Medikalizacija i jatrogeneze

1. Medikalizacija i jatrogeneze

2. Što znači medikalizacija- perspektiva socijalnih znanosti • U doslovnom značenju, koje je ujedno i vrijednosno-neutralno, termin medikalizacija jednostavno znači : “učiniti ili pretvoriti nešto u predmet medicine” • Nešto manje jednostavno, ali ništa manje vrijednosno -neutralno, termin medikalizacija znači: • «određena stanja i ponašanja definirati medicinskim problemima, bolestima i poremećajima te opunomoćiti, to jest, licencirati liječničku profesiju za pružanje određene vrste tretmana.»(Conrad and Schneider,1980)

3. Prijepori o značenju termina medikalizacija • Još i danas traju prijepori o tome treba li ovaj termin koristiti u vrijednosno-neutralnom ili u specifičnijem i suptilnijem - pozitivnom/ negativnom - značenju • Zagovornici prve teze ističu kako treba razlikovati dobre od loših oblika medikalizacije, odnosno da medikalizacija može značiti gubitak ali i dobitak za društvo • budući da medikalizacija na bitan način podrazumijeva primjenu tehnologije, gledanje na medikalizaciju “kao na nešto neutralno”, čini nas, jednako kao i u slučaju neutralnog gledanja na tehnologiju, “potpunoma slijepima za njezinu bit” (Heidegger) • Ako smo slijepi za bit medikalizacije onda ćemo joj biti “najgore izloženi”(Heidegger)

4. Optužbe na račun socijalnih znanosti • Smatra se da socijalne znanosti medikalizaciju određuju štetnim, negativnim socijalnim procesom per se • socijalne znanosti na taj način, umjesto da opisuju, zapravo evaluiraju medikalizaciju • Osim što pogrešno sagledava zadatak socijalnih znanosti (puko opisivanje socijalnih pojava) ova tvrdnja sadrži i jednu eklatantnu netočnost: • notorna je, naime, činjenica da su socijalne znanosti, u početku medikalizaciju određivali pozitivnim socijalnim procesom

5. Uvođenje pojma “medikalizacije” u rječnik socijalnih znanosti • Prvi put se pojam “medikalizacija” spominje u Internacionalnoj enciklopediji socijalnih znanosti 1968. god. • U početku, taj pojam ima pozitivno značenje; smatra se da je medikalizacija koristan mehanizam u borbi protiv devijantnosti i dobra zamjena za institucije čija je moć socijalne kontrole u to vrijeme već počela vidno slabiti (obitelj, crkva) • Ta se vrsta socijalne kontrole smatra restitutivnom a ne represivnom • Pojam bolesti odnosi se samo na ona medicinska stanja u strogom smislu te riječi (“disease”), to jest na ona stanja koja se dadu objektivno-konkretno, nepristrano, znanstveno utvrditi

6. Pozitivno određenje medikalizacije • nesumnjivo veliki terapeutski/klinički ili «fizički» učinak» medicine[1] u to vrijeme, osiguravao joj je i besprimjerno veliki pozitivan simbolički ili «psihološki i socijalni učinak» • Bilo je to «zlatno doba» medicine, doba u kojem je liječnik bio na «vrhuncu svoje uloge heroja kulture.»(Ilić,1976:42) • Sve u svemu, u takvim okolnostima, bilo je posve razumljivo i opravdano u medikalizaciji vidjeti pozitivan socijalni proces • Malo tko je u to vrijeme, a to priznaje čak i najradikalniji kritičar medicine - Ivan Illich, «očekivao da će se definicijom bolesti proširiti raspon medicinske njege i da će prag tolerancije prema bolestima opadati», da će se «pojaviti nove bolesti kao ishod istog onog procesa kroz koji je medicina i postigla svoj djelimičan uspjeh»(Ilić,1976:41), da će se, sve u svemu, u svojem naknadnom djelovanju mnogi lijekovi pokazati pogibeljnijim od bolesti koje su trebali liječiti. • [1] Primjena antibiotika, novih i terapeutsko iznimno učinkovitih lijekova, u gotovo svakom području medicine, bilo je glavno obilježje medicine 50.-tih i 60.-tih godina 20. stoljeća.(Hayes i Prior, 2003:24) Oduševljenje njihovim terapeutskim učincima, priskrbilo im je, posve razumljivo, naziv «čudesnih lijekovi» («wonders drugs»).

