1 / 43

Međunarodno ugovorno pravo

Međunarodno ugovorno pravo. Vežbe, 03.05. 2012. Međunarodni ugovor. Predstavlja saglasnosti volja dva ili više subjekata MP, odnosno entiteta koji uživaju ugovorni kapacitet, regulisan međunarodnim pravom u odgovarajućoj formi.

ludlow
Télécharger la présentation

Međunarodno ugovorno pravo

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Međunarodno ugovorno pravo Vežbe, 03.05. 2012.

  2. Međunarodni ugovor • Predstavlja saglasnosti volja dva ili više subjekata MP, odnosno entiteta koji uživaju ugovorni kapacitet, regulisan međunarodnim pravom u odgovarajućoj formi. • Formalni aspekt – postupak zaključenja ugovora, ovlašćena lica i sam instrument • Materijalni aspekt – učinak koji se želi postići ugovorom – stvaranje apstraktnog pravnog pravila, razrešenje spornog pitanja, uspostavljanje recipročnih obaveza

  3. Izvori • Bečka konvencija o ugovornom pravu (1969) • Bečka konvencija o pravu ugovora između država i međunarodnih organizacija ili između međunarodnih organizacija (1986) • Bečka konvencija o sukcesiji država u odnosu na međunarodne ugovore (1978)

  4. Bečka konvencija o ugovornom pravu (1969) • Čl. 2, st. 1 • Međunarodni ugovor je međunarodni sporazum zaključen pismeno između država i koji je regulisan međunarodnim pravom, bilo da je sadržan u jednom instrumentu ili u dva ili više instrumenata međusobno povezanih, bez obzira na njegov poseban naziv.

  5. Pravila ugovornog prava • 1. pravila o zaključivanju međunarodnih ugovora • 2. pravila o primeni i izvršavanju međunarodnih ugovora • 3. pravila o prestanku međunarodnih ugovora

  6. Ograničenje primene BKUP • 1. primenjuje se na ugovore koje države zaključe posle njenog stupanja na snagu • 2. odnosi se na ugovore u pisanoj formi • 3. odnosi se samo na ugovore koje zaključe države

  7. Ugovori zakoni (LEGISLATIVNI) – Ugovori pogodbe (KONTRAKTUELNI) -(Tripel) Dvostrani i višestrani ugovori Predmet -politički, ekonomski, kulturni, socijalni Cilj ugovora -mirovni, odbrambeni Vremensko trajanje -sa ili bez roka Klasifikacija ugovora

  8. Različiti nazivi • Povelja • Pakt • Konvencija • Akt • Konkordat • Kompromis • Kartel • Protokol • Modus vivendi • Deklaracije • Memorandum o sporazumevanju • Pactum de contrahendo

  9. Sastavni delovi ugovora • 1. Naslov/naziv • 2. Invokacija • 3. Preambula • a) u užem smislu • b) u širem smislu • 4. Dospozitivni (operativni) deo ugovora • 5. Završne i prelazne odredbe

  10. Kako nastaje tekst ugovora ? • Tekst dvostranih ugovora utvrđuje se na diplomatskim pregovorima predstavnika oba subjekta. • Višestrani ugovori po pravilu nastaju na međunarodnim diplomatskim konferencijama. • U UN – Komisija za međunarodno pravo

  11. Proces zaključenja međunarodnih ugovora • 1. Pregovori • 2. Usvajanje (adopcija) teksta ugovora • 3. Autentifikacija teksta ugovora • 4. Konačna saglasnost na obavezivanje ugovorom

  12. Pregovori • Izmena i rasprava predloga predstavnika pregovarača u cilju postizanja sporazuma • Subjekti pregovora – države i međunarodne organizacije • Ovlašćeni predstavnici- punomoćje (dokument koji je izdao nadležni državni organ, a kojim se imenuje jedno ili više lica da predstavljaju državu) • Punomoćje nije potrebno šefu države ili vlade, ministru spoljnih poslova, šefu diplomatske misije i akreditovanom predstavniku države na međunarodnim konferencijama ili kod neke međunarodne organizacije

