Teorija samoodređenja i facilitacija intrinzične motivacije, socijalnog razvoja i blagostanja

1. Teorija samoodređenja i facilitacija intrinzične motivacije, socijalnog razvoja i blagostanja Self- Determination Theory and The Facilitation of Intrinsic Motivation, Social Development, and Well- Being Richard M. Ryan i Edward L. Deci

2. Uvod Richard M. Ryan Edward L. Deci

3. Definicije motivacije • Motivacija je takvo stanje u kojem smo «iznutra» pobuđeni nekim potrebama, porivima, težnjama, željama ili motivima, a usmjereni prema postizanju nekog cilja, koji izvana djeluje kao poticaj na ponašanje (Petz, 2005). • Ekstrinzična motivacija je motivacija kojoj je porijeklo u faktorima izvan individuuma (npr. nagrade), a ne u unutarnjim pobudama (Petz, 2005). • Intrinzična motivacija je ona motivacija kod koje je potreba nastala iz unutarnjih pobuda, a zadovoljstvo proizlazi iz same te aktivnosti ili njezina značenja, a ne zbog vanjskih razloga (npr. nagrade ili straha od kazne) (Petz, 2005)

4. Teorija samoodređenja • Pristup ljudskoj motivaciji i ličnosti prema kojem je svako ponašanje determinirano voljom i interesima pojedinca. • Fokusira se na stupanj u kojem ljudi prihvaćaju svoje akcije i stupaju u njih s punim osjećajem slobodnog izbora. • Čovjek ima autonomiju nad svojim ponašanjem, sam ga kontrolira. • Istražuje ljudske urođene psihološke potrebe koje predstavljaju bazu za samomotivaciju, kao i uvjete koji potiču i koče razvoj tih pozitivnih procesa.

5. Teorija samoodređenja • Tri urođene psihološke potrebe: potreba za kompetentnošću, bliskošću i potreba za autonomnošću. • Kad su one zadovoljene, samomotivacija se povećava, a kad nisu zadovoljene, samomotivacija se smanjuje. • Okolinski faktori koji djeluju na motivaciju: oni koji omogućuju zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba pojačavaju samomotivaciju, a oni koji to onemogućuju smanjuju samomotivaciju.

6. Priroda motivacije • Motivacija uključuje energiju, smjer, trajanje i svrsishodnost-aspekte aktivacije i namjere. • Ljude na akciju navode vrlo raznoliki faktori, s mnogim varijacijama u iskustvu i posljedicama.

7. Priroda motivacije • Ljudi čija je motivacija autentična (proizašla iz njih samih) u usporedbi s onima čija je motivacija izvanjski kontrolirana pokazuje da ljudi čija je motivacija autentična imaju više interesa, uzbuđeniji su i imaju više samopouzdanja, što se očituje u poboljšanoj izvedbi, ustrajnosti i kreativnosti (Deci & Ryan, 1991; Sheldon, Ryan, Rawsthorne & Ilardi, 1997), kao i višem samopuzdanju (Ryan & Deci, 1995) te u općem blagostanju (Ryan, Deci & Grolnick, 1995).

8. Priroda motivacije • glavni cilj SDT-a je pružiti više diferencirajući pristup motivaciji, ispitujući koja vrsta motivacije dolazi do izražaja u specifičnim situacijama • SDT je identificirala nekoliko različitih tipova motivacije, od koji svaki tip ima određene posljedice na učenje, učinak, osobno iskustvo i blagostanje.

9. Intrinzična motivacija • Naslijeđena tendencija za učenjem, istraživanjem, traženjem novosti i izazova, iskorištavanjem vlastitih sposobnosti i talenata i za realizacijom svih svojih potencijala (samoaktualizacija), koja je nužna za kognitivan i socijalan razvoj i predstavlja osnovni izvor radosti i vitalnosti u životu. • Iako je intrinzična motivacija urođena, njeno održavanje i pojačavanje traži poticajne uvjete i lako može biti poremećena raznim nepoticajnim uvjetima.

10. Kognitivna evaluacijska teorija • Podteorija teorije samoodređenja, cilj joj je specificirati faktore koji bi mogli objasniti varijabilnost u intrinzičnoj motivaciji (socijalni i okolinski faktori koji facilitiraju ili inhibiraju intrinzičnu motivaciju). • Socijalna okolina može facilitirati ili inhibirati intrinzičnu motivaciju potičući, odnosno kočeći zadovoljavanje urođenih psihičkih potreba (kompetentnost, autonomnost i bliskost).

