uz sedimente iz tekućica na smajenje dubine jezerskog udubljenja utječe organska produkcija. Prilikom zapunjavanja i snižavanja jezerskog dna, odnosno jezerskog udubljenja povećava se količina svjetla na njemu, što pogoduje njegovom daljem, bržem zarastanju i konačnom sušenju. • Jezera iz kojih voda otječe, što ima za posljedicu snižavanje erozijske baze, rezultira smanjenjem površine.

9. Jezera također nastaju zbog klimatskih promjena (smanjenje oborina i povećavanje temperature utječu na povećanje isparavanja koje može premašiti dotok vode u jezero). • Jezera bez otjecanja karakteristična su za aridna područja. Prosječan gubitak vode isparavanjem je približan dotjecanju vode. Ukoliko se poveća dotok vode, poveća se i površina jezera, koje prati i povećanje isparavanja. Ako područje postane sušnije, dolazi do smanjivanja površine jezera. Za ova jezera začajno je da je voda u njima slana. To je posljedica donosa otopljenih tvari tekućicama koje se u njih ulijevaju. Naime, iz jezera isparava čista voda, dok soli ostaju u njima, te se postupno povećava njihova količina. Zaslanjivanje jezera može biti i posljedica antropogenih utjecaja.

10. KLASIFIKACIJA JEZERA • Za klasifikaciju jezera prvenstveno su važna termička svojstva vode. • Promjenom temperature uspostavlja se gibanje koje uvjetuje miješanje, odnosno izmjenu vode. • Voda se u jezerima hladi od površine prema dnu. • Tropska pdručja: temperatura vode smajuje se od površine prema dnu. To je izravna slojevitost ili direktna stratifikacija. • Polarni predjeli: temperatura opadaod površine prema dubljim dijelovima. To je obrnuta ili inverzna stratifikacija. • Umjerena područja: tijekom ljeta temperatura vode opaa s dubinom (izravna slojevitost), a tijekom zime opada (obrnuta slojevitost), dok je tijekom proljeća i jeseni karakteristična ujednačena raspodjela temperature od površine do dna ili izotermija. • Slatka čista voda ima najveću gustoću pri 4º C, te najdublji dijelovi jezera imaju uvijek temperaturu vode iznad 0º C. Kad se temperatura vode izjednači, dalje hlađenje se odvija od površine prema dnu. • Led pluta na toplijoj jezerskoj vodi, istodobno štiteći dublje dijelove od leđenja.

11. Umjerene širine • Tijekom ljeta u jezerima se razvija izrazita temperaturna slojevitost (termička stratifikacija). • U vertikalnom presjeku izdvajaju se tri dijela: • Epilimnion: sloj vode koji je izložen izravnom utjecaju atmosfere, te se približno jednako zagrije. Debljina ovog sloja doseže i do 20 m. Preko epilimniona jezero razmjenjuje tvari i energiju s okolišem. • Metalimnion: prijelazni sloj vode u jezeru u kojem temeratura naglo opada (i do 10º C). Ovaj sloj utječe na život u jezeru i spriječava izravan dodir s atmosferom. Različite je debljine i na različitim dubinama, a može i u potpunosti nedostajati. • Hipolimnion: najdublji sloj vode u jezeru s temperaturom od oko 4º C.

12. Termička klasifikacija jezera • Zasniva se na odnosu temperature i najveće gustoće vode. • Razlikuju se: • Jezera u tropima s uvijek toplom vodom ( viša od 4º C), te visokom temeraturo vode u epilimnionu (i do 30º C). • Jezera suptropa obiljeđavaju velike promjene temperature vode tijekom godine. • Jezera umjerenog pojasa obilježava izrvna slojevitost tijekom toplog dijela godine, a inverzna tijekom hladnog dijela godine. • Jezera subpolarnih krajeva obilježava slabo izražen temeraturni skok. • Jezera polarnih krajeva obilježava inverzna stratifikacija. Temperatura površinskog sloja stalno je manja od 4º C.

13. Termohidrodinamička svojstva • Za život u jezerima je značajno da li se izmjenavode vrši u cijelosti jednom ili više puta • Holomiktička jezera: izmjena vode se odvija jednom tijekom odine. • Meromiktička jezera: izmjena vode je slsbs i odvija se samo djelomično.

14. Biološka podjela jezera • Jezerska voda sadrži različite količine otopljenih plinova, soli i organskih spojeva, koji imaju veću ili manju ulogu za organizme. • Termički režim utječe na kemijske procese u jezeru. • Vertikalna raspodjela i količina otopljenog kisika je primjeren pokazatelj ekološkog stanja jezerske vode. • Vodotopljivost kisika je ovisna o temperaturi i zračnom tlaku – opada s porastom temperature i opadanjem tlaka. • Stupanj primarne proizvodnje ukazuje na bogatstvo i pomanjkanje hranjivih tvari u jezeru. • Razlikuju se: • Oligotrofna jezera su siromašna hranjivim tvarima, te je njihovaorganska produkcija slaba. Tijekom cijele godine u svim slojevima jezerske vode je velika količina otopljenog kisika. Zbog skromne bioprodukcije prozirnost u jezerima je velika, a boja je modra do zelena. Ova jezera su u pravilu dublja, bez plićina i sa strmijim obalama.

