1 / 56

Uloga psihi č ke traume i stresa u razvoju jezičkog poremećaja

Uloga psihi č ke traume i stresa u razvoju jezičkog poremećaja. prof.dr Vesna Radoman FASPER. Psihička trauma i jezički poremećaj.

asabi
Télécharger la présentation

Uloga psihi č ke traume i stresa u razvoju jezičkog poremećaja

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript


  1. Uloga psihičke traume i stresa u razvoju jezičkog poremećaja prof.dr Vesna Radoman FASPER

  2. Psihička trauma i jezički poremećaj • Psihička trauma predstavlja psihičku povredu trajne prirode koja je ozledila ličnost, a izazvana je silovitim događajem intenzivno dramatične prirode, koji je doveo do izvanredno mučnog doživljaja ispunjenog negativnim emocijama kao što su strah,neverica,šok očajanje. Ova psihička rana aktivira nesvesne mehanizme odbrane i postaje izvor kasnijih poremećaja ,posebno u kriznim životnim situacijama. Može biti u korenu nastanka jezičkog poremećaja

  3. Slučaj “Mali Mirko” • Slučaj deteta koje je preživelo masakr u II svetskom ratu i kao posledicu imalo dve vrste govornog poremećaja: • Mutizam • Mucanje

  4. Jake negativne emocije su sastavni deo psihičke traume • Ekscitacija organizma i psihička napetost često dostižu nepodnošljiv intenzitet koji dovodi do neposredne manifestacije jakih negativnih emocija kao što su strah, depresija,očajanje

  5. Emocionalni pratilac- osećanje bespomoćnosti • Osećanje bespomoćnosti (ništa ne mogu učiniti da bih se spasla, to ne zavisi od mene) • Pružanje mogućnosti kontrole nad situacijom psihoterapijski blagotvorno utiče

  6. Emocionalna reakcija +mehanizmi odbrane suintegralni deo psihičke traume • Osim negativnih emocija, psihička trauma pokreće i različite mehanizme odbrane ličnosti kojima se ona štiti od teških, destruktivnih i dezorganizujućih procesa i snižava tenziju. • Mehanizmi odbrane su represija,negacija, disocijacija

  7. Mehanizmi odbrane koji deluju unutar psihičke traume • Represija-potiskivanje dramatičnih traumatskih doživljaja u nesvesno,njihovo izbacivanje iz sećanja, sprečavanje predstava i memorija vezanih za traumatski događaj da prodru u svest • Negacija – poricanje koje se sastoji u tome da se ne prihvata stvarnost bolnog i traumatskog opažaja, predstave. Npr. poricanje smrti voljene osobe. • Disocijacija –razdvajanje na sastavne delove i prekidanje veza među njima unutar ličnosti. Ona može obuhvatiti manje ili veće delove ličnosti, može se odnositi na pojedine misli, sećanja, predstave

  8. Definicija psihičke traume (Radoman 2010): • Psihička povreda trajne prirode koja izaziva poremećaj u organizaciji celokupne ličnosti, nastavljajući svoj psihološki rad dalje tokom života i ponovno se aktivirajući u provokativnim situacijama . Ona pokreće nesvesne mehanizme odbrane i postaje stožer okupljanja i taloženja novih negativnih emocionalnih iskustava koji je učvršćuju .

  9. Trajanje psihičke traume • Ona ostavlja latentne tragove koji se u kritičnim i asocijativno povezanim situacijama aktiviraju i mogu postati stožeri oko kojih se talože druge traume , što im naknadno ojačava asocijativnu snagu. • Povezuje se sa nesvesnim mehanizmima odbrane čija je svrha sniženje napetosti • Može u nepovoljnim okolnostima postati izvor traumatske neuroze i traumatske psihoze

  10. Dugotrajnost delovanja • Studija o preživelima holokausta rađena nakon skoro 50 godina pokazuje kod 60% ispitanika sećanja (kod nekih i svakodnevna), praćena strahovima na klanja, izgladnjivanja,ubijanja najbližih, koja ih još uvek proganjaju. Osam od deset subjekata sa akutnim simptomima pati od neprestanih noćnih mora i košmara. • Upečatljive su žive predstave koje su vezane za traumatski događaj kao što su prizor uniforme,lajanje pasa,dim iz odžaka • Te predstave se lako asocijativno povezuju sa aktuelnim iskustvima