7. Kada i zašto termin medikalizacija poprima negativne konotacije? • Već tijekom 70-tih, pojam bolesti se počinje nekontrolirano širiti te sociolozi, malo-pomalo, uviđaju negativne implikacije medikalizacije • Socijalne znanosti počinju određivati medikalizaciju negativnim procesom tek nakon što je opetovano dokazano[1] (i to, dakako, upravo na temelju induktivne metode to jest na temelju iscrpno provedenih empirijskih istraživanja) da su posljedice medikalikalizacije, kako «fizičke tako i psihološke i socijalne» (Broom and Woodward,1996:358) postale negativne i, što je najvažnije, da su te posljedice ireverzibilne • [1] Brojne «case study» medikaliazcije provode se neprekidno od 70-tih godina: hiperaktivnost djece(Conrad,1975), mentalnih bolesti (Scull,1975), zlostavljanje djece (Pfohl,1977), alkoholizma (Schneider,1978), spavanja (Williams et al.,2013), sindroma kroničnog umora(Broom and Woodward,1996)... • S negativnih predznakom, medikalizacija (života, društva) postaje eksplicitna i nezaobilazna tema ne samo • medicinske sociologije već i • medicinskih znanosti • ali i šire javnosti postavši čak sastavnim dijelom popularne kulture.

8. Ne postoji jedinstvena definicija medikalizacije • Unatoč velikom interesu, definicija medikalizacije u to vrijeme nije jasno i jednoznačno artikulirana • Iako se većina autora slaže da se medikalizacija odnosi na proces u kojem određena stanja i problemi dolaze pod jurisdikciju medicinske profesije, ne postoji suglasnost • ni o tome što medikalizacija konkretno znači • ni o tome na kojim se razinama taj proces odvija • ni o tome koje su konkretne i sveukupne posljedice medikalizacije • Da se radi o velikom broju definicija, među kojima je tek pomnijom analizom moguće uočiti suptilne distinkcije, vidljivo je iz sljedećeg kratkog pregleda:

9. Pregled nekih najpoznatijih definicija medikalizacije • “medicinska kolonizacija svih pora ljudskog života”(Zola,1972:489) • Sedgwick, jednako lakonski, tvrdi: «progresivno uključenje ne-bolesti u bolest” • “proces u kojem sve više prirodnih događaja u svakodnevnom životu dolazi pod medicinsku domenu, utjecaj i nadzor»(Zola,1983) • «način na koji se jurisdikcija moderne medicine širi tako što obuhvaća mnoge probleme koji se ranije nisu definirali medicinskim entitetima»(Gabe and Calnan,1989) • proces u kojem se sve veći broj «nemedicinskih problema počinje definirati i tretirati kao medicinski problemi, obično u terminima bolesti ili poremećaja, pri čemu se koristi medicinski jezik da bi se ti problemi opisali te primijenjuje medicinski okvir u njihovom razumijevanju odnosno medicinske intervencije u njihovom tretiranju.» (Conrad,1992:209) [1] • [1] Neki autori navedenu definiciju ocjenjuju vrijednosno-neutralnom; takvu ocjenu držimo, međutim, netočnom; definicija, naime, u kojoj se eksplicitno tvrdi da se medicinskim problemom proglašavaju «nemedicinska stanja» se ne može okarakterizirati vrijednosno-neutralnom definicijom

10. Medikalizacija je kompleksan, heteronoman proces koji se odvija na nekoliko razina: • Konceptualnoj - kada se koristi medicinska terminologija u definiranju prirodnih, uobičajenih događaja u životu • Institucionalnoj – kada se medicinske institucije legitimiraju za pružanje terapije • Interakcijskoj – kada se dijagnoza i terapija uspostavlja/provodi u međuodnosu liječnik-pacijent

