POSLJEDNJI STIPANČIĆI

1. POSLJEDNJI STIPANČIĆI VJENCESLAV NOVAK SENJ (1859. – 1905.) Sonja Perić, prof.

2. POSLJEDNJI STIPANČIĆI, 1889. ,(1899.) • socijalni roman, (društveno-povijesna previranja u Senju u 19. st., političke spletke, borba za vlast, buđenje nacionalnog zanosa) • obiteljski roman (obitelj Stipančić) • kompozicija romana uokvirena • I. poglavlje – Lucija i Valpurga na kraju životnog puta – pripovjedačka sadašnjost u kojoj se odigravaju posljednji trenuci u životu Lucije i Valpurge. • Iz sadašnjosti, pisac nas vraća u prošlost iznoseći povijest obitelji, to je vrijeme s početka 18.st. • Stipančići su slavno sudjelovali u gradskim javnim poslovima, obilazili sve poznate luke Dalmacije, Istre, Grčke, Italije, Španjolske i Francuske.

3. Nekoliko poglavlja ovoga romana govore o ilirskom buđenju u Hrvatskoj. • Pisac prati generacijsko kretanje obitelji, njihovo različito moralno i društveno shvaćanje • I. generacija – poslovna, vitalna, društveno-gospodarski uspon, • II. generacija – javljaju se znakovi krize, otac Ante Stipančića, plemić, krčmar žudi za sjajem sablje i kićenom odorom austrijskog vojnika, • III. generacija – Ante Stipančić odabire vojnički poziv, luta svijetom i rasipa očevu imovinu. Nakon ispraznog života po velikim gradovima vraća se u Senj i doživljava društveno-gospodarski slom, • IV. generacija je Juraj, Anitn sin, nada i uporište koji ga iznevjeri i dovodi obitelj do posljednjeg sloma. Fabula romana odlikuje se dramskim čvorištima. Pojedine epizode djeluju kao male dramske strukture: Krštenje Jurjevo, Lucijin sukob s ocem, Stipančićev posjet Cincaru Marku, Lucijina ljubavna drama, Tintorov posjet.

4. Tehnike izražavanja fabule Usporavaju fabularni tijek: Detaljizirani opisi interijera, eksterijera, Meditacije pojedinih likova, Panoramski prikaz društveno-političkog života u gradu. Pokreću tijek fabule: Pisma (Jurjeva ocu, očeva Jurju, Martina Tintora Luciji, Jurjeva pisma prijatelju Mukiju). Pisma stvaraju zaplete, napetosti navješćuju rasplet. Najdramatičniji dio fabule je u završnom dijelu romana, temelji se na motivima tajne. Valpurga režira dramatične situacije kako bi prikrila pravu istinu o Alfredu, svodniku.

5. Tema romana: propast obitelji Stipančić • S A D R Ž A J • Radnja romana: Senj, zima, 1834. • U osiromašenoj i bijednoj sobici, Valpurga, majka Jurja i Lucije, sada udovica, nekad supruga bogatog Ante, provodi vrijeme uz bolesnu kćer na umoru. • Valpurga priča Luciji povijest bogatih gradskih obitelji pa tako i sudbinu njihove obitelji. • Ante se oženio mnogo mlađom Valpurgom. Vrlo raskošno proslavili su rođenje sina Jurja. • Ante svojim ponašanjem, stavovima i svjetonazorima terorizira i unesrećuje obitelj. Patrijarhalni odnosi – glava obitelji muškarac. • Sin Juraj izrasta u bezosjećajnu osobu, a Lucija u bolesno preosjetljivu osobu. • Obiteljski odgoj: sva pažnja usmjerena i posvećenja Jurju, sinu i njegovom obrazovanju. Lucijino postojanje otac potpuno ignorira. Ante umire, Valpurga umire kao prosjkinja, Lucija umire od tuberkuloze, usamljena i nesretna, Juraj se odnarodio, pomađario se, nestaje prezimena Stipančić. Razlozi propasti: Društveni: (samo osobna korist), Ante Stipančić želi se domoći društvenih i političkih funkcija kako bi pomogao sinu Gospodarski: neracionalno trošenje naslieđenog i nerad. Etički: prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za obitelj i narod. Kulturni: odgoj, školovanje. Osobna sreća – ni jedan lik ne pronalazi pravi izlaz i tragično završavaju.

