1 / 36

KULTURA I LIČNOST

KULTURA I LIČNOST. Šta je kultura?. Kultura je za određenu zajednicu karakterističan način organizovanja života i sistem ponašanja i vrednosti, koji se menjaju tokom života grupe (Rot, 1972). Prema Visleru (1923) kultura određenog društva se ogleda u 9 oblasti života: j eziku

hakan
Télécharger la présentation

KULTURA I LIČNOST

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. KULTURA I LIČNOST

  2. Šta je kultura? • Kultura je za određenu zajednicu karakterističan način organizovanja života i sistem ponašanja i vrednosti, koji se menjaju tokom života grupe (Rot, 1972). • Prema Visleru (1923) kultura određenog društva se ogleda u 9 oblasti života: • jeziku • materijalnim karakteristikama društva (način ishrane, stanovanja, saobraćaja, oruđa, načina odevanja, postojećim zanimanjima... ) • umetnosti • mitologiji • verovanjima i znanjima • crkvenoj organizaciji i religioznoj praksi • porodičnom i socijalnom sistemu (način sklapanja braka, međuljudski odnosi, društvena kontrola..) • vlasništvu • upravljanju društvom (političke organizacije, pravna i sudska praksa) • ratovanje i način ratovanja.

  3. Eksplicitna i implicitna kultura • Kreč, Kračfild i Balaki (1962) razlikuju eksplicitnu i implicitnu kulturu • Eksplicitnu čine spoljašnje manifestacije života zajednice (način odevanja, stanovanja, saobraćaj,upravljanje društvom..) • Implicitna kultura je suština kulture i nju čine • saznanja i verovanja (saznanja o svetu i društvu, verovanja, praznoverice i mitovi) • vrednosti (shvatanja o tome šta je dobro, šta loše, čemu treba težiti, za šta se vredi boriti) • norme - propisi i standardi ponašanja (običaji, norme ponašanja u užem smislu – moralne norme, institucionalizovane norme)

  4. Socijalizacija • Socijalizacija je proces socijalnog učenja putem kojeg jedinka stiče socijalno-relevantne oblike ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama (Rot, N.) • Kulturalizacija/akulturacija – proces putem kojeg članovi društva usvajaju one oblike ponašanja koji su karakteristični za kulturu kojoj pripadaju • Problem: širina određenja • Kakvom zaključku vodi ovakva definicija? • “Svako je zatvorenik kulture u kojoj se podiže” - Olport

  5. Kultura kao izvor socijalizacije • Kultura i društveni sistem su izvori socijalizacije jer određuju sadržaje (vrednosti, norme, obrasce ponašanja) koji se prenose socijalnim učenjem • Agensi socijalizacije prenose te sadržaje • porodica • škola • vršnjačka grupa • mediji

  6. Počeci izučavanja kulture i ličnosti • Oblast „kulture i ličnosti“ pojavila se 20tih godina prošlog veka, pokrenuta od strane psihoanalitički orijentisanih antropologa, psihologa i psihijatara. Procvat doživljava 30 i 40tih godina. • Osnovne postavke ove oblasti bile su: • svaka kultura ima karakterističan etos koji pripadnici te kulture internalizuju i razvijaju odgovarajuću strukturu ličnosti koja je nadalje zajednička svim pripadnicima te kulture (pretpostavka o uniformnosti) • kultura oblikuje rana iskustva u detinjstvu koja su na predvidljiv način povezana sa obrascima ličnosti kod odraslih (pretpostavka o kontinuitetu) Prva istraživanja: Sapir, Malinovski, Rivers - podaci o životu i karakteristikama pripadnika različitih kultura

  7. Rut Benedikt: naglašava povezanost i koherentnost svih elemenata kulture i usklađenost ličnih karakteristika sa određenom kulturom • Opisala je četiri tipa kulture, na osnovu specifičnog načina života, odnosno etosa – karakterističnog morala, estetike i emocija. Ti tipovi, odnosno “kulturne konfiguracije” su: apolonijska, dionizijska, paranoidna i megalomanska. Svakoj kulturnoj konfiguraciji odgovara određen sklop ličnih osobina. Primer: plemena Zunji, Dobu i Kvakiutl. • Margaret Mid: istraživala i pisala o nacionalnom karakteru. Opisala “nacionalni karakter” Amerikanaca, Engleza, Rusa, Japanaca.