11. Medikalizacija, međutim, na bitan način uključuje još i ovo: • U tretmanu brojnih stanja (od kojih mnoga nisu uvijek medicinska u strogom smislu te riječi) koristi se neki oblik medicinske/farmaceutske tehnologije • Medikalizacija izaziva neposredne(kliničke ili fizičke, konkretne) i posredne (psihološke i socijalne) štete

12. Medikalizacija=jatrogeneze • Svaka kritika medikalizacije bila bi, naime, potpuno promašena i besmislena kada medikalizacija (pretvaranje nečega u predmet medicine), dugoročno gledajući, ne bi čovjeku/društvu nanosila štetu • Koncept medikalizacije se de facto ne razlikuje od koncepta jatrogeneze- razlika između ta dva koncepta može, naime, biti samo trenutačna i uvjetna • Ili, da se poslužimo Illichevom terminologijom - medikalizacija postaje «pogubna po zdravlje iz tri razloga: • neminovno prouzrokuje kliničke štete ili «kliničku jatrogenezu» («simptomatske nuspojave koje su pojedinci pretrpjeli uslijed suočavanja s liječnicima, lijekovima ili bolnicama»(http://anarhija-blok45.net1zen.com/), odnosno stanje u kojem medicina sama počinje generirati nove, medicinski inducirane bolesti)[1] • «socijalnu jatrogenezu» («neizbježno se zamućuju političke prilike tako da društvo biva nezdravo») te • «strukturalnu jatrogenezu» (kada se, «praznovjernim oblikovanjem društva i kulture kroz usvajanje mitova medicine» (http://anarhija-blok45.net1zen.com/, pojedincu teži «oduzeti moć da se sam liječi i sam oblikuje svoju sredinu.»(Ilić, 1976:17) • [1] Potpuno na tragu Illicheve teze, Bauman govori o nastanku svojevrsnog ironijskog paradoksa: sve veći opseg medicinske prakse izazvan je zapravo potrebom popravka nuspojava prethodno upotrebljenih «zaobilaznica»(Bauman, 2010).

13. Značaj i sociološka vrijednost koncepta medikalizacije • Ni socijalne znanosti ni šira javnost danas ne dvoji u važnost ovog koncepta • Kleiman, stoga, zasigurno ne pretjeruje kada u ekspresivnom stilu konstatira: • “koncept medikalizacije treba što prije vratiti u sociologiju budući da u njoj već dugo nema interesantnih koncepata”(2009) • U interesantnost koncepta medikalizacija ni mi nimalo ne dvojimo

14. Koji su uzroci medikalizacije? • I na ovo pitanje autori različito odgovaraju • Freidson(1970) drži da je medikalizacija, to jest širenje medicinske jurisdikcije, prije svega, povezano s nastojanjem medicinske profesije da proširi svoju profesionalnu dominaciju to jest da uspostavi «medicinski ekspanzionizam»; od medikalizacije primarno korist imaju sami liječnici (više moći i novca) a ne pacijenti (zdravlja) • u temelju medikalizacije ne nalaze se isključivo interesi liječničke profesije već i partikularni interesi heteronomnih institucija socijalne kontrole devijantnosti (npr. zatvor, škola i obitelj) ali i partikularni interesi farmaceutske industrije, pa čak i interesi laika(Conrad,1981, Conrad and Schneider1980, Gabe and Calnan,1989) • Po mišljenju Ilića(1976), medikalizacija je rezultat šireg socijalnog procesa industrijalizacije i birokratizacije društva - liječnikova je zadaća uvjeriti javnost da raspolaže učinkovitim i vrijednim znanjem i vještinama ne bi li se što veći broj ljudi učinio potpuno ovisnim o takvoj industrijaliziranoj i birokratiziranoj medicini.

