EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE OD 6. DO 10. GODINE ŽIVOTA

1. EMOCIONALNI RAZVOJ DJECE OD 6. DO 10. GODINE ŽIVOTA Ivana Majić Anamaria Ivanović

3. Emocionalni razvoj • Eriksonova teorija (sposobnost-nesposobnost) • Razumijevanje samoga sebe • Razumijevanje drugih: Zauzimanje perspektiva • Moralni razvoj • Odnos s vršnjacima • Rodno tipiziranje • Obiteljski utjecaji • Neki uobičajeni razvoji problemi

4. Emocionalni razvoj • Veća svijest o sebi i socijalna osjetljivost podražava emocionalni razvoj u srednjem djetinjstvu. • Najveći pomaci događaju se u doživljavanju emocija samosvijesnosti, razumijevanju emocionalnih stanja i samoregulaciji emocija.

5. Emocije su složene reakcije koje su izazvane različitim podražajima i koje uključuju najmanje tri elementa : • tjelesne reakcije • izražajne reakcije • subjektivan doživljaj

6. Emocije samosvijesnosti • U ovom razdoblju postaju jasno upravljane osobnom odgovornošću. • Djeca više ne osjećaju krivnju za svaki prijestup,već samo za namjerne prijestupe kao što je ignoriranje odgovornosti, varanje ili laganje. • Ponos djecu motivira da se nose s budućim izazovima, a krivnja ih potiče da se ispričaju i teže k poboljšanju svojeg ponašanja.

7. Oštri prijekori – Intezivni sram(razoran) • Stvaraju opći osjećaj samopoštovanja,mogu pomisliti kako jedan ili dva nevažna postupka određuju čitavu vlastitu vrijednost i tako uspostavljaju neprilagođene reakcije jakog samookrivljavanja i pasivnog povlačenja ili intezivnog bijesa prema drugima koji su sudjelovali u situacijama izazivanja srama.

8. Razumijevanje emocija • Shvaćaju mentalne aktivnosti na način da su emocije skloniji objasniti referirajući se na unutarnja stanja kao što su vedre ili tužne misli nego na vanjske događaje. • Također su svijesnija raznolikosti emocionalnih iskustava.

9. Uviđaju da je istodobno moguće doživljavati više od jedne emocije. Primjer: Dječak Joey za rođendan je dobio poklon od bake.Razmišljajući o poklonu, rekao je sljedeće: “Bio sam vrlo sretan što sam nešto dobio, ali i malo tužan jer nisam dobio ono što sam želio.”

10. Uviđanje pomiješanih emocija pomaže djeci da shvate kako ono što ljudi izražavaju ne mora odražavati njihove istinske osjećaje i ono potiče svijest o emocijama samosvijesnosti. (Saarni, 1997.) • Primjer: 8-godišnjaci i 9-godišnjaci razumiju da je ponos kombinacija dvaju izvora sreće-radosti zbog postignuća i radosti da je značajna osoba prepoznala to postignuće. ( Harter, 1999.)

11. Poduprt je kognitivnim razvojem i socijalnim iskustvima,osobito osjetljivošću odraslih na djetetove osjećaje i spremnošću da o njima razgovaraju. • Ti činitelji zajedno dovode i do porasta empatije. • Empatija-važan motivator prosocijalnog ili altrustičnog ponašanja-ponašanja koja koriste drugoj osobi,a da se ne očekuje nagrada za sebe.

12. Samoregulacija emocija • U srednjem djetinjstvu dolazi do velikog napretka u samoregulaciji emocija. Uspoređujući se s drugima i tražeći odobravanje vršnjaka, djeca se moraju naučiti kako se nositi s negativnim emocijama koje prijete njihovu samopoštovaju. • Do 10. godine djeca imaju adaptivni skup strategija za regulaciju emocija. U situacijama u kojima imaju neku kontrolu nad ishodom ( zatrašujući test krajem tjedna) djeca misle kako su najbolje strategije za nošenje s njima rješavanje problema i traženje socijalne podrške.

13. Kada su ishodi izvan njihove kontrole (dobivanje loše ocjene), djeca se odlučuju za distrakciju ili redefiniranje situacije (‘’Moglo je biti i gore. Bit će još testova.’’) • U usporedbi s predškolcima, školska djeca za nošenje s emocijama češće koriste unutarnje strategije,a zato je zaslužna njihova poboljšana sposobnost razmišljanja o vlastitom mišljenju i osjećajima (Brenner i Salovey, 1997.)

