OPORUČNO NASLJEDNO PRAVO

1. OPORUČNO NASLJEDNO PRAVO

2. UVOD • Oporuka (testament, lat. testamentum) je očitovanje ostaviteljeve posljednje volje kojom raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti • Razlika između oporuke i kodicila • Kodicil sadrži sve moguća i dopuštena očitovanja ostaviteljeve posljednje volje osim imenovanja nasljednika • Oporuka može npr. sadržavati samo oprost nedostojnosti ili oprost duga • Može biti i više valjanih oporuka • Sposobnost za pravljenje oporuke (testamenti factio activa): 1. navršenih 16 godina života (objektivni element) i 2. sposobnost za rasuđivanje (subjektivni element) • Sposobnost za pravljenje oporuke traži se i za opoziv ili izmjenu oporuke • Oporučni nasljednici mogu biti fizičke osobe bez obzira na srodstvo s ostaviteljem i pravne osobe • Praksa pokazuje da najveći broj ljudi umire bez oporuke, a oporučni su nasljednici najčešće ostaviteljevi srodnici

3. SLOBODA OPORUČIVANJA • Jedno od osnovnih načela građanskog prava – načelo dispozitivnosti izražava se u slobodi oporučnog raspolaganja. • Svaka fizička osoba je slobodna svojom voljom očitovanom u obliku oporuke odrediti tko će je nakon njezine smrti naslijediti te odrediti modalitete toga nasljeđivanja. • Da bi oporuka bila pravni temelj nasljeđivanja mora postojati u trenutku otvaranja nasljedstva (smrt ostavitelja) i ne smije biti nevaljana.

4. KARAKTERISTIKE OPORUKE • 1. OPORUKA JE JEDNOSTRANI PRAVNI POSAO - za njezin nastanak ne treba ničiji pristanak; - jednostrana izjava volje izjavljena slobodno, jasno i određeno • 2. OPORUKA JE STROGO OSOBNI POSAO - oporučitelj je mora osobno napraviti - ne može se napraviti preko punomoćnika • 3. OPORUKA JE STROGO FORMALAN PRAVNI POSAO - valjani su samo oblici predviđeni ZON-om • 4. OPORUKA JE OPOZIV PRAVNI POSAO - oporučitelj se ne može odreći prava na opoziv, a ako to i učini ne uzima se u obzir - oporuka postaje neopoziva ako oporučitelj izgubi sposobnost za rasuđivanje - za opoziv se traže jednake pretpostavke kao i za pravljenje oporuke

5. VALJANOST OPORUKE • Da bi oporuka proizvodila svoje učinke nije dovoljno da postoji i ima određene karakteristike, već mora biti i valjana. • Valjana je • ako ju je učinio oporučitelj koji je sposoban za oporučivanje, • ako je on oporukom očitovao svoju volju bez mana volje, • ako je očitovanje volje učinjeno u nekom od oblika predviđenih za oporučno raspolaganje te • ako je sadržaj oporuke moguć i dopušten.

6. NEVALJANOST OPORUKE • Oporuka će se poništiti zbog sljedećih razloga: • 1. nesposobnost oporučitelja (16. g. i sposobnost za rasuđivanje) • 2. mane volje kod oporučitelja (prijetnja, sila, zabluda, prijevara) - poništenje može zahtijevati samo osoba koja ima pravni interes - subjektivni rok: godinu dana od saznanja za uzrok nevaljanosti - objektivni rokovi: 10 godina od proglašenja oporuke, a 20 godina od proglašenja oporuke u odnosu na osobu koja je prouzročila mane volje oporučitelja ili je za njih znala (nepoštena osoba) • 3. nedostatak propisanoga oblika - poništenje može zahtijevati osoba koja ima pravni interes i to u roku od godinu dana od saznanja za oporuku, a najdulje za 10 godina od proglašenja oporuke • 4. nemogućnost i nedopustivost sadržaja oporuke (ostavljanje bilo čega osobi koja je napravila oporuku, oporučnim svjedocima kao i pretcima, potomcima, pobočnim srodnicima do zaključno četvrtoga stupnja srodstva i bračnim drugovima svih ovih osoba