15. Teorijsko okvir za bolje razumijevanje medikalizacije • podrijetlo onoga što se u socijalnim znanosti, ali i u javnom diskursu, danas razumije pod pojmom medikalizacija, seže još i ranije • nedvosmisleno negativno određenje medikalizacije, puno prije spomenutih autora, nalazimo, naime, još kod Nietzschea, u njegovom polimičkim spisima: «Genealogija morala» i «Antikrist» • za osnovnu svrhu naših analiza, nevažna je činjenica da je taj izraz kod Nietzschea ponešto drugačije lingvistički stiliziran - «medikacija», kao i to da je ta kritika upućena drugoj vrsti medikacije - «svećeničkoj medikaciji» • Budući da je “modus operandi” i crkve i medicine (svećenika i liječnika) u temelju isti, umjesto izraza medikalizacija a analogno Nietzscheovom izrazu «svećenička medikacija», bilo bi primjerenije koristi izraz ili neologizam «liječnička medikacija» • modus operandi «medikacije», neovisno od toga tko je vrši – svećenik, liječnik ili, na kraju krajeva, mi sami - u osnovi je, naime, isti

16. “Svećenička medikacija” (Nietzsche) • Nietzsche koristi pojmovnu sintagmu «svećenička medikacija» da bi opisao život ljudi u kojem je • «sve tako sređeno da je svećenik posvuda prijeko potreban; pri svakom prirodnom događaju u životu, pri porodu, braku, bolesti, smrti”. • Najvažnije od svega, jest Nietzscheovo upozorenje da se - zato jer je svakom takvom «prirodnom događaju», prijeko potrebno svećenikovo «naknadno odobrenje svećenikovim jezikom» - • tim događajima «oduzima prirodnost.»(Nietzsche,1999, Genealogija morala:43)

17. “Liječnička medikacija” • Moć medicinske institucije se proširuje znatno iznad područja medicinske genuine ekspertize - sve veći broj ponašanja i stanja se interpretiraju u medicinskim terminima(“medikalizacija zdravlja”- Illich) • medicina “potiskuje” (Zola,1972.) ili “zamjenjuje” (Turner,1984) religiju kao dominantnu moralnu ideologiju i instiuciju socijalne kontrole u modernom društvu • Sve većem broju “prirodnih događaja” u životu čovjeka potrebno je “naknadno odobrenje”: • Polazak u vrtić, školu, fakultet • Odgoj djece • Odabir budućeg zanimanja • Promjena zanimanja • Bračna savjetovališta • Završetak radno-produktivnog razdoblja • Smrt- samo liječnik ima legitimitet potvrditi da je netko mrtav

18. O strategiji medikalizacije (“trgovine bolestima”)(Blechu) • Normalni životni procesi predstavljau se kao medicinski problemi koje je moguće “uspješno” liječiti • Rijetki se simptomi predstavljaju kao raširene bolesti • Osobni ili socijalni problemi se pretvaraju u medicinske • Rizici se predstavaljaju kao bolesti: spušta se granica normalnih vrijednosti kolesterola ili gustoće kostiju; u tu svrhu naručuju se znanstvene studije a normalne granice samovoljno spuštaju (svaka druga žena u SAD-u u dobi iznad 45 godina liječi se preparatima protiv osteoporoze) • Lagani simptomi pretvaraju se u nagovještaje teških bolesti • Rizična trudnoća, PMS, ADHS • sindrom muškog starenja” • “sindrom tigra u kavezu” • “rajska depresija” • bolesno znojenje • nesanica • “praznička depresija” • Oni, pak koji u sve ovo ne vjeruju, spadaju u 3% Nijemaca koji boluju od “fobije od liječnika”

19. Koja razdoblja i stanja u životu su medikalizirana? • Starost • Trudnoća (fertilitet) • Menopauza • Djetinjstvo (hiperaktivnost, disleksija) • Adolescencija • Nedostatak koncentracije • Slabo raspoloženje • Slabo pamćenje • Nesanica • Prekomjerna težina • Ćelavost (glavni lik u romanu Bellowa:Herzog) • Spolne disfunkcije (viagra)

