Download
1 / 20
200 likes | 351 Vues
Promjene života na brodu te pitanja svijesti i savjesti. doc.dr.sc. Andrea Russo.
E N D
Promjene života na brodu te pitanja svijesti i savjesti doc.dr.sc. Andrea Russo
Stalno ubrzavanje tehnološkog napretka dovodi do značajnog općeg ubrzanja životnih tokova, kao i do situacija da većinu vremena provodimo funkcionirajući na nekoliko područja. Nekadašnja značenja vremena i prostora danas su bitno izmijenjena jer je informacijska tehnologija omogućila današnjem čovjeku gotovo istovremenu interakciju u njegovom fizičkom i virtualnom prostoru koji se mogu nalaziti na vrlo udaljenim područjima svijeta pa se tako današnjicu opisuje kao „stvarnu virtualnost“, „globalno selo“ i drugim sintagmama. Tako postignuća suvremene tehnologije prijenosa komunikacije omogućuju i svakom pomorcu da tijekom plovidbe bude stalno informiran o svemu što mu se događa u obitelji i drugim za njega važnim socijalnim skupinama, pri čemu može vršiti različita djelovanja poput razmatranja burzovnih izvješća i kretanja vrijednosti dionica, kao i trgovati s njima, a može i on-line kockati, zabavljati se na različite načine, ukratko - raditi sve ono što mu prije dvadeset godina nije bilo moguće dok se nalazio na brodu. Ranije se o takvim aktivnostima razmišljalo kao o planovima prilikom pristajanja ili po dolasku kući. Zapravo, sada pomorac može aktivno tijekom plovidbe, „odmah i ovdje“, sudjelovati u svim zbivanjima na koje je navikao za vrijeme boravka na kopnu. UVOD
Međutim, u tom kontekstu postoji jedan poseban aspekt koji se ogleda u tome da je pomorac na brodu izoliran od svoje obitelji i druge uobičajene okoline i ne može reagirati na način kao kad se nalazi u ovom ambijentu. Mnogo puta je samo promatrač obiteljskih i drugih njemu emocionalno važnih događaja, u kojima može sudjelovati samo iz dimenzije udaljenosti. Ta je dimenzija bila i ranije u svijesti pomoraca, ali s razlikom da bi do pomorca stizale rijetke i filtrirane informacije putem pisama ili telegrafskih poruka, rjeđe i telefonom, što je za većinu predstavljalo ujedno i emocionalnu zaštitu od drugih, ali i od samog sebe. To nije nevažno jer istraživanja pokazuju da su pomorske nesreće i dalje vrlo učestale iako brodograđevna industrija više od pola stoljeća ulaže znatne napore u poboljšanju strukture i pouzdanosti brodskih sustava kako bi se smanjio broj nezgoda i veličina štete te povećala učinkovitost i produktivnost rada pomoraca. Ipak, dok su nekada pomorske nesreće bile česte upravo zbog nesigurnih i neopremljenih brodova, sada se pokazuje kako je suvremena brodska tehnologija samo jedan čimbenik ukupne sigurnosti broda pri čemu je čovjek, odnosno njegovo korištenje tehnologije, neizostavan faktor.
Pored zahtjevanosti pomorskih zanimanja, napredak tehnologije često puta predstavlja novo opterećenje i izazov s kojim se pomorci moraju naučiti nositi. Treba napomenuti da tehnologija uvijek nosi specifična kulturalna značenja i potrebno je učenje za njeno korištenje, a koje uključuje promjene u poimanju okoline, tj. promjene vrijednosnih i normativnih orijentacija pojedinaca. Nadalje, tehnologija omogućuje čovjeku brojne blagodati pa je tako i razvoj brodarstva tijekom posljednja dva stoljeća pridonio globalnom povezivanju ljudi, ukupnom tehnološkom napretku, širenju tržišta te porastu blagostanja. Pomorski promet pridonosi globaliziranju do danas jer je morsko brodarstvo po vrijednosti i količinama prevezene robe neusporedivo najveći i najznačajniji segment prometnog sustava. Ipak, tehnologija nosi sa sobom rizike koji mogu ugroziti čovjeka i njegovo okruženje ako se nepravilno koristi. Kako bi se uopće mogli nositi s tim izazovima, potrebno ih je najprije prepoznati kao takve. Tehnološka rješenja koja preuzimaju mnoge radnje koje se ranije trebalo obavljati polako i s više ljudskog sudjelovanja ne oslobađaju zaposlene od odgovornosti programiranja, praćenja, nadgledanja te koordiniranja aktivnosti s drugim službama odgovornim za plovidbu, ukrcaj, pristajanje i iskrcaj, a posljednjih godina i za sve češću obranu od piratskih napada.