14. Dobar razvitak samoregulacije emocija potiče stjecanje osjećaja emocionalne samoefikasnosti- osjećaj da kontroliraju svoja emocionalna iskustva. • To podupire povoljnu sliku o sebi i optimistično gledište koje djetetu omogućuje da se dalje suočava s emocionalnim izazovima. • Djeca dobro razvijene samoregulacije emocija-vedro raspoloženje,empatičnija i više se prosocijalno ponašaju (omiljena u društvu), a djeca s loše razvijenom samoregulacijom emocija- preplavljena negativnim emocijama što interferira s prosocijalnim ponašanjem i prihvaćanjem od strane vršnjaka.

15. Eriksonova teorija:Sposobnost nasuprot nesposobnosti • Promjene u ličnosti koje se događaju u školskoj dobi nadovezuje se na Freudov stadij latencije • Vjerovao je kako kombinacija očekivanja koju odrasli postavljaju pred djecu i njihov nagon za ovladavanjem okolinom stvara uvjete za konflikt kojeg je nazvao sposobnost nasuprot nesposobnosti ili inferiornosti. • Taj je konflikt pozitivno riješen kada iskustva dijete dovedu do toga da razvije osjećaj komptencije u izvršavanju korisnih vještina i zadataka.

16. Opasnost ovog stadija je osjećaj nesposobnosti koji se očituje u tužnom pesimizmu djece koja imaju malo samopouzdanja u to da nešto mogu dobro učiniti.Može se razviti kad obiteljski život ne pripremi dijete za školski život ili kada su iskustva s nastavnicima i vršnjacima toliko negativna da uništavaju djetetove kompetencije i sposobnosti ovladavanja. • Pojam osjećaja sposobnosti kombinira nekoliko razvojnih postignuća srednjeg djetinjstva: pozitvan,no realističan pojam o sebi, ponos zbog postignuća, moralnu odgovornost i suradnju s vršnjacima.

17. Razumijevanje samog sebe • Tijekom srednjeg djetinjstva događa se nekoliko transformacija u razumijevanju samog sebe. • Djeca razvijaju puno istančaniji pojam o sebi koji nastaje tako da se opažanja vlastitih ponašanja i unutarnjih stanja organiziraju u opće dispozicije. • Najveće promjene u pojmu o sebi odvijaju se između 8. i 11. godine, i to se događa iz tog razloga jer često rade socijalne usporedbe, tj. prosuđuju svoj izgled, sposobnosti ponašanja u odnosu na druge.

18. Tijekom srednjeg djetinjstva ulaze u širi svijet okruženja u školi i zajednici te od više ljudi skupljaju informacije o sebi. • To se odražava u tome da se djeca u svojim samoopisima pozivaju na socijalne grupe. • Primjer: “Ja sam izviđač,nosač novina i nogometaš Barcelone.”

19. Razvoj samopoštovanja • Kako djeca ulaze u srednje djetinjstvo, primaju puno više povratnih informacija o svojem uspjehu u različitim aktivnostima,a ne toliko informacija o sebi od svojih vršnjaka.Posljedica toga je da se samopoštovanje diferencira, ali i ugađa na realističniju razinu. • Hijerarhijski strukturirano samopoštovanje • Promjene u razini samopoštovanja

20. Socijalni utjecaji koji mogu dovesti do toga da neka djeca imaju visoko, a neka nisko samopoštovanje su: • Kultura • Načini odgoja djece • Stvaranje atribucija povezanih s postignućem • Utjecaji na atribucije povezane s postignućem • Podržavanje dječjeg samopoštovanja

21. Razumijevanje drugih: zauzimanje perspektive • Srednje djetinjstvo donosi veliki napredak u zauzimanju perspektive,sposobnosti zamišljanja što bi drugi ljudi mogli misliti i osjećati- to su promjene koje podržavaju pojam o sebi i samopoštovanje,razumijevanje drugih i čitav niz različitih socijalnih vještina. • Robert Selman je u svojem slijedu od pet stadija opisao promjene u sposobnosti zauzimanja perspektive.One se temelje na odgovorima djece i adolescenata na socijalne dileme u kojima likovi imaju različite informacije i mišljenja o nekom događaju.

22. Izvor: Selman, 1976; Selman i Byrne, 1974.

23. Sposobnost zauzimanja perspektive jako varira među djecom iste dobi. Individualne razlike rezultat su kognitivnog sazrijevanja, ali i iskustava tijekom kojih su odrasli i vršnjaci objašnjavali svoja gledišta i na taj način poticali dijete da zamijeti tuđe gledište.