20. “Bolest” - socijalna fobija • PAROXETINE – proizvođač SmithKline Beecham proizveo je 2000. ovaj lijek za tretman “socijalne fobije” • U reklamiranju navedenog lijeka, koristi se štetni slogan: “Zamislite da ste alergični na ljude” • Dilema u pripisivanju ovog lijeka: iako je socijalna fobija, u suštini, teška psihička bolest, postoji opasnost da se daljnjom ekstrapolacijom ove dijagnoze obuhvati npr. i sramežljivost koja je, nesumnjivo, normalno stanje koje virtualno svatko iskusi u određenoj fazi svog života • Posljedica: jedno posve prirodno ponašanja pretvaramo u bolest koja traži tretman lijekovima • Dostupnost spomenutog lijeka, preokreće karakteristiku osobe u “bolest”

21. Posljedice “liječničke medikacije”- jatrogeneza • Pojam je složenica koja je nastala od riječi liječnik (iatros) i porijeklo (genesis) • Pojam se najprije počeo koristiti kao oznaka za negativne, štetne učinke lijekova( prvi put ga je upotrijebio Pepper, 1956.) • “bolesti koje su neovisne od primarne bolesti a koje nastaju ili zbog propisanog lijeka ili zbog medicinskog djelovanja bilo u dijagnozi, profilaksi ili terapiji” • Povreda ili šteta koju nanosi liječnik • Većina oboljenja koja iziskuju medicinski tretman danas su “inducirane” bolesti, to jest patološka stanja uzrokovana prethodnim terapijama, tako reći “otpad” medicinske industrije • Riječ je o tehničkom nazivu za novu epidemiju bolesti koju izaziva liječnik, odnosno sustav zdravstvene zaštite u širem smislu

22. Klinička iatrogeneza • Sva ona klinička stanja među čije patogene uzročnike, odnosno agense koji izazivaju bolest, spadaju lijekovi, liječnici i bolnice • Nepoželjna sporedna djelovanja tehničkih intervencija u okviru medicinskog sustava koje mogu biti pogrešne ili grubo izvedene, odnosno kontraindicirane • Depersonalizacija dijagnoze i terapije preobratila je lošu praksu od etičkog u tehnički problem • Svakih 24-36 sati između 50 i 80 % odraslih u SAD-u i V. B. uzima jedan lijek prema liječnikovom naputku: jedni uzimaju pogrešan lijek, drugi kontaminiran ili s isteklim rokom trajanja, treći krivotvoren, četvrti više opasnih lijekova odjednom ili u nepovoljnim kombinacijama • Neki lijekovi dovode do navike, drugi do osakaćenja, treći prouzrokuju nove bolesti (od 3 do 5% ukupno hospitaliziranih bolesnika prima se ponovno u bolnicu zbog lošeg reagiranja na lijek)

23. Socijalna iatrogeneza • Na osnovu medicinski utvrđenih simptoma, ljudi se oslobađaju svog destruktivnog rada čime im se pruža prilika da se ne bore za izmjenu društva u kojem žive • Drugim riječima, prava koja proizlaze iz statusa bolesnika (po Parsonsu) osiguravaju (ili, bolje:kupuju) socijalni mir • Umor i bolest koje generira upravo društvo, nastoje se prikazati kao isključivo organski poremećaj koji se medicinskim putem dade otkloniti, ‘popraviti’ • Zamućuju se političke prilike tako da društvo biva nezdravo

24. Strukturalna jatrogeneza • Zdravstvene struke “duboko podrivaju zdravlje u strukturalnom smislu time što razaraju moć pojedinca da na osoban i individualan način ovlada svojom ljudskom slabošću, ranjivošću i individualnošću • U našoj civilizaciji, bol, bolest, smrt postali su neprirodni, industrijalizirani i supermedikalizirani • “Paraliziranje zdravog odnosa prema patnji” • Krajnji ishod takve zavisnosti je “osiromašenje nemedicinskih vidova održavanja zdravlja i liječenja bolesti u okviru društvene i fizičke sredine” čime se smanjuje čovjekova “organsko-fiziološka sposobnost za borbu” • Suvišna medikalizacija “pretvara čovjekovu adaptivnu sposobnost u disciplinarnost pasivnog medicinskog potošača”