Sve navedeno pokazuje nužnost praćenja tehnoloških dostignuća s aktivnim utjecajem svijesti i savjesti. Kao prisutnost uma samome sebi u činu shvaćanja i suđenja, savjest(lat. conscientia) je subjektivan sud o moralnosti čina kojeg se želi učiniti, stoga je ona posljednja norma koju čovjek mora slijediti u svom djelovanju. Omogućuje je moralnost koja je psihička funkcija koja označava sposobnost izricanja i pridržavanja vrijednosnih normi i samokažnjavanja u slučaju njihova nepridržavanja. Kao rezultat neke vrste doživljajne (perceptivne) integracije i stabilizacije, svijest (lat. notitia) se nalazi u uzajamnoj vezi s moralnošću i savješću, kao i vanjskim svijetom. Ona oblikuje naša iskustva i razlikuje nas od ostalih živih bića. Očito je da nije dovoljno biti samo dobar dugogodišnji pomorski djelatnik (od kapetana do mornara) jer su promjene struke tolike da se uvijek može očekivati kako bi tijekom radnog vijeka moglo doći do značajnijih pogrešaka u procjeni i radu zbog čega treba stalno promišljati djelovanja te prilagođavati sebe i njih našemu promjenjivom okruženju.
Kao svjesno biće čovjek ima sposobnost samoopažanja. To znači da može kontrolirati i izražavati vlastite postupke. Njihovo preispitivanje često se naziva "glasom savjesti", štoKantoznačava kao "praktični um", a to znači da mi svojim umom objašnjavamo, opravdavamo i analiziramo naše postupke. Tako se savjest javlja usporedno s opažanjem kao analiza djelovanja. Čovjek treba savjesno preuzimati i obavljati poslove, što se povezuje s dužnošću kao dobrim i poželjnim djelovanjem. Savjest je slična pravnom postupku pa se često naziva unutarnjim sucem. Savjest i sudi i izriče kaznu. Ona često zahtijeva promjenu u ponašanju. Budući da je to subjektivna kategorija često se događa da je pojedinac potiskuje i ne iskazuje kajanje za svoje postupke. Kako je čovjek društveno biće on je odgovoran drugim ljudima i njihovim savjestima, pa je zato dužan svoje postupke opravdavati argumentima. Nesreća na putničkom brodu Costa Concordia koji se početkom 2012. godine nasukao na hridi talijanskog otočića Giglio, pri čemu su 32 osobe izgubile život, upućuje na niz pitanja o savjesti kapetana broda, časnika i ostatka posade koji su napustili brod ne mareći dostatno za putnike. Štoviše, kapetan nije htio pozvati pomoć sve dok ga lučka kapetanija iz Livorna nije natjerala, a nije ni zapovijedao evakuacijom. Zbog optužbi za ubojstvo iz nehaja i napuštanje broda prijeti mu višegodišnji zatvor, a nekoliko članova posade je već osuđeno zatvorskom kaznom. ULOGA SAVJESTI U SUVREMENOM POMORSTVU
Kao svjesno biće čovjek ima sposobnost samoopažanja. To znači da može kontrolirati i izražavati vlastite postupke. Njihovo preispitivanje često se naziva "glasom savjesti", štoKantoznačava kao "praktični um", a to znači da mi svojim umom objašnjavamo, opravdavamo i analiziramo naše postupke. Tako se savjest javlja usporedno s opažanjem kao analiza djelovanja. Čovjek treba savjesno preuzimati i obavljati poslove, što se povezuje s dužnošću kao dobrim i poželjnim djelovanjem. Savjest je slična pravnom postupku pa se često naziva unutarnjim sucem. Savjest i sudi i izriče kaznu. Ona često zahtijeva promjenu u ponašanju. Budući da je to subjektivna kategorija često se događa da je pojedinac potiskuje i ne iskazuje kajanje za svoje