6. ANTE - tip superiorna oca i muža, pripadnik gradske aristokracije, vjeruje da je on izuzetna ličnost. • Nakon propalih političkih nastojanja, Ante svu svoju imovinu ulaže u Jurjevo školovanje u Beču. Međutim, Juraj živi slobodnim životom ne mareći ni za studij ni za novac. • Već upropašteno Antino materijalno stanje i poslovni neuspjeh dokrajči sinovljev moralni pad. Ante se razboli. • Kći Lucija traži svoja prava, pokušava dokazati ocu svoje vrijednosti. Nesuglasice između oca i kćeri rastu i kulminiraju u svađi oko onoga što Lucija čita i što bi trebala čitati. • Ante umire, Juraj odlazi u Beč s prijateljem Alfredom i primorava majku da proda kuću, a Alfredu dozvoljava da mu zavede sestru Luciju i napusti je. • Valpurga i Lucija iz dana u dan tonu u siromaštvo, glad, bijedu i bolest. • Za Luciju jedina svijetla točka su lažna Alfredova pisma, koja zapravo piše Martin Tintor na zamolbu Valpurge. • Lucija otkriva prijevaru iako su na pismima Alfredovi potpisi, a osjećaji mladića Martina koji je bio zaljubljen u Luciju prije nego se zaredio. Razapet između očeve konobe i visoke aristokracije. Bezobzirankako bi se održao u društvenom životu, postaje francuskim doušnikom u vrijeme Napoleonove vladavine, a kad je Austrija zavladala nudi se za položaj gradskog suca. Svu pažnju usmjerio na školovanje sina i preko njega se želi održati u novim društvenim odnosima. U vrijeme ilirskog pokreta udvorički im prilazi da bi ih u zadnjem trenutku iznevjerio za novac kojeg dobija od austrijskog kapetana Benetija. Novac šalje sinu u Beč , kojeg je rasipnički život doveo do kockara i konobarskog poziva i rada.

7. Kako Ante vjeruje da je izuzetna ličnost po rođenju, umu i shvaćanju, on od ljudi i svoje djece zahtijeva da budu onakvi kakvim ih je on zamislio. • Otkrivši lažna pisma, Lucija već izmučena i ispaćena fizički od gladi i bolesti, i duševnom boli, umire. • Valpurga bez pomoći sina, bez imanja i bez želje za žvotom, umire kao prosjakinja. Tek pred smrt Ante shvaća da se sve odvijalo suprotno njegovim zahtjevima. Ante je nemilosrdni tiranin, upravlja životima njemu podređenih, a u stvari je preosjetljiv, koji se boji poniženja. Inzistiranje na vlastitom ugledu, želji za potvrđivanjem vlastitog dostojanstva ograničavalo ga je da pokaže vlastite emocije spram drugih. Prikrivanje materijalne i duhovne propasti su grčevita obrana od toga da je običan, prosječan, grješan čovjek. Ovu spoznaju ne želi ni sebi priznati i umire dosljedan svojoj laži.