7. Razlozi nevaljanosti mogu se odnositi na cijelu oporuku ili na pojedine njezine odredbe (potpuna i djelomična ništetnost ili pobojnost) O ništetnosti se radi jedino u slučaju nemogućnosti i nedopustivosti sadržaja oporuke, nepostojanja oporučne sposobnosti i sile, dok se kod ostalih razloga nevaljanosti radi o pobojnosti Poništenje može tražiti jedino osoba koja ima pravni interes, a to su najčešće zakonski nasljednici ili oporučni po nekoj drugoj oporuci istoga oporučitelja Na nevaljanost oporuke može se ukazivati tijekom ostavinskoga postupka Ako ostavinski sud ne utvrdi nevaljanost oporuke, a naročito ako o tome postoji spor između zainteresiranih strana, ostavinski sud će uputiti na parnicu onu stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim (u pravilu to će biti osoba koja ukazuje na nevaljanost oporuke) REKONSTRUKCIJA OPORUKE – ako je oporuka uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta zainteresirane osobe mogu pred sudom dokazivati da je oporuka postojala i bila valjana Rekonstrukcija je moguća u okviru ostavinskoga postupka u obliku sudskoga zapisnika, a ako postoji spor o pravno relevantnim činjenicama ili je ostavinski postupak okončan, tada je rekonstrukcija moguća jedino u parnici

8. OPORUČNA SPOSOBNOST • Svojstvo fizičke osoba da očitovanjima svoje volje može valjano oporučiti. • Da bi osoba imala oporučnu sposobnost, mora zadovoljavati kriterije postavljene u pogledu uzrasta (objektivni kriterij) i u pogledu mentalne sposobnosti (subjektivni kriterij) • Objektivni kriterij – navršenih 16 godina • Subjektivni kriterij - sposobnost za rasuđivanje (predmnijeva se, oboriva predmnjeva)

9. OBLIK OPORUKE • 1. Privatna oporuka je ona koju oporučitelj pravi bez sudjelovanja javnih tijela (vlastoručna; pisana oporuka pred svjedocima; usmena oporuka) • 2. Javna oporuka je načinjena uz sudjelovanje javnih tijela (javna oporuka, međunarodna oporuka) - javna tijela: općinski sud, javni bilježnik, diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH u inozemstvu • 3. Redovita oporuka je oporuka koja se može napraviti u svakoj prigodi (normalnim okolnostima) – neograničenoga je roka trajanja; vlastoručna, pisana oporuka pred svjedocima, javna, međunarodna • 4. Izvanredna oporuka je ona koja se pravi u izvanrednim okolnostima (usmena oporuka) • 5. Pisana oporuka ima pisani oblik (vlastoručna, pisana oporuka pred svjedocima, javna, međunarodna) • 6. Usmena oporuka ima usmeni oblik (usmena oporuka)

10. PREGLED VALJANIH OBLIKA OPORUKE U NAŠEM PRAVU REDOVITE IZVANREDNE PRIVATNE 1. vlastoručna oporuka 1. usmena oporuka 2. pisana oporuka pred svjedocima JAVNE 1. javna oporuka 2. međunarodna oporuka

11. VLASTORUČNA OPORUKA • Vlastoručna (holografska) oporuka je ona oporuka koju je oporučitelj sam vlastoručno napisao i potpisao • Redovita, privatna i pisana oporuka • Mora biti napisana rukopisom (nije bitno pismo i jezik) • Ne smije biti napisana mehaničkim pomagalom (kompjutor i sl.) • Treba biti potpisana punim imenom i prezimenom, no naša je sudska praksa tolerirala i drukčiji oblik potpisivanja pri čemu je bila važna izvornost potpisa • Može biti napisana na bilo kojem materijalu i pomoću bilo kojega sredstva • U pravilu će biti napisana na papiru i pomoću olovke • Nije neophodno navesti mjesto i datum sastavljanja iako je korisno • Relativno nepouzdana oporuka – mogućnost krivotvorenja

12. PISANA OPORUKA PRED SVJEDOCIMA • Pisana oporuka pred svjedocima (alografska) postoji ako je oporučiteljeva volja očitovana u vidu isprave, bez obzira tko ju je sastavio, za koju je oporučitelj pred svjedocima izjavio da sadrži njegovu oporuku i potpisao je • Smatra se da je najčešća u praksi • Mora biti napisana na papiru (isprava) bilo rukopisom ili što je još češće mehaničkim pismom • Oporučitelj mora biti sposoban čitati i pisati • Potrebna su dva svjedoka radi nunkupacije, a to je oporučiteljeva izjava da je to njegova oporuka • Svjedoci moraju biti istodobno nazočni i potpisati oporuku, ali tek nakon što ju je potpisao oporučitelj prethodno izjavivši da je to njegova oporuka • Svjedoci mogu, ali i ne moraju znati sadržaj oporuke • Svjedoci ne moraju znati jezik na kojem je sastavljena oporuka, ali moraju znati jezik na kojem je oporučitelj izjavio da je to njegova oporuka