postupke. Kako je čovjek društveno biće on je odgovoran drugim ljudima i njihovim savjestima, pa je zato dužan svoje postupke opravdavati argumentima. Nesreća na putničkom brodu Costa Concordia koji se početkom 2012. godine nasukao na hridi talijanskog otočića Giglio, pri čemu su 32 osobe izgubile život, upućuje na niz pitanja o savjesti kapetana broda, časnika i ostatka posade koji su napustili brod ne mareći dostatno za putnike. Štoviše, kapetan nije htio pozvati pomoć sve dok ga lučka kapetanija iz Livorna nije natjerala, a nije ni zapovijedao evakuacijom. Zbog optužbi za ubojstvo iz nehaja i napuštanje broda prijeti mu višegodišnji zatvor, a nekoliko članova posade je već osuđeno zatvorskom kaznom. ULOGA SAVJESTI U SUVREMENOM POMORSTVU
Brojni primjeri pokazuju kako su pomorske nesreće često izazvane ljudskom pogreškom te da nesavjesno postupanje nakon nesreće vodi ozbiljnim posljedicama. Svakodnevno na moru smrtno strada više od 6 000 ljudi, a prosječno se dogodi pet havarija koje odnose mnoge ljudske živote, trajno oštećuju floru i faunu te uzrokuju znatne gospodarske i ekonomske gubitke. Neke od najupečatljivijih pomorskih nesreća izazvane nesavjesnim postupanjem su primjerice potonuće tankera Doňa Paz 1987. godine koji se sudario s drugim tankerom pri čemu je na pretrpanom brodu poginula 4 341 osoba, potonuće ruske nuklearne podmornice Kursk 2000. godine kada je poginulo 118 članova posade koji su živjeli nekoliko dana nakon nesreće, no ruska je vlada oklijevala s traženjem međunarodne pomoći smatrajući da će uspjeti izvući mornare te potonuće trajekta Joola 2002. godine kada je poginulo više od 1 000 ljudi na ponovno pretrpanom brodu kojeg su prevrnuli putnici koji su pohrlili na jednu stranu kako bi se sklonili od nadolazeće oluje.
I mnoge druge pomorske nesreće se povezuju s pitanjima savjesti. Sigurnost na suvremenom brodu uza sva tehnička i tehnološka poboljšanja nije zadovoljavajuća jer je 96% nesreća izazvano pogreškom posade, od čega čak 71% otpada na pogreške upravljanja, a 29% na operativne pogreške. One proizlaze najčešće iz višestrukih čimbenika poput dominantne komunikacije kompanije u odnosu na posadu broda koja pasivno udovoljava njezinim zahtjevima, često suprotno svojim uvjerenjima, negativnog utjecaja samovoljnog vodstva na brodu pri čemu posada nekritički udovoljava zahtjevima autoriteta, pretjeranog osjećaja superiornosti i vlastite sposobnosti te utjecaja suvremene tehnologije koja se nekritički koristi uz podložnost tehničko-tehnološkim rješenjima. Svakako je jedan od presudnih čimbenika koji pridonosi velikom broju pomorskih nesreća umor posade kojeg uzrokuje pretjeran rad, nedostatak sna i njegova loša kvaliteta, stres, nedovoljno vrijeme odmora između razdoblja rada te drugi faktori. U kontekst umora moguće je dovesti i razvoj tehnologije koji intenzivira pomorsku djelatnost u smislu učestalih kratkih putovanja pri kojima posade rade više od 12 sati dnevno, sve kraćeg zadržavanja u lukama radi ukrcaja i iskrcaja ljudi i robe, čestih inspekcija te dugoročnog smanjivanja brojnosti posade. Nadalje, tehnologija pruža posadi brojne mogućnosti u slobodno vrijeme (igranje kompjuterskih igrica, surfanje Internetom, komuniciranje s obitelji i poznanicima itd.) te može tako pridonositi umoru kao što može i ometati prilikom rada.
