1 / 73

Opća dentalna radiografija i radiologija SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE I FILMIRANJE

Opća dentalna radiografija i radiologija SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE I FILMIRANJE. Prof. dr. sc. Stipan Janković. PREDAVANJE 4 2012./2013. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE.

ehren
Télécharger la présentation

Opća dentalna radiografija i radiologija SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE I FILMIRANJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. Opća dentalna radiografija i radiologija SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE I FILMIRANJE Prof.dr.sc. Stipan Janković PREDAVANJE 4 2012./2013.

  2. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Elektronsko pojačalo je uređaj koji rentgenske zrake umanjene energije nakon prolaska kroz snimani (ili dijaskopirani) dio tijela pretvara u svjetlosne te se nastalu sliku (svjetliju i do 5.000 puta) može registrirati fotografskom ili televizijskom kamerom. • predstavlja jedan od najvećih napredaka u suvremenoj radiologiji, jer je omogućen prijenos slike na velike udaljenosti i razvoj digitalnih tehnika u radiologiji • primjenom elektronskog pojačala radiološki se pregledi mogu obavljati pri dnevnoj svjetlosti i uz smanjeni intenzitet zračenja

  3. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Klasično elektronsko pojačaloje vakumska staklena ili metalna cijev dužine oko 50 cm, kruškolika oblika, s većim prednjim i znatno manjim stražnjim zaslonom.

  4. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • prednji (primarni) zaslon je građen od tanke (0,5 mm) aluminijske ploče iza koje se nalazi fluorescentni sloj građen od cezijeva jodida, a u najnovijim uređajima od cezij-jodid-natrijskih kristala u kojima se odvija apsorpcija i pretvaranje prolaskom kroz tijelo bolesnika oslabljenih rentgenskih zraka u svjetlosne • uz fluorescentni zaslon nalazi se fotokatoda građena od cezija i antimona, a na kojoj se pod djelovanjem svjetlosnih zraka s fluorescentnog zaslona oslobađaju elektroni u procesu zvanom fotoemisija. Broj elektrona koji nastaju na fotokatodi izravno je proporcionalan intenzitetu svjetlosnih zraka koje na nju dolaze s fluorescentnog zaslona • na drugom kraju uređaja se nalazi stražnji (sekundarni) zaslon, znatno manji od prednjeg, a građen je od tanke (svega 0,2 mikrometra) aluminijske pločice na kojoj je fluorescentni nanos u obliku sitnih kristala kadmij-sulfid-srebra i na njemu se elektronska “slika” pretvara u zelenu svjetlost

  5. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • elektronsko pojačalo nalazi se pod naponom od 0 kV na primarnom zaslonu do 25-35 kV na sekundarnom zaslonu, koje stvara elektrostatsko polje koje ubrzava elektrone nastale na fotokatodi prednjeg zaslona, a fokusirajuće elektronske leće usmjeravaju taj roj elektrona prema sekundarnom zaslonu • tako na sekundarnom zaslonu nastaje znatno svjetlija i obrnuta slika objekta, a svjetlina se još dodatno pojačava smanjenom veličinom ovog zaslona • na sekundarnom zaslonu (ekranu) sliku se može promatrati sustavom leća i zrcala (optičko-zrcalni sustav) ili je snimati izravno televizijskom kamerom (najčešće tipa Vidicon ili Plumbicon)

  6. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • televizijska kamerapretvara svjetlosnu sliku sa sekundarnog ekrana pojačala u elektronički video signal koji ide na TV monitor, a na ekranu monitora slika se pretvara u stvarnu rentgensku sliku objekta • digitalizacijom elektroničkog video signala moguća je raznovrsna računalna obrada slike • prednosti korištenja TV lanca u radiologiji su mnogostruke: sliku s TV ekrana može pratiti veći broj osoba (studenata npr.) izvan dijagnostičke rentgenske prostorije, može se po želji mijenjati kontrastnost slike bez promjene kvalitete rentgenskih zraka itd.