  11. Desimirović izdvaja moguće tipove reagovanja kod psihičke traume • Ruminacija: stalno ponavljanje pretrpljenog događaja kroz prisećanja i/ili kroz uznemiravajuće snove u vezi sa događajem. Deca iskazuju traumatsko iskustvo u igrama ,celovito ili fragmentarno • Izbegavanje je drugi obrnut tip reagovanja pri kome se zaobilazi svako podsećanje na događaj i njegovo pominjanje, a koristi vidljiv napor da se izbegnu situacije i aktivnosti koje podsećaju na događaj. Traumatizovana osoba potiskuje misli i osećanja vezana za traumu i koristi mehanizme negacije i represije. Nisu retke psihogene amnezije. • Naizmenično ispoljavanje ove dve dijametralno suprotne tendencije vode haotičnom i konfuznom stanju pacijenta

  12. Teorijski pristupi psihičkoj traumi • Psihička trauma je koncept blizak dubinskoj, psihoanalitičkoj teoriji jer se bavi i nesvesnim aspektima, potiskivanjem i mehanizmima odbrane, međutim postoji i bihejvioristička interpretacija ovog fenomena

  13. Bihejvioristička psihologija: • Tretira psihičku traumu kao problem emocionalnog učenja sa usvajanjem i razvojem patološkog obrasca reagovanja u sličnim budućim situacijama. • Uslovljeni strah je reakcija straha na nezastrašujuću draž (uslovna draž) koja se javila istovremeno sa zastrašujućom (bezuslovnom). Dakle ono što objektivno nije opasno, učenjem putem klasičnog uslovljavanja postaje zastrašujuće.

  14. Neuropsihološki pristup: • Ova upečatljiva iskustva ugrađuju se u nervne emocionalne putanje i dovode do razdraženja amigdale (žlezde bademastog oblika u kori velikog mozga) koja je skladište emocionalne memorije. Traumatska sećanja ostavljaju promene u mozgu i postaju “Mentalni okidači” koji izazivaju uzbunu i na najmanji nagoveštaj ponavljanja traumatičnog iskustva. Auditivne (krici),vizuelne (krv),olfaktivne(miris paljevine) predstave pamćenja se mogu aktivirati i probuditi sećanje na zlostavljanje, silovanje, požar ,zemljotres, bombardovanje ... • Talamus,amigdala i predfrontalni režanjodgovorni su za pamćenje, učenje i reagovanje na zastrašujuće događaje

  15. Psihološki značaj vrste traume • Činovi nasilja i ljudske surovosti imaju psihološki veći traumatski potencijal nego traume izazvane prirodnim katastrofama (poplava,uragan, zemljotres). Žrtve nasilja se osećaju kao namerno izabrana meta zla. OVO IM UNIŠTAVA POVERENJE U LJUDE I RAZVIJA OSEĆANJE IZLOŽENOSTI I NESIGURNOSTI U SPOLJAŠNJEM SVETU .

  16. Psihička trauma- posledice • Ona u određenim slučajevima može biti determinanta samog jezičkog poremećaja • Psihička trauma često postaje baza za izgradnju neuroze gde se kao jedan simptom može javiti govorni ili jezički poremećaj

  17. S.Frojd • Prilikom psihičke traume neispoljeni strah i zadržavanje ,inhibicija u njegovoj ekspresiji, mogu dovesti do ozbiljnog psihičkog poremećaja • Slučaj Emi fon En: Psihička trauma- zakočeno ispoljavanje straha- mucanje i neurotične manifestacije konverzivnog tipa (histerija).

  18. Istraživanje Roždestvenske • Uzorak : 126 osoba koje su mucale 5-20g. • Analiza istorije njihovog poremećaja pokazala da se mucanje kod svih javilo u detinjstvu • Kod 103 osobe (81%)bilo je posledica psihičke traume • Analiziran je: intenzitet,sadržina i dužina trajanja traume.