13. JAVNA OPORUKA • Redovita, javna i pisana oporuka • Ovlaštene osobe za sastavljanje javne oporuke: sudac i sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, diplomatsko-konzularni predstavnik RH • Ovlaštena osoba utvrđuje istovjetnost (identitet) oporučitelja (osobno ga poznaje, pomoću osobne iskaznice, putovnice ili dva svjedoka istovjetnosti) • Sadržaj oporuke formulira se u zapisniku po kazivanju oporučitelja • Ovlaštena osoba dužna je saslušati oporučiteljevo izlaganje, upozoriti ga na propise, savjetovati ga, ali ne smije vršiti nikakav pritisak • Ovlaštena osoba smije preformulirati oporuku radi jasnoće, ali ne smije mijenjati sadržaj pa mora unijeti i odredbe na kojima oporučitelj inzistira • Oporučitelj potpisuje zapisnik nakon što je upoznat s njegovim sadržajem, a potpisuje ga i ovlaštena osoba • Ako oporučitelj ne zna ili nije u stanju čitati i pisati ovlaštena će osoba u nazočnosti dva svjedoka oporuke pročitati njezin tekst, a oporuku će oporučitelj potpisati ili staviti svoj rukoznak; potpisuju je i svjedoci i ovlaštena osoba

14. MEĐUNARODNA OPORUKA • Redovit, javan i pisani oblik oporuke • Konvencija o jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnoga testamenta (Washington, 1973.) – potpisana i ratificirana od strane RH te unijeta u tekst ZON-a • Oporučitelj izjavljuje pred ovlaštenom osobom u nazočnosti dvaju svjedoka da je isprava koju je on ili netko drugi napisao njegova oporuka i da je upoznat s njenim sadržajem • Koriste je stranci, ali mogu i naši državljani • Ovlaštena osoba ne zna sadržaj oporuke, ali oporučitelj je može s njime upoznati • Najprije se utvrđuje identitet oporučitelja, a zatim izvornost sadržaja i potpisa; obavezan je datum i svjedoci • Oporučitelju se izdaje potvrda da je pred ovlaštenom osobom propisno načinio međunarodnu oporuku • Potvrda stvara oborivu predmnjevu da oporuka ima valjani oblik međunarodne oporuke, ali nije bitan uvjet za valjanost oporuke

15. USMENA OPORUKA • Izvanredan, privatan i usmeni oblik oporuke • Može se izjaviti samo u izvanrednim prilikama (objektivne naravi – požar, poplava, potres, rat, nesreća i sl.; subjektivne naravi – neposredna smrtna opasnost npr. usljed bolesti) • Oporučitelj očituje svoju volju pred dva istodobno nazočna svjedoka koji razumiju jezik na kojem je izjavljena • Svjedoci su dužni bez odlaganja pisano sastaviti izjavu oporučitelja i što prije je predati sudu ili javnom bilježniku ili je pred njima usmeno ponoviti radi sastavljanja zapisnika o usmeno izjavljenoj oporuci • Propuštanje ove dužnosti od strane svjedoka neće dovesti do nevaljanosti oporuke jer će se ona utvrditi u ostavinskom postupku • Usmena oporuka prestaje važiti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih prilika u kojima je napravljena • Usmena oporuka je najmanje pouzdani oblik oporuke i samo iznimno se smije koristiti, odnosno samo ako se nije mogla napraviti oporuka u nekom od ostalih oblika

16. SVJEDOCI OPORUKE – APSOLUTNA NEPODOBNOST • Nedostatak poslovne sposobnosti • Kod pisane oporuke pred svjedocima i javne oporuke svjedoci moraju znati čitati i pisati • Kod usmene oporuke svjedoci moraju razumjeti jezik kojim je izjavljena oporuka, ali ne moraju znati čitati i pisati