  7. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • Shematski prikaz televizijskog lanca u radiologiji

  8. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE TELERADIOLOGIJA - PRIJENOS SLIKA NA DRUGE –UADALJENE LOKACIJE • razvojem telekomunikacija i njihovim prelaskom s analognih uređaja na digitalne, omogućen je prijenos elektronskih podataka preko javnih telekomunikacijskih sustava • s obzirom na načine prijenosa koji se danas koriste govorimo o teleradiologiji s prijenosom uz pomoć: • - modema • - ISDN (eng. Integrated Services Digital Network) mreže • - izravnim optičkim vezama • - prijenos uz pomoć izgrađenih internih mreža unutar medicinskihustanova

  9. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Shema mreže teleradiologije

  10. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Rentgenski film je fotografski materijal koji na jednoj ili obje strane podloge od acetilceluloze ili poliestera sadrži fotonanos osjetljiv na djelovanje rentgenskih zraka • on predstavlja najčešći i najjednostavniji medij za korištenje dijagnostičkih informacija koje dobivamo nakon ekspozicije rentgenskim zrakama nekog dijela tijela • naziva se još i receptorom slike, jer se nevidljiva (latentna) slika snimanog objekta u rentgenskom filmu nakon fotografske obrade pretvara u vidljivu koja se može trajno pohraniti

  11. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Rentgenski film je građen od dva osnovna dijela: potpornog sloja (podloge, baze) od acetilceluloze ili poliestera, koji je fleksibilan i tanak (0,18 do 0,25 mm), tefotosloja (ili fotonanosa) koji je građen od posebno preparirane želatine u kojoj su homogeno raspršeni sitni kristali srebrenog bromida (promjera 1,0 do 1,5 mikrona) uz dodatak male količine kristala srebrenog jodida (1-10%) i organskih sumpornih spojeva.

  12. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • fotosloj debljine 0,013 do 0,020 mm vezan je na podlogu vezivnim slojem želatine, a na njegovoj površini sa svake strane filma nalazi se tanki zaštitni sloj želatine. • prema tome, dvoslojni rentgenski film ima ukupno sedam slojeva. • danas je u uporabi preko 25 vrsta rentgenskih filmova, a ponajčeće se upotrebljava tzv “screen” film uz obvezatnu primjenu folija (folijski film). • folijski filmovi imaju karakterističnu kontrastnost, brzinu (ili senzitivnost) i sposobnost apsorpcije svjetla. • glede kontrastnosti, filmovi mogu biti srednje, velike i izrazito velike kontrastnosti, a to ovisi o veličini i rasporedu kristala srebrenog bromida u fotosloju filma.

  13. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • suvremeni su filmovi osjetljivi na zeleno svjetlo (filmovi “zelenog vala”), te se obvezatno moraju koristiti uz primjenu folija elemenata rijetkih zemalja koje emitiraju zeleni spektar svjetla • nazivaju se i ortokromatskim (nekrižajućim filmovima, anticrossover film), što predstavlja daljnji napredak u razvoju filma “zelenog” spektra. Naime, prolaskom rentgenske zrake kroz foliju s elementima rijetkih zemalja, folija emitira (svjetluca) zeleno svjetlo koje se apsorbira na površini kockastih kristala srebrenog bromida, te ne dolazi do prolaska svjetla na fotonanos druge strane podloge filma • prednosti uporabe ovih filmova su: zbog veće osjetljvosti kraće je vrijeme ekspozicije, smanjena je doza zračenja bolesnika, povećana oštrina slike te povećana trajnost i učinkovitost rentgenskog uređaja

  14. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • rjeđe se koristi druga vrsta filmova, bez folija (nefolijski film), izravnim izlaganjem filma rentgenskim zrakama • oni se koriste uglavnom u: • dentalnoj radiografiji • mamografiji • kinoradiografiji • supstrakcijskoj radiografiji itd. • ovi filmovi imaju deblji sloj fotonanosa i u njemu veću količinu kristala srebrenog bromida u odnosu na folijske filmove • pojedinačno su smješteni u kartonske ili papirnate kasete, a mogu biti jednoslojni i dvoslojni

  15. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Što se događa u rentgenskom filmu izloženom djelovanju rentgenskih zraka? • nakon izlaganja filma rentgenskim zrakama, u fotosloju nastaje fotoelektrička interakcija s kristalim srebrenog bromida. Ovisno o energiji rentgenskih zraka, različito oslabljenih prolaskom kroz dijelove tijela različite gustoće (meka tkiva, vezivna tkiva, kosti itd.), dolazi do brže ili sporije redukcije iona srebra i broma u elementarne atome, uz prisutnost srebrnog sulfida (fotoliza). • nakupine elementarnog srebra u dijelovima filma izloženih djelovanju rentgenskih zraka (odnosno svjetla) predstavljaju nevidljivu (latentnu) sliku objekta. Posebnim fotokemijskim procesom, u tijeku postupka fotografske obrade filma latentna slika postaje vidljiva.