I mnoge druge pomorske nesreće se povezuju s pitanjima savjesti. Sigurnost na suvremenom brodu uza sva tehnička i tehnološka poboljšanja nije zadovoljavajuća jer je 96% nesreća izazvano pogreškom posade, od čega čak 71% otpada na pogreške upravljanja, a 29% na operativne pogreške. One proizlaze najčešće iz višestrukih čimbenika poput dominantne komunikacije kompanije u odnosu na posadu broda koja pasivno udovoljava njezinim zahtjevima, često suprotno svojim uvjerenjima, negativnog utjecaja samovoljnog vodstva na brodu pri čemu posada nekritički udovoljava zahtjevima autoriteta, pretjeranog osjećaja superiornosti i vlastite sposobnosti te utjecaja suvremene tehnologije koja se nekritički koristi uz podložnost tehničko-tehnološkim rješenjima. Svakako je jedan od presudnih čimbenika koji pridonosi velikom broju pomorskih nesreća umor posade kojeg uzrokuje pretjeran rad, nedostatak sna i njegova loša kvaliteta, stres, nedovoljno vrijeme odmora između razdoblja rada te drugi faktori. U kontekst umora moguće je dovesti i razvoj tehnologije koji intenzivira pomorsku djelatnost u smislu učestalih kratkih putovanja pri kojima posade rade više od 12 sati dnevno, sve kraćeg zadržavanja u lukama radi ukrcaja i iskrcaja ljudi i robe, čestih inspekcija te dugoročnog smanjivanja brojnosti posade. Nadalje, tehnologija pruža posadi brojne mogućnosti u slobodno vrijeme (igranje kompjuterskih igrica, surfanje Internetom, komuniciranje s obitelji i poznanicima itd.) te može tako pridonositi umoru kao što može i ometati prilikom rada.
Ipak, treba naglasiti da je tehnološki napredak pridonio ukupnom civilizacijskom razvoju pa tako i pomorskoj djelatnosti što se očituje u kvaliteti današnjih brodova, opremi pomoraca, sve potrebnijem i diferenciranijem obrazovanju za ovu djelatnost, kvaliteti života na brodu itd. Svakako ne treba zanemarivati opasnosti koje donosi tehnologija, što je u skladu s činjenicom da je ona kulturalni produkt u čijem oblikovanju čovjek ima presudan utjecaj, a koja s s druge strane mijenja društvo i ljude, odnosno njihovu svijest, vrijednosti, norme i poimanje savjesti. Tako smo zbog razvoja tehnologije sve češće u situaciji „prepustiti se tehnologiji“ da nas vodi. No, je li to poželjno činiti bez nadzora? Naravno da nije jer tehnologija nema inteligenciju i u nepredviđenim situacijama ne može donositi najbolje odluke „sama od sebe“ pošto je programirana Stoga treba neprestano i stalno preispitivati nepovoljan utjecaj rutine, monotonije, kao i osjećaja moći koji može 'otupiti' oštricu promatranja i uočavanja određenih signala. Ako je više puta sve proteklo glatko, bez problema, jesmo li se opustili? Ako jesmo, upravo je savjest opruga koja nas treba spriječiti u neprimjerenom opuštanju. Odgovornost prema ljudskim životima, okolišu, imovini i svemu onom što nam je povjereno na upravljanje i korištenje treba oblikovati ne samo znanje nego i savjest, uz iskustvo i sposobnosti koje osoba treba posjedovati za bavljenje pomorstvom.
Ipak, treba naglasiti da je tehnološki napredak pridonio ukupnom civilizacijskom razvoju pa tako i pomorskoj djelatnosti što se očituje u kvaliteti današnjih brodova, opremi pomoraca, sve potrebnijem i diferenciranijem obrazovanju za ovu djelatnost, kvaliteti života na brodu itd. Svakako ne treba zanemarivati opasnosti koje donosi tehnologija, što je u skladu s činjenicom da je ona kulturalni produkt u čijem oblikovanju čovjek ima presudan utjecaj, a koja s s druge strane mijenja društvo i ljude, odnosno njihovu svijest, vrijednosti, norme i poimanje savjesti. Tako smo zbog razvoja tehnologije sve češće u situaciji „prepustiti se tehnologiji“ da nas vodi. No, je li to poželjno činiti bez nadzora? Naravno da nije jer tehnologija nema inteligenciju i u nepredviđenim situacijama ne može donositi najbolje odluke „sama od sebe“ pošto je programirana Stoga treba neprestano i stalno preispitivati nepovoljan utjecaj rutine, monotonije, kao i osjećaja moći koji može 'otupiti' oštricu promatranja i uočavanja određenih signala. Ako je više puta sve proteklo glatko, bez problema, jesmo li se opustili? Ako jesmo, upravo je savjest opruga koja nas treba spriječiti u neprimjerenom opuštanju. Odgovornost prema ljudskim životima, okolišu, imovini i svemu onom što nam je povjereno na upravljanje i korištenje treba oblikovati ne samo znanje nego i savjest, uz iskustvo i sposobnosti koje osoba treba posjedovati za bavljenje pomorstvom.