8. JURAJ – bezosjećajna osoba, najtragičnija žrtva očeve zablude. • Juraj nikoga ne može voljeti. • Spoznao je da ne osjeća ništa ni prema onima koi su mu biološki i nagonski predodređeni voljeti. Ništa ga nije spriječilo da bespomoćnu sestru i majku nemilosrdno upropasti do kraja. • Nije ostvario očeve ambicije niti se vratio pomoći sestri i majci, promijenio je svoje ime i prezime u mađarsko. Talentirani mladić. Pod utjecajem gradske sredine moralno se izopačuje i dehumanizira. U Beču studira 9 godina umjesto 4. Na njega je potrošen i novac od zadnjeg prodanog broda-jedrenjaka. Upropašten temeljito i bespovratno. Kažnjen je životom za razliku od Lucije. Ravnodušan i flegmatičan dječak. Smrću oca rasplinula mu se iluzija o blistavom životu. Životnoj realnosti nije pružao otpor jer je naučen da se pokorava bez razumijevanja istinosti i i razloga. Juraj je emocionalno oštećen živjeći izolirano u očevoj bolesnoj ideji kako je on predodređen za velika djela. Juraj ipak spoznaje tragičnost svog postojanjai razloge opustešnosti svoje duše. Priznao je sebi najbolnu istinu.

9. LUCIJA – preosjetljiva, bolećiva osoba • Lucija je žrtva bolesne očeve podijeljenosti svijeta na izuzetnost i običnost, nedostojna njegove pažnje. • Trenutak kada otac ipak usmjerava pogled na Luciju, svoju kćer, biva kasno. • Očev odgoj je promašaj jer je proizveo bespomoćnog buntovnika. • Njena izuzetnost je upravo u nedaćama kojima je izložena – očeva zanemarivanja njena prisustva u životu. • Lucijin revolt vrijedan je sažaljenja. Duboko je potisnut u njenu nutrinu koji izbija kao ogromna nesalomljiva ustrajnost u patnji. • Sitnice kao što su izbor knjige za čitanje, pravo na šetnju, poštovanje, bratsku ljubav, uskraćenost svega što predstavlja životnu radost, Lucija će popratiti nijemom patnjom. • Razotkriva laž kojom je okružena cijeli život, laž o sjaju, obitelji, lažnoj veličini svojeg oca, lažnoj Alfredovoj ljubavi i lažnim Tintorovim pismima. • Lucija umire mirno i mudro spoznavši što joj se dogodilo. To nije ni obmana ni san. Antin odnos prema Luciji j e nepravedan i hladan. Nema ista prava, iste uvjete obrazovanja kao brat joj Juraj, sva imovina troši se na njega. Lucijin odnos prema ocu je emocionalno hladan. Pasivno podnosi očevo ponašanje, osjeća njegovu nepravdu, ali jedina se usuđuje suprostaviti ocu. Ukazuje majci u kakvom je mraku provela svoj vijek. Ona prezire Jurjevo nepoštenje. Bori se za ljubav, mladost, svoje pravo na život. Život Lucije je kratak, bolan i vapaj za običnom ljudskom srećom.

10. VALPURGA – tip žene mučenice. Umire na Uskrs umotana u bijelu plahtu. • Valpurga je u sebi gradila iluziju duševnog mira što nije uspjela prenijeti i na Luciju. • Valpurga strada od gladi i studeni obijajući tuđe pragove kao prosjakinja. • Njen bijedni kraj je i okončanje Antinog životnog sloma. Valpurga je velika stradalnica života razapeta između djece i muža, patrijarhalnih odnosa u društvu. • Roman završava pjesmom – navješćuje afirmaciju građanskog staleža. Bespomoćna žena u strogoj hijerarhijskoj patrijarhalnoj obitelji. Bespogovorni izvršitelj volje svoga muža i gospodara. Ono što je u životu Valpurgi namijenjeno kao ljudskom biću, ženi i majki, oduzeo je muž Ante. Deset godina stariji, oduzeo joj je radost mladosti, uskratio ljubav i nježnost, pravo na materinsku ljubav spram sinu i pravo na radost napredovanja svoje kćeri. Uz potrošeni Valpurgin imetak, uz razoren dom, unesrećenu kćer i emocionalno deformiranog sina , Ante nije uspio razoriti samo Valpurginu beskrajnu strpljivost u podnošenju patnji.

11. HVALA NA POZORNOSTI. Sonja Perić, prof.