17. SVJEDOCI OPORUKE – RELATIVNA NEPODOBNOST • Potomci oporučitelja bez obzira na stupanj srodstva i bez obzira da li su bračni ili izvanbračni • Pretci oporučitelja bez obzira na stupanj srodstva • Posvojenici oporučitelja i njihovi potomci • Posvojitelj oporučitelja • Pobočni srodnici oporučitelja zaključno do četvrtoga stupnja srodstva • Bračni drugovi svih ovih osoba • Bračni drug ostavitelja • Ako netko od navedenih osoba bude svjedok to je razlog nevaljanosti oporuke

18. SADRŽAJ OPORUKE • 1. Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova (u obliku alikvotnoga dijela i ex re certa) • 2. Iznasljeđenje, isključenje i lišenje nužnoga dijela • 3. Određivanje zapisa (legata) • 4. Određivanje zamjenika (supstituta) nasljedniku i zapisovniku • - obična zamjena ili vulgarna supstitucija • - institut je nasljednik koji je prvenstveno određen za nasljednika, a supstitut je njegov zamjenik • - supstitut će naslijediti ili će mu pripasti zapis ako: 1. institut umre prije ostavitelja, 2. ako se institut odrekne nasljedstva ili zapisa, 3. ako institut postane nedostojan • - fideikomisarna supstitucija (povjerbena zamjena) znači imenovanje nasljednika nasljedniku ili zapisovnika zapisovniku što je u nas zabranjeno • 5. Uvjeti, rokovi, nalozi

19. - uvjeti moraju biti objektivno mogući i pravno dopušteni - nemogući, nedopušteni, nemoralni, nerazumljivi i protuslovni uvjeti smatra se kao da ne postoje - ako je nasljedno pravo ograničeno rokom, a u nekim slučajevima i uvjetom i nalogom dolazi do sukcesivnoga nasljeđivanja pri čemu dolazi do prethodnoga i potonjega vlasništva - ako nasljednik opterećen nalogom ne ispuni nalog gubi ono što je trebao dobiti jer se nalog smatra raskidnim uvjetom - za nedopuštene i nemoralne uvjete uzima se kao da ne postoje; ako se nalog nikako ne može ispuniti nasljednik zadržava dobiveno 6. Osnivanje zaklade 7. Određivanje izvršitelja oporuke 8. Oprost nedostojnosti 9. Određivanje odnosa među sunasljednicima (dioba, dugovi) 10. Opoziv ranije oporuke 11. Storniranje opoziva oporuke 12. Priznanje očinstva izvanbračnoga djeteta 13. Priznanje duga, određivanje mjesta i načina sahrane itd.

20. IZVRŠITELJ OPORUKE • Izvršitelj oporuke može biti jedna ili više osoba (fizička ili pravna) koju je oporučitelj u oporuci odredio da brine o potpunom i točnom izvršenju oporuke • Postojanje izvršitelja oporuke ovisi isključivo o oporučiteljevoj volji • Izvršitelj oporuke može biti svaka poslovno sposobna osoba • Ne postoji nikakva javna dužnost biti izvršiteljem oporuke • Osoba koja prihvati dužnost izvršitelja oporuke dužna je obavljati taj posao uredno i savjesno kao što bi obavljao skrbnik imovine, odnosno dobar domaćin; sud može opozvati izvršitelja ako neuredno obavlja dužnost • Izvršitelj oporuke brine o točnom i potpunom izvršenju oporuke, čuva ostavinu i njome upravlja, brine o isplati dugova i zapisa • Po završetku posla dužan je položiti sudu račun o svome radu • Ima pravo na naknadu opravdanih i potrebnih troškova koje je imao pri obavljanju dužnosti; ima pravo na primjerenu nagradu koja se isplaćuje iz ostavine o čemu odlučuje sud; odgovara za štetu koju počini nasljednicima

21. TUMAČENJE OPORUKE • Odredbe oporuke treba tumačiti prema pravoj namjeri oporučitelja • U dvojbi se treba držati onoga što je povoljnije za oporučnoga, a ne zakonskoga nasljednika • Cilj tumačenja oporuke je utvrđivanje prave namjere ostavitelja, odnosno njegove posljednje volje • Do tumačenja dolazi kada volja ostavitelja nije dovoljno jasno izražena • Prigodom tumačenja sud se može poslužiti svim dopuštenim dokaznim sredstvima • Načelo reprezentacije neće se primijeniti ako oporučni nasljednik ne naslijedi iz bilo kojega razloga jer nije moguće kod oporučnoga nasljeđivanja • Načelo priraštaja primijenit će se samo ako je to bila namjera oporučitelja vidljiva iz oporuke, a u suprotnom će doći do nasljeđivanja po zakonu