Funkcija savjesti u osnovi je aktivna u ljudskim nesvjesnim, ali i svjesnim djelovanjima. Savjesna osoba postupa u skladu s vlastitim etičkim normama 'automatski', zato jer je vode određeni principi kojih se pridržava u svojim aktivnostima. Povremeno, ipak, ljudi razmišljaju o stavu kojeg treba izgraditi u datoj situaciji ili u odnosu na određenu osobu, pa i zapovijed. Tada je savjest dio svijesti o sebi i u punoj mjeri sudjeluje u stvaranju stava koji ćemo zauzeti. Svijest je jedan od psihologijskih pojmova koji se ne mogu izravno vidjeti ili dodirnuti, još teže opisati, ali većini ljudi predstavlja stvarnost koja se može podijeliti s drugima. Nismo uvijek svjesni osjetilnih podražaja. Može se također dogoditi da nismo svjesni djelovanja podražaja ako na njih ne obraćamo pažnju, što ne znači da oni ne sudjeluju u oblikovanju doživljaja stvarnosti. Uslijed toga svatko ima svijest o sebi, drugima, stvarima i događanjima i trebamo se dogovoriti o zajedničkim stavovima – pogotovo ako se radi o radnim zadacima. Razgovor i dogovor ne mogu se jednostavno zamijeniti bilo kakvom tehnologijom ili virtualnim svijetom. S druge strane, premda smo različiti i iako se to ogleda u različitim situacijama i u odnosima s različitim ljudima, za većinu ljudi postoji doživljaj kontinuiteta vlastite ličnosti. Veliki dio tog kontinuiteta ima emocionalnu odliku i uključuje naše odnose s drugim ljudima, što se očituje u vidu općenite ljubaznosti, melankoličnog raspoloženja, sramežljivog držanja, agresivnog nastupanja, itd. Važno je biti svjestan da na ljudsko doživljavanje te mogućnost i način razmišljanja značajnu (a ponekad i presudnu) ulogu imaju osjećajna stanja. EMOCIONALNI UTJECAJI NA SVIJEST I SAVJEST
Funkcija savjesti u osnovi je aktivna u ljudskim nesvjesnim, ali i svjesnim djelovanjima. Savjesna osoba postupa u skladu s vlastitim etičkim normama 'automatski', zato jer je vode određeni principi kojih se pridržava u svojim aktivnostima. Povremeno, ipak, ljudi razmišljaju o stavu kojeg treba izgraditi u datoj situaciji ili u odnosu na određenu osobu, pa i zapovijed. Tada je savjest dio svijesti o sebi i u punoj mjeri sudjeluje u stvaranju stava koji ćemo zauzeti. Svijest je jedan od psihologijskih pojmova koji se ne mogu izravno vidjeti ili dodirnuti, još teže opisati, ali većini ljudi predstavlja stvarnost koja se može podijeliti s drugima. Nismo uvijek svjesni osjetilnih podražaja. Može se također dogoditi da nismo svjesni djelovanja podražaja ako na njih ne obraćamo pažnju, što ne znači da oni ne sudjeluju u oblikovanju doživljaja stvarnosti. Uslijed toga svatko ima svijest o sebi, drugima, stvarima i događanjima i trebamo se dogovoriti o zajedničkim stavovima – pogotovo ako se radi o radnim zadacima. Razgovor i dogovor ne mogu se jednostavno zamijeniti bilo kakvom tehnologijom ili virtualnim svijetom. S druge strane, premda smo različiti i iako se to ogleda u različitim situacijama i u odnosima s različitim ljudima, za većinu ljudi postoji doživljaj kontinuiteta vlastite ličnosti. Veliki dio tog kontinuiteta ima emocionalnu odliku i uključuje naše odnose s drugim ljudima, što se očituje u vidu općenite ljubaznosti, melankoličnog raspoloženja, sramežljivog držanja, agresivnog nastupanja, itd. Važno je biti svjestan da na ljudsko doživljavanje te mogućnost i način razmišljanja značajnu (a ponekad i presudnu) ulogu imaju osjećajna stanja. EMOCIONALNI UTJECAJI NA SVIJEST I SAVJEST
Chaiken, Lieberman i Eagly (1989.) opisali su dvije vrste obrađivanja argumenata. Jedno je sustavno – osoba pažljivo razmatra valjanost samog argumenta. Drugo se odnosi na prečice – ono je površno, znatno nemarnije i uključuje reakcije na manje važne aspekte komunikacije, primjerice na ličnost ili ugled osobe koja iznosi neki argument, a ne valjanost samog argumenta. Petty i Cacioppo (1986.) smatraju kako ljudi u dobrom raspoloženju slijede prečicu, dok su pri neutralnom ili negativnom raspoloženju skloniji sustavnom obrađivanju argumenata. Drugim riječima, često umjesto da razmišljamo upotrijebimo ustaljeni klišej i zadovoljimo se njime kao odgovorom na pitanje ili problem. Tako se umjesto da potaknemo vlastitu kreativnost sakrijemo iza ustaljenosti. U situacijama koje zahtijevaju veći angažman, budnost, pažnju i kontrolu raste rizik od previda važnih novih elemenata koji mogu značajno utjecati na savjesno vršenje dužnosti.