  13. Komisija za međunarodno pravo UN • Pomoćni organ Generalne skupštine • 1.Obraća se vladama država članica preko Generalnog sekretara i traži dostavljanje tekstova zakona, sudskih odluka, ugovora, diplomatske prepiske i dr. • 2. Rediguje nacrte u članove i podnosi ih GS uz komentar o domašaju saglasnosti u praksi država i razlikama u gledištima i neslaganjima koja postoje. • 3. moli GS da objavi dokument Komisije i traži od vlada da joj u razumnom roku saopšte svoje primedbe • 4. Komisija priprema konačan tekst izveštaj sa objašnjenjima i podnosi GS

  14. Komisija može preporučiti GS • 1. da posle izveštaja ne preduzme nikakvu delatnost • 2. da uzme izveštaj na znanje i prihvati ga rezolucijom • 3. da preporuči državama članicama da zaključe jednu konvenciju • 4. da sazove konferenciju radi zaključenja konvencije

  15. Usvajanje teksta • - formalni akt kojim se utvrđuje oblik i sadržina budućeg ugovora. • Bilateralni ugovori – jednoglasno • Multilateralni – po pravilu 2/3 većinom

  16. Autentifikacija teksta ugovora • - postupak ustanovljavanja definitivnog teksta ugovora • Metod: • Potpis • Potpis ad referendum – potpis pod uslovom naknadnog odobrenja od strane vlade pregovarača • Paraf - pregovarači nisu ovlašćeni na potpisivanje ili su prekoračili ovlašćenja u punomoćjima ili postoji sumnja da je ugovor konačno prihvaćen

  17. Potpis • Definitivan pristanak na obavezivanje: • 1. kada ugovor izričito predviđa stupanje na snagu potpisom • 2. kada se utvrdi na drugi način da su se države koje su učestvovale u pregovorima saglasile da će potpis predstavljati akt konačnog obavezivanja ugovorom • 3. kada iz punomoćja predstavnika države ili namere izražene u toku pregovora proizlazi da je država izabrala potpisivanje kao način konačnog obavezivanja

  18. Ratifikacija • 1. u ugovoru je formulisana odredba o obavezi ratifikacije • 2. kada su se države na drugi način sporazumele da ugovor podleže ratifikaciji • 3. kada je predstavnik države potpisao ugovor pod rezervom ratifikacije • 4. kada namera države da potpiše ugovor pod rezervom ratifikacije proizlazi iz punomoćja njenog predstavnika ili je bila izražena u toku pregovora

  19. Prihvatanje ili odobravanje ugovora • 1. izražavanje pristanka na obavezivanje bez prethodnog potpisivanja • 2. izražavanje pristanka na obavezivanje ugovorom nakon potpisivanja ugovora

  20. Pristupanje • - primenjuje se kada država nije učestvovala u pregovorima o zaključenju ugovora, niti je potpisala tekst ugovora. • 3 slučaja: • 1. kada sam ugovor ili amandman ugovora predviđa da se pristanak može izraziti pristupanjem • 2. kada je na drugi način utvrđeno da su se države sporazumele da država može izraziti svoj pristanak pristupanjem • 3. kada su se sve strane ugovornice naknadno sporazumele da država može izraziti pristanak pristupanjem

  21. Razmena instrumenata • - razmena nota, pisama i sličnih instrumenata koji uzeti in corpore sačinjavaju ugovor • Tehnika: • Jedna država upućuje drugoj notu ili pismo u kojoj predlaže tekst budućeg ugovora, a druga strana prihvata tekst i o tome notom ili pismom obaveštava državu koja je prva uputila notu ili pismo. • 2 slučaja: • 1. instrumenti predviđaju da će njihova razmena imati ovo dejstvo • 2. ako se na drugi način utvrdi da su se ove države dogovorile da će razmena isntrumenata imati ovo dejstvo