  8. Linton i Kardiner: kritikuju konfiguracionistički pristup, predlažu pojam bazične strukture ličnosti: • aspekti ličnosti koji su zajednički za pripadnike jedne kulture i po kojima se razlikuju od pripadnika drugih kultura • bazična struktura ličnosti razvija se zahvaljujući sličnostima u načinu podizanja dece koji je određen kulturom (vrednostima, običajima, normama)

  9. Erih From: društveni karakter je jezgro karakterne strukture zajednički većini članova društva • primalački • eksploatatorski • skupljački • trgovački • produktivni • Funkcija društvenog karaktera – održanje i dobro funkcionisanje društva • Individualni karakter obuhvata osobine po kojima se pripadnici iste kulture međusobno razlikuju.

  10. Jovan Cvijić: Psihičke osobine južnoslovenskih naroda • „Balkansko poluostrvo“, 1918 / 1931: opis “etnopsihičkih profila“ - najčešćih karakteristika ličnosti kod pojedinih tipova, varijeteta i grupa • Metodologija: upitnici, folklor, narodne pesme, narodna shvatanja, istorija, političke institucije, antropološke razlike • Postoji etničko i psihološko jedinstvo južnoslovenskih naroda. Njih odlikuje “idealizam” - osećajnost, saosećanje, bogata mašta i sklonost oduševljavanju i zanosu. U okviru tog jedinstva postoje regionalne razlike – tipovi. • tipovi mentaliteta: • dinarski • centralni • istočno-balkanski • panonski

  11. Jovan Cvijić: Psihičke osobine južnoslovenskih naroda • Najdetaljnije opisane odlike dinarskog tipa: mentalno zdravlje i stoičko podnošenje teškoća, solidarnost, srdačnost, lično dostojanstvo, poštovanje starijih, dece i žena, poštovanje predaka, jaka nacionalna svest, izrazite vojničke vrline, energičnost, impulsivnost, smisao za pesništvo i pripovedanje... • Kritika: • Ideološka pozadina: postavka jedinstva južnih Slovena i ubeđenje o potrebi njihovog ujedinjenja

  12. Kritike studija iz prve polovine 20. veka • Problematična metodologija (npr. upotreba projektivnih testova, metoda „nametnutih“ odnosno uvezenih iz zapadne psihologije) • Zloupotreba konstrukta „nacionalnog karaktera“: • cele nacije su opisivane su putem sklopa obično negativnih ličnih dispozicija • uticaj predrasuda, nenaklonosti, ideologije, aktulene situacije u svetu • prikazi nacionalnih karakateristika određenih kultura i naroda umesto da doprinesu suzbijanju etničkih stereotipija, često su doprinosili njihovom proširivanju • Ishod: zamiranje izučavanja “kulture i ličnosti” tokom 70tih i 80tih godina 20. veka

  13. Pokušaji objašnjenja porekla kulturalnih razlika u sklopu ličnosti • Način privređivanja odnosno stvaranja zaliha hrane (Beri, Čajld i Bejkon): Agrarna društva promovišu osobine kao što su odgovornost, tačnost, poslušnost, pokoravanje, a društva lovaca i sakupljača hrane kod svoje dece podstiču težnju za postignućem, samostalnost, nezavisnost i upornost. • Individualizam vs. kolektivizam i hijerarhijski vs. horizontalni odnosi: dve najvažnije dimenzije na kojima se razlikuju kulture. Primer: Indija, SAD, Švedska, Izrael • Način podizanja dece (stepen tolerantnosti prema deci, stepen frustracije, tolerisanje ispoljavanja agresivnosti, kvalitet emocionalnih odnosa u porodici...)

  14. Nezavisan i međuzavisan self SELF SELF

  15. Nezavisan i međuzavisan self Markus i Kitayama (1991, 1998): • nude jedinstveni teorijski okvir za objašnjenje kulturalnih razlika u kogniciji, emocijama i motivaciji • upoređuju nezavisno poimanje sebe nasuprot međuzavisnom poimanju • nezavisan vs. međuzavisan self - generalna tendencija kod pripadnika pojedine kulture u cjelini • unutar svake kulture postoji značajan interindividualni varijablilitet, ali i varijabilitet među grupama

  16. Nezavisan self • imperativ zapadne kulture - postati autonomna osoba, nezavisna od drugih, s individualnim obeležjima– individualistično, idiocentričko poimanje • individualne, internalne osobine pojedinca u najvećoj meri regulišu ponašanje pojedinca i nabolje ga opisuju • osoba se posmatra izdvojeno iz socijalnog konteksta • vlastito ja - stabilno, jedinstveno • verovanje u jedinstvenost svake osobe daje podlogu za različite teorije razvoja - samoaktualizacija, ostvarivanje vlastitih potencijala, samoefikasnost i sl. • samopoštovanje izvire iz sposobnosti da pojedinac izrazi i afirmira sebe • drugi – služe za socijalno poređenje, potvrđuju naše osobine