24. Moralni razvoj • Djeca razmišljaju o svojim iskustvima i internaliziraju pravila za dobra ponašanja. • Djeca postaju pouzdanija i nezavisnija, mogu preuzeti mnogo više odgovornosti, od opskrbe samoposluživanju do čuvanje mlađe braće i sestara, a taj napredak vidljiv je samo kod djece koja su imala dosljedan odgoj i uzore brižnih odraslih u svojem životu. • Činitelji koji dovode do velikog napretka u moralnom razumijevanju tijekom srednjeg djetinjstva su sve širi socijalni svijet, sposobnost razmatranja više informacija prilikom rasuđivanja i sposobnost zauzimanja perspektive.

25. Učenje o pravdi putem dijeljenja s drugima • Djeca doživljavaju distributivnu pravdu – uvjerenja kako na pravedan način podijeliti materijalna dobra. • Njihovo rasuđivanje razvija se u tri uz dob vezana koraka: • Jednakost (5 do 6 godina) • Zasluga (6 do 7 godina ) • Dobrohotnost (oko 8. godine)

26. Promjene u razumijevanju moralnih normi i društvenih konvencija • S razvojem ideja o pravdi, djeca pojašnjavaju i povezuju moralna pravila i društvene konvencije. S vremenom njihovo razumijevanje postaje složenije i mogu uzimati u obzir sve veći broj varijabli.

27. Odnos s vršnjacima • Društvo vršnjaka postaje sve važniji kontekst djetetova razvoja.Odnosi s vršnjacima doprinose razvoju sposobnosti zauzimanja perspektive i razumijevanju sebe i drugih. • Sva ta nova dostignuća u razvoju, zauzvrat, unapređuju interakciju s vršnjacima, koja tijekom školske dobi postaju sve više prosocijalna.

28. Vršnjačke grupe • Do kraja srednjeg djetinjstva djeca pokazuju snažnu želju za grupnim pripadanjem. • Stvaraju vršnjačke grupe – skupine koje stvaraju jedinstvene vrijednosti i standarde ponašanja, kao i socijalnu strukturu vođa i sljedbenika. • Organiziraju se na temelju blizine i sličnosti prema spolu, etničkome porijeklu i popularnosti.

29. Prijateljstvo • Doprinosi razvoju povjerenja i osjetljivosti. • Tijekom školske dobi dijete postaje kompleksnije i psihološki utemeljeno. Ono postaje odnos uzajamnog sporazumijevanja u kojem se djeci sviđaju njihove osobne kvalitete i uzajamno si zadovoljavaju potrebe i želje i više nije samo stvar bavljenja istim aktivnostima.

30. Prihvaćenost od strane vršnjaka • Odnosi se na dopadljivost-stupanj u kojem grupe vršnjaka poput suučenika u razredu, drže dijete vrijednim socijalnim partnerom i razlikuje se od prijateljstva utoliko što ne znače uzajaman odnos. • Prihvaćenost- jednosmjerna perspektiva koja podrazumijeva grupno gledište na pojedinca. • Mnoštvo istraživanja otkriva da u prihvaćenosti od strane vršnjaka moćnu ulogu ima socijalno ponašanje.

31. Prema istraživanjima razlikujemo 4 kategorije djece: -popularna djeca (popularna-prosocijalna djeca; popularna-antisocijalna djeca) -odbačena djeca (odbačena-agresivna djeca; odbačena-povučena djeca) -kontroverzna djeca -zanemarena djeca

32. Rodno tipiziranje • Djetetove razumijevanje spolnih uloga u srednjem se djetinjstvu širi, dok se njihov identitet spolne uloge također mijenja. • Djeca proširuju rodno sterotipna uvjerenja koja su stekla u ranom djetinjstvu. • O ljudima počinju više misliti kao o ličnostima, i neke osobine imenuju više tipičnima za jedan spol nego za drugi.

33. Djeca ubrzo nakon polaska u školu otkrivaju koji su školski predmeti područja vještina “maskulini”, a koji “feminini”. • Spolni identiteti dječaka i djevojčica u srednjem se djetinjstvu razvijaju različitim putevima. Dječaci jačaju svoju identifikaciju s “maskulinim” osobinama ličnosti,dok identifikacija djevojčica s “femininim” osobinama ličnosti opada. Te se razlike očituju u dječjim aktivnostima. • Kultura ima značajan utjecaj na rodno tipiziranje jer putem zadavanja dnevnih obveza djeci, kultura oblikuje njihova rodna stereotipna ponašanja.

