1 / 65

STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

STRANE DIREKTNE INVESTICIJE. Jelena Ost o jić 02/1070 Ivan Cakić 02/ 0820 Ivana Nikolić 02/1128 Tijana Živanović 02/1 102 Aleksandra Papić 02/0804 Milica Koprivica 02/1166. Pojam i značaj SDI. Posmatrano sa vremenskog aspekta SDI spadaju u dugoročno međunarodno kretanje kapitala.

linore
Télécharger la présentation

STRANE DIREKTNE INVESTICIJE

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. STRANE DIREKTNE INVESTICIJE Jelena Ostojić 02/1070 Ivan Cakić 02/0820 Ivana Nikolić 02/1128 Tijana Živanović 02/1102 Aleksandra Papić 02/0804 Milica Koprivica 02/1166

  2. Pojam i značaj SDI • Posmatrano sa vremenskog aspekta SDI spadaju u dugoročno međunarodno kretanje kapitala. • Prema ekonomskom (funkcionalnom) kriterijumu, dugoročno kretanje kapitala se ostvaruje u okviru zajmovnog kapitala i u vidu investicionog kapitala.

  3. Prvi oblik predstavlja prenos kupovne snage iz jedne zemlje u drugu, a drugi predstavlja preduzetnički investicioni poduhvat u inostranstvu. U suštini i prva vrsta kapitala može predstavljati investiranje u neku aktivnost radi postizanja određenih ekonomskih ciljeva. • Ciljevi međunarodnog kretanja dugoročnog kapitala su determinisani mogućnostima i potrebama investiranja u međunarodnim razmerama i ekonomsko-političkim odnosima u svetu.

  4. Međunarodno kretanje investicionog kapitala se odnosi na međunarodno finansiranje: • kada se radi o ulaganju dugoročnog kapitala radi obezbeđivanja kontrole nad preduzećem - direktne investicije, I • radi ulaganja u hartije od vrednosti koje nose fiksnu kamatu - portfolio investicije.

  5. Strane direktne investicije su značajno doprinele razvoju industrije. Realizuju se kroz merdžere, akvizicije i nove invesicije (green field). Preuzimanja su najčešća u zemljama gde su berze najznačajniji izvor finansiranja (Kanada, V. Britanija i SAD), dok su manje prisutna u zemljama kao što su Japan i Nemačka, gde je u okviru bankarskog sistema izgrađen efikasan sistem finansiranja industrijskih firmi.

  6. SDI u savremenoj razvojnoj etapi preuzimaju funkciju ključnog razvojnog faktora svetske privrede i uz trgovinu postaju osnovni mehanizam globalizacije svetske privrede, tj. globalizacije poslovanja preduzeća. • Uslovi rastuće integracije i međuzavisnosti, uz sve oštrije kriterijume konkurentnosti tražili su od preduzeća da nađu efikasne kanale, koji će im obezbediti pristup tržištima (kakoinputa tako outputa) .

  7. Strane direktne investicije su u tom kontekstu pružile idealno rešenje. Putem direktnih investicija u inostranstvu, preduzeća razmeštaju svoje proizvodne sisteme i ostale poslovne funkcije u globalnim razmerama, nastojeći da obezbede najpovoljnije snabdevanje sa jedne strane (sirovinama, energijom i radnom snagom), a sa druge strane najprofitabilniji plasman svojih proizvoda/usluga uz prisustvo na svim važnijim tržištima.

  8. Determinante strane direktnih investicija • Najznačajniji deo u kompleksnom investicionom paketu, svakako predstavljaju determinante kretanja stranih direktnih investicija. One su brojne kako u zemlji investitoru, tako i u zemlji domaćinu i bitno opredeljuju motivacione faktore i ponašanja investitora odnosno tzv. push stranu. • Isto tako, zemlje primaoci stranih direktnih investicija mogu pravilno postaviti svoju investicionu politiku i time opredeliti privlačnost domaćih lokacija (pulI strana) samo ako im je poznat sistem motivacije subjekata koji vrše strana ulaganja, odnosno ukoliko su poznate determinante koje određuju tokove SDI u svetu

  9. SDI su 2000. godine imale konstantan rast. Rekordan priliv SDI je zabeležen 1999., kada je ostvarena stopa rasta od 55.2%. U periodu 2001.-2003. zabeležene su negativne stope rasta (2001. -41.7%, 2002. -17% i 2003. -17.6%). I pored drastičnog smanjenja godišnjih stopa rasta, kumulirani priliv SDI ostvaruje pozitivne stope rasta, koje su znatno više nego što je rast svetske proizvodnje, kapitala i trgovine. • U 2003. priliv SDI od 560 milijardi dolara je dvostruko smanjen u odnosu na 2000. ali je istovremeno bio 10 puta viši nego 1982. god.