  17. Međuzavisan self • mnoge nezapadne kulture naglašavaju međusobnu povezanost svih ljudi • normativni imperativ - održavati međuzavisnost s drugima, autonomija manje važna • međuzavisnost - doživljaj sebe kao dela šire socijalne mreže, važno se uklopiti • ponašanje pojedinca u velikoj meri određuju njegova verovanja o tome što misle i rade drugi s kojima je povezan • međuzavisno "ja" isto poseduje i izražava set vlastitih psiholoških obeležja – sposobnosti, osobina ličnosti, verovanja i sl. • ali, lična obeležja nemaju veliku ulogu u determinisanju ponašanja, posebno u odnosu na značajne druge • jedinstvenost međuzavisnog selfa izvire iz jedinstvenosti mreže socijalnih odnosa koje ta osoba uspostavlja i održava

  18. Primeri kultura na Hofstedeovim dimenzijama HIJERARHIJSKI ODNOSI INDIJA SAD KOLEKTIVIZAM INDIVIDUALIZAM IZRAEL ŠVEDSKA HORIZONTALNI ODNOSI

  19. Primer: analiza interakcije majka-odojče u Nemačkoj i Kamerunu (Demuth, 2008) • Nemačka: Etnografski kontekst (demografija, socio-politički okvir, ideologija...) • Niski mortalitet odojčadi, visok očekivan životni vek; društvo koje stari • Obuhvatna socijalna i zdravstvena zaštita, pristup obrazovanju za sve, donedavno besplatno visoko obrazovanje • Interkulturalno društvo (18% migranata) • Ekonomska samostalnost starih, rana ekonomska samostalnost mladih • Visok životni standard

  20. Nemačka: Etnografski kontekst • Vrednosti: disciplina, tačnost, poštovanje autoriteta (pruski uticaj); individualna odgovornost, sloboda i introspekcija (protestantizam) “Svako je sam kovač svoje sreće”, “Ako ne pomogneš sebi, ni drugi ti neće pomoći” • Promene u pravcu egalitarnog, neformalnog uređenja interpersonalnih odnosa; uz tradicionalne porodice sve više jednoroditeljskih porodica i drugih formi porodica • Natalitet: 1.4 deteta, uz dete ostaje majka, obično do treće godine, često i duže (svega 3% baki/deda se redovno brine o svojim unucima) • Najranije detinjstvo se provodi uz majku, slanje u jaslice nije naročito dostupna opcija

  21. Nemačka: kulturalni model nege o detetu i roditeljske etnoteorije • Podstiču se snažan doživljaj individualnosti i autonomije (samo-ostvarivanje, samopouzdanje i asertivnost), obrazovno i ekonomsko postignuće • Ciljevi socijalizacije koji se cene: • “biti drugačiji od ostalih” • “izraziti svoje ideje” • “samopouzdano izražavati svoje potrebe” • “razviti ljubav prema redu” – dete treba da se uči samokontroli, porodica ne podčinjava svoju rutinu detetu • Praksa: jedinstvena imena, samostalno spavanje, podsticanje samostalne igre, oko 40% vremena odojčad provode bez odrasle osobe na vidiku, rano i intenzivno izlaganje igračkama i jeziku, interakcija licem-u-lice, brzo reagovanje na detetove potrebe, preferencije...

  22. Kamerun: Etnografski kontekst (demografija, socio-politički okvir, ideologija...) • Mortalitet odojčadi ogroman, prosečna očekivana starost za oko 30 godina niža nego u Nemačkoj, prosečna starost prvorotki oko 10 god niža nego u Nemačkoj; mlado društvo • Zdravstvena nega loša, pristup obrazovanju dobar, životni standard nizak, pretežno agrikulturno društvo • Nso društvo (iz jedne od 58 oblasti Kameruna) je strogo hijerarhijski uređeno (uključujući porodice), titule su veoma važne i nasleđuju se • Socijalna interakcija je veoma strukturisana, postoje tačno propisane forme ponašanja zavisno od uzrasta, pola i društvenog statusa. Za svakodnevni život ključno je poznavanje statusa drugih osoba i poštovanje onih s višim statusom.

