1. LAVOV DAR

2. Ruski pisac Lav Tolstoj je bio bogati plemić koji je ostavio svoje bogatstvo i otišao živjeti, raditi i pisati među siromašnim seljacima.

3. U vrijeme kad je vladala glad Tolstoj je prošao pored starog prosjaka.

4. Čovjek je bio prljav, njegova kosa zamršena, a odeća je visila u ritama.

5. NO ME QUIERES? Lav ga je pogledao i prvo osjetio sažaljenje, a zatim ljubav.

6. “Jadni, jadni čovjek”, pomislio je Tolstoj. “Moram mu pomoći. Rado ću mu dati sve što imam.”

7. Pretražio je džepove svojih hlača i jakne, ali nije mogao pronaći ni novčić za prosjaka.

8. “O, ne! Već sam dao sav svoj novac. Nemam ništa za ovog jadnog izgladnjelog čovjeka!”

9. Zagrlio je prosjaka i poljubio ga u prljavi obraz. “Molim te oprosti mi”, prošaptao je, “moj brate, pretražio sam svoje džepove i ništa mi nije ostalo da ti dam.”

10. Suze su potekle niz lice starog čovjeka, ali oči su mu zablistale radošću.

11. Bezubi osmjeh obasjao je njegovo lice: “Ali nazvao si me bratom – to je veliki dar”

12. Svatko od nas, duboko u svom srcu, želi nekoga tko će pogledati dalje iza odjeće koju nosimo, vidjeti ljudsko biće i potvrditi istinu da smo svi braća i sestre.

13. Svi prolazimo kroz život želeći da pronađemo nekoga tko će pogledati ispod površine naše kože i uočiti sjajnu osobu.

14. Svi smo ljudska bića bez obzira gdje smo rođeni ili koliko smo hendikepirani životnim okolnostima.

15. Svi imamo istu želju, istu težnju da budemo voljeni i prihvaćeni, da pronađemo prijatelja.

16. Lako je kritizirati druge. Učinimo korak i pomozimo nekom da postane bolji.

17. Lako je reći da volimo. Potrebno je to pokazati svaki dan.