  10. SDI U EVROPI • Direktne strane investicije u istočnu Evropu se povećavaju, ali - manje nego što se to očekivalo, naročito u centralnoj Evropi

  11. Podaci za prvu polovinu 2004. godine pokazuju da se upliv stranih direktnih investicija (SDI) u istočnu Evropu povećao na 22,8 milijardi dolara, što je, u poređenju sa 19,6 milijardi dolara, povećanje od 16 procenata. • Iako su SDI u porastu, povećanje je nešto slabije od očekivanog.

  12. Povećanje SDI je neravnomerno širom regiona. • Povećanje SDI od 27 procenata koje su se slile na Balkan, kao i neznatno slabije povećanje u baltičkim državama, daleko je premašilo porast SDI zabeležen u tradicionalno vodećim zemljama koje dobijaju SDI centralne Evrope

  13. Trend ističe relativnu promenu pravca investicija koji se kreće od većih novih EU članica. • U izveštaju "Izgledi za svetske investicije" Economist Intelligence Unit-a iz maja 2004. godine istaknuto je da ovaj trend odražava početak procesa transfera nekih aktivnosti dalje na Istok, a ovaj proces će dobiti na snazi.

  14. Gledano u celini, u 2003. godini priliv SDI u istočnu Evropu se smanjio u odnosu na prethodnu godinu na 33 milijarde dolara, sa 37 milijardi dolara 2002. godine. Iznos od 10 milijardi dolara koji se slio u zemlje koje su vodeće po iznosu SDI u centralnoj Evropi bio je manji od polovine iznosa koji je ušao u podregion 2002. godine, što je najniži godišnji priliv i prvi pad od 1997. godine. • U isto vreme, to je bio ubedljivo najmanji udeo centralne Evrope u ukupnim regionalnim SDI (27 odsto) od početka ovih transakcija

  15. Postoji veća masa kapitala za prodaju. Kako deluje, Balkan se manje protivi prodaji nego što je to slučaj u centralnoj Evropi, a većina balkanskih zemalja se nalazi pod međunarodnim pritiskom da privatizuju. • Slaba aktivnost SDI u centralnoj Evropi iznenadila je mnoge posmatrače koji su predviđali novi porast SDI u regionu koji očekuje članstvo u EU

  16. Rezultati istraživanja sprovedenog među 500 svetskih investitora koje je sproveo EIU početkom ove godine bili su slični rezultatima analize ekonomskih trendova i predviđanja za SDI. • Nove članice EU su se čak našle iza Indije po kriterijumu stručnosti radne snage, a još jedno iznenađenje je to što su i iza Kine po kriterijumu lokacije za aktivnosti istraživanja i razvoja.

  17. Kratkoročni uplivi SDI u nove članice EU trebalo bi da i dalje budu veliki. • Povoljna poslovna sredina bi trebalo da nastavi da ide u prilog novopridošlim članicama na mnogim drugim novim tržištima. • Lokacija je i dalje velika prednost i pruža ovim zemljama trajnu prednost nad južnim EU članicama, poput Grčke, Portugala i Španije

  18. Priliv SDI u zemlje Centralne i Istočne Evrope (u milijardama SAD dolara)

  19. Zemlje u tranziciji • U svim postsocijalističkim zemljama osnovni tranzicioni model je obuhvatio sledeće komponente: privatizaciju preduzeća u državnoj svojini, liberalizaciju cena i napuštanje državnih subvencija kao integralni deo liberalizovanja domaće trgovine, eliminisanje barijera za ustanovljavanje novih privatnih preduzeća i privrednih organizacija, liberalizaciju finansijskog tržišta, liberalizaciju spoljnje trgovine, zatvaranje spoljnotrgovinskih organizacija u državnoj svojini, uspostavljanje efikasnog upravljanja privrednim organizacijama, uravnoteženje državnog budžeta povećanjem poreza i redukovanjem potrošnje javnog sektora.