  19. Roždestvenska –nastavak I • Intenzitet • Veoma jake (šokne)kod 26s.; koje su dovodile do vegetativnih poremećaja, mutizma,stanja pomračenja svesti,uzvika sa grčevitim plačem itd. • Jake (subšokne)kod 22s.; kada je reakcija bila uplašenost, a kasnije se razvila fobija, nesanice,košmari, krici u snu • Slabe,kod 55s.;kada nije bilo burnih reakcija ali su se deca često sećala onog što su proživela

  20. Roždestvenska-nastavak II • Tamo gde je trauma bila jaka ili veoma jaka ranije nije bilo neurotičnih smetnji (deca do 5g.).Slaba trauma je bila kod dece gde je već postojao neurotični razvoj ličnosti. • Sadržaj hronične traume: konflikti u porodici,alkoholizam oca,odvajanje od roditelja u jaslice. Sadržaj akutne traume: prisustvovanje smrti vršnjaka,prisustvovanje sahrani,kazna za nestašluk

  21. Primer iz domaće prakse (M.Matić) R.B. je rođen 1938g.rano je ostao bez oca.Majka i dete su teško živeli za vreme okupacije. Prilikom bombardovanja dete je pretrpelo veliki strah usled čega je najpre zanemelo izvesno vreme,zatim je ponovo progovorilo ali sa mucanjem.Zbog veoma izraženog mucanja dete je moralo napustiti školu. Sada ima tikove lica,izlišne pokrete pri govoru,nemirno spava,pati od noćnog straha.

  22. Primer iz američke prakse • Goleman : “Emocionalna inteligencija” • Slučaj “Perdi” (str.189-190

  23. Emocionalni oporavak od psihičke traume • Ponovno “odigravanje” traumatičnog događaja kroz dečju igru i stalno ponavljanje te igre- psihoterapijski blagotvorno deluje (Goleman 197str.) - spontana dečja igra - terapija igrom Melanije Klajn - art terapija (crtež pacijenta u psihoterapiji dr Spenser Et-a u: Goleman 198str.)

  24. Oporavku od traume pomaže • Primena tehnike relaksacije • Uspostavljanje osećanja kontrole nad situacijom • Prepričavanje događaja,rekonstrukcija, analiza u okruženju ispunjenom sigurnošću • Farmakološki tretman • Preobučavanje emocionalnog mozga (Goleman) da život ne predstavlja opasnost koja samo što se nije dogodila

  25. Džudit Luis Hermanpsihijatar sa Harvarda • Tri faze psihoterapijskog rada na oporavku od psihičke traume • Sticanje sigurnosti i uspostavljanje kontr. • Prepričavanje i rekonstrukcija događaja • Prevladavanje tuge (pacijent treba da prežali gubitak)

  26. Stres koncept srodan konceptu psihičke traume • Prvobitno je stres tretiran kao organski fenomen reagovanja na nepovoljne situacije koje izbacuju organizam iz ravnoteže nakon čega se pojavljuje težnja organizma za njenim ponovnim uspostavljanjem .

  27. Biološki koncept stresa Hans Selye-a • Posebno se bavio nadbubragom (kora i srž nadbubrega se pod stresom uvećavaju ) i izlučivanjem kortikosteroida • Ovaj biološki, fiziološki odgovor organizma je nespecifičan, uniforman dakle ne zavisi od vrste toksičnog ili averzivnog događaja. Ma kakav stresor dovešće do iste fiziološke reakcije reakcije organizma koji se priprema za akciju. Stresor može biti unutrašnji -emocije • Sindrom opšte adaptacije • Kritika: zbog zanemarivanja psihe, nespecifičnog odgovora (reakcije)

  28. Organski i psihološki momenti u stresu • Sejli :skup činilaca koji organizam izbacuju iz normalne ravnoteže i napor da se ta ravnoteža povrati • Berger: negativno emocionalno iskustvo praćeno biohemijskim, fiziološkim , kognitivnim i bihejvioralnim promenama usmerenim na izmenu stresnog događaja ili na prilagođavanje efektima koje izaziva

  29. Stresori i stresne reakcije • Stresori su događaji ili okolnosti koje su u stanju da svojom snagom i značajem “izbace” jedinku iz svakodnevnog funkcionisanja • Primeri stresora: prirodne ili društvene katastrofe (zemljotres,rat), lična tragedija (smrt voljene osobe, otkaz na poslu) prekretnice u životu kao što je sklapanje braka ili razvod • Stresne reakcije: telesni psihički i ponašajni odgovori na delovanje stresora

  30. Telesne reakcije • Kardiovaskularni efekti • Disanje • Imuni sistem • Metabolizam glukoze • Ravnoteža vode • Endokrini sistem (hipofiza, nadbubrežne žlezde itd. )