  16. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • Nakupine trodimenzionalnih kristala srebrenog bromida (starija tehnologija) • Nakupine ravnih kristala srebrenog bromida (novija tehnologija)

  17. Filmovi u dentalnoj radiologiji • Filmovi su veličine 22 x 35 mm (veličina 0, za djecu) i 31 x 41 mm (veličina 2, za odrasle), te 57 x 76 mm. • Ovo su formati filmova za rutinska snimanja zubi, prve dvije navedene veličine za peripikalne i “bitewing” snimke, a treća za okluzalne snimke. • Intraoralnim retroalveolarnim filmom prikazuje se zub u cijeloj svojoj dužini sa prikazom krune, vrata i korijena zuba. Ova tehnika omogućuje detaljnu analizu zuba i okolne koštane strukture.

  18. Filmovi u dentalnoj radiologiji • Filmovi koji se koriste za ovu tehniku snimanja su umotani u svjetlonepropustni papir, a mogu se rabiti i intraoralni digitalni senzori. • U uporabi nalazimo dvije vrste elektroničkih senzora: CCD (Charge-Coupled Device) senzor i CMOS–APS (Complementary Metal Oxide Semiconductor - Active Pixel Sensor). • Uz korištenje digitalnih senzora doza zračenja bolesnika je smanjena za 60% u odnosu na filmove kao receptore slike.

  19. Filmovi u dentalnoj radiologiji • Moderni dentalni rentgenski filmovi (folijski i nefolijski), zahvaljujući suvremenoj tehnologiji izrade, imaju u fotosloju homogeno i pravilno raspršene sferično oblikovane kristale srebrnog bromida. • Takav oblik, količina i raspored kristala srebrenog bromida čini ove filmove izuzetno osjetljivim što omogućava smanjenje doze zračenja bolesnika. • Analogno filmsko oslikavanje temelji se na načelu interakcije x –zračenja tj. energije fotona rentgenskih zraka i filmske emulzije. • Dobiveni analogni radiografski film služi za dijagnostičku informaciju i interpretaciju od strane stomatologa.

  20. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE su fleksibilne kartonske ili plastične podloge različitih formata (prilagođenih veličini rentgenskih filmova) premazane fluorescentnim nanosom. Folije • u kaseti, sa svake strane filma nalazi se po jedna folija koja pod djelovanjem rentgenskih zraka fluorescira (svjetluca) i tako nastala svjetlost izaziva na filmu fotografski efekat. • fluorescentni nanos je tanak (150 do 300 mikrometara), a na površini je prekriven tankim zaštitnim slojem (15 do 25 mikrometara magnezijeva oksida ili titanijeva dioksida) koji je propustan za svjetlo, a štiti fluorescentni nanos od mehaničkih oštećenja i statičkog elektriciteta.

  21. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Građa folije

  22. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Kaseta je tanka, plosnata i svjetlootporna kutija koja služi za zaštitu folija i filma za vrijeme snimanja. • ima prednju i stražnju stranu, koje su različite građe. Prednja je strana (okrenuta prema tijelu bolesnika i rentgenskoj cijevi) građena od materijala niskog atomskog broja (plastika, aluminij, ugljikova vlakna) koji lako i bez stvaranja sjena propušta rentgenske zrake na film u kaseti. • stražnja strana (poklopac kasete) je građena od lakog metala na čijoj je unutrašnjoj površini tanki sloj olova. Taj olovni sloj apsorbira rentgenske zrake koje prođu kroz film te na taj način štiti film od povratnog raspršenog zračenja koje bi smanjivalo oštrinu slike. • na stražnjoj je strani i mehanizam za otvaranje i zatvaranje kasete koji tijesno priljubljuje film uz foliju, što je također važno za oštrinu rentgenske slike.