  20. Osnovni preduslov uspešne političke i ekonomske tranzicije bivših socijalističkih zemalja u zemlje tržišne privrede jeste njihova integracija u svetsku privredu, uključujući i otvaranje prema spoljno trgovinskim tokovima i prema tokovima privatnog stranog kapitala. • U periodu tranzicije realnije su mogućnosti za priliv privatnog stranog kapitala u obliku SDI jer one postavljaju daleko manje zahteve pred zemlju domaćina u odnosu na portfolio investicije kao drugi oblik privatnog stranog kapitala. • Neophodan preduslov za priliv portfolio investicija jeste postojanje razvijenog finansijskog tržišta, što većina zemalja u tranziciji neće biti u situaciji da obezbedi u skorijoj budućnosti, imajući u vidu postojeće stanje njegove finansijske strukture.

  21. Bivse socijalističke, danas tranzitorne ekonomije, su prosle različite faze u pogledu odnosa prema ulozi stranih direktnih investcija (SDI) u prcesu transformacije njihovih privreda. Islo se iz faze sumnji, preko faze euforije i poslednjem koraku opet sumnji u pogledu uloge i značaja SDI za razvoj nacionalne privrede. • dve teze potpuno pobijaju dilemu o potrebi priliva SDI u tranzitorne ekonomije: • ·         nivo domaće stedenje je nedovoljan da bi se ostvario potreban nivo investicija i pokrenuo proces razvoja privrede. SDI su neophodne da bi popunile taj gep i da bi obezbedile drzavne prihode koji odrzavaju funkcionisanje bazičnih vanprivrednih servisa kao sto su obrazovanje i zdravstvo; • ·         u pogledu metoda ulaska SDI u ove privrede, prosec privatizacije zauzima centralno mesto. U privredama koje su ove procese uglavnom prilvele kraju nameće se potreba stvaranja tako atraktivnih privrednih ambijenata koji će biti privlačni i za geen-field investitore, odnosno za kategoriju tzv. ne-privatizacionih SDI.

  22. U poredjenju s dinamikom SDI tokova u ZUR, ulazne investicije u zemljama centralne i istočne Evrope su skromne. Ulazni SDI tokovi u zemljama CIE porasli su sa 367 miliona $ 1990. godine na 14,5 milijardi $ 1995. godine, odnosno 19,5 milijardi $ 1997. godine. U 1998. godini, SDI u zemljama u tranziciji beleze neznatni pad od 5% na 18,7 milijardi dolara (Tabela 3). Iza ove cifre u 1998. godini kriju se posledice ruske finansijske krize koja je rezultovala u dva oprečna trenda: a) trend značajnog pada SDI u Ruskoj federaciji za vise od 60% na samo 2 milijarde dolara, i b) trend rekordnog rasta SDI u ostalom delu regiona CIE, za 26%, sto iznosi vrednost ulaznih investicionih tokova od oko 16 milijardi dolara. Otuda teza da su efekti ruske finansijske krize u 1998. godini na ostale zemlje centralne i istočne Evrope bili vrlo ograničeni, bar kada su u pitanju strane direktne investicije

  23. osnovna karakteristika investicionog kretanja u zemljama CIE je koncentracija u ekonomijama sa najboljim reformskim rezultatima - Mađarskoj, Poljskoj i Českoj Republici - koje zajedno privlače u 1996. godini 81%, a u 1998. godini 55% ulaznih tokova SDI evropskih tranzitornih ekonomija • Mada značajno veći, stok SDI zemalja centralne i istočne Evrope u 1999. godini dostize oko 110 milijardi $ (sto odgovara SDI stoku Hong-Konga) i predstavlja samo 2,2% svetskog SDI stoka. Ostvareni nivo stoka SDI potvrdjuje da su u kategoriji zemalja u tranziciji i dalje prisutne determinante koje su negativno korelisane sa prilivom SDI, kao sto su: dugo trajanje tranzicione recesije koja uslovljava vrlo nepovoljan makroekonomski ambijent, nedovoljna liberalizacija zakonske regulative, neadekvatna poslovna infrastruktura, političke neizvesnosti, kao i odredjeno neiskustvo ovih zemalja na planu korisćenja promotivnih i podsticajnih mehanizama i mera.