  31. Kognitivne emocionalne i ponašajne reakcije • Kognitivne:Promene i poremećaji u percepciji, pažnji, koncentraciji, memorisanju i procesu donošenja odluka • Emocionalne: anksioznost, strahovi,napetost, ljutnja, agresija,depresija • Ponašajne : izbegavanje, povlačenje,borba da se stresor savlada, suočavanje sa izvorom stresa Kod životinja: imobilizacija ili aktivacija

  32. Distres- emocionalna komponenta stresa • Ovaj termin koristi se često da označi psihičke promene emocionalne prirode koje prethode svakom stresu, a i kasnije da ga prate • Negativne emocije povezane su sa stresom

  33. Distres • Najčešće emocije povezane sa stresom su strah bes,očajanje, tuga , depresija

  34. Govorni poremećaj koji se javlja usled stresa • Zahvata telesnu oblast govornih organa (npr. inhibicija ili spazmi govornih organa) • i psihičku oblast emocionalnih, ponašajnih i kognitivnih reakcija

  35. Važnost kognitivne komponente stresa • Problem se javio na pitanju zašto je isti događaj za nekog stresogen, a za drugog nije • Tako se pažnja istraživača usmerila na subjektivni doživljaj potencijalnog stresora od strane ličnosti pojedinca (teren psihologije ili još specifičnije teren kognitivne reakcije) • Otkriveno je da stres nije direktna posledica događaja već PROCENE događaja od strane ličnosti pojedinca kao i njegove procene sopstvenih potencijala da se na njega uspešno odgovori

  36. Doživljaj stresa je subjektivan a strategije prevladavanja individualne Doživljaj stresa je subjektivan i nastaje kao rezultat odnosa primarne i sekundarne procene • Postoje individualne razlike u preferencijama za korišćenje specifičnih strategija u prevladavanju stresa ( preduzimanje direktne akcije ili njena inhibicija, prikupljanje dodatnih informacija, korišćenje alkohola, relaksacije itd.

  37. Uverenost u sopstvenu efikasnost • Deo self koncepta koji se stiče učenjem. To je uverenost da možemo kontrolisati svoju okolinu i da možemo izaći na kraj sa događajima. • Ovo je vrlo važan momenat u stresnoj situaciji koji doprinosi ovladavanju stresom

  38. Strategije za prevazilaženje stresa • Pozitivno mišljenje (Ellis utvrdio razorno dejstvo negativnih i iracionalnih ideja na ponašanje i mentalno zdravlje) • Pozitivna zaokupljenost novom aktivnošću (Glasser 1976): redovno i predano posvećivanje upražnjavanju određenih mentalnih ili fizičkih aktivnosti na pozitivan način, koje su slobodno odabrane kao što je npr. trčanje, vožnja bicikla, meditacija, molitva • Kognitivno-bihejvioralna terapija • Relaksacija ,joga , biofidbek, TM, asertivni trening itd.

  39. Pozitivna zaokupljenost (Glasser) ostvaruje se: • Ako aktivnost nije kompetitivna • Ako je laka za realizaciju i ne zahteva veliki mentalni napor • Da se može upražnjavati samostalno (ne zavisi od drugih) • Kada osoba veruje da aktivnost ima fizičku,psihičku ili duhovnu vrednost • Kada osoba veruje da će aktivnošću ostvariti napredak • Mora da se odvija bez kritike

  40. Socijalna podrška- efikasna strategija za prevladavanje stresa • Smatra se da najbolje štiti od stresa i smanjuje mogućnost nastanka bolesti Najbitnije kod soc. podrš. je doživljaj da se neko o nama brine i da nas voli i ceni, što povećava samopouzdanje • Ona neutrališe štetne efekte i predstavlja izvor dodatne energije i snage • Partner, članovi porodice, prijatelji,ljubimci

  41. Faktori koji mogu umanjiti pozitivne efekte socijalne podrške • Osećanje krivice ,preterana zavisnost , • Osoba nije u stanju da uzvrati primljenu pomoć • Potencijalni pomagači koji koriste neprimerene načine (previše savetuju,ljute se zbog nekorišćenja saveta), osoba se oseća napadnutom ili odbačenom, nesposobnom • Preduslov efikasnosti je postojanje bar jedne bliske i poverljive osobe na koju se ličnost može osloniti (Berger D.)