15. Eutrofna jezera su bogata hranjivim tvarima (osobito fosfor i dušik) i i proizvodima organske tvari. Pokazatelj trofičnih tvari (intenzivnost primarne produkcije) je vertikalna raspodjelakisika. Zbog potrošnje njegove vrijednosti su manje u hipolimnionu, a zbog truljenja nastaje fini mulj – sapropel. Procesimaeutrofizacije pogoduju plitk jezera. Eutrofna jezera postupno prelaze u močvaru, odnosno potpuno se zatrpavaju. • Distrofna jezera su zbog velikih količina humusa smeđe boje. U dubljim dijelovima taloži se mulj koji prelazi u treset.

16. UMJETNA JEZERA • Grade se zbog potreba suvremenog društva u svrhu: opskrbe vodom, izravnavanje riječnog režima i zaštitu od poplava, rekreaciju i ribolov • Definiraju se kao spremnici za vodu nastali izgradnjom nasipa ili upotrebom udubljenja na kojima se može održati voda -Razlikuju se dva tipa umjetnih jezera: • Spremnici za vodu nastali izgradnjom nasipa u riječnoj dolini • Spremnici za vodu na slobodnom prostoru • Spremnici za vodu poznati su izuzetno dugo (Šri Lanka, Indija), osobito mlinovi, pilane, ribnjaci, za potrebe tvorničkih pogona

17. Gradnja većih umjetnih jezera počinje tek početkom 20 st. masovnom primjenom cementa u građevinarstvu, te mogućnošću prenošenja drugih materijala (zemlja, kamen, i dr.) • Umjetna jezera grade se u umjerenom i tropskom području grade se jezera s zapreminom većom od 100 km3 i površinom većom od 1000 km2 • Prema međunarodnim kriterijima velikim jezerima smatraju se ono čija je površina veća od 100 km2 i dubina od 10 m • Volta – najveće umjetno jezero s površinom od 8730 km2 • U novije vrijeme gradnja je usredotočena na manja jezera

18. ZNAČENJE JEZERA • -Važan regulator klime (tijekom zime – griju, a ljeti – hlade okolna područja) i otjecanja vode, posebno na površini kopna (potrebe navodnjavanje • -Važan izvor života (vodoopskrba posebno kod velikih gradskih naselja), značajan krajolik, plovni put, posebno značenje za dobivanje HE (hlađenje pogona TE i NE) • -Značajan izvor sirovina (Mrtvo more – 40 mlrd tona raznih soli) • -Turizam i rekreacija (osobito na područjima uz alpska jezera i Blatno jezero) • -Promjene ekosustava uvjetovane izgradnjom umjetnih jezera, • -Umjetna jezera: moguće je kontrolirati razinu vode; preduvjet: upoznati što više mogućih kombinacija (Naserovo jezero: 164 km3 volumena od čega je 30 km3 namijenjeno za taloženje mulja, za natapanje obradivih površina 90 km3, za prihvat velike vode 44 km3, za isparavanje 10 km3 i 1 km3 gubitak poniranjem)

19. -SAD u razdoblju od 30 godina 50% umjetnih jezera se ispuni nanosom • -Umjetna jezera dublja od 100 m dogu izazvati potrese (osobito u karbonatnim područjima) • -Riblja groznica na području oko novoizgrađenih umjetnih jezera na području Afrike i Azije (jezero Volta prije izgradnje jezera ulov ribe je godišnje bio oko 4000 t, a poslije 60 000 t, tijekom nekoliko godina 20 000 novih ribara na obali) • -Bolesti: • bilharziosa (na jetri, mjehuru i u crijevima) u tropskim i suptorpskim predjelima, bolest uzrokovana crvom Schistosomum koji prenose puževi (boluje oko 200 mil. st) • malarija na području Egipta i Sudana-Alge: brzo se šire u područjima tropskih jezera te ometaju gospodarske djelatnosti i brzo zatrpavanje jezera • -Vodnogospodarski značaj jezera je ovisan od geografskog položaja, površine, volumena i gospodarskog stupnja razvoja pojezerja

21. Močvare • Močvara je dio kopna koji je jako zasićen ili prekriven vodom (slanom ili slatkom) tijekom većeg dijela ili cijele godine. Također, u močvarama se razvija specifična vegetacija iz koje nastaje treset. • Prema mjestu nastajanja (nastanka) dijele se u dvije skupine: • Močvare na kopnu koje nastaju u plitkim površinskim udubljenjima s visokom razinom vode temeljnice, zarastanjem plitkih jezera (odnosno predstavljaju zadnju fazu u evoluciji jezera) ili u širokim riječnim proširenjima gdje voda zaostaje poslije poplava. • Obalne močvare predstavljaju (obalna) vlažna ili poplavna zemljišta gdje razina vode nije dublja od 6 m za vrijeme oseke. U obalnim močvarama tropskog i suptropskog područja razvijena je vegetacija mangrova. Također, oobalne močvarevrlo često nastaju i u područjima laguna.