  24. Karakteristike investicionih tokova u tranzitornim ekonomijama • Pored koncentracije priliva SDI u zemlje sa najuspešnijim tranzitornim rezultatima, kao karakteristike tokova SDI u ovim ekonomijama mogu se navesti i sledeće: • razlika između ugovorenih i realizovanih investicionih projekata u zemljama CIE • ugovoreni investicioni projekti su uglavnom mali ili srednji sa nivoom angazovanih investicija između 45.000 i 1,5 milion $. • proces privatizacije kao najznačajniji modalitet ulaska SDI u tranzitorne ekonomije

  25. Inače, izbor mogućih modela angažmana SDI u zemljama centralne i istočne Evrope je sledeći : • 1)    osnivanje novog preduzeća u potpunom vlasnistvu stranog partnera tzv. greenfield operacija - ovo je ređa opcija s obzirom na jos uvek velike rizike i nestabilne uslove privređivanja u ekonomijama zemalja CIE; • 2)    svi drugi angazmani stranog kapitala putem kupovina (aquisition) domaćih preduzeća tesno su vezani za proces privatizacije u tim zemljama, odnosno za promenu vlasnistva lokalnih partnera.

  26. Regionalna i sektorska distribucija stranih direktnih investicija • Zemlje investitori u region CIE - najvise kapitala u zemlje u tranziciji dolazi iz razvijenih tržisnih ekonomija Zapadne Evrope, čije investicije čine 65-80% ukupnih ulaznih SDI u većini zemalja ovog regiona. Zemlje članice EU su najveći investitori u BJR Makedoniji, Bugarskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Litvaniji i Belorusiji (60-75%). SAD i Nemačka su dve pojedinačne zemlje kojima pripada izmedju 10% i 20% ukupnog SDI stanja većine CIE zemalja. Od ostalih zemalja investitora ističu se i: Austrija, V. Britanija, Švajcarska, Holandija, Francuska i Italija. Suprotno, u većini tranzicionih ekonomija japanske SDI imaju marginalnu vrednost.

  27. Sektorska distribucija - Strutura po sektorima ukupnog SDI stanja u većini CIE zemalja izgleda ovako. Najveći deo SDI stoka je u okviru industrije (40-60%). Druga po značaju je trgovina na veliko i malo sa učesćem u SDI stoku od 12-25% i sa tendencijom stalnog povećavanja svog učesća. Učesće transporta i komunikacija je na nivou od 9-24% sa izuzetkom Letonije gde ono dostize 43%. Učesće građevinarstva belezi opadajuću tendenciju sa nivoa od 8% zabelezenog početkom 1996. godine. Finansijske usluge privlače između 5-16%, a ostale usluge od 5 do 15% ukupnog SDI stanja ovih zemalja. U sektorskom smislu, u odnosu na industriju, usluzni sektor postaje sve privlačniji za strane investitore, tako da usluge u 1999. godini čine 56% ulaznih investicionih tokova.

  28. Struktura ulaznog investicionog stanja regiona centralne i istočne Evrope,1999., procenti

  29. Kakav je uticaj SDI na privredu zemalja u tranziciji • Strane direktne investicije utiču na proces tranzicije CIE zemalja ka trzisnoj ekonomiji na direktan i indirektan način. • Pod direktne uticaje mogu se svesti oni koji su vezani za ekonomski rast u ključnim industrijskim granama, trgovinu i razvoj trgovinskih veza sa Zapadom, i transfer tehnologije • Inidrektan uticaj SDI ogleda se u izgradnji institucionalnih sistema tih zemalja, podsticanju procesa privatizacije i kreiranju uslova konkurencije.

  30. Industrijske grane zemalja u tranzicije u koje je usao strani kapital obično postizu dobre poslovne rezultate i deluju podsticajno na ukupni ekonomski oporavak zemlje. • Povezivanje zapadnih i istočnih kompanija ima veliku ulogu u jačanju trgovinskih veza ta dva regiona. • Strane direktne investicije podstiču trgovinu zemalja u tranziciji • Značajan direktan uticaj prisustva TNK u zemljama u tranzicijiostvaruje se transferom tehnologije lokalnim partnerima. • Jedan od prvih indirektnih, a time i teze merljivih efekata SDI na zemlje u tranziciji jeste pdosticajno dejstvo na izgradnju institucionalnih i zakonskih okvira neophodnih za delovanje trzista. • Trzisna ekonomija se ne moze realizovati bez ostvarivanja procesa privatizacije u privredama u tranziciji. • Treći indirektan uticaj SDI na privrede zemalja u tranziciji vezan je za podsticanje konkurencije u tim ekonomijama.