  23. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Kasete

  24. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • Fotografska obrada filma • složeni fotokemijski postupak koji se odvija u nekoliko faza: • razvijanje • prekid razvijanja • fiksiranje • ispiranje • sušenje

  25. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Danas je opisani način fotografske obrade filmova uglavnom zamijenjen strojnom obradom filma u posebnim uređajima za automatsku obradu filma. u ovim uređajima cijeli postupak je automatiziran. nakon stavljanja eksponiranog filma u tamnoj komori u stroj za obradu, film prolazi sve faze fotografske obrade, koje su ponešto izmijenjene, a cijeli postupak je jako ubrzan. film se tijekom obrade pomiče sustavom valjaka od ulaska eksponiranog, do gotovog-trajnog filma, a cijeli postupak traje 90 do 240 sekundi.

  26. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE

  27. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Dry Pix 3000 (prenosivi uređaj za suho razvijanje filma)

  28. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Laser kamere su uređaji koji se koriste za pohranjivanje i/ili filmiranje slika s različitih radioloških uređaja. • kod ovih uređaja koristi se laser dioda koja sliku s monitora ili računala prenosi na film u “latentnom” obliku. Za razvijanje ove slike koristi se komora za automatsku obradu slike. • komora za automatsko razvijanje može biti vezana za laser kameru, ali isto tako laser kamera može biti samostalni uređaj koji se može priključiti na više radioloških uređaja.

  29. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE

  30. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE (DLR) predstavlja jedan od najnovijih sustava za stvaranje slike u radiologiji. Digitalna luminiscentna radiografija • umjesto filma, kao fotoosjetljivi medij koriste se fosforne folije u kaseti. • na fosfornim folijama nastale svjetlosne “informacije” (latentna slika) očitava digitalni skener (digisken) te ih u digitalnom obliku prebacuje na ekran. U toj fazi moguća je svekolika obrada slike (različita mjerenja, uvećanja, rekonstrukcije, mijenjanje kontrasta itd.), primjerice kao kod CT-ea. • odabrane slike s ekrana mogu se tiskati na papir različitog formata (A3, A4) te pohranjivati na disk. • prednosti ovog sustava su: nema rentgenskog filma niti postupka razvijanja, kraća je ekspozicija i manja doza zračenja bolesnika, izbjegava se ponavljanje snimanja, slike su odlične kvalitete, itd.

  31. Digitalno oslikavanje • Osim analognih filmova koji se u praksi još uvijek najviše koriste za različita snimanja u radiografiji (a konvencionalni radiogrami mogu se uz pomoć skenera digitalizirati), sve više se koriste digitalni receptori slike. • Digitalno oslikavanje kod direktnih radiografskih slika uvodi računalo u snimanje, prikaz, interpertaciju, i digitalno arhiviranje slika. • Digitalno dentalno radiografsko snimanje dostupno je više od jednog desetljeća.

  32. Digitalno oslikavanje • Procjenjuje se da 10 -20% stomatoloških ordinacija koristi digitalni dentalni radiografski sustav. • Za direktnu digitalnu dentalnu radiografiju potrebno je nekoliko komponenti i to: dentalni RTG uređaj, elektronički senzor, ADC (Analog –Digital Converter) konverter, računalo (sa min. grafičkom rezolucijom 1024 x 768 piksela), monitor, software i pisač.

  33. Digitalno oslikavanje • U uporabi nalazimo dvije vrste elektroničkih senzora. CCD (charge-coupled device) senzor i CMOS –APS (Complementary Metal Oxide Semiconductor- Active Pixel Sensor). CCD je poluvodički detektor s matrično poredanim pikselima koji su osjetljivi na X-zračenje ili svjetlo. • Nakon ekspozicije, elektronički senzor prihvaća X zračenje koje je ateniuralo prolaskom kroz snimani zub te se preko ADC konvertera pretvara u digitalnu radiografsku sliku. Dobivenu sliku obrađujemo preko računala uz pomoć software-a i po želji ispisujemo na pisač.

