M O R E u stihovima hrvatskih pjesnika

1. M O R E u stihovima hrvatskih pjesnika Izradila: Ina Vuković, dipl. knjižničar Informatička obrada: Jasna Jujnović

2. Dobrojutro moreJosip Pupačić i gledam more gdje se meni penje i slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru

3. Čekanje mora Marin Franičević Govore da ljudi i sad čeznu za prostranijim vremenom i umiru svakog proljeća od čekanja. A ja čekam samo more, veličanstveno tamno more koje će pokriti njegov slijed.

4. Golo more Jure Franičević- Pločar Staro more. Vječno. Umorno. Tebi se obraćam, modro more, cvrkutavo mlado more. Tebe dodirujem, sivo more. Tvrdo kao vojničke karuce, kao postolje oružja. Tebi se javljam crno more. Tebe dozivam, more. Zeleno. Zapanjeno. Jarosno.Suho. Tebi pružam ruke, unutarnje tiho more. Prostrano kao čekanje. Neumoljivo kao nagla vijest. M o r e.

5. … Tebi se uzalud molim. Ti nemaš predaha. Ti nemaš uzmaka, more. Golo. Žedno. Vrati mi jedan razneseni lahor I jedan glas koji doziva. Unutarnje bešćutno more. Nikad neću naći tvoje posljednje dno. More. Posljednje tvoje dno. Studeno kao samoća.

6. MoruAleksa Šantić Ala si divno, oj sinje more! Pučini često šaljem ti gled: U tebi tajne pjesme se hore, A srcu mome svaka med. Još kada mila po tebi zora Razvije tihi vjetrića pir, I spusti na te sa čarnih gora Svjež, mio, bujan taj cvjetni mir, Ti mnogo sličiš srdašcu mome: Sad mirno spavaš, a sad si lav! Ne trpiš bure koje te lome, Na njih se vineš razjaren sav.

7. … Mnoga te lađa teretom tišti, A ti je trpiš, jer trpit znaš, Al' kad ti srce srdžbom propišti, Jednim je mahom ponoru daš. Probudiš tvoje gromovne vale, A svijet se čudi sili ti toj, Velike lađe i s njima male U stravi dršću gledeć ti boj. Pa zdravo da si, oj sinje more! Rado ti gledam pučine lik U tebi tajne pjesme se hore, Samo im mladost dočuje klik.

8. Još jedna pjesma o moru M.Knežević More bit da je more mora Digot srića Digot kruv sa sedan kora. More bit da je more muka Ma juvik ka sidro Ka nika sritna luka. More bit da je more tajna Ludo ka nevera Ma lipo ka divna bajna. Ipak, jema bit da je more mati Zvizda sivernica Ća te puten prati. I da je vično ka vični plamen More ti je svetinja Sudbina i amen.

9. Dječak hvata rakoveMarin Franičević Opaljen od sunca, s gležnjima u pijesku, Zanos vrela dlana pruža prema žalu, Na krilima jutra okreće se blijesku I modrini neba. I jedri na valu. A sijevaju osti nad širinom mora. Izmičući tuči, nemani i boljci Bijele žene mašu granom od javora Skrivajući biser u srebrnoj školjci. Pa kako se račić koprca u moru Dječak budi dane koje u snu čeka. Čežnjom prve kretnje pogled prati dugu I na goloj stijeni taloži se jeka.

10. Žar djetinjstva Marin Franičević More me pita jezikom šutnje, Kako da mu odgovorim zvukom? Ja slušam šum taj u tami I raspoznajem dodir magle i slutnje. A imam svoj prostor i vrijeme, Ono je u meni

11. More tarma škojeJure Franičević-Pločar More nasarće na škoje i grize ih i muči a škoji mučidu more. Na zadnju će more istarmat škoje a škoje more i ostat će samo svitlost inkantana sama i slana…

12. Začarano moreJure Kaštelan Začarao sam more jedno pogledom i svuda me prati. Jedno daleko tiho more ja sam vidio u snu i ono me zove u svoje flore i faune, u svoje dubine, u svoje predjele gdje je smrt blaga, dobra sestra i ludo ne zna se ono vratiti više i za mnom luta svuda, pjeni se, šuti i šumi: Dođi, dragi moj More jedno ranjeno kao moja krv, kao krv moja koje se bojim.

13. Pjeni se more Dobriša Cesarić Uzdišu vali -Pjeni se more- Pred njim smo mali -Pjeni se more- Pljuskanjem budi Čežnje i žudi Godina ludih -Pjeni se more. Što me to boli? -Pjeni se more- Da l’ me još voli? -Pjeni se more- Sve što imadoh Ljubavi dadoh Poražen padoh -Pjeni se more.

14. More ima oči Branka Mlinar Istina je more ima oči. Tako plave, duboke i tužne. Oči koje plaču u njedrima neba, srebrno-slanim suzama, čekajući u tišini da ih obrišu i tvoje nejake ruke. Istina je, more ima oči. Uvijek širom otvorene. Oči koje se slažu s našim nečujnim pogledima.

15. Svemoguće more Branka Mlinar Ma ko kaže da more ne zbori, o lipoti svojoj ne govori. Ma ko kaže da more ne piva, u pismama tajne razotkriva. Ma ko kaže da more ne bala, u veštitu kraj srebrnog žala. Ma ko kaže da more ne jubi, kad mu srce za divojkom šumi, Ma ko kaže da more ne svira kroz valove simfoniju mira. Ma ko kaže da more ne sanja, taj nek ide odma u likara.

16. … Ma ko kaže da more ne slika, kad je more duša umjetnika. Ma ko kaže da more ne pati, kad se lađa u luku ne vrati. Ma ko kaže da more ne piše, kad mu versi iz modrine vire! Ma ko kaže da je more nevirno, kad pod suncem moli krunicu od soli. Ma ko kaže da more ne vonja, Dalmaciju u dušu ne pozna. Ma ko kaže da more ne grinta jerbo vidi svakakvega svita.