25. Pojmom “klinička jatrogeneza” Illich je trasirao put onome što se danas naziva farmaceutikalizacija • Illicheva se kritika medikalizacije izdvaja od kritike drugih autora upravo zato jer središnje mjesto u toj kritici ima koncept (kliničke) jatrogeneze • koncept jatrogeneze se odnosi na: • “preveliko oslanjanje” ili “ovisnost o lijekovima” • “štetnu ulogu lijekova i farmaceutske industrije” • “lječnikovo stvaranje bolesti i prisiljavanje ljudi da uzimaju lijekove na recept” • “umjesto dokaza proizvođača o učinkovitosti i sigurnosti lijeka, postaje dovoljna neka vrsta odobrenja” • “lijekovi su sve brojniji ali i opasniji” • “ljudi su skloniji sve više sami sebe trovati lijekovima bilo na recept bilo bez recepta - bolesnici uzimaju lijekove na svoju ruku” • “medikalizacijom lijek postaje još opasniji” • skupni naziv za bolesti koje su neovisne od primarne bolesti a koje nastaju ili zbog propisanog lijeka ili zbog medicinskog djelovanja bilo u dijagnozi, profilaksi ili terapiji • od početka, dakle, lijekove (farmaceutsku industriju) Illich sagledava i određuje snažnim zamašnjakom medikalizacije • sve u svemu, koncept farmaceutikalizacije ne predstavlja “veliku teorijsku sintezu” već teorijski eklekticizam, prije svega, Illichevog koncepta kliničke jatrogeneze

26. “Farmaceutska medikacija” • za potrebe boljeg razumijevanja i objašnjenja novog konteksta, aspekata, dometa, područja, modaliteta i konzekvencija medikalizacije, skovan je novi termin/koncept: • farmaceutikalizacija (“pharmaceuticalization”) • farmaceutikalizacije je: • “proces u kojem se socijalna, bihevioralna ili tjelesna stanja tretiraju - ili se smatra da trebaju biti predmet tretmana - lijekovima od strane liječnika, pacijenata ili i jednih i drugih”(Abraham,2010) • oznaka za stanje u kojem se farmaceutski proizvodi koriste izvan medicinske domene, to jest korištenje lijekova u nemedicinske svrhe

27. Političko-socijalni kontekst farmaceutikalizacije • Od 1980.-2002. prodaja pripisanih lijekova je “dramatično rasla a taj rast se nastavlja(Inst.Healthcare Informatics,2010) • u SAD-u se pripisivanje antidepresiva povećalo skoro 400% od 1988. tako da danas jedan od deset Amerikanaca u dobi iznad 20 godina uzima antidepresiv(Pratt et al.,2011) • farmaceutska industrija je postala jedna od najmoćnijih globalnih ekonomija koja sebi osigurava povlašten položaj: • zakon o deregulaciji tržišta lijekova od 1995. do 2004. priskrbio joj je “širenje tržišta za lijekove čiji je terapeutski učinak zanemariv”(Abraham,2010) • slobodu da kao proizvođač lijekova ima direktan i slobodan odnos ne samo s konzumerom (direktno, suptilno i sofisticirano reklamiranje lijekova) već i s liječnikom • suptilno pothranjuje ideologiju o “refleksivnom potrošaču”; “pacijentu - ekspertu”(pacijent postaje aktivni sudionik u farmaceutikalizaciji; samomedikalizacija) • proizvodnjom ne samo lijekova već i bolesti kojima će se te bolesti liječiti