  31. Iz faze torijskog tumačenja pozitivnih efekata SDI, većina tranzitornih ekonomija se nasla u fazi kada je strani kapital stvarno usao u privredu i postao dominantan u određenim sektorima, značajno podstičući procese modernizacije. Samim tim, lokalne firme su bile suočene sa ostrom konkurencijom rivala u stranom vlasnistvu. Međutim, ono sto većina tranzitornih ekonomija evidentira u pogledu rada i poslovanja kompanija u stranom vlasnistvu svodi se na sledeće: • ·       lokalne kompanije koje je kupio strani vlasnik dobro posluju pod njegovom upravom, • ·       veliki broj lokalnih firmi belezi pristup novim znanjima, tehnologiji, trzistima, finasijskim izvorima, zahvaljući stranom partneru, • ·       kompanije u stranom vlasnistvu vise investiraju, ostvaruju veće nivoe produktivnosti i postiču izvoz vise od lokalnih firmi.

  32. Sa druge strane, oponenti ovakve poslovne rezultate obrazlazu činjenicom da strani partner kupuje samo najbolje i najuspesnije lokalne kompanije. • Zemlje centralne i istočne Evrope su jugoslovenski najneposredniji konkurenti na planu privlačenja stranog kapitala, tako da je poznavanje i praćenje njihovih dosadasnjih iskustava u ovom domenu od velikog značaja za adekvatnu postavku investicionog okvira u domaćim uslovima

  33. SDI U SCG • SRJ od lidera, među socijalističkim zemljama, u prilivu stranih ulaganja do “crne rupe” na evropskoj investicionoj mapi. • Situacija se pogoršava

  34. Industrija i trgovina u Jugoslaviji pretrpele su ogromnu štetu tokom devedesetih godina.

  35. Stimulativni makroekonomski ambijent za SDI • Stabilizacija privrede • Pojednostavljenje procedura za dobijanje raznih dozvola i saglasnosti itd. • Pokretanje radikalne privredne reforme • Izmena zakona o stranim ulaganjima i drugim propisima

  36. Najpotpuniju zaštitu svojih ulaganja strani investitori obezbeđuju preko specijalizovanih institucija svojih zemalja i međunarodnih finansijskih organizacija.

  37. Skepticizam • Zbog iskustva s privatizaciojom tokom devedesetih stanovništvo je bilo skeptično prema motivima vlade za donošenje još jednog programa privatizacije.

  38. Modeli privatizacije su: • Prodaja kapitala i • Prenos kapitala bez naknade. Prodaja kapitala, odnosno imovine subjekta privatizacije sprovodi se putem sledećih metoda: • Javnog tendera i • Prenosom akcija građanima.

  39. Do kraja 90-ih godina, za jugoslovenska preduzeca postala je karakteristicna veoma bliska veza biznisa i politike, cemu su doprinele medjunarodne sankcije prema Jugoslaviji primenjivane tokom veceg dela decenije. • u Srbiji, kao i u Crnoj Gori tenderski proces sadrzi razlicite, u nekim slucajevima nejasne kriterijume, sto ga izlaze optuzbama za manipulaciju.

  40. Crna Gora je izabrala drugaciji put od Srbije. Nakon popularnog programa masovne privatizacije i ranijih prodaja, procenjuje se da se oko 45 odsto industrije i dalje nalazi u rukama drzave, od cega je jedan deo u drzavnim socijalnim fondovima. Znatan deo onoga sto je u posedu vlade je jedini gigant - fabrika aluminijuma, koja je dominantna u crnogorskom izvozu i potrosnji elektricne energije.

  41. Investiciona aktivnost na početku 2005. godine bila je u porastu, budući da je krajem2004. osetno rastao uvoz opreme i da je nastavljen rast stranih direktnih i drugihinvesticija u procesu privatizacije. Uvoz opreme i rezervnih delova je, u 2004. iznosio 2.380,0 miliona dolara, što je znatno iznad vrednosti uvoza opreme u ranijim godinama (1.452,1 milion dolara u 2003. i 1.132 miliona dolara u 2002).

  42. Stopa investicija, merena odnosom ukupnih investicija u fiksne fondove prema BDP-u, međutim, još uvek je znatno ispod investicionih potreba Republike Srbije. Nova ulaganja su ključna za prevazilaženje tehnološkog jaza, koji iznosi najmanje tri dočetiri tehnološka ciklusa. Bez daljeg rasta investicija biće otežan ekonomski oporavakprivrede i servisiranje inostranih dugova.