  22. Otvoreni i zatvoreni ugovori • Države koje nisu učestvovale u sklapanju ugovora i čiji ga predstavnici nisu potpisali • Regionalnom ugovoru mogu pristupiti države s jednog geografskog područja • Ugovornice mogu zadržati pravo da u svakom posebnom slučaju odluče kojoj će državi ponuditi pristupanje (često kod statuta međunarodnih organizacija) • Pristupanje je obavljeno kada nova ugovornica ratifikuje ugovor i dostavi ratifikacioni instrument depozitaru

  23. Potpis ugovora Potvrda da je usvojen tekst ugovora Ako nema ratifikacije ugovor stupa na snagu stavljanjem potpisa Može da bude i završni akt konferencije kojim se usvaja tekst ugovora (bez potpisa) Potpis nije uvek uslov Ratifikacija ugovora Formalna odluka nadležnog organa kojom se daje definitivan pristanak RATIFIKACIONI INSTRUMENT (šef države) – akt o potvrdi ratifikacije DVOSTRANI UGOVORI – razmena instrumenata VIŠESTRANI UGOVORI depozitar

  24. Rezerve • Formalne jednostrane izjave kojima se jedna država ograđuje od izvesnih odredaba ugovora, s tim da je taj deo ugovora ne obavezuje ili im daje ograničen smisao. • Uslovno prihvatanje – ugovorna strana uslovljava uspostavljanje ugovornog režima u celini, ispunjenjem određenih uslova • Protest – jednostrana izjava usmerena u iclju osporavanja pravovaljanosti jednog dela ugovora ili celine

  25. Pravni režim • Bečka konvencija (čl. 19) – rezerva je dozvoljena OSIM ako: • 1. ugovor izričito ne zabranjuje rezervu • 2. dozvoljava samo određene rezerve • 3. ukoliko je rezerva nespojiva sa predmetom i ciljem ugovora

  26. Kakve su rezerve dopuštene? načelo uzajamnosti ne dozvoljava da podnosilac rezerve ima manje obaveza od ugovornih partnera koji su prihvatili rezervu PRIMER: • nacrt Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida • MSP je u savetodavnom mišljenju zauzeo stav da rezerva mora da bude u saglasnosti (kompatibilnosti) s predmetom i ciljem ugovora. • država koja stavlja rezervu je u ugovornoj vezi s onim ugovornicama koje su prihvatile rezervu ali ako je rezerva inkompatibilna s ciljem i predmetom ugovora ta država ne bi se mogla tretirati kao ugovornica

  27. Dejstvo rezervi • - stavljena na ustavni akt organizacije mora biti prihvaćena od strane nadležnog organa, osim ukoliko sam akt ne predviđa drugačije • - u pismenom obliku se dostavlja ugovornicama, kao i prigovor, ali se saglasnost može dati i pismeno i prećutno • 1. ako je ugovor zaključen između ograničenog broja država, a iz predmeta i cilja ugovora proizlazi da je primena ugovora u celini bitan uslov prihvatanja ugovornih obaveza svake od njih, rezervu moraju da prihvate sve ugovornice • 2. država koja je stavila rezervu smatraće se ugovornicom samo u odnosu na države koje su prihvatile rezervu (ali se može pozivati samo na onaj obim prava i obaveza koje proizlaze iz odnosnog ugovora), a ne i u odnosu na one koje su stavile prigovor

  28. Registrovanje ugovora • Pakt Društva naroda – čl 18 – svaki ugovor koji zaključi država članica mora biti registrovan, inače nije punovažan • Povelja UN – čl. 102 – ukoliko ugovor nije registrovan, strana ugovornica neće se moći pozivati na taj ugovor pred organima UN • BK – čl. 80 – “Posle njihovog stupanja na snagu, ugovori se dostavljaju Sekretarijatu UN radi registrovanja i klasiranja i upisivanja u spisak, već prema slučaju, kao i radi objavljivanja. “