11. Samoregulacija i ekstrinzična motivacija • Kad god neka osoba drugoj osobi pokušava nametnuti neko ponašanje, motivacija osobe kojoj se ponašanje nameće može se kretati od amotiviranosti ili nevoljkosti, preko pasivne pokornosti, do aktivne osobne predanosti. • Te razine motivacije ovise o stupnju u kojem su vrijednost i regulacija željenog ponašanja internalizirani (prihvaćanje ponašanja) i integrirani (ponašanje se počinje shvaćati vlastitim te kasnije proizlazi iz same osobe). • SDT proučava procese kroz koje neintrinzično motivirana ponašanja postaju uistinu samodeterminirana odnosno intrinzično motivirana, te načine na koji socijalna okolina utječe na te procese.

12. Samoregulacija i ekstrinzična motivacija • Pojam ekstrinzične motivacije se odnosi na izvođenje određene aktivnosti u svrhu postizanja nekog povoljnog ishoda, te je stoga suprotnost intrinzičnoj motivaciji čija je srž izvođenje aktivnosti zbog samog užitka koji proizlazi iz izvođenja te aktivnosti.

13. Organizmička integracijska teorija • Unutar SDT-a, Deci i Ryan (1985) su uveli i podteoriju nazvanu organizmička integracijska teorija (OIT), kako bi razlikovali oblike ekstrinzične motivacije i kontekstualne faktore koji potiču ili koče internalizaciju i integraciju regulacije ponašanja.

14. Motivacija Nemotivacija Ekstrinzična motivacija Intrinzična motivacija Intrinzična regulacija Nema regulacije Stil regulacije Eksternalna regulacija Prihvaćena regulacija Poistovjećena regulacija Usvojena regulacija Percipirani lokus kontrole Neosobni Eksternalni Donekle eksternalni Donekle internalni Internalni Internalni

15. Facilitirajuća integracija ekstrinzične motivacije • Da bi se pojačala motivacija za izvođenje neke aktivnosti koja je ekstrinzično motivirana, potrebno je da čovjek percipira vanjski lokus kontrole kao unutrašnji, odnosno da prihvati to ekstrinzično motivirano ponašanje kao intrinzično motivirano. • Ključan faktor je stupanj percipirane autonomnosti: socijalni kontekst može dovesti do potpune autonomne regulacije ponašanja samo ako potiče autonomnost. • Bitni su i faktori percipirane bliskosti i kompetentnosti: što su veći, internalizacija i integracija ponašanja je snažnija.

16. Psihološke potrebe i mentalno zdravlje • Poremećaji ponašanja posljedica su nemogućnosti integriranja ekstrinzično motiviranog ponašanja kao svojeg, a to je pak posljedica djelovanja nepoticajnih okolinskih uvjeta koji su onemogućili zadovoljenje osnovnih psiholoških potreba (autonomnost, bliskost i kompetentnost). • Intrinzične aspiracije (omogućuju direktno zadovoljavanje osnovnih psiholoških potreba) dovode do većeg samopouzdanja, samoaktualizacije i obrata depresije i anksioznosti, dok su ekstrinzične aspiracije (indirektno zadovoljavaju osnovne psihološke potrebe) u suprotnom odnosu s tim indikatorima blagostanja.

17. Psihološke potrebe i mentalno zdravlje • Kulturalni i razvojni utjecaji proizvode varijacije u shvaćanju važnosti ciljeva čije ostvarivanje onda dovodi do različite satisfakcije osnovnih psiholoških potreba i do različite razine blagostanja. • Osnovne psihološke potrebe određuju optimalno blagostanje u svakodnevnom životu: dnevne varijacije u ispunjenosti svake od tri osnovne psihološke potrebe nezavisno predviđaju varijabilnost u dnevnom blagostanju.

18. Sažetak • Ryan i Deci polaze od teorije samoodređenja, prema kojoj je svaka aktivnost regulirana voljom i interesima pojedinca, jer čovjek ima autonomiju nad svojim ponašanjem, samostalno ga kontrolira.

19. Sažetak • Predviđaju postojanje različitih tipova motivacije, ovisno o stupnju autonomije nad ponašanjem, odnosno o percipiranoj kontroli (koliko je ona izvan, a koliko unutar čovjeka), proučavaju osnovne potrebe koje su u podlozi motivacije i vanjske uvjete koji utječu na motivaciju.