  23. Kamerun: Etnografski kontekst (demografija, socio-politički okvir, ideologija...) • Žene su zadužene za proizvodnju hrane, održavanje domaćinstva i negu dece; muškarci nadniče ili se bavem preduzetništvom • Podizanje dece je odgovornost cele zajednice; o njima se brinu roditelji, starija braća/sestre, bake/dede, rođaci, komšije... Majka je primarni negovatelj u prvih 6 meseci. • Majke rade na farmama, nose svoju decu na leđima dok ih doje, čim ih odbiju od dojke ostavljaju ih kod kuće da bi mogle da rade. Deca dugo spavaju s odraslima u istoj prostoriji, postoji puno telesnog kontakta s bebama, one su gotovo uvek na oku nekome ko se o njima brine • Deljenje je društvena norma.

  24. Kamerun: Etnografski kontekst (demografija, socio-politički okvir, ideologija...) • Pojedinac ima značaj kroz svoje odnose s drugima • Interesi pojedinca su potčinjeni interesima grupe “pojedinci dolaze i odlaze, a grupa ostaje” • Sposobnosti jedinke su beskorisne ako ne služe za dobrobit grupe • Naglasak je na deljenju i društvenoj harmoniji “Kiša ne pada samo na jedan krov”, “Pas ne grize ako mu ne staneš na rep” • Praznoverje je veoma rašireno • Deca se često smatraju reinkarnacijom umrlih predaka, ona su odbrana od smrtnosti i božji dar. U duhovnom pogledu se deca izuzetno poštuju, ali u svakodnevnom životu se na njih gleda utilitarno: od malena imaju brojna zaduženja i predstavljaju sigurnost za ostarele roditelje

  25. Kamerun: kulturalni model nege o detetu i roditeljske etnoteorije • Primarno je odojče održati u životu • Ciljevi socijalizacije: • Uključivanje u strukturu zajednice • Sticanju prosocijalnih veština: poštenja, saradnje, poštovanje pravila, poslušnost nadređenima, odgovornost, posvećenost porodici • Dete treba da ima “dobar karakter” tj. da suzbija ponos u vezi svog postignuća • Dobro i zdravo dete je mirno i tiho; suzbija se izražavanje negativnih emocija • Praksa: blizak telesni kontakt, vestibularna stimulacija dominira (ljuljanje gore-dole).Stimulacija igračkama i kontakt licem-u-lice su retki

  26. Razlike 1. Dete kao “ravnopravan” partner u interakciji vs. dete koje sluša i potčinjava se (majka koja garantuje autonomiju detetu vs. majka koja vrši kontrolu nad interakcijom) • Kada beba plače, N majka pita “Šta nije u redu”, “Možda si umoran”, “Sigurno si gladna”, “Možda je bolje ovako”, odvlači pažnju igračkom, proverava reakciju deteta, traži drugo rešenje... mentalizuje; • K majka zahteva da beba prestane da plače, zapoveda joj da bude poslušna “Ne, ne, ne... Nemoj opet da plačeš, mi ovde ne plačemo”, “Ovde se ne plače”, “Loše dete, loše dete”, “Šta je sada? Jao kako su ti sada ružne oči”... Tek ako se beba ne smiri, traži se uzrok plača.

  27. Razlike 2. Narativno-biografsko vs. ritmično-sinhrono strukturisanje interakcije (majka koja podstiče dete na priču, prepričava prošle ili nagoveštava buduće događaje vs. majka koja peva, pevuši) • N majka: “Danas je bila dobra kupka, zar ne? Prijala ti je, reci mi... Mmm, hoćeš da mi kažeš nešto?”; “Danas ti se ne priča... Obično si brbljiva, a danas ti se ne priča.. Da nisi već umorna?”... • K majka: Ritmično ponavlja “gde si.. gde si...”, “hej, hej...”pucketa jezikom, cokće, mumlja, pevuši... Majka vadi detetovu levu ručicu iz usta “Zar ćeš da budeš levoruk? Eeee... Uzima desnu ručicu i njome dodiruje detetova usta “Ovom ćeš da bacaš, ovom ćeš da bacaš...”