  29. Funkcije depozitara • 1. čuvanje tekstova originala i punomoćja • 2. pripremanje overenih kopija originalnog teksta na drugim jezicima i njihovo dostavljanje stranama ugovornicama i državama koje imaju pravo to da postanu • 3. pripremanje svih potpisa ugovora, primanje i čuvanje svih instrumenata, notifikacija i saopštenja u vezi ugovora • 4. ispitivanje da li su potpis, instrument, notifikacija ili saopštenje dati u odgovarajućoj formi • 5. obaveštavanje strana ugovornica i država koje imaju pravo da to postanu o aktima, notifikacijama i saopštenjima u vezi sa ugovorom • 6. obezbeđivanje registrovanja ugovora

  30. Vremenska primena ugovora • - ugovor počinje da važi od momenta predviđenog ugovorom ili kada poslednja učesnica pregovora izrazi svoj pristanak na obavezivanje • -Obično se predviđa broj neophodnih ratifikacija i ustanovljava perido vremena koji deli momenat izražavanja pristanka na obavezivanje od momenta stupanja na snagu • - ugovor prestaje da važi do ustanovljenja činjenica kojima BK priznaje status osnova ništavosti, prestanka ugovora, povlačenja iz ugovora i suspenzije.

  31. Stupanje na snagu međunarodnog ugovora - Sam ugovor određuje neki datum ili kasniji događaj kao momenat kada ugovor stupa na snagu DVOSTRANI UGOVORI - dan razmene ratifikacionih instrumenata VIŠESTRANI UGOVORI – (deponovanje tri ratifikaciona instrumenta) – u mnogim višestranim ugovorima se naznačava da će oni stupiti na snagu kada ih ratifikuje određeni broj potpisnica - dok nema dovoljan broj potpisnica ugovor ne postoji ni za stranke koje su ga ratifikovale pre stupanja na snagu (mada može imati neka unutrašnja dejstva) - stupa na snagu u odnosu na svaku novu ugovornicu kada ga ratifikuje

  32. Intertemporalno pravo • 2 premise: • 1. valjanost konkretnog ugovora mora biti cenjen u svetlu prava koji je na snazi u vreme zaključenja ugovora • 2. primena ugovora treba da bude u skladu sa pozitivnim pravilima međunarodnog prava

  33. Teritorijalna primena ugovora • 1. ugovori kod kojih se pitanje teritorijalnog domašaja ne postavlja • 2. ugovori koji su, po svom predmetu regulisanja, ograničenog teritorijalnog domašaja (npr. Antarktik) • 3. ugovori čiju primenu odlikuje teritorijalna dimenzija

  34. Primena sukcesivnih ugovora na isti predmet • 1. kada ugovor sadrži odredbu po kojoj je podređen ranijem ili kasnijem ugovoru ili po kojoj ga treba smatrati saglasnim s tim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaće prednost • 2. kada su sve strane ugovornice ranijeg ugovora ugovornice i kasnijeg ugovora, a raniji ugovor nije prestao usled zaključenja ugovora niti je njegova primena obustavljena, raniji ugovor će se primenjivati samo u meri u kojoj su njegove odredbe u skladu sa odredbama kasnijeg ugovora

  35. Primena sukcesivnih ugovora na isti predmet • 3. kada sve strane ugovornice ranijeg ugovora nisu strane ugovornice i kasnijeg: • A) u odnosima između država koje su ugovornice oba ugovora primenjuju se odredbe ranijeg ugovora u meri u kojoj su u skladu sa odredbama kasnijeg ugovora • B) u odnosima između države strane ugovornica oba ugovora i države ugovornice samo jednog ugovora, njihova međusobna prava i obaveze regulišu se odredbama ugovora u kome su obe države ugovornice.