  34. CMOS - APS senzor • Novija tehnologija, čijom uporabom skraćujemo vrijeme snimanja, produžujemo vijek trajanja i pojeftinjujemo proizvodnju. • Prostorna rezolucija direktnog digitalnog elektroničkog senzora je 8-10 lp/mm.

  35. Photostimulable Phosphor tehnologija (PSP) • Koristi se za intra i extraoralna dentalna radiografska snimanja. • Princip je da se fosforna ploča/list eksponira, te tako nastala latentna radiografska slika "očita" u digitalizatoru i pretvori u digitalnu radiografsku sliku. • Zbog očitavanja latentne slike u digitalizatoru ovaj način dobivanja slike zovemo indirektna digitalna dentalna radiografija. • Prostorna rezolucija PSP tehnologije je 6 – 8 lp/mm.

  36. PSP tehnologija indirektne digitalne dentalne radiografije

  37. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE Flat Panel X-Ray Detector (FD sustav) je najnoviji sustav za stvaranje slike u digitalnoj radiologiji. • primjenom FD sustava slika nastaje izravno na detektorskoj ploči premazanoj mješavinom cezij-jodida i amorfnog silicija, te se istovremeno i obrađuje (“preskače” se analogno-digitalno pretvaranje) i prebacuje na ekran koji je smješten na operatorskom mjestu. • cijeli postupak je veoma kratak i traje svega 20 sekunda. S ekrana slika se može prenijeti na film, papir ili u digitalnu mrežu (arhiva). • prednosti ove tehnologije su veoma pojednostavljen proces stvaranja rentgenske slike (nema kaseta, folija, filmova, tamne komore itd.) i veoma brzi postupak obrade bolesnika. Pored toga, smanjena je doza zračenja bolesnika, a dobivene slike su visoke dijagnostičke kvalitete, bolje nego primjenom konvencionalnog radiološkog sustava.

  38. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE FD – ravni detektori • korištenje digitalnih tehnologija u radiologiji, prvenstveno u dijaskopiji, danas se proširilo i na klasičnu radiologiju. • razvoj digitalne radiologije ima nekoliko koraka a uvijek ima za cilj “film less” radiologiju ili radiološke odjele koji ne koriste film kao medij za dobivanje slike. • korištenje fosfornih ploča na kojima nastaje “latentna” radiološka slika, koja se očitava i digitalizira u posebnim uređajima (digitalizatorima) danas omogućava rad na radiologiji bez korištenja filma. • u novije vrijeme razvili su se FD (flat detector) – ravni detektori dimentija 35 x 43 cm koji se ugrađuju u klasične uređaje.

  39. SUSTAVI ZA STVARANJE SLIKE • način rada FD-a je takav da ravni detektori koji se koriste umjesto filma detektiraju zračenje kojem je izložen pacijent za vrijeme snimanja, te obrađene podatke šalju na radnu stanicu kao gotovu digitalnu sliku snimanog dijela tijela pacijenta. FD se u osnovi sastoje od scintilacijske ploče (Cezijev jodid) na kojoj se rtg zračenje pretvara u svjetlost. Ispod scintilacijske ploče je matrica detektora koju nastalu svjetlost detektiraju i pretvaraju u podatke koji se obrađuju i šalju na sliku monitora radne stanice operatera. • uređaji sa FD su umreženi sa radnim stanicama na kojima radiolozi obrađuju i očitavanju snimke sa raznih radioloških uređaja a ne samo sa uređaja koji ima ravne detektore.

  40. ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA KVALITETU RENTGENSKE SLIKE Prof.dr.sc. Stipan Janković PREDAVANJE 4 2010./2011.

  41. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA KVALITETU RENTGENSKE SLIKE • pod pojmom kvalitete rentgenske slike podrazumijeva se vjernost (preciznost) prikaza stvarnih anatomskih struktura i patoloških promjena na rentgenskoj slici. • ako je na slici postignuta precizna reprodukcija stvarnih tjelesnih struktura, kažemo da je slika visokokvalitetna. • u radu se uvijek teži postizanju snimaka visoke kvalitete, jer od toga ovisi mogućnost postavljanja točne dijagnoze. • loša kvaliteta rentgenske snimke dovodi do ponavljanja snimanja, većeg zračenja bolesnika i utroška materijala te moguće pogrešne dijagnoze, što se nepovoljno odražava na tijek liječenja bolesnika.