  28. Primer: analiza interakcije majka-odojče u dve Nemačkoj i Kamerunu • Razlike 3. Diskurs orijentisan na individuu vs. socijalno orijentisan diskurs (Majka koja komentariše invididualnost deteta vs. majka koja podstiče dete da nešto uradi, odnosno da integriše njegovo ponašanje u ritmične interakcije) • N majka: “Ohoho, ti bi da radiš gimnastiku! Ohoho, bravo i još jednom!”, “Mmm, mislim da ti nećeš voleti da puziš, jel da? Ti ćeš odmah hteti da staneš na nožice”... • K majka: “Hajde da plešemo”... Ritmično pokreće dete i prati zvukovima; “Ko je to? Ko je to? Ko te to gleda? Vidi, vidi!”; “Aaaj, širom otvorene oči! Koga gledaš?..” uz ritmične pokrete

  29. Vežba • Stereotipije i verovanja o izvorima kulturalnih razlika u profilima ličnosti • Srbi • Japanci • Rusi • Španci

  30. Savremena istraživanja odnosa kulture i ličnosti • Dva pristupa: etic (gledanje na kulturu “spolja”) i emic (gledanje na kulturu “iznutra”) • Crte ličnosti: primena petofaktorskog modela • Potvrđena validnost opisa ličnosti u različitim kulturama pomoću pet bazičnih dimenzija: N, E, O, Sar i Sav • Postoje kulturalne razlike u izraženosti dimenzija i pripadajućih aspekata ličnosti

  31. Savremena istraživanja odnosa kulture i ličnosti • Emocije • Utvrđena univerzalnost ekspresije i prepoznavanja bazičnih emocija (Darvin, Ekman), uz izvesne kulturne specifičnosti (primer: Japan i SAD) socijalne percepcije • Razlike u imenovanju emotivnih stanja (nepostojanje termina za bazične emocije u nekim jezicima) • Razlike u značenju odgovarajućih termina u različitim jezicima upućuje na razlike u subjektivnom iskustvu emocija (primer depresija)

  32. Savremena istraživanja odnosa kulture i ličnosti • Mišljenje i ponašanje • Postoje kulturalne razlike u stilovima mišljenja: holističko, dijalektičko, veća tolerancija kontradikcije kod pripadnika istočnjačkih kultura naspram analitičkog mišljenja zapadnjaka • Veća spremnost za altruističko ponašanje kod pripadnika latinoameričkih naroda • Veća tolerancija fizičke agresije u “kulturama časti” • Izučavanje motiva postignuća (MekLiland) • dominantni motivi nekog društva se menjaju tokom vremena, te promene su povezane sa sistematskim promenama u ekonomskim aktivnostima

  33. Unutarkulturalne razlike • Kulture se menjaju tokom vremena, što se odražava i na odlike ličnosti • Promena psihopatologije: nestanak histerije, pojava anoreksije • Povećanje individualizma u američkom društvu praćeno je povećanjem usmerenosti na sebe, povećanjem samopoštovanja i povećanjem ekstraverzije. Povećanje kompetitivnosti istovremeno rezultira povećanjem nivoa anksioznosti. • Globalizacija i multietnička/multikulturna društva: novi izazovi za istraživanja • Pitanje: Da li su veće unutargrupne ili međugrupne individualne razlike u osobinama ličnosti? • unutargrupne individualne razlike su veće od međugrupnih razlikau osobinama ličnosti

  34. Stereotipije i kulturalne razlike u profilima ličnosti • Da li postoji podudarnost (korelacija) između verovanja o tipičnim osobinama sopstvene kulture (nacije) – autostereotipa i stvarnog, merenjem utvrđenog prosečnog profila ličnosti u datoj kulturi. • Mekre: Podaci su prikupljeni iz 49 kultura sa šest kontinenata. Ispitanici su procenjivali pomoću liste bipolarnih grupa prideva ličnost tipičnog člana njhove kulture ili subkulture. Podaci o stvarnoj ličnosti su prikupljani na osnovu samoopisa ili procene posmatrača.

  35. Stereotipije i kulturalne razlike u profilima ličnosti • Najvažniji nalazi: • postoji daleko veći varijabilitet između kultura u procenjenim tipičnim crtama, nego u stvarno procenjenim crtama • ne postoji empirijska podrška za shvatanje da su profili tzv. nacionalnog karaktera tačan odraz stvarnih tipičnih karakteristika pripadnika neke zajednice: u samo dve države dobijene su pozitivne korelacije autostereotipa i stvarnog profila tipične ličnosti (Poljska i Japan). U Rusiji dobijen r = -.46! • Zaključak: verovanja o tipičnim karakteristikama ličnosti u određenoj kulturi/naciji nisu generalizacije o osobinama ličnosti zasnovane na akumuliranim opažanjima o osobinama ljudi sa kojima delimo isti kulturni prostor, već se radi o socijalnim konstrukcijama koje služe, najverovatnije, održavanju i homogenizovanju nacionalnog identiteta

More Related