1. Antička astronomija .. iz kozmološkog doba grčke filozofije Filolaj (Kroton) – vatra u središtu svemira, Zemlja i planete kruže oko nje • Apolonije iz Perga • 260-170 • matematičar koji daje teoriju za astronomske pretpostavke • Zemlja je u središtu kružnice – deferenta, a planeti se oko nje • gibaju po epiciklu – drugoj kružnici čije se središte giba po deferentu

2. Apolonije iz Perga • 260-170 • matematičar koji daje teoriju za astronomske pretpostavke • Zemlja je u središtu kružnice – deferenta, a planeti se oko nje • gibaju po epiciklima – drugim kružnicama čija se središta gibaju • po deferentu

3. Heliocentrični sustav: Zemlja kruži oko Sunca (a ne oko vatre). Sunce je puno veće od Zemlje i zato je ono u središtu. Vidi Zemljinu sjenu na Mjesecu za pomrčine. Djelo: O veličinama i udaljenostima Sunca i Mjeseca Odredio omjer udaljenosti rSZ/rMZ Sunce je 20 puta udaljenije i 20 puta veće od Mjeseca Aristarh sa Samosa 310-230

5. Najveći antički astronom Otkrio precesiju Zemljine osi ...planete se gibaju oko Zemlje... Hiparh iz Nikeje 190?-120

6. - objedinio rezultate prethodnika • dao prvu sustavnu raspravu o svim • nebeskim gibanjima • Ptolemejev geocentrički sustav, • utjecajan kao i Aristotelova filozofija Najveće djelo Megale sintaxis (Veliki zbornik) očuvano u arapskom prijevodu kao Almagest Klaudije Ptolemej 85-166

7. Jedna stranica Ptolemejeva Almagesta koju je s grčkoga na latinski preveo Georgius Trapesuntius Izvor: Nacionalna knjižnica Beč, Supek, Povijest fizike