  42. Istraživanja • Studije koje su koristile Skalu životnih promena su utvrdile konzistentnu povezanost između broja stresnih životnih događaja i emocionalnog i fizičkog zdravlja osobe. Najstresniji događaj na skali - gubitak voljene osobe (deteta, bračnog partnera) • Domaća studija na VMA- najstresniji gubitak deteta (postoje kulturološke razlike) • Zapadne studije -najstresniji događaj gubitak partnera Britanska studija: 6 meseci posmatrano 4500 udovaca nakon smrti supruge-povećanje bolesti,depresije i smrtnosti

  43. Instrumenti za procenu stresa • Postoje mnoge skale za procenu stresa • Najpoznatija Holms &Rohe (1967.) koji su tražili od svojih ispitanika da procene koji su im događaji i situacije bili najteži za prilagođavanje (najstresniji) • Kritike na metodologiju

  44. Holmsov Indeks životnih promena za odrasle (elementi) Događaj stepen uticaja • Smrt partnera 100 • Razvod 73 • Bračno razdvajanje 65 • Zatvor 63 • Smrt bliskog člana porodice 63 • Povreda ili bolest 53 • Venčanje 50 itd.

  45. Lista životnih događaja SZO • Na prvom mestu po stresnosti je • smrt deteta • Smrt bračnog druga • Smrt bliskog člana porodice • Ozbiljno lično oboljenje opasno po život ili invalidnost • Razvod braka

  46. Stresogene situacije u hospitalnim uslovima • Hospitalizacija obiluje stresogenim događajima na koje pacijent reaguje negativnim osećanjima kao što je anksioznost,strahovi,tuga,depresija • Istraživanja: najstresogenije su: • prijem u bolnicu, • operacije, • anestezije • loša komunikacija sa med. osobljem

  47. Prijem u bolnicu, stres, anksioznost • Ispitivanje uticaja stresa kod prijema na kasniju pojavu anksioznosti tokom boravka u bolnici pokazala su da su najmanje anksiozni oni pacijenti koji su kod prijema detaljno informisani o svim aspektima bolničke rutine, oni koji već imaju iskustvo sa bolničkom sredinom, poznaju lekara i drugo osoblje koje će ih lečiti , poznaju bolesnike sa kojima će ležati

  48. Skala hospitalnog stresa • Skala je nastala tako što je od pacijenata traženo da rangiraju događaje i situacije koje su iskusili tokom boravka u bolnici od najstresnijih do najmanje stresnih. • Najstresniji su bili događaji vezani za prijem u bolnicu . Tako je prvi rang imao doživljaj da moraju da spavaju u istoj sobi sa nepoznatim, drugi rang bio je u vezi sa različitim rasporedom obroka u odnosu na njihov uobičajeni, a treći rang da spavaju u tuđem krevetu, četvrti da moraju da nose bolničku odeću, peti-okruženost raznim aparatima,šesti-buđenje noću od strane medicinske sestre, sedam-pomoć pri kupanju • Ovo je klasifikovano kao: I.Nepoznatost okoline (1,3,5,6) II. Gubljenje nezavisnosti ( 2,4,7)

  49. Hospitalizam • Sindrom ili skup reakcija koje nastaju usled odvajanja od emocionalno bliskih osoba usled hospitalizacije odnosno domskog smeštaja. • Kod dece se javlja niz regresivnih reakcija(pad na niže razvojne nivoe ) kao što je gubljenje kontrole nad defekacijom i urinacijom, nekontrolisani plač, poremećaj sna ili njegov potpuni gubitak, poremećaj ishrane,neraspoloženje, tuga, depresivne reakcije i stanja. Mogu nastati mutizam i drugi poremećaji u govoru i komunikaciji nedruželjubivost i povlačenje, sporiji razvoj govora i sl.

  50. Posledice hospitalizacije kod dece • Što je raniji uzrast to su posledice veće • Dužina hospitalizacije takođe ima ulogu, prolongiranje ima veće posledice • Deca nakon povratka kući , u porodicu mogu još mesecima biti mutistična i pokazivati znake negativizma (odbijanja saradnje i sl.) i hostilnosti. • Dete je ovu situaciju doživelo kao napuštanje (separaciona iskustva) za koje zapravo optužuje roditelje

More Related