  42. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Na kvalitetu snimke utječe više čimbenika, a najznačajniji su: • rentgenski film i fotografska obrada filma • fizikalni uvjeti u nastajanju slike i značajke snimanog objekta • geometrijski uvjeti u nastajanju slike

  43. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Rentgenski film značajno utječe na kvalitetu slike zbog različite gustoće sjena, kontrastnosti i senzitivnosti. • neeksponirani razvijeni film je proziran poput mliječnog stakla, osim nekrižajućih filmova koji su potpuno prozirni. • eksponirani i razvijeni film pokazuje tamna i svijetla područja, a što je jače eksponiran to je veće zacrnjenje (optička gustoća ili prozirnost), film je tamniji-manje proziran. • optička gustoća zacrnjenja filma razmjerna je ukupnoj apsorbiranoj količini i energiji svjetla za vrijeme ekspozicije.

  44. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Stupanj zacrnjenja filma je svojstven određenoj vrsti filma i logaritmu ekspozicije, a krivulja koja pokazuje stupanj zacrnjenja ovisno o ekspoziciji naziva se karakteristična krivulja. • kod određene ekspozicije zacrnjenje je slabo (početni, ravni tijek krivulje), a nakon toga s ekspozicijom raste stupanj zacrnjenja (uzlazni krak krivulje), nakon čega slijedi kraniokonveksni (gornji dio krivulje), koji se još naziva i gama-fotomaterijala, i sasvim na kraju krivulje dolazi do inverzije odnosa stupnja zacrnjenja filma i dužine ekspozicije.

  45. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Fotografska obrada filma također znatno utječe na kvalitetu slike, posebice na njenu kontrastnost. • osobito je izražen utjecaj razvijača: kemijski sastav, vrijeme razvijanja i temperatura razvijača. • u praksi se treba dosljedno pridržavati uputa proizvođača glede dužine vremena razvijanja. • ako se produži vrijeme razvijanja, mijenja se karakteristična krivulja, i to tako da raste zacrnjenje filma, opada kontrastnost slike i pojavljuje se “mrena” na filmu. • optimalna temperatura razvijača u klasičnoj obradi filma je 18 do 20 oC, a vrijeme razvijanja 5 minuta. Povećanjem temperature razvijača ubrzava se i proces razvijanja.

  46. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Fizikalni uvjeti u nastajanju slike i značajke snimanog objekta • u dijagnostičkom snopu rentgenske zrake se šire pravocrtno i pri prolasku kroz različite dijelove tijela one se jednim dijelom apsorbiraju (potpuna, prava apsorpcija), jednim dijelom rasprše (Comptonov rasap) a jednim dijelom prolaze potpuno nepromijenjene. • na stvaranje rentgenske slike utječu apsorbirane i raspršene zrake.

  47. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE Gustoća tkiva (količina tkiva u g/cm3) zbog različite apsorpcije utječe na gustoću rentgenskih sjena. • najmanju gustoću rentgenskih sjena imaju organi koji sadrže veću količinu plina (pluća, forniks želuca, plinovi u tankom i debelom crijevu), pa sjene koje oni daju na snimkama nazivamo sjenama “gustoće zraka” (negativne sjene). • slijede organi s većom ili manjom količinom masnog tkiva (potkožno masno tkivo, masna kapsula bubrega) koji daju sjene “gustoće masti”. • prema intenzitetu sjena, sjene su “mekih česti” koje imaju mišići, srce i parenhimatozni organi, a najintenzivnije sjene su sjene “gustoćekosti”.

  48. KVALITETA RENTGENSKE SLIKE • patološke promjene daju različite vrste sjena, ovisno o njihovoj prirodi i količini dominantnog tkiva. Primjerice, patološki procesi s visokim sadržajem kalcija daju “sjene vapna” (ovapnjele ekinokokove ciste, osteomi, osteokondromi, kalcificirane ciste i fibroadenomi u dojkama itd.). • patološki procesi s većim sadržajem zraka i/ili vode (emfizematozne bule, apscesi, ciste itd.) umanjuju prirodni kontrast tkiva i organa te daju smanjeni intenzitet sjene što nazivamo prozirnostima ili transparencijama.

More Related