22. NEVALJANOST SADRŽAJA OPORUKE • Oporuka ili neka njezina odredba čiji sadržaj je nemoguć ili nedopušten nevaljana je. • U pravilu ako je neka oporučna odredba ništetna, radit će se o djelomičnoj ništetnosti pa će ostatak oporuke ostati na snazi, a za ništetnu odredbu će se uzeti kao da nije ni unesena u oporuku.

23. OPOZIV OPORUKE • Opozivost je temeljna karakteristika oporuke kao pravnoga posla • Za opoziv se traži jednaka sposobnost kao i za pravljenje oporuke • Opoziv se može odnositi na cijelu ili dio oporuke • Bilo koja se oporuka može opozvati novom bilo kojom oporukom • 1. Izričit opoziv: 1. uništenje oporuke (treba biti izvršeno od oporučitelja npr. trganjem, spaljivanjem i sl.), 2. izjava o opozivu (formalna izjava pred ovlaštenom osobom, pred svjedocima u pisanom ili usmenom obliku, u obliku vlastoručne oporuke; to nije nova oporuka jer sadrži samo opoziv) • 2. Prešutan opoziv: 1. pravljenje nove oporuke (nova oporuka mora biti vremenski kasnija i sadržajno potpuno ili djelomično suprotna ranijoj oporuci; odredbe ranije oporuke koje nisu u suprotnosti s kasnijom ostaju na snazi), 2. konkludentne radnje (oporučitelj za života raspolaže svojom imovinom protivno oporuci; npr. za života potroši ili otuđi imovinu ili njezine dijelove koji su trebali biti predmetom oporučnoga nasljeđivanja

24. ČUVANJE OPORUKE • Oporuka se može čuvati na različite načine • Oporučitelj može čuvati oporuku kod sebe • Oporuku može predati na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj osobi (npr. nasljedniku ili zapisovniku) • Oporuka se može predati na čuvanje i pravnoj osobi (npr. u bankovni sef) • Može se predati na čuvanje i ovlaštenoj osobi (općinski sud, javni bilježnik, diplomatsko ili konzularno predstavništvo RH) • Ovlaštena osoba (sud) stavlja oporuku u posebnu omotnicu te je pečati i pohranjuje u sudski depozit • Oporučitelj uvijek može uzeti natrag oporuku predanu na čuvanje • U Hrvatskom upisniku oporuka koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora evidentiraju se podaci o sastavljanju, pohranjivanju i proglašavanju oporuke • Podatke u HUO dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku; podatke smije koristiti samo oporučitelj • Ako oporuka nije evidentirana u HUO to ne dovodi do njezine nevaljanosti

25. Da bo sud mogao proglasiti oporuku ona mu mora biti predana. Svatko tko posjeduje ispravu u kojoj je oblikovana nečije oporuka, dužan je nakon oporučiteljeve smrti predati tu ispravu bilo kojem općinskom sudu radi proglašenja, a i svatko tko zna da gdje se oporuka nalazi dužan je o tome obavijestiti općinski sud. • Ako oporuka bude slučajno ili nečijom radnjom uništena, izgubljena, skrivena ili zametnuta, a to nije posljedica valjanog opoziva oporuke, dolazi do rekonstrukcije oporuke – tj. do dokazivanja uništene, izgubljene, sakrivene ili zamtenute oporuke.

26. UPIS U HRVATSKI UPISNIK OPORUKA • To je javni upisnik koji vodi Javnobilježnička komora. U ovaj upisnik se za nečiju oporuku moraju unijeti sljedeći podaci: da je navodna oporuka sastavljena, da je i gdje je pohranjena, da je proglašena (nakon što bude proglašena). • U Upisnik se ne upisuje sadržaj oporuke; sam upis ne mijenja ništa vezano uz tu oporuku u pravnom smislu; oporuka ne mora biti upisana u Upisnik ako oporučitelj to ne želi. Prije smrti oporučitelja u pravilu se podaci iz Upisnika ne mogu nikome stavljati na raspolaganje (osim oporučitelju ili osobi koju je on ovlastio)