34. Djeca se, naime, često opterete osim školom, satovima glazbe,baleta, raznim treninzima, vjeronaukom i drugim. Ne smijemo zaboraviti da je taj mladi organizam u razvoju, da mu je potrebno dovoljno odmora i razonode, pa čak i igre do 10.-12. godine, i to u pravom smislu te riječi, a za sve to ne ostane dovoljno vremena ako djetetu zadamo razne obveze. Zato treba pomno ispitati dječji interes-možda uz pomoć stručnjaka, psihologa i pedagoga, i odabrati zajedno s djetetom ono područje za koje kod njega vlada pravi interes i za koje eventualno postoje i neke predispozicije u vidu talenta ili slično. Djeca opterećena mnogobrojnim zadacima postaju razdražljiva, umorna, i mogu zakazati u svom osnovnom zadatku u školi. Izvor: Hrčak

35. Obiteljski utjecaji • S djetetovim ulaskom u kontekste škole, vršnjaka i zajednice, odnos između roditelja i djeteta se mijenja.Količina vremena koju djeca provede s roditeljima u srednjem djetinjstvu dramatično opada. • Kada djeca pokažu da se mogu nositi s dnevnim aktivnostima i odgovornostima, djelotvorni roditelji postupno premještaju kontrolu sa sebe na djecu. • Djelotvorni roditelji zapravo se angažiraju u koregulaciji-prijelazni oblik nadzora u kojem roditelji vrše opći nadzor, a djeci prepuštaju da budu odgovorna za odluke koje treba donositi iz trenutka u trenutak.Izrasta i ovisi iz odnosa suradnje između roditelja i djeteta.

36. Kako djeca sudjeluju u sve većem broju aktivnosti, te kako roditelji imaju sve više prilika uspoređivati njihove osobine i postignuća, rivalitet među braćom i sestrama raste. • Jedinice i jedinci su jednako dobro prilagođeni kao i djeca s braćom i sestrama, a bolji su u školi i postižu više razina obrazovanja.

37. U razdoblju oko rastave svu djecu prate bolne emocionalne reakcije. • Medijacija prilikom rastave pomaže roditeljima da razriješe svoje sporove i surađuju u roditeljstvu i tako pomognu djeci da prebrode teško razdoblje rastave.

38. Neki uobičajeni razvojni problemi • Strahovi i tjeskobe • Spolno zlostavljanje djece • Karakteristike zlostavljača i žrtava • Posljedice • Prevencija i tretman • Jačanje otpornosti u srednjem djetinjstvu

39. Strahovi djece školske dobi usmjerena su na nova područja koja uključuju tjelesnu sigurnost, medijski praćene događaje, školski uspjeh, zdravlje roditelja i odnose s vršnjacima. • Školske fobije • Općenito spolno zlostavljenje vrše muški članovi obitelji i to češće nad djevojčicama. Zlostavljači imaju karakteristike koje ih predisponiraju za spolno iskorištavaje djece. Zlostavljanja djeca često imaju ozbiljnih problema u prilgodbi.

40. Općenito postoji samo umjerena povezanost između stresnih životnih događaja i psihičkih poremećaja u djetinjstvu. Kada se negativni činitelji nagomilaju, postotak djece s lošom prilagodbom iznimno je visok. • Uz djetetovu otpornost u djetinjstvu vežu se sljedeće karakteristike djece: toplina, dobro organiziran obiteljski život i socijalna podrška izvan obitelji.

41. Zaključak: • U ovom razdoblju djetetova života emocije postaju stabilnije,izraženije. Dijete razvija veću svijest o sebi, a okolina tj. obitelj, škola, lokalna zajednica i društvo u cjelini imaju ključnu ulogu u svemu tome, jer se u ovom razdoblju jako širi razumijevanje društvenih pojava. • Stvaraju se prijateljstva kojima djeca uzajamno, sa suosjećanjem reagiraju na potrebe i želje drugih. Djeca uče kako mogu postići zajedničke ciljeve i očuvati duh grupne pripadnosti.

42. Literatura: Primarni izvori: • Berk, L. Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap, 2005. • Bratko, D. Psihologija-udžbenik za gimnazije, Zagreb: Naklada Profil,2008. Sekundarni izvori: • http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=83983 • Internet

43. Hvala na pažnji! 