  43. Procenjuje se da je stopa investicija, merena odnosom ukupnih investicija u fiksne fondove prema bruto domaćem proizvodu, u protekloj godini iznosila oko 18,0 odsto.Direktne investicije iznosile su u 2004. godini oko 966 miliona dolara, prema 1.360 miliona dolara u 2003. Te investicije su prevashodno vezane za kupovinu dela domaćihdržavnih i društvenih preduzeća u procesu aukcijske i tenderske privatizacije, što se nastavlja i u 2005. godini. Prema prethodnim podacima, za prva tri meseca 2005. godinestrane direktne investicije iznosile su 351 milion dolara, (što je za 66,4 odsto više nego u prva tri meseca 2004).

  44. Uslovi za rast inostranih i domaćih ulaganja bili su u 2005. godini povoljni, s obzirom dasu usvojene zakonske pogodnosti zainvestitore. Stopa poreza na dobit korporacija iznosi 10 odsto, što je jedna od najnižih u Evropi. Zakonskim propisima omogućeno je reinvestiranje u privredu Srbije pod posebnim pogodnostima, kao i nesmetano transferisanje (repatrijacija) profita u inostranstvo. Nakon postizanja dogovora sa Pariskim i Londonskim klubom poverilaca, Srbija jedobila kreditni rejting, što je otvorilo prostor za nova strana ulaganja, sa posebnim pogodnostima za veće investicije (preko 10 miliona evra), u slučajukadaonedoprinose rastu domaće zaposlenosti.

  45. Zakonom o privatizaciji ("Sl.glasnik RS" br.32/2001 i 18/2003) od početka primene do početka juna 2005. godine obuhvaćeno je 2414 preduzeća sa društvenim kapitalom u Srbiji, od čega 471 preduzeće iz Beograda, što čini 19,51 odsto. U istom periodu privatizovano je 1193 preduzeća u Srbiji (1153 aukcijom i 40tenderom), od tog broja 227 preduzeća je iz Beograda (222 aukcijom, 5 tenderom), što čini 19,03 odsto.

  46. U istom periodu Akcijski fond je prodao većinske pakete iz ranije privatizovanih 241preduzeća od kojih je 98 iz Beograda, što čini 40 odsto. Po godinama i načinu prodaje, najveći broj preduzeća je prodat tkzv. Ubrzanomaukcijskom prodajom u 2003. godini, gde je početna vrednost računata na bazikorigovane knjigovodstvene vrednosti (70 odsto prodatih je iz projekta UAP). Ukupni budžetski prihodi iznosili su preko 2 milijarde dolara, od čega se oko 15 odsto odnosi na beogradska preduzeća (Podaci Agencije). Od 40 preduzeća prodatih javnim tenderom 5 je iz Beograda. U privatizovanim preduzećima je pre prodaje bilo oko 200.000 zaposlenih, od čega se na Beograd odnosi oko 3.600.

  47. Prema podacima iz kontrolom obuhvaćenih prodatih preduzeća godinu dana nakon prodaje ustanovljeno je u preko 100 preduzeća nepoštovanje ugovornih obavezakupaca, usled čega je Agencija raskinula (jednostrano) ugovor i postupci su u toku. Nepoštovanje ugovora se najviše odnosi na kontinuitet poslovanja. Očigledno je da su neki kupci pod kontinuitetom podrazumevali nerad preduzeća kakav su i zatekli, pa se stoga i parniče oko raskida. U samom postupku (što se računa od pokrenute inicijative) nalazi se veći brojpreduzeća nego što je broj prodatih, tako da plan za 2005. godinu od oko 500 preduzeća sa aspekta pripreme nije bio nerealan, posebno zbog toga što samo u Beogradu ima 204 preduzeća za koje treba da izađe samo javni poziv.

  48. Naravno, ono što je važnije, to je sama tražnja. Sa visokim stepenom sigurnosti se može zaključiti da tražnja opada iz sledećih razloga: -pravno – politička nestabilnost -nepostojanje zakona o investicionim fondovima; -nerešene finansijske obaveze prema državi i zaposlenima iz prethodnihgodina; -nepovoljna radno-pravna zakonodavna rešenja; -nerešeni imovinsko-pravni status preduzeća koja su nastala od nacionalizovane imovine fizičkih i pravnih lica posle drugog svetskog rata; -nepostojanje obaveze prodavca (Agencije) da kupca uvede u posed; -negativan odnos medija prema postupku privatizacije i privatizaciji uopšte; -neusaglašenost propisa iz ove oblasti;

  49. Strancima su srpski zakoni uglavnom nejasni. Najveći problem je njihovo neefikasno sprovođenje. Trn u oku stranim investitorina predstavlja Vladin zakon o radu koji će u velikoj meri poskupeti cenu radne snage.

More Related