22. Močvarno tlo je dio kopna (zemljišta) koji je prezasićen vodom, te su uvjeti za nastanak treseta osjetno manji. Razvija se u svim klimatskim područjima, a osobito u humidnim, u uvjetima male nagnutosti terena gdje je površinsko isparavanje slabo kao i infiltracija. • Razlika između močvarnog tla i močvare je prvenstveno u brzini nastanka i debljini tresetnog sloja. • Nastanak močvara najčešće je posljedica vodonepropusne podloge (glina!) ili zamrznutog tla u neposrednoj blizini površine koji sprečavaju poniranje vode; zarastanjem jezera 8zarastanje jezerskih bregova – zadnja faza u razvoju jezera ili zbog podizanja razine podzemne vode pri gradnji umjetnih jezera) ili rijeka (na širokim, ali plitkim dijelovims riječnih dolina koje često plave, te u mrtvajam) na plitkim obalnim, pješčanim područjima, plitkim depresijama gdje je visoka razina vode temeljnice koja također često plavi.

23. Močvarna vegetacija je prilagođena posebnim životnim uvjetima slabe prozračnosti. Močvare su karakteristične po bujnoj vegetaciji, odnosno velikoj organskoj produkciji. Zbog velike količine biljne produkcije (povećanje organskih kiselina) smanjuje se količina kisika što sprečava raspadanje biljne mase, te kao posljedica toga nastaje treset. • Močvare su značajne zbog zadržavanja vode, odnosno smanjenja rizika od poplava kao i zbog izuzetnog značenja s obzirom na velik broj biljnih (ali i životinjskih) vrsta. • S obzirom na uvjete vodno-mineralnog hranjenja, značajke vegetacije i hipsometrijski položaj prema okolnom području izdvajaju se tri tipa močvara:

24. Nizinske ili eutrofne močvare: karakteristične su za doline rijeka, plitka jezerska udubljenja, plavljenim površinama uz more, jezera i tekućice. Ove močvare stalno dobivaju “svježu vodu” koja donosi nove soli što pospješuje rast vegetacije. Zarastanje se odvija (bogatom vrstama), niskom, travnom vegetacijom (travne močvare) kao što su razne vrste šaša, trske i zelenih mahovina. Površina im je ravna ili blago ulegnuta. Postupno, zbog rasta uvjetovanog nepotpunom razgradnjom organske tvari ove močvare prelaze u drugi tip: • Prijelazne ili mezotrofne močvare: djelomično je smanjeno hranjenje vegetacije podzemnom vodom. Postupno travnu vegetaciju zamjenjuju zakržljala stabla • Visoke (mahovinske) ili oligotrofne močvare: središnji dio je ispupčen i po nekoliko metara (7 do 8 m) od ruba kao posljedica akumulacije treseta. Rast vegetacije se odvija u uvjetima slabe prihrane podzemnom vodom (prihranjuje ju oborinska voda). Broj biljnih vrsta je oskudan, a najznačajnije su mahovine.

25. Površina koju na Zemlji prekrivaju močvare i močvarna tla je oko 5,7 mil km² (prema nekim autorima i do 9 mil km ²) od čega je površina močvara 2,68 mil km ² ili 2,1 % Zemljine površine. • Najveće površine močvarnog tla se nalaze u poriječju Amazonasa i Zaira • Najveće površine močvara nalaze se između 50 i 60º s.g.š., odnosno u šumskim s dovoljno vlage i topline za razvoj močvarnog bilja. Najveće površine su u Europskom dijelu Rusije i Sibiru, te Sj. Amerike. • Bare su za razliku od movara manje po veličini, a debljina trestnog sloja u njima je vrlo mala. • “. Veljače – međunarodni dan zaštite močvara • Ramsarska konferencija (1971. god): zaključci o potrebi zaštite močvarnih područja (Crna mlaka, Lonjsko polje, Kopački rit)

26. Treset: srednja debljina treseta doseže do 4,5 m (prema sjeveru debljina se smanjuje zbog slabijeg rasta bilja, a u toplijim tropskim i ekvatorijalnim područjima zbog intenzivnog raspadanja biljne tvari). Računa se da je volumen svih trestišta na Zemlji oko 12 070 km³. Treset se prvenstveno koristi kao niskokalorično gorivo u termoelektranama (Upsala – Švedska, tresetište na površini od 3500 km²), te za proizvodnju dušičnih gnojiva i termoizolacijskih ploča.

27. Močvare s tresetom