  36. Subjekti tumačenja • 1. Dokrtinarno tumačenje • 2. Tumačenje na unutrašnjem planu • 3. Tumačenje na međunarodnom planu • A) tumačenje od strane sudskih organa • B) tumačenje od međunarodnih organa koji ne vrše sudsku funkciju • C) tumačenje od strane svih ugovornica (tumačenje in corpore) • D) tumačenje dela ugovornica (podeljeno tumačenje)

  37. Član 31 BKPU - „opštepravilo o tumačenju“ 1. Ugovor se moradobronamernotumačitpremauobičajenomsmislukoji se moradatiizrazima u ugovoru u njihovomkontekstui u svetlostinjegovogpredmetainjegovogcilja. 2. U ciljutumačenjaugovora, kontekstobuhvata, osimteksta, uvodaiuključenihpriloga: a) svakisporazum u vezi s ugovoromkojipostojiizmeđučlanicaprilikomzaključivanjaugovora; b) svaki instrument kojisačinejednailivišečlanicaprilikomzaključenjaugovora a kojiprihvateostalečlanicekao instrument koji se odnosinaugovor.

  38. Član 31 BKPU - „opštepravilo o tumačenju“ 3. Kao i o kontekstu, vodiće se računa: a) o svakom docnijem sporazumu između članica u pogledu tumačenja ugovora ili primene njegovih odredaba; b) o svakoj docnijoj praksi u vezi s primenom ugovora kojom je postignut sporazum između članica u pogledu tumačenja ugovora; c) o svakom relevantnom pravilu međunarodnog prava koje se primenjuje u odnosima između članica. 4. Izraz se uzima u posebnom smislu ako se utvrdi da je takva bila namera strana ugovornica.

  39. Osnovi relativne ništavosti • Ništavost ugovora- prestanak dejstva ugovora usled nedostataka koji su postojali u trenutku zaključenja ugovora • 1. Propisi unutrašnjeg prava o nadležnosti za zaključenje ugovora • 2. Posebna ograničenja ovlašćenja da se izrazi pristanak države • 3. Zabluda • 4. Prevara • 5. Podmićivanje ili korupcija

  40. Osnovi apsolutne ništavosti • 1. Prinuda nad predstavnikom države • 2. Prinuda nad državom • 3. Sukob sa normom jus cogens

  41. Razlozi za apsolutnu ništavost • SUKOB SA IMEPRATIVNIM PRAVOM (iuscogens) – kadaugovorprotivrečinekojvećpostojećojimperativnojnormiopštegmeđunarodnogprava • PRINUDA – nadpredstavnikomdržaveilipretnjamapremanjemu (čl. 51 BKPU) – zbog RATIFIKACIJE veomaretko • PRINUDA NA CELU DRŽAVU - tekposlestupanjanasnaguPovelje UN (zabranjenapretnjasilom) • 1939. godine Hitler primoraopretnjamapredsednikaČehoslovačkeEmilaHahudapozovenemačkesnagedaokupirajudeoČehoslovačkepreostaoposleprimeneMinhenskogsporazuma (1938). SR NemačkaiČehoslovačkasu 1992. godinesklopileugovorkojim se Minhenskisporazumoglašavaništavim.

  42. Razlozi za relativnu ništasvost 1. ZABLUDA – pogrešna predstava o nekoj činjenici 2. PREVARA – pogrešna predstava o činjenicama proizvedena nesavesnim radnjama druge ugovornice 3. KORUPCIJA - lice koje je izrazilo volju u ime države bilo potkupljeno 4. PREKORAČENJE OVLAŠĆENJA - samo ako je kršenje domaćeg prava upadljivo i tiče se nekoga pravila od fundamentalnog značaja

  43. APSOLUTNO NIŠTAVI UGOVORI smatra se da ugovor nikada nije ni postojao apsolutna ništavost deluje ex tunc (oduvek) RELATIVNO NIŠTAVI UGOVORI zainteresovanoj strani ostavlja se na volju da ukaže na manu i tako spreči da on dalje proizvodi posledice relativna rušljivost ex nunc (od sada). Ništavost međunarodnog ugovora

More Related