Chaiken, Lieberman i Eagly (1989.) opisali su dvije vrste obrađivanja argumenata. Jedno je sustavno – osoba pažljivo razmatra valjanost samog argumenta. Drugo se odnosi na prečice – ono je površno, znatno nemarnije i uključuje reakcije na manje važne aspekte komunikacije, primjerice na ličnost ili ugled osobe koja iznosi neki argument, a ne valjanost samog argumenta. Petty i Cacioppo (1986.) smatraju kako ljudi u dobrom raspoloženju slijede prečicu, dok su pri neutralnom ili negativnom raspoloženju skloniji sustavnom obrađivanju argumenata. Drugim riječima, često umjesto da razmišljamo upotrijebimo ustaljeni klišej i zadovoljimo se njime kao odgovorom na pitanje ili problem. Tako se umjesto da potaknemo vlastitu kreativnost sakrijemo iza ustaljenosti. U situacijama koje zahtijevaju veći angažman, budnost, pažnju i kontrolu raste rizik od previda važnih novih elemenata koji mogu značajno utjecati na savjesno vršenje dužnosti.
Naročito je važno sustavno razmatranje argumenata i okolnosti u onim sredinama (organizacijama) koje su izložene neprestanim promjenama i neizvjenostima, a brod je zasigurno jedna od njih. Iako postoje i kulturološke razlike koje utječu na odlučivanje, pri čemu su zapadnjaci veći individualisti, a istočnjaci usmjereni na kolektiv i grupno vrednovanje, danas se potiče inicijativa u pomorskim zanimanjima, a posada se nastoji kulturološki prilagoditi kako bi funkcionirala bez većih poteškoća u komunikaciji i radu. Ističe se važnost individualnosti, ali i timskog rada, odgovornosti te zajedništva među članovima posade. Njihove osobine, znanja i vještine ključne su za uspješno poslovanje, a na temelju stalnog usavršavanja pojedinaca napreduje i kolektiv o kojem se sve češće govori kao o „orgnizaciji koja uči“ kroz svoje članove kako bi se uspješno prilagodila svekolikim promjenama.
Općenito govoreći, kod svih prosuđivanja koristimo se nepotpunim znanjem i u takvim okolnostima u proces prosuđivanja ulaze drugi elementi. Osjećamo li se optimistično to će utjecati na naše prosuđivanje. Dobre osobine i pozitivni pojmovi lakše su dostupni. Pridodamo li tome još učinak prema kojem je svaka epizoda u pamćenju obilježena kao ona koja nas je učinila sretnima, tužnima, ljutima itd., kada donosimo svoj sud naše raspoloženje može djelovati kao dio informacije. Tu je važno da ne zaboravimo da uz svijest postoji i savjest koju treba svjesno pozvati u pomoć u zauzimanju konačnog stava.
Način na koji pristupamo problemu bitan je za našu učinkovitost u njegovu rješavanju. Postoje svakako i drugi faktori koji utječu na učinkovitost u rješavanju problema poput razine stručnosti, mogućnosti uvida u problem i drugih. Kada su informacije nepotpune ili nejasne drugi utjecaji, kao što su oni emocionalni, mogu postati naročito važni. Stoga smo smatrali značajnim da u eri novih znanja i tehnologija podvučemo ključnu ulogu svijesti i savjesti u ovladavanju i odgovornom korištenju tehnoloških dostignuća u sadašnjoj i budućoj pomorskoj djelatnosti. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