28. Određenje farmaceutikalizacije u užem smislu • farmaceutikalizacija predstavlja • “dinamičan, kompleksan, heterogen i dugotrajan socio-tehnički proces koji uključuje političko-ekonomske mjere i različite aktere kao što su liječnici, pacijenti/konzumeri i regulatorna tijela uz pomoću kojih farmaceutska industrija proširuje svoju moći i doseg”(Williams et al.,2011) • farmaceutikalizacija je istovremeno i sredstvo, glavno “oruđe” ili zamašnjak medikalizacije života i društva ali i njezina nova faza ili epizoda • komercijalno gledajući, idealan proizvod je onaj koji se može patentirati, kojeg koristi veliki broj ljudi kroz duži vremenski period i čija je cijena visoka u odnosu na troškove proizvodnje • farmaceutska se industrija danas takvom idealu opasno približila jer kontrolira znanost i vješto koristi različite strategije proširenja tržišta za svoje proizvode

29. Posebni vid medikalizacije: zavisnost od lijekova • Tu pojavu Illich naziva “ubijanje boli” • Suvremena znanstvena medicina “preobražava doživljaj boli” • “medicinska civilizacija nastoji bol pretvoriti u tehnički problem te samim tim lišava patnju suštinskog osobnog značaja” • Suvremena medicina bol izdvaja “iz svakog subjektivnog ili međusubjektivnog konteksta kako bi ga uništila” • Slično govori i Kolakowski: “kultura analgetika”

30. Illichevi (ne)prihvatljivi prijedlozi borbe protiv medikalizacije • U zamjenu za “tehničko otklanjanje boli”, predlaže: • “strpljenje, uzdržanost, hrabrost, rezignaciju, samosavladavanje, istrajnost, krotkost, osjećaj dužnosti, ljubav, rutinu, molitvu...”

31. Duh suvremenog društva nije “rodno tlo” za takav pristup boli/bolesti • Kako opasnosti od kojih suvremeni čovjek strepi bivaju sve neposrednije, tako suvremeni čovjek sve više želi i da njihova rješenja budu sve neposrednija • Sasvim konkretno: • suvremeni čovjek “želi da i lijekovi budu neposredni – ‘brza rješenja’, koja nude pomoć na licu mjesta, kao i lijekovi protiv boli bez recepta. Iako su korijeni opasnosti možda bujni i zamršeni, mi želimo da naša obrana bude jednostavna i spremna da se angažira ovdje i sada. Preziremo bilo koje rješenje koje ne obećava brze efekte koje je lako postići, a koje možda zahtjeva dugo, neodređeno vrijeme da se pojave rezultati. Čak i više preziremo rješenja koja iziskuju da se pažnja posveti vlastitim manama i greškama, i koja nam nalažu da, u Sokratovom stilu, ‘upoznamo sami sebe’”(Bauman).

32. Može li ljekarnik spriječiti ovakve “prečace”? • Takve “prečace” i njegove štetne posljedice, ljekarnik, zapravo, ne može spriječiti • Današnji zahtjevni pacijent rijetko kada želi priznati i prihvatiti tako notornu istinu: • one bolesti koje “ne nose veliku opasnost ne treba razdraživati uzimanjem lijekova”(Platon). • Jer, obrazlaže Platon, kada “netko protivno dosuđenom vremenu suzbije bolest lijekovima, tada iz malih nastaju velike bolesti, kao i mnoge iz malog broja bolesti. Zato, koliko god to vrijeme i prilike dopuštaju, sve ove bolesti treba zauzdavati urednim načinom života, a ne treba uzimanjem lijekova pobuđivati mučno zlo”(Platon)

33. Andrić, na minuciozan način, objašnjava dvojbeni učinak lijekova • “On rijetko uzima sredstva za spavanje, pa ma bila i najbezazlenija, jer takav san, koji dolazi od somnifera, on ne osjeti kao pravi san. Čovjek zaspi odmah, ali to je kao da u njemu neko spava, a drugim, većim i kao boljim dijelom sebe on je budan i osjeća onaj dio koji spava. Dakle ipak ne spava”. • “Strašna je i nepodnošljiva nesanica, ali ne vrijedi je otklanjati na silu. Ona je sastavni dio našeg života i mora da provede svoje”(Andrić, Sveske,1982).